Post by Emperor AAdmin on Dec 25, 2008 15:43:57 GMT -5
Govor bilja: anemona i dan i noć
Ljubavni boj vjetrova
Kad je došlo proljeće i kucnuo čas da se Persefona vrati majci, među žive, zemlja je dočekala prekrasnim cvetićima sunđerastih šarenih latica kakve su, navodno, bile i tople Persefonine oči
Kada bi sa zapada došao vetar Zefir,
nimfa Anemona pognula bi svoju lepu glavu,
a kada bi joj sa sjevera prišao zrnati Boreja,
ona bi - odletela
Drevna legenda kaže da su se u Anemonu, najlepšu nimfa s dvora također prekrasne boginje Flora, zaštitnici svih biljaka, zaljubila dva vjetra, dva brata: Boreja, sjeverni vjetar, i Zefir, zapadni, mirisne vjetar. Ubrzo, braća počeše međusobno se bore za naklonost lepotice Anemone pokušavajući da zadobiju njenu ljubav. (Na grčkom anemos znači vjetar.) I tako, boreći se neprestano, izazivali su oluje i druge vremenske nepogode. To je naposletku dosadilo boginja Flori koja je odlučila da magijski okonča ovaj ljubavni boj.
Ona je začarala lepu Anemonu. Kako? Kad bi joj sa zapada prišao Zefir, Anemona bi pognula glavu i sakrila svoje lice. A kad bi do nje došao zrnati Boreja, krhka nimfa jednostavno bi odletela.
To je legenda o istoimenom cvetu, nežnoj anemoni koja sramežljivo zatvara svoje latica pod zapadnim vjetrom, da bi joj pod udarom severca otpalo latica. Zbog toga se anemona smatra simbolom sramežljivosti, a i ljubavnog rastanka.
Anemona se naziva i Adonisovim cvetom jer drugi mit kaže da je Venera svog ljubavnika Adonisa pretvorila u cvet - anemonu. Za ovaj nježni Cvetić vezane su i novozavetne priče. Obje govore da je crvena anemona nikla prvi put upravo na Golgota, na mjestu gdje je kapa Kristova krv dok je bio razapet na križu.
Krajem 19. i početkom 20. stoljeća anemona je bila jedan od najdražih cvjetova. Ljudi su je poklanjali jedni drugima u raznim prilikama. A onda je ustupio mjesto nekim drugim cvetovima. Ipak, ne bi se moglo reći da je zaboravljena. Naprotiv, od anemone se i danas vrlo često prave svadbeni buket za neveste.
Zemlja je radosno dočekala Persefonin povratak
iznedrivši cvetiće šarenih latica, kakve su navodno
bile i tople Persefonine oči
Simbol Napoleonovog carstva, Cvetić dan i noć potiče iz Europe.
Shakespeare je ovu biljku nazvao cvetom ljubavne vrline i nekom vrstom cediljke kroz koju se ljubavne riječi izdvajaju od onih nepotrebnih. Legenda kaže da je kraljica svih vila sletela na dan i noć onog trenutka kad je u srcu prvi put osjetila ljubav, točnije - sudbinski se zaljubila. Ukratko, dan i noć je cvet koji označava snagu ljubavnih osjećaja.
Prema grčkom mitu, Demetra, boginja žita i plodnosti, jednog dana s užasom je shvatila da je nestala njena voljena kćerka Persefona. Devet dana uzaludno je očajna boginja tragala za Persefonom i plakala. Najzad je otkrila da je njezinu kćerku odneo Had, bog podzemlja - carstva mrtvih. To saznanje toliko je rastužilo Demetru da se zemlja potpuno osušila, ispucala i prestala da rađa. Videvši koliko Demetra pati, Zevs je s Hadom (Plutonom) postigao dogovor:
Persefona će od proljeća do jeseni moći boravi u svijetu živih, s majkom, a ostatak godine biće pored njega, u podzemnom svijetu.
Demetri je laknulo. Vratila se na Olimp i zemlja je ubrzo ponovno postala plodna. Kad je došlo proljeće i kucnuo čas da se Persefona vrati majci, među žive, zemlja je dočekala prekrasnim cvetićima sunđerastih šarenih latica kakve su, navodno, bile i tople Persefonine oči koje su stalno izražavale ljubav. Od tada do danas smatra se da dan i noć u proljeće zapravo najavljuje Persefonin dolazak.
Inače, dan i noć (Viola tricolor ili trobojna ljubičice) sitna je jedna biljka, visoka do četrdeset centimetara. Listovi su joj širi nego duži, po obodu zupčasti, a gornji duguljasti. Cvjetovi su pojedinačni, trobojni - ljubičasti, žuti i bijeli. Cvjeta od proljeća do ljeta. Kod nas raste više podvrsta, varijeteta i oblika.
M. Ognjanović
www.politikin-zabavnik.co.yu/