Post by Emperor AAdmin on Dec 23, 2007 21:30:36 GMT -5
Dorucak, rucak i vecera za dusu
Ljubite se, ljudi!
Zasto to radimo i od kada? Zbog cega u nekim kulturama poljubac i dalje ne nailazi na odobravanje? Ko su rekorderi ovog cina? Sta kaze zakon za susret usana na javnom mestu?
Gi de Mopasan (1850–1893) i Ogist Roden (1840–1917), francuski knjizevnik i vajar, svaki na svoj nacin stvorili su isto delo – „Poljubac”.
U recniku maternjeg jezika evo sta je navedeno pod odrednicom „poljubac”: dodir usnama kao znak ljubavi, prijateljstva, neznosti, mazenja, pozdrava i slicno. Sasvim kratko objasnjenje cina kome je posvecena citava nauka nazvana filematologija.
Strucnjaci su pokusali da utvrde otkud ljudima potreba za celivanjem. Otkrili su da se u starom Rimu pravila razlika izmedju „oskuluma” - prijateljskog poljupca koji je bio uobicajena vrsta pozdrava dve osobe prilikom susreta i rastanka. „Bazijum” je vec bio strastveniji dodir usnama, dok se „savijum” smatrao izrazom ljubavnog zanosa i uvek je ukljucivao i igru jezikom.
Dakle, ljudi se ljube od drevnih vremena, ali da li je moguce zakljuciti kada se pojavila ta vrsta neznosti? Da li je poljubac urodjen coveku kao sto je govor ili smeh? Ili su u nekom trenutku u proslosti ljudi izmislili poljubac, kao sto su izumeli tocak? Ta razmena im se potom toliko dopala da su je prihvatili mnogi sirom Zemljine kugle?
Naucnici imaju „dokaze” za obe teorije. Ne ljube se samo ljudi, cine to i pojedine zivotinje, ali je kod njih poljubac lisen dodatnog erotskog naboja. Moze li onda da se izvuce zakljucak kako je celivanje coveku urodjeno, kao ostatak njegove animalne prirode? Puzevi se, recimo, dodiruju rogovima, pojedine ptice dotaknu se kljunom, mnogobrojni sisari uzivaju da se lizu po licu. Za simpanze je utvrdjeno da izmenjuju neku vrstu platonskog poljupca. Medjutim, samo se muskarac i zena strastveno zanesu kada jedno drugom ljube usta imajuci zelju da prodube poljubac.
Kako li mi izgledamo majmunima, dok se ljubimo?
Ako bi se potvrdila genetska predodredjenost poljupca, nametnulo bi se sledece pitanje: kako to da on nije uobicajen kod svih naroda? Ovo je prvi primetio Carls Darvin (1809-1882), veliki britanski prirodnjak. U svojoj knjizi „Izrazavanje emocija kod ljudi i zivotinja” naglasava da neke kulture bliskost pokazuju trljanjem nosa o nos. Rani istrazivaci Severnog pola ovu neznost nazivali su „eskimskim poljupcem”.
Plemena u Africi, na pacifickim ostrvima i na podrucju Severne i Juzne Amerike, pre nego sto su dosla u dodir s pridoslicama iz Evrope, gotovo da nisu ni znala sta je poljubac. I, sto je najvaznije, pripadnicima tih plemena trebalo je dosta vremena dok to nisu prihvatili, jer im je u pocetku ta ruzna navika bila nesto cega su se uzasavali.
Laponcima, narodu koji je nastanjivao sever Finske, bilo je sasvim prirodno da se, kao od majke rodjeni, zajednicki kupaju, ali se zato ljubljenje smatralo nedopustivim. Poljubac na javnom mestu i danas se u nekim delovima sveta proglasava socijalno nepozeljnim.
Ne tako davno, pre nesto vise od deset godina, u jednim pekinskim novinama pojavio se uvodnik u kome urednik daje savete svojim sugradjanima: „Nametljivi Evropljani u Kinu su doneli losu naviku da se ljube gde god stignu. To je ruzna navika i nikako joj ne treba podleci”.
Po zamisli Celza Trevina, americkog umetnika mladje generacije koji zivi u Njujorku, napravljena je ova neobicna skulptura.
Ukoliko ljubljenje nije primereno svim kulturama, neko je ipak morao da izmisli poljubac? Von Brajant, antropolog s Teksaskog univerziteta, utvrdio je da su se pre cetiri hiljade godina Indusi pozdravljali priljubljivanjem noseva.
- Nije tesko zakljuciti sta se potom dogodilo - objasnjava profesor Brajant. - Kada bi im se lica nasla tako blizu jedno drugom, nekom se sigurno dogodilo da mu nos sklizne i da ustima sretne druga usta.
Posto se ta navika izgleda dopala svima, ubrzo se prosirila i na sumersko poluostrvo. U drevnim spisima, sacuvanim iz 1500. godine pre nase ere, pominju se osobe koje se dodiruju usnama, dok kasniji tekstovi vec govore o ljubavnicima koji priljubljuju usne. Brajant veruje da su vojnici Aleksandra Makedonskog za poljubac saznali kada je ovaj veliki vojskovodja 326. godine pre nase ere pokorio Pandzab.
Imajuci sve ovo na umu ne iznenadjuje sto pojedini naucnici pokusavaju da dokazu da su ljudi poceli da se ljube poslednjih osam vekova. To se dogodilo tek posto se povelo racuna o higijeni, lecenju zuba i otklanjanju neprijatnog zadaha iz usta.
Sigmund Frojd (1856-1939), osnivac psihoanalize, poljubac je poistovecivao s podsvesnom zeljom coveka da se vrati u najranije detinjstvo, dok je jos sisao majcino mleko. Pojedini antropolozi, opet, naglasavaju da je u korenu ove navike potreba coveka za solju. Ljudi koji su davno ziveli u pecinama u jednom trenutku otkrili su da do soli mogu da dodju lizanjem oznojenih lica osoba s kojima su delili staniste. Naravno, razlika izmedju zadovoljenja i druge telesne zelje bila je mala.
Istrazivanja sprovedena osamdesetih godina proteklog veka naglasavaju da je poljubac vrlo pozeljan. Naime, muskarac koji, pre nego sto krene na posao, prethodno poljubi svoju suprugu duze zivi, redje mu se dogodi saobracajna nesreca i u proseku ima veci zivotni standard od muskarca koji nema tu naviku.
Vesna Sofrenovic
link
Ljubite se, ljudi!
Zasto to radimo i od kada? Zbog cega u nekim kulturama poljubac i dalje ne nailazi na odobravanje? Ko su rekorderi ovog cina? Sta kaze zakon za susret usana na javnom mestu?
Gi de Mopasan (1850–1893) i Ogist Roden (1840–1917), francuski knjizevnik i vajar, svaki na svoj nacin stvorili su isto delo – „Poljubac”.
U recniku maternjeg jezika evo sta je navedeno pod odrednicom „poljubac”: dodir usnama kao znak ljubavi, prijateljstva, neznosti, mazenja, pozdrava i slicno. Sasvim kratko objasnjenje cina kome je posvecena citava nauka nazvana filematologija.
Strucnjaci su pokusali da utvrde otkud ljudima potreba za celivanjem. Otkrili su da se u starom Rimu pravila razlika izmedju „oskuluma” - prijateljskog poljupca koji je bio uobicajena vrsta pozdrava dve osobe prilikom susreta i rastanka. „Bazijum” je vec bio strastveniji dodir usnama, dok se „savijum” smatrao izrazom ljubavnog zanosa i uvek je ukljucivao i igru jezikom.
Dakle, ljudi se ljube od drevnih vremena, ali da li je moguce zakljuciti kada se pojavila ta vrsta neznosti? Da li je poljubac urodjen coveku kao sto je govor ili smeh? Ili su u nekom trenutku u proslosti ljudi izmislili poljubac, kao sto su izumeli tocak? Ta razmena im se potom toliko dopala da su je prihvatili mnogi sirom Zemljine kugle?
Naucnici imaju „dokaze” za obe teorije. Ne ljube se samo ljudi, cine to i pojedine zivotinje, ali je kod njih poljubac lisen dodatnog erotskog naboja. Moze li onda da se izvuce zakljucak kako je celivanje coveku urodjeno, kao ostatak njegove animalne prirode? Puzevi se, recimo, dodiruju rogovima, pojedine ptice dotaknu se kljunom, mnogobrojni sisari uzivaju da se lizu po licu. Za simpanze je utvrdjeno da izmenjuju neku vrstu platonskog poljupca. Medjutim, samo se muskarac i zena strastveno zanesu kada jedno drugom ljube usta imajuci zelju da prodube poljubac.
Kako li mi izgledamo majmunima, dok se ljubimo?
Ako bi se potvrdila genetska predodredjenost poljupca, nametnulo bi se sledece pitanje: kako to da on nije uobicajen kod svih naroda? Ovo je prvi primetio Carls Darvin (1809-1882), veliki britanski prirodnjak. U svojoj knjizi „Izrazavanje emocija kod ljudi i zivotinja” naglasava da neke kulture bliskost pokazuju trljanjem nosa o nos. Rani istrazivaci Severnog pola ovu neznost nazivali su „eskimskim poljupcem”.
Plemena u Africi, na pacifickim ostrvima i na podrucju Severne i Juzne Amerike, pre nego sto su dosla u dodir s pridoslicama iz Evrope, gotovo da nisu ni znala sta je poljubac. I, sto je najvaznije, pripadnicima tih plemena trebalo je dosta vremena dok to nisu prihvatili, jer im je u pocetku ta ruzna navika bila nesto cega su se uzasavali.
Laponcima, narodu koji je nastanjivao sever Finske, bilo je sasvim prirodno da se, kao od majke rodjeni, zajednicki kupaju, ali se zato ljubljenje smatralo nedopustivim. Poljubac na javnom mestu i danas se u nekim delovima sveta proglasava socijalno nepozeljnim.
Ne tako davno, pre nesto vise od deset godina, u jednim pekinskim novinama pojavio se uvodnik u kome urednik daje savete svojim sugradjanima: „Nametljivi Evropljani u Kinu su doneli losu naviku da se ljube gde god stignu. To je ruzna navika i nikako joj ne treba podleci”.
Po zamisli Celza Trevina, americkog umetnika mladje generacije koji zivi u Njujorku, napravljena je ova neobicna skulptura.
Ukoliko ljubljenje nije primereno svim kulturama, neko je ipak morao da izmisli poljubac? Von Brajant, antropolog s Teksaskog univerziteta, utvrdio je da su se pre cetiri hiljade godina Indusi pozdravljali priljubljivanjem noseva.
- Nije tesko zakljuciti sta se potom dogodilo - objasnjava profesor Brajant. - Kada bi im se lica nasla tako blizu jedno drugom, nekom se sigurno dogodilo da mu nos sklizne i da ustima sretne druga usta.
Posto se ta navika izgleda dopala svima, ubrzo se prosirila i na sumersko poluostrvo. U drevnim spisima, sacuvanim iz 1500. godine pre nase ere, pominju se osobe koje se dodiruju usnama, dok kasniji tekstovi vec govore o ljubavnicima koji priljubljuju usne. Brajant veruje da su vojnici Aleksandra Makedonskog za poljubac saznali kada je ovaj veliki vojskovodja 326. godine pre nase ere pokorio Pandzab.
Imajuci sve ovo na umu ne iznenadjuje sto pojedini naucnici pokusavaju da dokazu da su ljudi poceli da se ljube poslednjih osam vekova. To se dogodilo tek posto se povelo racuna o higijeni, lecenju zuba i otklanjanju neprijatnog zadaha iz usta.
Sigmund Frojd (1856-1939), osnivac psihoanalize, poljubac je poistovecivao s podsvesnom zeljom coveka da se vrati u najranije detinjstvo, dok je jos sisao majcino mleko. Pojedini antropolozi, opet, naglasavaju da je u korenu ove navike potreba coveka za solju. Ljudi koji su davno ziveli u pecinama u jednom trenutku otkrili su da do soli mogu da dodju lizanjem oznojenih lica osoba s kojima su delili staniste. Naravno, razlika izmedju zadovoljenja i druge telesne zelje bila je mala.
Istrazivanja sprovedena osamdesetih godina proteklog veka naglasavaju da je poljubac vrlo pozeljan. Naime, muskarac koji, pre nego sto krene na posao, prethodno poljubi svoju suprugu duze zivi, redje mu se dogodi saobracajna nesreca i u proseku ima veci zivotni standard od muskarca koji nema tu naviku.
Poljubac
Draga moja dusice: dakle, od jutra do veceri i od veceri do jutra ne prekidas da places zato sto te je muz napustio. Ne znas sta ces pa mene, tvoju staru tetku, pitas za savet. Verovatno me smatras pravim strucnjakom. Ne znam ja bas toliko koliko ti verujes da znam, pa ipak nisam sasvim neuka kada je u pitanju umetnost ljubavi ili, bolje receno, vestina da nekog nateras da te voli, u cemu ti nisi bas mnogo potkovana.
Naglasavas da si uvek bila pazljiva, puna ljubavi i kako si muza stalno ljubila i mazila. Mozda to i jeste tvoja nevolja. Mislim da si ga suvise cesto ljubila.
Draga moja, mi zene u rukama imamo najmocnije oruzje na svetu: LjUBAV. Muskarac je obdaren fizickom snagom i on vezba da bude sto spremniji. Zena je obdarena sarmom i vlada neznoscu. To je nase oruzje, sjajno i nepobedivo, ali mi treba da znamo kako da ga iskoristimo...
Znas li otkuda potice nasa istinska snaga? Iz poljupca, da, obicnog poljupca! Kada znamo kako da dajemo svoja usta, mozemo postati kraljice.
Poljubac je, naravno, samo uvod, ali i te kakav uvod! Znatno mocniji od svega sto potom sledi. Uvod koji moze iznova da se cita, za razliku od knjige - niko ne moze stalno da se vraca istom stivu.
Da, susret usana najsjajniji je i najuzviseniji osecaj podaren ljudskim bicima, najvisi stepen srece. U poljupcu covek ponekad moze da oseti da mu se dusa s necijom spaja.
Gi de Mopasan
Odlomak iz price
Francuski poljubac
Takozvani francuski poljubac, koji je uveo „kruzne pokrete jezikom, s prodorom do dubine zdrela”, postoji oko dvesta godina. Takav vid ljubljenja bio je seoski obicaj mladih stanovnika tada mocvarnih oblasti juzno od Loare. Bila je to zabava dokonih i obesnih dvadesetogodisnjaka, skritih gustim sevarom od strogih pogleda roditelja i posmatraca. Nastao pocetkom 18. veka, ovaj poljubac nije oznacavao bliskost niti obavezivao ucesnike raskalasnog mladalackog pira... Kasnije se, posle pobune koja je potresla Francusku i o kojoj je Emil Zola napisao roman „Vandeja se budi”, sirio pokrajinom. Policijski odredi, poslati iz prestonice da suzbiju nemire, prenose ga u Pariz. Uskoro poljubac tajno „zaposeda” celu drzavu.
Iz rubrike „Dodir usana”, ZABAVNIK broj 2793, avgust 2005.
Poljupci u brojkama
• Jednominutnim poljupcem u organizmu sagori 26 kalorija. Ljudi koji se predaju duzem ljubljenju treba da znaju da im se tada brze preradjuje secer u telu.
• Za zivota svaki covek u proseku provede dve nedelje ljubeci se.
• Najduzi poljubac trajao je 30 sati, 59 minuta i 27 sekundi - rekord je zabelezen 5. decembra 2001. godine na takmicenju u Njujorku.
• Najduzi podvodni poljubac trajao je 2 minuta i 18 sekundi. Ovaj nesvakidasnji dogadjaj zabelezen je 2. aprila 1980. godine u Tokiju, glavnom gradu Japana.
• U kratkom igranom filmu nazvanom „Poljubac”, snimljenom 1896. godine, glumac Dzon Rajs poljubio je svoju partnerku Mej Irvin. Smatra se da je ovo bio prvi filmski poljubac.
• Najvise poljubaca u jednom filmu zabelezeno je u „Don Zuanu”, snimljenom 1926. godine. Dzon Barimur je 191 put poljubio Meri Astor i Estel Tejlor. Jedan poljubac na svake 53 sekunde.
• Najduzi filmski poljubac: Dzejn Vajman i Redzis Tomej ljubili su se ravno 3 minuta i 5 sekundi u filmu „Sad si u vojsci”, snimljenom 1941. godine.
Internet jezik - KOC ili KOL?
Neke osobe koje cetuju na Internetu koriste sifrovani jezik. Ne zeleci da ispisuju dugacke recenice, izmislili su skracenice. Evo nekih o poljupcu:
KOTC (ili KOC) - kiss in (the) cheek (poljubac u obraz)
KOTL (ili KOL) - kiss on (the) lips (poljubac u usta)
H&K - hug and kiss (zagrljaj i poljubac)
KISS (na engleskom - poljubac): keep it simple stupid (budi jasan, glupane)
Slovo zakona
• U pojedinim zemljama ljubljenje je odredjeno zakonom. Na Tajlandu je, recimo, zabranjeno ljubljenje na javnim mestima jer „poljubac moze da doprinese porastu kriminala medju tinejdzerima. Ni odraslima nije dozvoljeno da suvise otvoreno pokazuju naklonost van svog doma.
• U nekim oblastima Kanade muskarac moze da bude kaznjen ako poljubi svoju suprugu na ulici. Ljubljenje je dozvoljeno samo ako oboje uspeju da dokazu da su se ljubili zato sto su se videli posle dugog rastanka.
• U Riversajdu, gradu u americkoj drzavi Kaliforniji, muskarac moze do mile volje da ljubi zenu samo ako dokaze policiji, ukoliko ga uhvati, da je prethodno isprao usta ruzinom vodicom.
• U Rio de Zaneiru ljudi mogu da se ljube na javnom mestu samo ukoliko taj poljubac ne traje duze od deset sekundi. U drugim brazilskim gradovima ljubljenje je dozvoljeno jedino kada padne mrak, ali ni tada ako su oni koji se ljube udaljeni od ulicne svetiljke vise od petnaest metara.
Vesna Sofrenovic
link