Post by radovic on Aug 9, 2009 11:12:36 GMT -5
Zakon o restituciji narednih meseci pred Parlamentom
Svi æemo plaæati za otetu imovinu
Autor: Irena Radisavljeviæ, Petar Ðuroviæ | Foto:Beta | 09.08.2009. - 00:02
Više od 600.000 hektara danas državnog zemljišta koje su komunisti oteli posle 1945. godine nikada neæe biti vraæeno zakonitim naslednicima! Zakon o restituciji koji æe u Parlamentu biti do kraja ove godine uvodi meru objedinjavanja vlasništva nad objektom i zemljištem. To praktièno znaèi da æe svako ko na otetom zemljištu ima kuæu, stan, fabriku ili poslovni prostor automatski postati vlasnik zemljišta besplatno ili za beznaèajnu sumu novca.
Obešteæenje za ovako poklonjeno zemljište plaæaæe graðani Srbije. Slièna mera, koja je izazvala erupciju nezadovoljstva u javnosti, predložena je i u zakonu o planiranju i izgradnji, s tim što se odnosi samo na graðevinsko zemljište, dok se u zakonu o restituciji proširuje na sve druge vrste zemljišta koje su danas u državnom vlasništvu.
– Zakon o restituciji æe poèivati na osnovnom pravilu objedinjavanja vlasništva nad objektom i zemljištem. Ova vlada je odluèna da do kraja godine donese zakon o restituciji. Da ovo nisu prazne prièe, kao neko ko je u ministarstvu zadužen za pripremu i izradu zakona, spreman sam da podnesem ostavku ukoliko Vlada do kraja godine ne završi ovaj posao – kaže Slobodan Iliæ, državni sekretar u Ministarstvu finansija.
Donošenje zakona o restituciji, koji je jedan od osnovnih uslova za pristup EU, bilo je kljuèni deo svih politièkih programa i obeæanja posle 2000. godine. Ovaj zakon, koji su osim Srbije donele sve bivše komunistièke zemlje u okruženju i zapadnoj Evropi, najbolji je pokazatelj da je jedna država raskrstila sa balastom bivšeg režima i ispravila nepravde koje je naneo svojim graðanima.
Meðutim, srpske vlasti su radije birale da lošom privatizacijom otetu zemlju i objekte prodaju za kolike-tolike sume novca politièki podobnim liènostima. Tako je privatizovan veliki deo zemljišta koje je moglo biti vraæeno u naturi, èime država ne bi snosila prevelike troškove obešteæenja naslednika. U meðuvremenu, kapital prikupljen od ionako loše privatizacije potrošen je i izgubljena je svaka moguænost da se od tog novca obeštete originalni vlasnici.
– U Srbiji i danas vlada komunistièki duh – da se otima od naroda i daje politièki podobnima. Oèigledno je da je ideja onih koji su na vlasti bila da se odloži taj nazoviproces restitucije dok ne rasprodaju sve što mogu. Ljudi koji su i danas na vlasti, koji upravljaju stankama i sede u njihovim vrhovima gotovo èitavu deceniju blokirali su pravednu restituciju, a i sada to rade. Bojim se da æe i zakon koji sada donesu biti nešto što bi trebalo da bude naslovljeno kao Zakon o restituciji, ali æe efekat biti palijativan, beznaèajno mali i uvredljiv – kaže Milan Parivodiæ, advokat, bivši ministar i tvorac Nacrta zakona o restituciji iz 2005. godine koji je podržao Evropski parlament.
Licitiranjem stotinama milijardi evra, koje su navodno neophodne za obešteæivanje naslednika, politièari veæ èitavu deceniju zastrašuju i obmanjuju graðane. Èak i sada, kada se realne procene o novcu koji je potreban za obešteæenje kreæu izmeðu milijardu i dve i po milijarde evra, mogu se èuti paranoièni povici o daleko veæim sumama koje država (odnosno poreski obveznici) „ni u milion godina“ neæe moæi da isplate.
Upravo zato je sasvim nejasno zašto se Vlada opredelila da se i zemljište koje je moglo biti vraæeno u naturi novim zakonom dodeli aktuelnim vlasnicima objekata na tom zemljištu. Samim tim æe poreski obveznici morati da plaæaju daleko više kako bi se obeštetilo zemljište koje je država poklonila ili zabadava prodala vlasnicima objekata.
Da se radi o daleko veæoj sumi, potvrðuje i državni sekretar Slobodan Iliæ, a što se novca neophodnog za obešteæenje tièe, on kaže:
– To æe zavisiti iskljuèivo od ekonomske moæi države. Sasvim je sigurno da se neæe vraæati 100 odsto sume, jer to nije radila niti jedna država, ali æemo pokušati da utvrdimo koliko-toliko pravednu sumu. Krajem septembra zajedno sa Savetom Evrope pripremamo konferenciju na kojoj æe se razgovarati o takvim pojedinostima i uporediæemo naš predlog zakona sa iskustvima drugih zemlja koje su veæ sprovele restituciju. Tek nakon toga æemo imati finalnu verziju zakona – kaže Iliæ.
Prema reèima Mileta Antiæa, koordinatora Mreže za restituciju, iznosi za obešteæenje naslednika koje vlast pominje èiste su gluposti.
– Njihova jedina ideja je da opljaèkaju što više a da ne vrate ništa ili što manje. Slovenci su naslednicima vratili skoro sve u naturi, a tamo gde to nije bilo izvodljivo kompenzovali su novcem i državnim obveznicama. Slièno su uradili i u Hrvatskoj i Makedoniji, samo Srbija nije rešila pitanje restitucije – kaže Antiæ.
Sporno jedinstvo vlasništva nad objektom i zemljištem osnovna je razlika izmeðu aktuelnog Zakona i Nacrta koji je 2005. godine napravio dr Parivodiæ. Prema Parivodiæevom rešenju, starom vlasniku se vraæa zemlja, a vlasnik objekta po zakonu postaje zakupac i plaæa zakupninu po ceni koju lokalna samouprava odredi za to zemljište, kao što je do sada kroz raèun Infostana plaæao korišæenje gradskog graðevinskog zemljišta.
– Kada je nekome otet objekat, pa mu je oteto i zemljište, pa je taj objekat dat nekome besplatno na korišæenje, a taj ga otkupio pedeset puta ispod cene, onda su rešenja koja predlaže zakon o restituciji katastrofalna. Ako mi takvoj osobi besplatno ili za simboliènu sumu damo zemljište, mi smo mu to praktièno poklonili. To lice koje je veæ na poklon dobilo stan ili kuæu sada pride na poklon dobija i zemljište, a postavlja se pitanje ko æe to da vrati originalnom vlasniku ili potomku. Da li to treba da plati onaj ko je na toj zemlji ili svi graðani Srbije plaæanjem poreza – pita se Parivodiæ.
Ministarstvo finansija se, meðutim, u stvaranju zakona nije rukovodilo ovakvom logikom, veæ se, kako kaže Iliæ, odluèilo za jedinstvo vlasništva kako bi izbeglo potencijalne sudske sporove izmeðu vlasnika zemlje i zakupca.
Samim tim æe privatizacioni magnati, kakvih je u Srbiji nekoliko, uz firmu koju su kupiili od države sada dobiti i zemljište na kojoj se ona nalazi. U nekim sluèajevima radi o nekoliko desetina hiljada hektara zemlje.
– Ova zakonska odredba najviše æe odgovarati tajkunima. To je princip pljaèke, a ne jedinstva, jer pravi princip glasi da onome kome pripada zemlja pripada i ono što je na njoj – kaže Antiæ.
Na kraju, èini se da æe najmanju dobit od ovog zakona imati oni zbog kojih se i pravi.
– Stari vlasnici ni u jednoj državi nisu bili sasvim zadovoljni, pa ni ovde verovatno neæe biti. Ministarstvo æe voditi raèuna o ekonomskoj moæi države i to æe biti osnova za odreðivanje procenta ukupne sume koja æe biti na ime obešteæenja vraæana naslednicima – kaže Slobodan Iliæ.
Poigravanje sa ciframa
Veæina onih koji se protive vladinom poimanju restitucije najviše zamera poigravanje s nerealnim ciframa potrebnim za obešteæenje naslednika originalnih vlasnika. Kako kažu, takve prièe su obièno strašilo za narod jer uz naturalnu restituciju (koja æe u novom zakonu biti ogranièena) daleko manje sume bile bi potrebne za obešteæenje.
Diana Dragutinoviæ 4 milijarde dolara
Milan Parivodiæ najviše 2,5 milijardi evra
Slobodan Iliæ najmanje 10 milijardi evra
Mile Antiæ oko 1,5 miliijardi evra
Ko, koliko i šta potražuje
140.000 pojedinaca se prijavilo za povraæaj imovine
Prijave su razvrstane u 73.000 predmeta
Više od 90 odsto tražene imovine je u vlasništvu države
97 odsto zahteva odnosi se na zemljište
Posledice loše rešenih svojinskih odnosa
manipulacije države i uticajnih pojedinaca
nepostojanje vladavine prava
odbijanje ozbiljnih investitora
obeshrabrivanje obiènog èoveka da se bavi preduzetništvom
stvaranje polarizovanog društva s malom slojem ekstremno bogatih i armijom siromašnih
sistemsko zaostajanje u privrednom razvoju
koncentracija ekonomske moæi je u manjoj grupi ljudi
Restitucija u brojkama
Vrsta imovine Površina u ha
Zemljište 246.503
Poljoprivredno zemljište 300.732
Šumsko zemljište 42.964
Graðevinsko zemljište 10.900
Poslovni prostor 616
Kuæe 12.861
Stanovi i zgrade 1.625
Drugi graðevinski objekti 1.087
Ostalo 14.454