Post by Emperor AAdmin on Dec 25, 2007 0:23:13 GMT -5
Genetika stvorila mitologiju
Ljudi su himere i mozaici
Na mestu zlocina istrazitelji pronalaze tragove krvi koja ne pripada zrtvi. Osumnjicenom licu uzima se DNK iz celije koze radi uporedjenja. Donosi se odluka da se okrivljeni pusti posto se uzorci DNK ne slazu. Onda se neko setio da se mozda radi o „himeri”...
„Himera iz Areca”, bronza 5. vek p.n.e
Sta to bese himera? To je ono opasno cudoviste iz grcke mitologije koje bljuje vatru, ima glavu lava, telo kao koza i zmijski rep. Bilo je strah i trepet u Likiji dok ga, po predanju, nije ubio grcki junak Belerofon uz pomoc boginje Atine i svog krilatog konja Pegaza. Rec himera danas se koristi u prenosnom znacenju da naglasi kako je neka zamisao sasvim neostvarljiva.
Ali, u genetici pojam himera ima sustinski isti smisao kao u mitologiji. Kaze se da je neka osoba himera ako su njene celije nacinjene od celija razlicitih licnosti. To, u stvari, znaci da celije himere nemaju istu, vec razlicitu DNK. Kako je to moguce kad nas nauka o nasledju uci da je svaka osoba jedinstvena i da se ta jedinstvenost ogleda i u tome sto se u svakoj celiji naseg tela nalazi ista, samo nasa DNK?
Nesudjeni blizanci
Nije redak slucaj da se u materici, umesto jedne, nadju dve jajne celije. Ako svaku jajnu celiju oplode dva razlicita spermatozoida rodice se dvojajcani ili bratski blizanci. Za razliku od jednojajcanih blizanaca, oni nemaju nista vise slicnosti od brace i sestara koji nisu blizanci. Medjutim, nekada se dogodi da se neposredno posle oplodnje ova jaja, to jest zigoti, spoje (zigot je oplodjena jajna celija). Tada zigoti ne mogu da se razvijaju odvojeno i umesto blizanaca rodice se samo jedna beba. Posto svaki zigot sa sobom nosi jedinstvenu DNK, celije ovakve bebe imace dve razlicite DNK. Ovakva beba postace himera.
Vecina himera odraste i izgleda isto kao i svi drugi ljudi. Tesko je prepoznati koja osoba je himera. Nekada to mogu da naznace pege na kozi ili donekle razlicita boja ociju. Ipak, i ove promene jedva su primetne.
Na prvi pogled to izgleda cudno. Zar ne bi sjedinjavanje dve razlicite osobe trebalo da bude mnogo izrazenije, strasnije - da se dobiju dve glave, cetiri ruke i slicno? Na svu srecu, ovakve grozote se ne dogadjaju zato sto se spajanje dva jajeta odigrava vrlo rano, dok celije jos nisu pocele da se dele i izgradjuju delove tela. Tada one ne znaju da sused ima drugaciji skup hromozoma i rade zajedno kao da su nastale iz istog zigota.
Genetski mozaik
Himere nisu jedine osobe koje u svom telu nose drugacije skupove DNK. Ljudi „mozaici” takodje imaju DNK koja nije sasvim ista u svim celijama. Ali, za razliku od himere, covek mozaik potice iz DNK skupa koji je isti u svakoj celiji naseg tela. Kad bi se na pocetku razvoja ispitala bilo koja celija mozaika, DNK bi svuda bila ista. Ipak, u nekom trenutku zivota, u pojedinim celijama mozaika DNK dozivljava promenu. Postaje nesto drugacija od one u susednim celijama. U stvari, ova pojava veoma je cesta, pa su gotovo svi ljudi mozaici.
Dejvid Bouvi sa suprugom Iman. Himera i mozaik?
fotografija: Keystone
Nase telo cine milijarde celija. Vecina sadrzi potpuno isti skup primeraka DNK. Medjutim, tokom razvoja i zivota, DNK u nasim celijama izlozena je neprestanim uticajima koji su u stanju da je ostete, promene. Suncevi zraci koji nam prze kozu, hemikalije i sastojci u hrani koju jedemo, slobodni radikali koji se oslobadjaju prilikom skoro svakog procesa u organizmu, najcesci su uzrocnici.
Greske se javljaju i prilikom umnozavanja, kopiranja DNK, kad promena u gradji gena dovodi do mutacije. Vecina mutacija je stetna ili beskorisna, ali postoje i one koje su korisne jer igraju glavnu ulogu u evoluciji neke vrste. Uglavnom su ove promene privremene posto nas organizam ima zastitne mehanizme, molekule koji mogu da „oprave” ostecenu DNK. Obicno samo nekoliko celija u telu dozivi trajnu promenu DNK i ove mutacije nisu preterano opasne, sem ako ne uticu na ubrzani rast i razmnozavanje celija kad mogu da izazovu rak.
Promene koje se dogadjaju usled uticaja okoline uglavnom su male i ogranicene na manji broj celija. Medjutim, moguce je da mozaik, bas kao i himera, ima cak polovinu celija sa drugacijom DNK. Kako?
Ako se DNK u celiji promeni rano, na pocetku razvoja, veca je verovatnoca da ce vise celija u organizmu poneti mutaciju.
Podsetimo se: svi nastajemo iz jedne celije. Ta celija se deli, takodje i svaka od dve novonastale celije. To se ponavlja sve dok se ne napravi oko 100.000 milijardi celija. Pretpostavimo da se prilikom podele prve celije dogodila greska, tako da jedna od celija ima mutiranu DNK.
Ocigledno je da ce na kraju, posto iz te dve celije nastaju sve ostale, polovina celija imati jednu DNK, a polovina drugu. Ipak, cak i s takvom mutacijom, nase celije, celije mozaika, vrlo su slicne. Lako bismo ustanovili razliku prema celijama nase rodjene brace ili sestara. Nasuprot tome, razlika DNK kod himere znatno je veca - priblizna je razlici koja postoji izmedju nas i najblizih rodjaka.
Izmisljena kriminalna prica iz uvoda teksta verovatno je sada jasnija. Da je osumnjiceni bio mozaik (kao vecina ljudi), njegova krivica bila bi odmah dokazana. Ali, posto je bio himera, mogao je nekaznjeno da se izvuce da je policija napravila gresku i propustila da uzme uzorak DNK i iz njegove krvi.
G. Vojinovic
link
Ljudi su himere i mozaici
Na mestu zlocina istrazitelji pronalaze tragove krvi koja ne pripada zrtvi. Osumnjicenom licu uzima se DNK iz celije koze radi uporedjenja. Donosi se odluka da se okrivljeni pusti posto se uzorci DNK ne slazu. Onda se neko setio da se mozda radi o „himeri”...
„Himera iz Areca”, bronza 5. vek p.n.e
Sta to bese himera? To je ono opasno cudoviste iz grcke mitologije koje bljuje vatru, ima glavu lava, telo kao koza i zmijski rep. Bilo je strah i trepet u Likiji dok ga, po predanju, nije ubio grcki junak Belerofon uz pomoc boginje Atine i svog krilatog konja Pegaza. Rec himera danas se koristi u prenosnom znacenju da naglasi kako je neka zamisao sasvim neostvarljiva.
Ali, u genetici pojam himera ima sustinski isti smisao kao u mitologiji. Kaze se da je neka osoba himera ako su njene celije nacinjene od celija razlicitih licnosti. To, u stvari, znaci da celije himere nemaju istu, vec razlicitu DNK. Kako je to moguce kad nas nauka o nasledju uci da je svaka osoba jedinstvena i da se ta jedinstvenost ogleda i u tome sto se u svakoj celiji naseg tela nalazi ista, samo nasa DNK?
Nesudjeni blizanci
Nije redak slucaj da se u materici, umesto jedne, nadju dve jajne celije. Ako svaku jajnu celiju oplode dva razlicita spermatozoida rodice se dvojajcani ili bratski blizanci. Za razliku od jednojajcanih blizanaca, oni nemaju nista vise slicnosti od brace i sestara koji nisu blizanci. Medjutim, nekada se dogodi da se neposredno posle oplodnje ova jaja, to jest zigoti, spoje (zigot je oplodjena jajna celija). Tada zigoti ne mogu da se razvijaju odvojeno i umesto blizanaca rodice se samo jedna beba. Posto svaki zigot sa sobom nosi jedinstvenu DNK, celije ovakve bebe imace dve razlicite DNK. Ovakva beba postace himera.
Vecina himera odraste i izgleda isto kao i svi drugi ljudi. Tesko je prepoznati koja osoba je himera. Nekada to mogu da naznace pege na kozi ili donekle razlicita boja ociju. Ipak, i ove promene jedva su primetne.
Na prvi pogled to izgleda cudno. Zar ne bi sjedinjavanje dve razlicite osobe trebalo da bude mnogo izrazenije, strasnije - da se dobiju dve glave, cetiri ruke i slicno? Na svu srecu, ovakve grozote se ne dogadjaju zato sto se spajanje dva jajeta odigrava vrlo rano, dok celije jos nisu pocele da se dele i izgradjuju delove tela. Tada one ne znaju da sused ima drugaciji skup hromozoma i rade zajedno kao da su nastale iz istog zigota.
Genetski mozaik
Himere nisu jedine osobe koje u svom telu nose drugacije skupove DNK. Ljudi „mozaici” takodje imaju DNK koja nije sasvim ista u svim celijama. Ali, za razliku od himere, covek mozaik potice iz DNK skupa koji je isti u svakoj celiji naseg tela. Kad bi se na pocetku razvoja ispitala bilo koja celija mozaika, DNK bi svuda bila ista. Ipak, u nekom trenutku zivota, u pojedinim celijama mozaika DNK dozivljava promenu. Postaje nesto drugacija od one u susednim celijama. U stvari, ova pojava veoma je cesta, pa su gotovo svi ljudi mozaici.
Dejvid Bouvi sa suprugom Iman. Himera i mozaik?
fotografija: Keystone
Nase telo cine milijarde celija. Vecina sadrzi potpuno isti skup primeraka DNK. Medjutim, tokom razvoja i zivota, DNK u nasim celijama izlozena je neprestanim uticajima koji su u stanju da je ostete, promene. Suncevi zraci koji nam prze kozu, hemikalije i sastojci u hrani koju jedemo, slobodni radikali koji se oslobadjaju prilikom skoro svakog procesa u organizmu, najcesci su uzrocnici.
Greske se javljaju i prilikom umnozavanja, kopiranja DNK, kad promena u gradji gena dovodi do mutacije. Vecina mutacija je stetna ili beskorisna, ali postoje i one koje su korisne jer igraju glavnu ulogu u evoluciji neke vrste. Uglavnom su ove promene privremene posto nas organizam ima zastitne mehanizme, molekule koji mogu da „oprave” ostecenu DNK. Obicno samo nekoliko celija u telu dozivi trajnu promenu DNK i ove mutacije nisu preterano opasne, sem ako ne uticu na ubrzani rast i razmnozavanje celija kad mogu da izazovu rak.
Promene koje se dogadjaju usled uticaja okoline uglavnom su male i ogranicene na manji broj celija. Medjutim, moguce je da mozaik, bas kao i himera, ima cak polovinu celija sa drugacijom DNK. Kako?
Ako se DNK u celiji promeni rano, na pocetku razvoja, veca je verovatnoca da ce vise celija u organizmu poneti mutaciju.
Podsetimo se: svi nastajemo iz jedne celije. Ta celija se deli, takodje i svaka od dve novonastale celije. To se ponavlja sve dok se ne napravi oko 100.000 milijardi celija. Pretpostavimo da se prilikom podele prve celije dogodila greska, tako da jedna od celija ima mutiranu DNK.
Ocigledno je da ce na kraju, posto iz te dve celije nastaju sve ostale, polovina celija imati jednu DNK, a polovina drugu. Ipak, cak i s takvom mutacijom, nase celije, celije mozaika, vrlo su slicne. Lako bismo ustanovili razliku prema celijama nase rodjene brace ili sestara. Nasuprot tome, razlika DNK kod himere znatno je veca - priblizna je razlici koja postoji izmedju nas i najblizih rodjaka.
Izmisljena kriminalna prica iz uvoda teksta verovatno je sada jasnija. Da je osumnjiceni bio mozaik (kao vecina ljudi), njegova krivica bila bi odmah dokazana. Ali, posto je bio himera, mogao je nekaznjeno da se izvuce da je policija napravila gresku i propustila da uzme uzorak DNK i iz njegove krvi.
G. Vojinovic
link