Post by Emperor AAdmin on Dec 26, 2007 16:54:07 GMT -5
Naucna fantastika ili stvarnost
Mozak prirode
Kvantna teorija podarila je mnoge uvide u magiju materije, ali do sada je ispitivala samo prirodu podatomskog sveta. Kvantni hologram je pokusaj da se kvantne zakonitosti prosire na svu postojecu materiju, psihicke pojave i nasu svest
Mozda ce jedno od najvecih otkrica u nauci biti ako se dokaze da je sve sto nas okruzuje medjusobno povezano. Kvantna teorija davno je predvidela cudesnu vrstu veze koju je jedan od njenih osnivaca Ervin Sredinger nazvao kvantna uvezanost (Ьuantum entanglement). Ali, njeno postojanje toliko je strano svetu u kome zivimo i nasem iskustvu da je vecina naucnika verovala da je zanimljiva samo za teorijska razmatranja i da je jedino moguca u mikroskopskom svetu elementarnih cestica. Odnedavno ovakvo glediste pocelo je da se menja.
U prilog tome idu nedavno izvedeni ogledi u kojima su brizljivo pripremljeni atomi ostali u vezi i kada su razdvojeni nekoliko kilometara. Za neke strucnjake bio je to dodatan razlog da predloze smelu teoriju kojom ociglednu slicnost izmedju zivih bica pokusavaju da objasne kvantnom uvezanoscu. Misli se na slicnosti u gradji celija, DNK, organa i mozga, medju razlicitim vrstama. Drugi naucnici pomocu uvezanih cestica prisutnih u mozgu nastoje da protumace nasu svest i rad mozga. Oni dovode u sumnju glediste vecine strucnjaka da je mozak samo jedna vrsta masine, sacinjen od velike gomile neurona i naslucuju da postoji nesto vise - da je mozak kvantni racunar. Pojedinci cak predlazu da je cela vasiona jedan samouvezani objekat! Hoce li se na kraju pokazati da ona nije nalik velikoj masini, vec pre velikoj misli, informaciji?
Uvezani umovi
Iz vise razloga mnogi istrazivaci smatraju da se savremena fizika danas nalazi na velikoj prekretnici, kao sto se pre vise od sto godina nalazila klasicna fizika. Tada je trebalo objasniti nerazumljive pojave, fotoelektricni efekat i zracenje crnog tela, iz cega se, kao posledica, rodila kvantna teorija. Sada, kad je kvantna mehanika cvrsto u sedlu, postepeno se uvidja kakve bi duboke posledice moglo da izazove potpuno razjasnjavanje kvantne uvezanosti. Hoce li i ono doneti veliki preokret?
Kvantna holografija. S je izvor uvezanih parova fotona. C je udaljena suplja sfera (lopta), u kojoj se nalazi skriven predmet (bista Platona nije slucajno odabrana). Unutrasnjost sfere je osetljiva na pojedinacan foton. D je detektor osetljiv na pojedinacan foton. h1 i h2 oznacavaju opticke sisteme koji prenose uvezane fotone do C i D. Tanke i debele linije oznacavaju opticke, odnosno elektricne signale.
Da se paznja pojedinih strucnjaka usmeri u pravcu kvantnih pojava zasluzne su i pojave koje uprkos mnogobrojnim razlicitim pokusajima kroz istoriju ni do danas nisu valjano objasnjene. Tu najpre spadaju intuicija, telepatija, vidovitost, pa i delovanje nase svesti. Postoji mnostvo primera iz svakodnevnog zivota koji ne mogu da se objasne prostim delovanjem nasih cula. Na primer, mnogima se ponekad dogadjalo da kad zazvoni telefon znaju ko ih zove i pre nego sto su podigli slusalicu. Ili, zar nam se bar jednom nije desilo da pomislimo na neku osobu, pa je potom sretnemo na ulici? Znaci li to da su nasi umovi uvezani? Poznati su i ogledi s psima koji su mogli da predvide tacnu putanju kojom ce se njihove gazde vratiti s posla. Ili ogledi s kunicima koji su lakse nalazili puteve iz slozenijih lavirinata jer su koristili iskustva prethodnih kunica. Ipak, u javnosti je malo poznat slucaj dva ruska kosmonauta koji su proveli sest meseci na orbitalnoj stanici „Mir”. Jer, ono sto su tamo doziveli bilo je toliko neobicno da su to dugo drzali u tajnosti.
Bojali su se da ce njihovi pretpostavljeni posumnjati da su sisli s uma. Obojica astronauta su, u razlicitim trenucima, na javi i u snu, doziveli neverovatna stanja svesti. Cesto su osecali kao da su neka druga ljudska bica, vanzemaljci ili da su cak dinosaurusi! Ovi dozivljaji bili su vrlo uverljivi i detaljni. Culi su i razlicite glasove, naredjenja, a mogli su da predosete i kvarove na svojoj svemirskoj stanici, jer su se kasnije oni zaista dogodili. Astronauti su imali jasan utisak da sve ove cudne informacije poticu odnekud van njih samih. Drugim recima, da su oni samo objekat i deo jedne neprekidne celine.
Za prilican broj ljudi cak ni ovakvi dogadjaji nisu veliko iznenadjenje jer mnogi veruju u postojanje parapsiholoskih pojava. Ali, tokom poslednjih godina dogodilo se nesto sto nadilazi verovanje pojedinaca. Sve vise je ozbiljnih strucnjaka koji ih ne vide kao prevaru, posledice halucinacija ili dusevnih bolesti, vec nastoje naucno da ih objasne. Da bi rasvetlile zlocine kod kojih nema dovoljno dokaza, policije nekih zemalja koriste „vidovnjake” ili „profajlere”, narocito osetljive (ekstrasenzitivne) osobe. Ovi posebno obdareni ljudi najcesce moraju da dodju u dodir s nekim predmetom s mesta zlocina. Onda su nekad u stanju da prikupe podatke koji ne mogu da se dobiju preko uobicajenih prostorno-vremenskih podataka. Ako je predmet bio u prisustvu osobe o kojoj se traze podaci, po kvantnoj teoriji istorija dogadjaja predmeta i te osobe ukrstaju se. Predmet „pamti” ne samo uobicajene prostorno-vremenske podatke, vec i sva kvantna stanja kroz koja je prolazio. Zato, ako dodje u dodir s predmetom, obdarena osoba moze da izvuce i podatke o trazenoj osobi.
Pretpostavlja se da se mozda nesto slicno dogadja i kod pasa tragaca mada je uobicajeno tumacenje da ove zivotinje imaju samo izostreno culo mirisa. Smatra se da bi kvantne pojave mogle da budu i nosilac instinkta kod zivotinja. Osim toga, neke obavestajne sluzbe potajno koriste ovakve natprirodne sposobnosti ljudi ne bi li otkrile poverljive podatke neprijatelja.
Cuveni nemacki pesnik Volfgang fon Gete imao je 1771. godine viziju svog dvojnika. Putujuci u Druzenhajm, doziveo je prikazu sebe samog u neuobicajenoj odeci kako jase iz suprotnog smera. Osam godina kasnije pesnik se ponovo nasao na tom putu u odeci kakvu je nosio njegov dvojnik u viziji.
Cuveni nemacki pesnik Volfgang fon Gete imao je 1771. godine viziju svog dvojnika. Putujuci u Druzenhajm, doziveo je prikazu sebe samog u neuobicajenoj odeci kako jase iz suprotnog smera. Osam godina kasnije pesnik se ponovo nasao na tom putu u odeci kakvu je nosio njegov dvojnik u viziji.
Polje nulte tacke
U novim teorijama, pored kvantne uvezanosti, koristi se jos jedan kvantni pojam: „polje nulte tacke”. Krajem 19. veka Majklson i Morli izveli su ogled cija posledica je bilo odbacivanje postojanja etra u celom „praznom” prostoru vasione. Zakljuceno je da se izmedju svih nebeskih tela nalazi samo vakuum. Kvantna teorija ozivela je etar u vidu polja nulte tacke. U polju nulte tacke gde vladaju kvantne fluktuacije, cestice i anticestice, virtualne cestice, neprestano se pojavljuju i nestaju. Ocigledno je da medjuplanetarni, medjuzvezdani i medjugalakticki prostori nisu prazni. Jer, naglasavaju neki strucnjaci, kako nesto sto je sasvim prazno moze da bude zakrivljeno?
Po njima, polje nulte tacke prekriva celu vasionu i mozda je temelj na kome pociva ceo pojavni svet, ona krajnja stvarnost iz koje sve proizlazi i u koju se sve vraca. Sve podatomske cestice (protoni, kvarkovi...) slivaju se u ogroman okean energije. Ovaj okean podrzava sve sto postoji u vasioni tako sto odrzava ravnotezu tacnim i pravovremenim odavanjem i primanjem energije. Prema ovom gledistu, nista u vasioni ne postoji zasebno, sve je povezano u mrezu dogadjanja. Zato sve sto cinimo deluje i na ceo svemir, ali i obrnuto - sve sto se dogadja bilo gde deluje i na nas. Slicno nam kaze i jevrejska Kabala svojim pojmom Aina iz koga sve potice i kome se sve vraca ili indijska duhovna bastina koja govori o Akasi - temelju svemira, u kojoj je zapisano sve sto se dogodilo, sto se dogadja i sto ce se dogoditi. Nauka Zapada, u osnovi materijalisticka i mehanicisticka, pocela je da se menja prihvatajuci mogucnost da su i ovakva, istocnjacka gledista, mozda tacna. Zapravo, postoji za sada mali naucni pokret koji pokusava da dokaze da je sve sto postoji - i proslost i sadasnjost i buducnost - zapisano u cudnom polju nulte tacke.
Ali, kako je uopste moguca ova veza izmedju kvantnog i velikog sveta, kad je upravo to kamen na koji se spotakla savremena fizika? Neki strucnjaci predvidjaju da bi most izmedju ova dva sveta, jednog u kome suvereno vlada teorija kvanta i drugog u kome je neprikosnovena teorija relativnosti, mogao da bude kvantni hologram - zamisljena kvantna pojava, cudnija od svih postojecih.
Odasiljanje i upijanje kvanta svih fizickih objekata na nultoj tacki (na nula stepeni Kelvina) teorijski je dobro zasnovana pojava. Nove teorije ovo glediste produbljuju smatrajuci da bi ovo polje moglo da bude osnova koja omogucava postojanje kvantnog holograma, i to na svim temperaturama. Jer, mada se ogledi s kvantnim cesticama izvode pod strogim uslovima temperature i pritiska, neki istrazivacki radovi s funkcionalnom magnetnom rezonancom (fMRI) pokazali su da takva ogranicenja izgleda nisu uvek neophodna.
Holografska vasiona
Da bismo lakse razumeli o cemu se radi, podsetimo se prvo sta je holografija. To je ona neobicna pojava koja pociva na osobini svetlosti da moze da se ponasa kao talas na vodi. Hologram se dobija narocitim postupkom, u posebnim uredjajima, ciji najvazniji deo je laser. Pomocu lasera snimi se svetlosni talas na film, pri cemu se dobije niz svetlih i tamnih linija (koje i same lice na talas). Linije su nastale posle slaganja talasa dva svetlosna snopa. Jednog koji je pre nego sto je pao na film osvetljavao predmet i drugog koji je zaobilaznim putem doveden na film da se sretne s prvim. Ove linije veoma su tanke jer ih ima i do nekoliko hiljada po jednom milimetru filma. Ali, njihov broj, gustina i oblik nose sve podatke o trecoj dimenziji predmeta. Ovi podaci mnogo su potpuniji od podataka koje mozemo da dobijemo uobicajenim osvetljavanjem predmeta. Zato, ako se ovako dobijeni film obasja svetloscu, moze da se vidi (rekonstruise) trodimenzionalna slika predmeta.
Holografski pogled na svet
Kvantna holografija sasvim je nova zamisao koja u holografiju uvodi kvantnu uvezanost (entanglement). To zapravo znaci da bi kvantna holografija, ukoliko postoji, trebalo da koristi cestice poput parova povezanih fotona. Naime, kad se u narocitom postupku od jednog fotona dobiju dva, kvantna mehanika je predvidela da ce njihove osobine biti medjusobno povezane („korelisane”). Svaki foton uvezanog para ima osobine (kao sto su momenat ili polarizacija) koje su nepoznate dok se ne izvede merenje na jednom ili drugom fotonu. Kad se osobine jednog fotona izmere, trenutno postaju poznate i osobine njegovog uvezanog parnjaka, bez obzira na to koliko je udaljen od prvog. Na primer, ako jednom fotonu izmerimo stanje polarizacije, onda ce i drugi foton trenutno postati isto polarizovan. Kako je ovu, po Ajnstajnovim recima avetinjsku, pojavu (koja se, medjutim, pokazala stvarnom) moguce povezati s holografijom? Evo jedne zamisli. Moguce je da se napravi kvantni hologram skrivenog predmeta, pod uslovom da se osvetli uvezanim fotonima. Jednim od dva snopa (korelisanih) fotona kroz uzan otvor osvetljava se predmet koji se nalazi u supljini neprovidne lopte (zato ovaj svetlosni zrak nikada nece moci iz nje da izadje). Drugi snop fotona ne ulazi u sferu, vec ce pasti na jedan merac. Zatim se mere vremena dolaska jednog fotona na unutrasnju povrsinu sfere (posto se odbio od skrivenog predmeta) i drugog, korelisanog, koji se krece van sfere. Kvantna mehanika kaze da bi tada u funkciji koja govori o stepenu povezanosti ova dva fotona bila sadrzana potpuna informacija o (skrivenom) predmetu, na isti nacin kao sto je to slucaj kod obicnog holograma.
Osobenost holograma da moze da pokupi najvise podataka o nekom predmetu verovatno je i zacela zamisao da bi kvantni hologram mogao da bude veza izmedju mikro i makro sveta. Pogotovo sto on (teorijski) moze da pokupi i podatke koji su skriveni, nedostupni uobicajenim postupcima. A vasiona je, prema zagovornicima nove teorije, puna takvih, nama skrivenih podataka. Istrazivanja nekih strucnjaka nagovestavaju da delfini, slepi misevi, ribe, muve, ptice, pa i ljudi - na holografski nacin obradjuju podatke dobijene pomocu svojih cula.
Delfini i slepi misevi, navodi se, prave holograme odasiljuci zvucne talase (referentne i talase objekta), koje posle odbijanja od predmeta obradjuju u svojim nervnim celijama. Postoje naznake da se kod ljudi odigravaju holografske pojave i na celijskom i molekularnom nivou. Nas mozak je mocan paralelni racunar.
Vladajuce glediste opisuje njegov rad samo kroz protok klasicnih podataka i energije kroz centralni nervni sistem i sam mozak. Nove teorije zagovaraju da uporedo (paralelno) s klasicnim prostorno-vremenskim podacima u zivim organizmima postoji i rezonanca kvantnih podataka. Po njima, kvantni hologram je i nacin na koji DNK uci. To jest, evolucija ne nastaje nasumicnim mutacijama i prilagodjavanjem prirodnoj sredini, vec tako sto DNK uci koristeci povratnu vezu s okolinom (ucenje na greskama)! Cinjenica da su kvantni podaci sveprisutni u prirodi vodi ove strucnjake ka zakljucku da se kvantni hologram moze nazvati i „mozgom prirode”.
Da li je kvantni hologram zaista pojava, odnosno postupak koji sve povezuje? Ukoliko bi se pokazalo da je ovakvo predvidjanje tacno, jedna od najvaznijih kockica koja sada nedostaje da bi se sklopila slika vasione nasla bi svoje mesto.
„Na rubu smo jos jedne revolucije u nasem razumevanju vasione: mozda cak i vece od one koja je najavila atomsko doba”, kaze Artur Klark, cuveni pisac naucne fantastike.
Goran Vojinovic
link
Mozak prirode
Kvantna teorija podarila je mnoge uvide u magiju materije, ali do sada je ispitivala samo prirodu podatomskog sveta. Kvantni hologram je pokusaj da se kvantne zakonitosti prosire na svu postojecu materiju, psihicke pojave i nasu svest
Mozda ce jedno od najvecih otkrica u nauci biti ako se dokaze da je sve sto nas okruzuje medjusobno povezano. Kvantna teorija davno je predvidela cudesnu vrstu veze koju je jedan od njenih osnivaca Ervin Sredinger nazvao kvantna uvezanost (Ьuantum entanglement). Ali, njeno postojanje toliko je strano svetu u kome zivimo i nasem iskustvu da je vecina naucnika verovala da je zanimljiva samo za teorijska razmatranja i da je jedino moguca u mikroskopskom svetu elementarnih cestica. Odnedavno ovakvo glediste pocelo je da se menja.
U prilog tome idu nedavno izvedeni ogledi u kojima su brizljivo pripremljeni atomi ostali u vezi i kada su razdvojeni nekoliko kilometara. Za neke strucnjake bio je to dodatan razlog da predloze smelu teoriju kojom ociglednu slicnost izmedju zivih bica pokusavaju da objasne kvantnom uvezanoscu. Misli se na slicnosti u gradji celija, DNK, organa i mozga, medju razlicitim vrstama. Drugi naucnici pomocu uvezanih cestica prisutnih u mozgu nastoje da protumace nasu svest i rad mozga. Oni dovode u sumnju glediste vecine strucnjaka da je mozak samo jedna vrsta masine, sacinjen od velike gomile neurona i naslucuju da postoji nesto vise - da je mozak kvantni racunar. Pojedinci cak predlazu da je cela vasiona jedan samouvezani objekat! Hoce li se na kraju pokazati da ona nije nalik velikoj masini, vec pre velikoj misli, informaciji?
Uvezani umovi
Iz vise razloga mnogi istrazivaci smatraju da se savremena fizika danas nalazi na velikoj prekretnici, kao sto se pre vise od sto godina nalazila klasicna fizika. Tada je trebalo objasniti nerazumljive pojave, fotoelektricni efekat i zracenje crnog tela, iz cega se, kao posledica, rodila kvantna teorija. Sada, kad je kvantna mehanika cvrsto u sedlu, postepeno se uvidja kakve bi duboke posledice moglo da izazove potpuno razjasnjavanje kvantne uvezanosti. Hoce li i ono doneti veliki preokret?
Kvantna holografija. S je izvor uvezanih parova fotona. C je udaljena suplja sfera (lopta), u kojoj se nalazi skriven predmet (bista Platona nije slucajno odabrana). Unutrasnjost sfere je osetljiva na pojedinacan foton. D je detektor osetljiv na pojedinacan foton. h1 i h2 oznacavaju opticke sisteme koji prenose uvezane fotone do C i D. Tanke i debele linije oznacavaju opticke, odnosno elektricne signale.
Da se paznja pojedinih strucnjaka usmeri u pravcu kvantnih pojava zasluzne su i pojave koje uprkos mnogobrojnim razlicitim pokusajima kroz istoriju ni do danas nisu valjano objasnjene. Tu najpre spadaju intuicija, telepatija, vidovitost, pa i delovanje nase svesti. Postoji mnostvo primera iz svakodnevnog zivota koji ne mogu da se objasne prostim delovanjem nasih cula. Na primer, mnogima se ponekad dogadjalo da kad zazvoni telefon znaju ko ih zove i pre nego sto su podigli slusalicu. Ili, zar nam se bar jednom nije desilo da pomislimo na neku osobu, pa je potom sretnemo na ulici? Znaci li to da su nasi umovi uvezani? Poznati su i ogledi s psima koji su mogli da predvide tacnu putanju kojom ce se njihove gazde vratiti s posla. Ili ogledi s kunicima koji su lakse nalazili puteve iz slozenijih lavirinata jer su koristili iskustva prethodnih kunica. Ipak, u javnosti je malo poznat slucaj dva ruska kosmonauta koji su proveli sest meseci na orbitalnoj stanici „Mir”. Jer, ono sto su tamo doziveli bilo je toliko neobicno da su to dugo drzali u tajnosti.
Bojali su se da ce njihovi pretpostavljeni posumnjati da su sisli s uma. Obojica astronauta su, u razlicitim trenucima, na javi i u snu, doziveli neverovatna stanja svesti. Cesto su osecali kao da su neka druga ljudska bica, vanzemaljci ili da su cak dinosaurusi! Ovi dozivljaji bili su vrlo uverljivi i detaljni. Culi su i razlicite glasove, naredjenja, a mogli su da predosete i kvarove na svojoj svemirskoj stanici, jer su se kasnije oni zaista dogodili. Astronauti su imali jasan utisak da sve ove cudne informacije poticu odnekud van njih samih. Drugim recima, da su oni samo objekat i deo jedne neprekidne celine.
Za prilican broj ljudi cak ni ovakvi dogadjaji nisu veliko iznenadjenje jer mnogi veruju u postojanje parapsiholoskih pojava. Ali, tokom poslednjih godina dogodilo se nesto sto nadilazi verovanje pojedinaca. Sve vise je ozbiljnih strucnjaka koji ih ne vide kao prevaru, posledice halucinacija ili dusevnih bolesti, vec nastoje naucno da ih objasne. Da bi rasvetlile zlocine kod kojih nema dovoljno dokaza, policije nekih zemalja koriste „vidovnjake” ili „profajlere”, narocito osetljive (ekstrasenzitivne) osobe. Ovi posebno obdareni ljudi najcesce moraju da dodju u dodir s nekim predmetom s mesta zlocina. Onda su nekad u stanju da prikupe podatke koji ne mogu da se dobiju preko uobicajenih prostorno-vremenskih podataka. Ako je predmet bio u prisustvu osobe o kojoj se traze podaci, po kvantnoj teoriji istorija dogadjaja predmeta i te osobe ukrstaju se. Predmet „pamti” ne samo uobicajene prostorno-vremenske podatke, vec i sva kvantna stanja kroz koja je prolazio. Zato, ako dodje u dodir s predmetom, obdarena osoba moze da izvuce i podatke o trazenoj osobi.
Pretpostavlja se da se mozda nesto slicno dogadja i kod pasa tragaca mada je uobicajeno tumacenje da ove zivotinje imaju samo izostreno culo mirisa. Smatra se da bi kvantne pojave mogle da budu i nosilac instinkta kod zivotinja. Osim toga, neke obavestajne sluzbe potajno koriste ovakve natprirodne sposobnosti ljudi ne bi li otkrile poverljive podatke neprijatelja.
Cuveni nemacki pesnik Volfgang fon Gete imao je 1771. godine viziju svog dvojnika. Putujuci u Druzenhajm, doziveo je prikazu sebe samog u neuobicajenoj odeci kako jase iz suprotnog smera. Osam godina kasnije pesnik se ponovo nasao na tom putu u odeci kakvu je nosio njegov dvojnik u viziji.
Cuveni nemacki pesnik Volfgang fon Gete imao je 1771. godine viziju svog dvojnika. Putujuci u Druzenhajm, doziveo je prikazu sebe samog u neuobicajenoj odeci kako jase iz suprotnog smera. Osam godina kasnije pesnik se ponovo nasao na tom putu u odeci kakvu je nosio njegov dvojnik u viziji.
Polje nulte tacke
U novim teorijama, pored kvantne uvezanosti, koristi se jos jedan kvantni pojam: „polje nulte tacke”. Krajem 19. veka Majklson i Morli izveli su ogled cija posledica je bilo odbacivanje postojanja etra u celom „praznom” prostoru vasione. Zakljuceno je da se izmedju svih nebeskih tela nalazi samo vakuum. Kvantna teorija ozivela je etar u vidu polja nulte tacke. U polju nulte tacke gde vladaju kvantne fluktuacije, cestice i anticestice, virtualne cestice, neprestano se pojavljuju i nestaju. Ocigledno je da medjuplanetarni, medjuzvezdani i medjugalakticki prostori nisu prazni. Jer, naglasavaju neki strucnjaci, kako nesto sto je sasvim prazno moze da bude zakrivljeno?
Po njima, polje nulte tacke prekriva celu vasionu i mozda je temelj na kome pociva ceo pojavni svet, ona krajnja stvarnost iz koje sve proizlazi i u koju se sve vraca. Sve podatomske cestice (protoni, kvarkovi...) slivaju se u ogroman okean energije. Ovaj okean podrzava sve sto postoji u vasioni tako sto odrzava ravnotezu tacnim i pravovremenim odavanjem i primanjem energije. Prema ovom gledistu, nista u vasioni ne postoji zasebno, sve je povezano u mrezu dogadjanja. Zato sve sto cinimo deluje i na ceo svemir, ali i obrnuto - sve sto se dogadja bilo gde deluje i na nas. Slicno nam kaze i jevrejska Kabala svojim pojmom Aina iz koga sve potice i kome se sve vraca ili indijska duhovna bastina koja govori o Akasi - temelju svemira, u kojoj je zapisano sve sto se dogodilo, sto se dogadja i sto ce se dogoditi. Nauka Zapada, u osnovi materijalisticka i mehanicisticka, pocela je da se menja prihvatajuci mogucnost da su i ovakva, istocnjacka gledista, mozda tacna. Zapravo, postoji za sada mali naucni pokret koji pokusava da dokaze da je sve sto postoji - i proslost i sadasnjost i buducnost - zapisano u cudnom polju nulte tacke.
Ali, kako je uopste moguca ova veza izmedju kvantnog i velikog sveta, kad je upravo to kamen na koji se spotakla savremena fizika? Neki strucnjaci predvidjaju da bi most izmedju ova dva sveta, jednog u kome suvereno vlada teorija kvanta i drugog u kome je neprikosnovena teorija relativnosti, mogao da bude kvantni hologram - zamisljena kvantna pojava, cudnija od svih postojecih.
Odasiljanje i upijanje kvanta svih fizickih objekata na nultoj tacki (na nula stepeni Kelvina) teorijski je dobro zasnovana pojava. Nove teorije ovo glediste produbljuju smatrajuci da bi ovo polje moglo da bude osnova koja omogucava postojanje kvantnog holograma, i to na svim temperaturama. Jer, mada se ogledi s kvantnim cesticama izvode pod strogim uslovima temperature i pritiska, neki istrazivacki radovi s funkcionalnom magnetnom rezonancom (fMRI) pokazali su da takva ogranicenja izgleda nisu uvek neophodna.
Holografska vasiona
Da bismo lakse razumeli o cemu se radi, podsetimo se prvo sta je holografija. To je ona neobicna pojava koja pociva na osobini svetlosti da moze da se ponasa kao talas na vodi. Hologram se dobija narocitim postupkom, u posebnim uredjajima, ciji najvazniji deo je laser. Pomocu lasera snimi se svetlosni talas na film, pri cemu se dobije niz svetlih i tamnih linija (koje i same lice na talas). Linije su nastale posle slaganja talasa dva svetlosna snopa. Jednog koji je pre nego sto je pao na film osvetljavao predmet i drugog koji je zaobilaznim putem doveden na film da se sretne s prvim. Ove linije veoma su tanke jer ih ima i do nekoliko hiljada po jednom milimetru filma. Ali, njihov broj, gustina i oblik nose sve podatke o trecoj dimenziji predmeta. Ovi podaci mnogo su potpuniji od podataka koje mozemo da dobijemo uobicajenim osvetljavanjem predmeta. Zato, ako se ovako dobijeni film obasja svetloscu, moze da se vidi (rekonstruise) trodimenzionalna slika predmeta.
Holografski pogled na svet
SVE JE TALASANjE, SVE JE MUZIKA!
Pospite sitan pesak po membrani bubnja. Zatim uzmite notnu viljusku i udarite je neposredno iznad membrane. Ona ce poceti da vibrira. U zavisnosti od dobijene note, pesak ce napraviti odredjeni geometrijski oblik. To nam pokazuje da se vibracije iskazuju kroz odgovarajuce geometrijske oblike. Oblik je, znaci, nacin uredjenja energije. Geometrija je zamrznuta muzika. Da Bog postoji znamo po savrsenom skladu koji postoji u vasioni. A mi smo samo vibracije bozanskog, savrsenog dizajna.
Sve u prirodi postoji zahvaljujuci mustrama - na holografski nacin zapisanim geometrijskim oblicima. Vibracije u kvantnom hologramu ozivljavaju geometrijske oblike iz kojih nastaju stene, drvece, biljke, ljudi... Vasionski kvantni hologram sadrzi sve mogucnosti koje ikada mogu da se dogode: proslost, sadasnjost i buducnost. Mozemo da izaberemo samo neki od oblika koji je vec zapisan u njemu.
Kvantna holografija sasvim je nova zamisao koja u holografiju uvodi kvantnu uvezanost (entanglement). To zapravo znaci da bi kvantna holografija, ukoliko postoji, trebalo da koristi cestice poput parova povezanih fotona. Naime, kad se u narocitom postupku od jednog fotona dobiju dva, kvantna mehanika je predvidela da ce njihove osobine biti medjusobno povezane („korelisane”). Svaki foton uvezanog para ima osobine (kao sto su momenat ili polarizacija) koje su nepoznate dok se ne izvede merenje na jednom ili drugom fotonu. Kad se osobine jednog fotona izmere, trenutno postaju poznate i osobine njegovog uvezanog parnjaka, bez obzira na to koliko je udaljen od prvog. Na primer, ako jednom fotonu izmerimo stanje polarizacije, onda ce i drugi foton trenutno postati isto polarizovan. Kako je ovu, po Ajnstajnovim recima avetinjsku, pojavu (koja se, medjutim, pokazala stvarnom) moguce povezati s holografijom? Evo jedne zamisli. Moguce je da se napravi kvantni hologram skrivenog predmeta, pod uslovom da se osvetli uvezanim fotonima. Jednim od dva snopa (korelisanih) fotona kroz uzan otvor osvetljava se predmet koji se nalazi u supljini neprovidne lopte (zato ovaj svetlosni zrak nikada nece moci iz nje da izadje). Drugi snop fotona ne ulazi u sferu, vec ce pasti na jedan merac. Zatim se mere vremena dolaska jednog fotona na unutrasnju povrsinu sfere (posto se odbio od skrivenog predmeta) i drugog, korelisanog, koji se krece van sfere. Kvantna mehanika kaze da bi tada u funkciji koja govori o stepenu povezanosti ova dva fotona bila sadrzana potpuna informacija o (skrivenom) predmetu, na isti nacin kao sto je to slucaj kod obicnog holograma.
Osobenost holograma da moze da pokupi najvise podataka o nekom predmetu verovatno je i zacela zamisao da bi kvantni hologram mogao da bude veza izmedju mikro i makro sveta. Pogotovo sto on (teorijski) moze da pokupi i podatke koji su skriveni, nedostupni uobicajenim postupcima. A vasiona je, prema zagovornicima nove teorije, puna takvih, nama skrivenih podataka. Istrazivanja nekih strucnjaka nagovestavaju da delfini, slepi misevi, ribe, muve, ptice, pa i ljudi - na holografski nacin obradjuju podatke dobijene pomocu svojih cula.
Delfini i slepi misevi, navodi se, prave holograme odasiljuci zvucne talase (referentne i talase objekta), koje posle odbijanja od predmeta obradjuju u svojim nervnim celijama. Postoje naznake da se kod ljudi odigravaju holografske pojave i na celijskom i molekularnom nivou. Nas mozak je mocan paralelni racunar.
Vladajuce glediste opisuje njegov rad samo kroz protok klasicnih podataka i energije kroz centralni nervni sistem i sam mozak. Nove teorije zagovaraju da uporedo (paralelno) s klasicnim prostorno-vremenskim podacima u zivim organizmima postoji i rezonanca kvantnih podataka. Po njima, kvantni hologram je i nacin na koji DNK uci. To jest, evolucija ne nastaje nasumicnim mutacijama i prilagodjavanjem prirodnoj sredini, vec tako sto DNK uci koristeci povratnu vezu s okolinom (ucenje na greskama)! Cinjenica da su kvantni podaci sveprisutni u prirodi vodi ove strucnjake ka zakljucku da se kvantni hologram moze nazvati i „mozgom prirode”.
Da li je kvantni hologram zaista pojava, odnosno postupak koji sve povezuje? Ukoliko bi se pokazalo da je ovakvo predvidjanje tacno, jedna od najvaznijih kockica koja sada nedostaje da bi se sklopila slika vasione nasla bi svoje mesto.
„Na rubu smo jos jedne revolucije u nasem razumevanju vasione: mozda cak i vece od one koja je najavila atomsko doba”, kaze Artur Klark, cuveni pisac naucne fantastike.
Goran Vojinovic
link