Post by Emperor AAdmin on Dec 25, 2008 15:00:57 GMT -5
Otkud ova razlika, pitao se Vuk
Grci i Srbi
Srbi su podigli ustanak protiv Turaka 1804. godine, a Grci 1821. i postali kraljevina već 1830, a Srbi tek 1882. godine - pisao je Vuk Stefanović Karadžić
Ilustrovao Dragan Maksimović
Što drugi narodi misle o mom narodu? Ovo pitanje zanima svakoga, jer ono što drugi misle o mom narodu misle o meni. Tridesetih godina 19. stoljeća u Srbiji su izlazile novine, ali dopisnik u drugim zemljama koji bi javljali vijesti pa i ono što drugi narodi misle o njima - Srbi nisu imali. Istovremeno, tadašnji "vladatelj" knez Miloš vodio je računa o ugledu zemlje i "što se tura u novine", jer naše novine čitaju i stranci. Nikako ne pisati nešto rđavo, ni najmanju pojedinost: zbog toga što je jedan urednik u "Novine srbski" pustio vest da je Prestolonaslednik Milan imao kijavicu, knez ga je smjesta smenio. Tada je naredio da se piše o europskim zemljama, o Rusiji, o Francuskoj, može i o Kini, a i o Americi. Neka se prevode i prenose vijesti iz njihovih novina, to onda nije opasno, tekstovi su tamo već prošli cenzuru.
Ali, zainteresiranima što drugi misle o Srbima, njihovim ustanci i njihovoj Kneževini se posrećilo - nešto je objavljeno u njemačkim novinama. U subotu 13. ožujka 1837. godine "Novine srbski" prenijele su jedan preveden ali nepotpisan tekst iz njemačkih novina "interese" od 2. ožujka 1837. godine. U tom tekstu njemačkim čitateljima objašnjava se važno pitanje - kako to da su Grci svoju revoluciju izveli za mnogo kraće vrijeme nego Srbi i kako su dobili nezavisnu državu i to Kraljevinu već 1830. godine. Ovo pitanje postavljali su i Srbi i tada i mnogo godina kasnije. Jer, Srbi su podigli ustanak 1804, a Grci 1821. godine, pa ipak Grčka je postala kraljevina 1830. godine (kralj je postao Nijemac Oto), a za Srbiju to 1830. godine nije bilo ni na vidiku. Srbija je postala kraljevina tek 1882. godine.
Kad ono, tekst o Grcima i Serbljima nije napisao neki Nijemac već Vuk Karadžić! Krajem 1835. godine on je poslao tekst poznatom njemačkom časopisu "Algemajne cajtung" (Allgemeine Zeitung), ali ga tamo nisu štampali. Prekorevan od kneza Miloša što po stranim novinama ne piše o Srbiji, uporni Vuk poslao je potom tekst u Lajpcig po šimi Milutinovića koji je trebalo da ga osobno preda i nekako ubijediti urednike da ga tiskaju. Vuk je želio da se tekst štampa bez potpisa da se ne bi reklo kako "Srbin Srbe hvali". Sima Milutinović je predao tekst, ali je stavio potpis - Éuk Stephanovich. I - tekst je tiskan u listu "interese" u Leipzigu 1837. godine u broju 36, a preveden je i na francuski jezik, ali nije poznato da li je štampan u francuskim novinama. Danas je evidentiran kao Vukov i nalazi se u njegovoj bibliografije. I tako, u to vrijeme Srbi u stvari nisu imali priliku da saznaju što drugi narodi misle o njima i njihovim ustanci koje su izveli bez pomoći drugih. Sad kad znamo da je tekst "Grci i Serblji" napisao Vuk Karadžić, možemo saznati nešto drugo - što je Srbija željela da se o njoj zna i misli u Europi.
"Novine srbski" s preštampanim Vukovi tekstom
Ispis originala
"Novine Srbski". No. 10. S dozvoljenijem praviteljstva.
Njemačke novine po imenu "interese", Izlazeći u Lajpciku, sadržavaju od 2. ožujka t. god. neko sravnjenije među Grcima i Srbljima koje mi ovdje zbog važnosti istoga člena čitateljima našim od riječi do riječi soobštavamo:
Grci i Serblji.
Grčki i serbski narod jesu, kao što se voopšte pripoznaje, najznamenitiji u europskoj Turske, bar od onog vremena kako su Turci gospodari iste zemlje postali. Premda je serbski narod malo samo, a grčki može biti i suviše poznat u Europi, no zato je opet onaj od ovoga (zajedno s ljudstvom sadašnjeg samostalnog kraljevstva), ako ne veći, a ono barem doista čislo ravan.
Oba ova naroda podlegla su fanatičeskom (buerernom) u zavojevanijama besnilu Osmana: Serblji u godini 1389, a Grci u godini 1453. Skoro u isto vrijeme pokoreni bivši, oba su naroda u onom istom redu započela borbe oslobođenija svog: Serblji u godini 1804, a Grci 1821. No kako god što se ova dva naroda u porijeklu i narodnom harakteru svom razlikuju, isto je tako različan i način kojim se njihova pobuna i oslobođenije prepravili kako je bilo izvršeno, a također i kako se sad zavojevana sloboda uživa.
Sjeme grčke pobune ležalo je izvan grčke zemlje i bilo je u velikim varoši izobražene Europe po planu i za dugo vrijeme brižljivo i sa velike troškove pothranjivano, a najposle i samo pojavljenije bune nije ni bilo na grčkoj zemlji, nego daleko od nje na lijevoj obali Dunava (u Moldaviji i Vlaškoj). Drugojačije je bilo u Serbije. Domaća obstojatelstva (prilike) proizvela su ovdje pobunu snažno i sama po sebi, ona se pojavila u sred zemlje i to bez svakog plana. Buna ova u početku nije bila ništa drugo no očajatelno rešenije svakog po osobi Serbljina, da život svoj, Nalazeći se u neprestanoj opasnosti, u borbi protiv tirjanina i mučitelj svoga koliko je god moguće skuplje proda. Tako se osvedočilo na njima i bez njihova znanja, ono Virgilijevo izrečenije: Una salas victis, nulla sperare salute - Jedino je spasenije pobeđenim, ne nadati se nikakvom spaseni. Docnije toprv probudila se misao oslobođenija i obstojatelstvama - razvila se ona sama po sebi. Obazrimo se na pervij početak grčke pobune.
"Novine srbski" s preštampanim Vukovi tekstom
Tek što se ovdje buna pojavila, al 'cijela Europa, Amerika i sama Indija pohiti sa svima mogućnim sredstvima, s novcem, oružijem, lađa, svakojakim vojenim ljudstvom Grcima u pomoć. Upotrebe se diplomatičeski pregovori, različite pismena sočinjenija i novinarski členovi na korist pobune njihove. Tako je činjeni jednako dok god nije priključka najposle morala priznati nezavisimost novoustrojenog kraljevstva. I sami rat nije bio od Grka samo, no po velikoj časti od tuđina, Albaneza, Vlaha i Bugara vođen.
Serblji, u mnogo nezgodnije ležećoj, od sviju strana otvorenoj, strašnim deržavama okruženoj zemlji, borili su se sami sobstvenim svojim sredstvima, smijemo reći, nepoznati cijeloj Europi. Oni su sa nesrazmjerno mlogo slabim silama tukli neprijateljske vojske od 30 do 40.000 ljudi, i nikoga ne bijaše koji bi ova junačke djela u novinama Europe tek opomenuti samo, a kamoli pohvaliti i njima se diviti umeo. Dosta puta bivala su cijela okružija opustošena i popaljena, ljudi, među njima i Sveštenici, živi na kolac naticani, žene i djeca stotinama u robstvo odvođeni i na sve strane turskog carstva prodavani, siromašna nevina djeca bivala su na poruganije hristijanske cerkvi, a naročito svetog kreštenija, s podsmeh u ključalu vodu zagnjurivana, pa nikakve novine nisu o užasa ovakovim spominjali, da bi Europu na sožalenije i učastije pozvale.
Grci su dobivali milione na poklon i milione duga načinili, i pokraj svega toga i dan današnji ispunjene su sve novine opisivanjem rđavog stanja financija njihovih.
Serblji su 30 godina rat vodili (11 javno, a 19 godina pregovorima) bez svake inozemne financijske pomoći ili zajma, da! moglo bi se reći, bez novca, i bez same zabune iz novčanog nedostatka proizilazeće, pa opet imaju danas jošt i suviška u narodnoj kasi svojoj. Na serbski knjaza moglo se sad u turskoj prestolnoj varoši poznati bogatstvo zemlje SERBSKE.
Grci su svoju borbu oslobođenija pomoći plaćanja vojenih služitelja i najamnika vodili, zato smo više puta čitali u novinama o uklonjenim opsadom gradova zbog izostanka plaće vojničke.Manje poznate riječi:
Sravnjenije - Sravnjenje, čislo - broj, fanatičesko - fanatično, očajatelno - očajno, obstojatelstva - prilike, jednako - stalno, nezavisimost - neovisnost, po velikoj časti - po velikoj mjeri, poruganije - poruga, sveto kreštenije - sveto hrišćanstvo, sožalenije i učastije -- Sažaljenje i sudjelovanje, vojna - rat, vladanije - vlada, razsmetrenija - razmatranja, pritjažavaju - posjeduju, blagodariti - zahvaliti, predkovi - preci, primečanije - komentirajte
Serblji, pak, vodili su istinitu obštedruževnu vojnu za otečestvo. Ne samo što nijednom Serbljinu nije na um palo o plaćama misliti, nije dosta što se svaki o vlastitom trošku ranio, odevao i predsjednika sebi nabavljala, nego je jošt svaki po mogućnosti (u gotovu novcu ili robu) k tomu prinosio se topovi i džebana kupiti i ostali troškovi otaljavati mogu.
Grčko vladanije mora sada, smijemo doista reći, protiv negdašnjih soldata svojih da vojuje, a međutim u Serbije ratoborci su se opet k plug svom natrag vratili.
Grci se iz svoga, od turskog ugnjetenija oslobođenog kraljevstva izseljavaju u Tursku, a naprotiv toga Serblji ne samo očevidnu ugodnost uživajući ostaju u svojoj domovini, nego jošt od sviju strana useljenike dobivaju.
Pri ovim razsmetrenijama nameće nam se protiv volje ovaj vopros: "Otkud ova velika razlika?", A isto tako prirodno sleduje odgovor:
Serblji, što sad pritjažavaju, imaju blagodariti svojoj vlastitoj snagu i dobrodetelji, a Grci i dan današnji samo zasluge negdašnji predkova svojih, kao što se jošt od prije dvije hiljade godina pri rimskom diktator Suli osvedočilo. Sula, nakon uporne opsade poštedi grad Atinu, premda nerado, s ovim primečanijem: "Dokle će se već morati praštati Grcima zbog predkova njini?"
Gordana Kaćanski
www.politikin-zabavnik.co.yu/