Post by Emperor AAdmin on Dec 27, 2007 16:37:53 GMT -5
Veze nasih i rumunskih vladarskih porodica
Velike majke Rumunke
Gotovo jedinstvena pojava u svetskoj istoriji da susedi nikad nisu ratovali, cak i kad su bili na razlicitim stranama, mozda ima samo dva razloga - veliku reku koja ih deli i mnogo brakova koji ih spajaju
Ilustrovao Goran Gorski
Za razliku od brojnih odnosa sa susednim Vizantincima, Bugarima i Ugarima, srpski srednjovekovni vladari uspostavili su prve bracne veze s rumunskim vladarskim porodicama relativno kasno. Prvi brak „na najvisem nivou” bio je sklopljen 1360. godine izmedju poslednjeg srpskog cara Stefana Urosa V prozvanog Nejaki i Ane, kcerke vlaskog vladara Nikole Aleksandra I. Razlog ovome nije bio samo u cinjenici da se rumunske zemlje nisu granicile sa srednjovekovnom Raskom, nego i zbog relativno kasne pojave (tek u 14. veku) nezavisne Vlaske, odnosno Moldavije - zemalja od kojih ce, uz ugarski Erdelj (Transilvanija), biti stvorena savremena Rumunija. Vlaska je oblast koja se nalazi u juznom delu danasnje Rumunije, izmedju Karpata i Dunava (oko danasnjeg glavnog grada Bukuresta). Tumaci se da je „Vlah”/„Vlaska” rec kojom su Germani (tj. Goti) oznacavali rimske starosedeoce (isto poreklo ima i naziv „Vels” u Velikoj Britaniji). Rumunska plemena bila su pomesana i sa Slovenima u vreme seoba, sto pokazuje veliki broj reci slovenskog porekla u savremenom rumunskom jeziku, pa i srednjovekovne titule vlaskog i moldavskog vladara („voivoda”, „hospodar”).
Tast cara Urosa Nemanjica, Nikola Aleksandar (vladao od 1352. do 1364) bio je sin prvog vlaskog nezavisnog vladara po imenu Basarab, koji je nosio titulu voivoda i bio osnivac vlaske drzave. Basarab I u pocetku je bio vazal ugarskog kralja ali se oko 1324. godine osamostalio. On je 1330. godine potukao ugarsku vojsku u bici kod Posade, cime je osigurao nezavisnost Vlaske. Osnovao je prvu vladarsku dinastiju po imenu Basarabi. Smatra se da je ime Basarab kumanskog porekla i da znaci „otac (aba) - vladar (basar)”. Za rumunsku istoriju porodica Basaraba bila je tako znacajna da od nje poticu i nazivi jedne oblasti (Basarabija) i nekoliko gradova. Iz ove brojne porodice poteklo je nekoliko znamenitih vladara, medju kojima Mirca I Stariji, kao i Vlad III Cepes, poznat po nadimku Drakula (o cijem je uzbudljivom i mracnom zivotu „Zabavnik” vec pisao).
Kneginja Natalija Obrenovic
Brankovici medju Vlasima
Mirca I Veliki ili Stariji (ili cel Bantran na rumunskom - vladao od 1386. do 1418), unuk Aleksandra I, odnosno necak srpske carice Ane (o cijem braku s carem Urosem nisu sacuvani posebni detalji) prozvan je najlukavijim i najhrabrijim hriscanskim vladarom s kojim su se Turci borili u vreme osvajanja Balkana. Bio je znacajan i za srpsku istoriju.
U rumunskom narodu ostala je legenda da su Mircine trupe ucestvovale u vojsci kneza Lazara na Kosovu, ali o tome ne postoje odredjeniji dokazi. Medjutim, postoji podatak da je Mirca osnovao znameniti rumunski manastir Kozija, po ugledu na crkvu Lazaricu u Krusevcu.
Takodje, zabelezeno je da je u to vreme „bliski rodjak” kneza Lazara po imenu Nikodim Grcic osnovao rumunske manastire Vodicu, Prislop i Tismanu. Medju brojnim bitkama koje je vojvoda Mirca vodio s Turcima (i bar tri puta ih porazio) za srpsku istoriju posebno je bila znacajna bitka na Rovinama 1394. godine. U toj krvavoj bici poginuli su kao turski vazali dva cuvena srpska velikasa: kralj Marko i Konstantin Dejanovic. U bici se (na turskoj strani) istakao knez Stefan Lazarevic. Prema srpskom letopiscu, „blazeni Marko” (Kraljevic) rekao je pred samu bitku: „Molim Boga da bude na pomoci hriscanima, pa ma ja prvi poginuo u ovom boju.” Molitva mu je bila uslisena.
Nadiranjem Turaka na Balkan i pomeranjem srpske drzave i naroda ka severu, veze s rumunskim vladarskim porodicama i njihova podrska postaju jos vaznije za Srbe. Od kraja 15. veka Vlaska i Moldavija ostaju dve jedine koliko-toliko samostalne (iako najcesce vazalne) pravoslavne drzave u jugoistocnoj Evropi prema kojima su stremile brojne izbeglice s Balkana - Grci, Bugari i Srbi. Poslednji despoti Brankovici - vec nastanjeni u Ugarskoj - uspostavljaju bliske veze s rumunskim vladarima. Zabelezeno je da su jeromonah Maksim Brankovic (bivsi despot Djordje) i njegova majka Angelina, noseci zemne ostatke oca i brata, 1502. godine napustili Ugarsku i presli u Vlasku kod vojvode Jovana Radula IV prozvanog Veliki (1494-1508). Maksim je postavljen za mitropolita (vrhovnog poglavara vlaske crkve) i nekoliko godina obavljao je ne samo verske nego i znacajne politicke poslove. Smatra se da je Maksim osnovao prvu stampariju u Vlaskoj za stampanje slovenskih crkvenih knjiga. U jednom izvoru rumunskog porekla postoji podatak (ne bas sasvim pouzdan) da je domacin poslednjih Brankovica, „voivoda” Jovan Radul IV, bio ozenjen Srpkinjom Katalinom iz zetske vladarske porodice Crnojevica. Nakon smrti Jovana Radula, monah Maksim se s majkom vratio u Ugarsku, gde je postao beogradski mitropolit.
Kraljica Marija Karadjordjevic
Ktitori manastira
Maksimov brat i poslednji despot iz porodice Brankovica - Jovan (1496-1502) udao je svoje dve kceri u Vlasku, odnosno u Moldaviju. U Vlaskoj je za „voivodu” Basarabu Nagoja (vladao 1512-1521) bila udata Milica Despina. Basarab Nagoj je poticao iz bojarske porodice Krajovesti, koja je tvrdila (bez pouzdanog osnova) da je mladja (vanbracna) grana porodice Basarab. Vladao je u vreme najveceg uspona Otomanskog carstva (u vreme sultana Sulejmana Velicanstvenog) ciju je vrhovnu vlast priznavao. Bio je vrlo obrazovan, pokrovitelj crkve i osnivac mnogih manastira. Napisao je jedno od prvih literarnih dela na rumunskom jeziku pod nazivom „Pouka Nagoe Basaraba svome sinu Teodosiju”, u kom su obuhvacene razne teme iz oblasti filozofije, diplomatije, morala i etike. Sa suprugom Despinom osnovao je cuveni manastir Kurtea de Ardjes u tadasnjoj vlaskoj prestonici, u kome se i danas moze videti njihov ktitorski portret. Izmedju ostalih dobrocinstava, Nagoj je pomogao Maksimu i Angelini Brankovic da podignu manastir Krusedol u Sremu. Sacuvan je Despinin vez („felon”) za crkvu u Krusedolu na kome je izvezla imena clanova svoje porodice, s datumom „15. juni 1519.” (godisnjica Kosovske bitke). Nagoj i Despina imali su petoro dece - tri sina i dve kceri. Nagoja je nakratko nasledio sin Jovan Teodosije, koga su Turci odveli u Carigrad i pogubili (1521). Na jednoj ikoni Bogorodice, koju je narucila Despina, stoji natpis: „Vladicice, primi dusu raba tvojega Jovana Teodosija vojvode i prinesi mu sud. Gospodja Despina.” Dve Nagojeve i Despinine kceri takodje su bile rumunske vladarke: Roksanda je bila udata za Radua Afumatija (bio pet puta proglasavan za vlaskog vojvodu u razdoblju od 1522. do 1529) s kojim je imala sina koji je takodje postao vlaski vojvoda (Radu Ilie, vladao od 1552. do 1553), dok se druga kci Stana udala za moldavskog vladara Stefana VI. Despina je nadzivela i muza i decu. Zakaludjerila se i kao monahinja Platonida umrla 1544. godine. Dve godine nakon smrti, njene zemne ostatke vlaski mitropolit preneo je u ktitorski manastir Kurtea de Ardjes, gde i danas pociva uz muza i decu.
Despinina sestra Jelena Brankovic bila je zena moldavskog vladara („voivode” ili „hospodara”) Petra IV Raresa. Srednjovekovna Moldavija obuhvatala je otprilike prostore danasnje severoistocne Rumunije kao i danasnju nezavisnu republiku Moldaviju (ranije poznatu kao Besarabija).
U srednjovekovnim srpskim letopisima Moldavci se prvo pominju kao „Basarabi” ili „Kara-bogdanci”, a ime su dobili po prvom nezavisnom vladaru te zemlje vojvodi Bogdanu (vladao od 1359. do 1365). U Gundulicevom „Osmanu” takodje se pominju Bogdanci i zemlja Bogdanija.
Petar IV, po nadimku Rares, bio je vanbracni sin najveceg moldavskog vladara Stefana Velikog iz porodice Musatin koja je vladala ovom zemljom oko tri veka (od 14. do 17). Medjutim, kao i u Vlaskoj, polozaj vladara nije bio nasledan, nego izborni (vladara su birali plemici bojari, a kasnije to su cinile Osmanlije, kao vrhovni vladari Vlaske i Moldavije), tako da je njegov izbor i polozaj zavisio od njegove snage i uticaja. Petar Rares, mudar i obrazovan covek, dva puta je dolazio na vlast (1526-1538. i 1541-1546). Njegova supruga Jelena Brankovic - „gospoza Jelena” bila je veliki mecena kulture u svojoj zemlji. U Botostanu sagradila je crkvu u kojoj stoji natpis: „Jelena despotovna, gospoza Petra vojvode, dsti Joana despota.” U crkvi u Sucavi sacuvani su portreti cele Jelenine porodice. Zabelezeno je i kako je Jelena jednom prilikom pomagala suprugu da napise molbu sultanu Sulejmanu „i posto je znala srpska slova, ona napisa pismo caru, sa mnogo srdzbi i zalbi” (u to vreme srpski je bio jezik diplomatske korespondencije na otomanskom dvoru). Telesnu gardu Petra Raresa cinili su Srbi. Iguman manastira Neamc po imenu Makarije Srbin po nalogu vojvode napisao je prvu „Hroniku Moldavije”. Petar Rares i Jelena Brankovic imali su petoro dece, tri sina i dve kceri. Nakon oceve smrti, dva sina su jedan za drugim postali vojvode Moldavije: Ilija Rares (1546-1551) i Stefan V Rares (1551-1552), ali su obojica izgubili vlast u dramaticnim okolnostima. Ilija Rares primio je islam kad je kao turski vazal proglasen za vojvodu. Vladao je pod imenom Mehmet. Medjutim, ipak je bio zbacen s prestola. Umro je u izbeglistvu 1562. godine u Siriji.
Za razliku od brata, kog su zbacili Turci, Stefana V Raresa ubili su sami bojari 1552, kada je pogubljena (udavljena) i njegova majka Jelena Brankovic. I treci sin Jelene Brankovic Konstantin izgubio je tragicno zivot - pogubili su ga Turci u Carigradu 1554. godine. Kao da se zli usud poslednjih despota Brankovica produzavao i na njihovo dalje potomstvo. Ovo, medjutim, nije bio kraj price o deci Jelene Brankovic na moldavskom prestolu. Njena kci Roksanda (umrla 1570) udala se za svog rodjaka Aleksandru IV Lapusneanua koji je dva puta postajao vojvoda Moldavije (1552-1561. i 1564-1568). Njihov sin, kao i unuk (Bogdan IV i Aleksandru V), takodje su postali moldavski „hospodari” krajem 16. veka.
Orodjavanje sa srpskim Brankovicima, koji su u sebi nosili i krv vizantijskih careva, bez sumnje je bila velika cast za pravoslavne vladare Vlaske i Moldavije. Kolika je bila slava despotske porodice Brankovica u rumunskim zemljama mozda najbolje svedoci sledeca prica.
Neki pustolov po imenu Jakov Vasilikos, poreklom iz Irakliona na Kritu, uspeo je da ubedi moldavskog vojvodu Aleksandra IV i njegovu suprugu Roksandu da je potomak Brankovica, pa time i rodjak vladarskog para. Pri tome je koristio, verovatno falsifikovanu, povelju kojom ga je car Karlo V navodno priznao za despota i markiza od Parosa i Naksosa. Tako je Jakov uspeo ne samo da zadobije poverenje, nego cak i da se u smutnom vremenu domogne moldavskog prestola i da vlada dve godine pod imenom Despot Voda (vojvoda) (1561-1563). Tada je, kratkotrajno, uveo protestantizam kao drzavnu veru koja je trebalo da zameni pravoslavlje, sto je jedinstven slucaj u pravoslavnom svetu.
Do sada nabrojane nisu bile jedine bracne veze srednjovekovnih rumunskih vladara sa zenama srpskog velikaskog porekla. Bilo ih je jos. Na primer, zena vlaskog vojvode Dana I (vladao od 1383. do 1386) bila je „srpska plemkinja” Marija, cije tacnije poreklo ne znamo. Srpkinja plemenita roda (Marija Despina) bila je zena vojvode Mirce II (vladao od 1509. do 1510, unuk Vlada Cepesa - Drakule). Njihovi potomci smenjivali su se na vlaskom prestolu sve do 17. veka. Najzad, vojvoda Petru Timar (vladao Vlaskom od 1559. do 1568) bio je ozenjen Jelenom iz srpske plemicke porodice Crepovica, koja je umrla 1572. godine u Rusiji. Jelena je bila kci velikasa Nikole Crepovica, vojskovodje i severinskog bana.
Srpsko-rumunske bracne veze u novo doba - Obrenovici
Sa srednjim vekom ne zavrsavaju se brojne srpsko-rumunske veze izmedju vladarskih i plemickih porodica. U novo doba one postaju jos cesce.
Posebno dobre veze s rumunskim porodicama imali su Obrenovici. Poznato je da je knez Milos imao velika imanja u Vlaskoj, gde je u pojedinim razdobljima i ziveo. Njegov brat Jevrem umro je u Manasiji, u Vlaskoj (1856). Jevremov jedini sin Milos bio je ozenjen Rumunkom Elnea Marijom iz znamenite bojarske porodice Katardzi, kcerkom Konstantina Katardzija i Esmeralde Balsa. Njihov sin jedinac Milan, koji je rodjen u Vlaskoj 1855. godine, postao je kao desetogodisnjak srpski knez, a kasnije i kralj (vladao Srbijom od 1868. do 1889). Preko majke Marije Katardzi, Milan Obrenovic bio je potomak nekih od moldavskih knezeva, poput Jana Teodora Kalimacija (knez Moldavije od 1758. do 1761) i njegovog sina Georgija (knez od 1761. do 1769). Porodica Katardzi dala je nekoliko rumunskih drzavnika, medju kojima i prvog predsednika vlade nezavisne Rumunije 1862. godine (Barbu Katardzi). Zanimljivo je da je nakon braka s Milanovim ocem, Elnea Marija Katardzi-Obrenovic dugo bila u vezi s prvim nezavisnim knezom ujedinjene Rumunije Aleksandrom Jonu Kuzom, s kojim je rodila dvoje dece koji su, dakle, bili polubrat i polusestra kralja Milana Obrenovica.
Kao osamnaestogodisnjak, knez/kralj Milan ozenio se 1875. godine svojom rodjakom i rasnom lepoticom Natalijom Kesko (babe po majci su im bile rodjene sestre iz rumunske bojarske porodice Balsa). Natalijin otac Petar Ivanovic Kesko bio je ruski pukovnik poreklom iz moldavske bojarske porodice. Njena majka Pulherija poticala je iz jos cuvenije rumunske porodice Sturca, koja je u toku 19. veka dala nekoliko moldavskih knezeva (Joan i Mihail Sturca). Nakon prvog razdoblja ljubavi i strasti, kada su im rodjena dva sina od kojih je poziveo samo Aleksandar (drugi sin Sergije umro je odmah nakon rodjenja), Milan i Natalija ubrzo su poceli da se spore, da bi nakon nekoliko godina vec doslo do otvorenih svadja i, na kraju, do razvoda (1888). Natalija nije mogla da trpi suvise lakomislenog i raspusnog Milana koji je na kraju morao da napusti i presto i Srbiju. Iako je pokusala da bude savetnik mladom, plahovitom i neiskusnom sinu, ni Natalija nije uspela da se odrzi u burama srpske politike iz koje je proterana 1891. godine da bi nakon toga zivela uglavnom u Bijaricu (Francuska). Tesko razocaranje bivsoj kraljici donelo je vencanje njenog jedinca kralja Aleksandra Obrenovica za Natalijinu pratilju (dvorsku damu) Dragu Masin. Nakon toga stigao je i najveci udarac - mucko ubistvo kraljevskog para i iskorenjivanja porodice Obrenovic. Zivotom razocarana kraljica dugo je nadzivela sina i muza. Utehu je nasla u veri - presla je u katolicanstvo i zamonasila se. Umrla je u manastiru Sen Deni, kod Pariza, gde je i sahranjena, usred Drugog svetskog rata (1941).
Kraljica Marija Karadjordjevic ili putovanje kroz rodoslov
Ni s promenom vladajuce dinastije u Srbiji nisu prestale srpsko-rumunske bracne veze. Kralj Aleksandar I Karadjordjevic ozenio se 1922. godine princezom Marijom, kcerkom kralja Ferdinanda I iz rumunske kraljevske porodice Hoencolern-Zigmaringen. Marija Karadjordjevic bila je sestra, odnosno tetka poslednjih rumunskih kraljeva Karola II i Mihaila. I po ocu i po majci, kraljica Marija Karadjordjevic imala je „najplavlju” mogucu krv, odnosno, poticala je iz samog vrha evropskog plemstva.
Preko nje se i porodica Karadjordjevic „orodila” sa svim postojecim vladarskim porodicama u Evropi. Na primer, majka kraljice Marije (takodje po imenu Marija) poticala je iz britanske kraljevske porodice (unuka kraljice Viktorije), dok je njena baba bila princeza iz carske porodice Romanova (kci cara Aleksandra II). Posto je bila potomak najcuvenijih vladarskih porodica Evrope, kraljica Marija ima vrlo dugacak i tacno utvrdjen rodoslov. Na primer, poznati su nam njeni direktni nemacki preci po muskoj liniji (preko oca) u cak 27 generacija - sve tamo do prvog grofa Burharta fon Colerna iz 11. veka.
Medjutim, poseban kuriozitet je rodoslov kraljice Marije Karadjordjevic po direktnoj zenskoj liniji (matrilinearnom linijom - dakle, preko majke, majcine majke, zatim majcine babe po majci i tako dalje) koji dajemo u prilogu. Pracenjem ovog rodoslovnog „puta”, nakon ravno 29 generacija i prolazeci brojne vladarske dvorove Ugarske, Napulja, Poljske, Danske, Bavarske i druge, stizemo direktno do carice Eufrozine, zene vizantijskog cara Aleksija III Andjela i taste prvog srpskog kralja Stefana Prvovencanog Nemanjica. Naime, car Aleksije III i njegova zena Eufrozina imali su tri kceri. Jedna od njih (Evdokija) udala se za Stefana Prvovencanog s kojim je imala sinove (srpske kraljeve) Radoslava i Vladislava. Druga kci (Ana) udala se za vizantijskog (nikejskog) cara Teodora I Laskrisa i postala, nakon osam vekova i ravno 29 radjanja devojcica (kcerke - majke), direktni zenski predak kraljice Marije. S Marijom Karadjordjevic, koja nije imala zenske dece, ovaj matrilinearni niz se prekinuo. Kao sto je poznato, kralj Aleksandar I i Marija imali su tri sina (kralja Petra II, Tomislava i Andreja). Kao i njena prethodnica iz zemlje Rumuna (kraljica Natalija Obrenovic), Marija Karadjordjevic je umrla izvan Srbije, kao izbeglica 1961. godine u Londonu.
Dusko Lopandic
link
Velike majke Rumunke
Gotovo jedinstvena pojava u svetskoj istoriji da susedi nikad nisu ratovali, cak i kad su bili na razlicitim stranama, mozda ima samo dva razloga - veliku reku koja ih deli i mnogo brakova koji ih spajaju
Ilustrovao Goran Gorski
Za razliku od brojnih odnosa sa susednim Vizantincima, Bugarima i Ugarima, srpski srednjovekovni vladari uspostavili su prve bracne veze s rumunskim vladarskim porodicama relativno kasno. Prvi brak „na najvisem nivou” bio je sklopljen 1360. godine izmedju poslednjeg srpskog cara Stefana Urosa V prozvanog Nejaki i Ane, kcerke vlaskog vladara Nikole Aleksandra I. Razlog ovome nije bio samo u cinjenici da se rumunske zemlje nisu granicile sa srednjovekovnom Raskom, nego i zbog relativno kasne pojave (tek u 14. veku) nezavisne Vlaske, odnosno Moldavije - zemalja od kojih ce, uz ugarski Erdelj (Transilvanija), biti stvorena savremena Rumunija. Vlaska je oblast koja se nalazi u juznom delu danasnje Rumunije, izmedju Karpata i Dunava (oko danasnjeg glavnog grada Bukuresta). Tumaci se da je „Vlah”/„Vlaska” rec kojom su Germani (tj. Goti) oznacavali rimske starosedeoce (isto poreklo ima i naziv „Vels” u Velikoj Britaniji). Rumunska plemena bila su pomesana i sa Slovenima u vreme seoba, sto pokazuje veliki broj reci slovenskog porekla u savremenom rumunskom jeziku, pa i srednjovekovne titule vlaskog i moldavskog vladara („voivoda”, „hospodar”).
Tast cara Urosa Nemanjica, Nikola Aleksandar (vladao od 1352. do 1364) bio je sin prvog vlaskog nezavisnog vladara po imenu Basarab, koji je nosio titulu voivoda i bio osnivac vlaske drzave. Basarab I u pocetku je bio vazal ugarskog kralja ali se oko 1324. godine osamostalio. On je 1330. godine potukao ugarsku vojsku u bici kod Posade, cime je osigurao nezavisnost Vlaske. Osnovao je prvu vladarsku dinastiju po imenu Basarabi. Smatra se da je ime Basarab kumanskog porekla i da znaci „otac (aba) - vladar (basar)”. Za rumunsku istoriju porodica Basaraba bila je tako znacajna da od nje poticu i nazivi jedne oblasti (Basarabija) i nekoliko gradova. Iz ove brojne porodice poteklo je nekoliko znamenitih vladara, medju kojima Mirca I Stariji, kao i Vlad III Cepes, poznat po nadimku Drakula (o cijem je uzbudljivom i mracnom zivotu „Zabavnik” vec pisao).
Kneginja Natalija Obrenovic
Brankovici medju Vlasima
Mirca I Veliki ili Stariji (ili cel Bantran na rumunskom - vladao od 1386. do 1418), unuk Aleksandra I, odnosno necak srpske carice Ane (o cijem braku s carem Urosem nisu sacuvani posebni detalji) prozvan je najlukavijim i najhrabrijim hriscanskim vladarom s kojim su se Turci borili u vreme osvajanja Balkana. Bio je znacajan i za srpsku istoriju.
U rumunskom narodu ostala je legenda da su Mircine trupe ucestvovale u vojsci kneza Lazara na Kosovu, ali o tome ne postoje odredjeniji dokazi. Medjutim, postoji podatak da je Mirca osnovao znameniti rumunski manastir Kozija, po ugledu na crkvu Lazaricu u Krusevcu.
Takodje, zabelezeno je da je u to vreme „bliski rodjak” kneza Lazara po imenu Nikodim Grcic osnovao rumunske manastire Vodicu, Prislop i Tismanu. Medju brojnim bitkama koje je vojvoda Mirca vodio s Turcima (i bar tri puta ih porazio) za srpsku istoriju posebno je bila znacajna bitka na Rovinama 1394. godine. U toj krvavoj bici poginuli su kao turski vazali dva cuvena srpska velikasa: kralj Marko i Konstantin Dejanovic. U bici se (na turskoj strani) istakao knez Stefan Lazarevic. Prema srpskom letopiscu, „blazeni Marko” (Kraljevic) rekao je pred samu bitku: „Molim Boga da bude na pomoci hriscanima, pa ma ja prvi poginuo u ovom boju.” Molitva mu je bila uslisena.
Nadiranjem Turaka na Balkan i pomeranjem srpske drzave i naroda ka severu, veze s rumunskim vladarskim porodicama i njihova podrska postaju jos vaznije za Srbe. Od kraja 15. veka Vlaska i Moldavija ostaju dve jedine koliko-toliko samostalne (iako najcesce vazalne) pravoslavne drzave u jugoistocnoj Evropi prema kojima su stremile brojne izbeglice s Balkana - Grci, Bugari i Srbi. Poslednji despoti Brankovici - vec nastanjeni u Ugarskoj - uspostavljaju bliske veze s rumunskim vladarima. Zabelezeno je da su jeromonah Maksim Brankovic (bivsi despot Djordje) i njegova majka Angelina, noseci zemne ostatke oca i brata, 1502. godine napustili Ugarsku i presli u Vlasku kod vojvode Jovana Radula IV prozvanog Veliki (1494-1508). Maksim je postavljen za mitropolita (vrhovnog poglavara vlaske crkve) i nekoliko godina obavljao je ne samo verske nego i znacajne politicke poslove. Smatra se da je Maksim osnovao prvu stampariju u Vlaskoj za stampanje slovenskih crkvenih knjiga. U jednom izvoru rumunskog porekla postoji podatak (ne bas sasvim pouzdan) da je domacin poslednjih Brankovica, „voivoda” Jovan Radul IV, bio ozenjen Srpkinjom Katalinom iz zetske vladarske porodice Crnojevica. Nakon smrti Jovana Radula, monah Maksim se s majkom vratio u Ugarsku, gde je postao beogradski mitropolit.
Kraljica Marija Karadjordjevic
Ktitori manastira
Maksimov brat i poslednji despot iz porodice Brankovica - Jovan (1496-1502) udao je svoje dve kceri u Vlasku, odnosno u Moldaviju. U Vlaskoj je za „voivodu” Basarabu Nagoja (vladao 1512-1521) bila udata Milica Despina. Basarab Nagoj je poticao iz bojarske porodice Krajovesti, koja je tvrdila (bez pouzdanog osnova) da je mladja (vanbracna) grana porodice Basarab. Vladao je u vreme najveceg uspona Otomanskog carstva (u vreme sultana Sulejmana Velicanstvenog) ciju je vrhovnu vlast priznavao. Bio je vrlo obrazovan, pokrovitelj crkve i osnivac mnogih manastira. Napisao je jedno od prvih literarnih dela na rumunskom jeziku pod nazivom „Pouka Nagoe Basaraba svome sinu Teodosiju”, u kom su obuhvacene razne teme iz oblasti filozofije, diplomatije, morala i etike. Sa suprugom Despinom osnovao je cuveni manastir Kurtea de Ardjes u tadasnjoj vlaskoj prestonici, u kome se i danas moze videti njihov ktitorski portret. Izmedju ostalih dobrocinstava, Nagoj je pomogao Maksimu i Angelini Brankovic da podignu manastir Krusedol u Sremu. Sacuvan je Despinin vez („felon”) za crkvu u Krusedolu na kome je izvezla imena clanova svoje porodice, s datumom „15. juni 1519.” (godisnjica Kosovske bitke). Nagoj i Despina imali su petoro dece - tri sina i dve kceri. Nagoja je nakratko nasledio sin Jovan Teodosije, koga su Turci odveli u Carigrad i pogubili (1521). Na jednoj ikoni Bogorodice, koju je narucila Despina, stoji natpis: „Vladicice, primi dusu raba tvojega Jovana Teodosija vojvode i prinesi mu sud. Gospodja Despina.” Dve Nagojeve i Despinine kceri takodje su bile rumunske vladarke: Roksanda je bila udata za Radua Afumatija (bio pet puta proglasavan za vlaskog vojvodu u razdoblju od 1522. do 1529) s kojim je imala sina koji je takodje postao vlaski vojvoda (Radu Ilie, vladao od 1552. do 1553), dok se druga kci Stana udala za moldavskog vladara Stefana VI. Despina je nadzivela i muza i decu. Zakaludjerila se i kao monahinja Platonida umrla 1544. godine. Dve godine nakon smrti, njene zemne ostatke vlaski mitropolit preneo je u ktitorski manastir Kurtea de Ardjes, gde i danas pociva uz muza i decu.
Despinina sestra Jelena Brankovic bila je zena moldavskog vladara („voivode” ili „hospodara”) Petra IV Raresa. Srednjovekovna Moldavija obuhvatala je otprilike prostore danasnje severoistocne Rumunije kao i danasnju nezavisnu republiku Moldaviju (ranije poznatu kao Besarabija).
U srednjovekovnim srpskim letopisima Moldavci se prvo pominju kao „Basarabi” ili „Kara-bogdanci”, a ime su dobili po prvom nezavisnom vladaru te zemlje vojvodi Bogdanu (vladao od 1359. do 1365). U Gundulicevom „Osmanu” takodje se pominju Bogdanci i zemlja Bogdanija.
Petar IV, po nadimku Rares, bio je vanbracni sin najveceg moldavskog vladara Stefana Velikog iz porodice Musatin koja je vladala ovom zemljom oko tri veka (od 14. do 17). Medjutim, kao i u Vlaskoj, polozaj vladara nije bio nasledan, nego izborni (vladara su birali plemici bojari, a kasnije to su cinile Osmanlije, kao vrhovni vladari Vlaske i Moldavije), tako da je njegov izbor i polozaj zavisio od njegove snage i uticaja. Petar Rares, mudar i obrazovan covek, dva puta je dolazio na vlast (1526-1538. i 1541-1546). Njegova supruga Jelena Brankovic - „gospoza Jelena” bila je veliki mecena kulture u svojoj zemlji. U Botostanu sagradila je crkvu u kojoj stoji natpis: „Jelena despotovna, gospoza Petra vojvode, dsti Joana despota.” U crkvi u Sucavi sacuvani su portreti cele Jelenine porodice. Zabelezeno je i kako je Jelena jednom prilikom pomagala suprugu da napise molbu sultanu Sulejmanu „i posto je znala srpska slova, ona napisa pismo caru, sa mnogo srdzbi i zalbi” (u to vreme srpski je bio jezik diplomatske korespondencije na otomanskom dvoru). Telesnu gardu Petra Raresa cinili su Srbi. Iguman manastira Neamc po imenu Makarije Srbin po nalogu vojvode napisao je prvu „Hroniku Moldavije”. Petar Rares i Jelena Brankovic imali su petoro dece, tri sina i dve kceri. Nakon oceve smrti, dva sina su jedan za drugim postali vojvode Moldavije: Ilija Rares (1546-1551) i Stefan V Rares (1551-1552), ali su obojica izgubili vlast u dramaticnim okolnostima. Ilija Rares primio je islam kad je kao turski vazal proglasen za vojvodu. Vladao je pod imenom Mehmet. Medjutim, ipak je bio zbacen s prestola. Umro je u izbeglistvu 1562. godine u Siriji.
Za razliku od brata, kog su zbacili Turci, Stefana V Raresa ubili su sami bojari 1552, kada je pogubljena (udavljena) i njegova majka Jelena Brankovic. I treci sin Jelene Brankovic Konstantin izgubio je tragicno zivot - pogubili su ga Turci u Carigradu 1554. godine. Kao da se zli usud poslednjih despota Brankovica produzavao i na njihovo dalje potomstvo. Ovo, medjutim, nije bio kraj price o deci Jelene Brankovic na moldavskom prestolu. Njena kci Roksanda (umrla 1570) udala se za svog rodjaka Aleksandru IV Lapusneanua koji je dva puta postajao vojvoda Moldavije (1552-1561. i 1564-1568). Njihov sin, kao i unuk (Bogdan IV i Aleksandru V), takodje su postali moldavski „hospodari” krajem 16. veka.
Putovanje kroz rodoslov
Od kraljice Marije Karadjordjevic unazad do vizantijske carice Eufrozine Dukaine
(30 generacija po liniji zenskih predaka)
Rodoslov vijuga kao neka dugacka guja kroz vekove, trideset zena, jedna do druge, majka, kcerka, unuka. Trideset rodjenja, trideset sudbina. Neke su zivele dugo, druge umrle mlade - ali svaka je za sobom ostavila bar po jednu kci. Rodoslovna loza luta kroz vreme, jezike, narode, porodice i predele, vijuga od carigradskih bregova do nemackih nizina, od britanske magle do ugarske stepe, od visoke politike do dvorskih intriga iz kraljevskih loznica.
Matrilinearni kraljicini preci:
30. kraljica Marija Karadjordjevic, kraljica Jugoslavije, rodjena Hoencolern-Zigmaringen, princeza od Rumunije (1900-1961), udata za kralja Aleksandra I od Jugoslavije (rodila troje dece).
29. (majka) Marija Aleksandra Viktorija, rumunska kraljica, rodjena princeza Saks-Koburg-Gota, od Edinburga, princeza Velike Britanije i Irske (1875-1938), udata za kralja Ferdinanda I od Rumunije (rodila sestoro dece).
28. (baba) Marija Aleksandrovna, vojvotkinja od Edinburga, rodjena velika kneginja Romanov od Rusije (1853-1920), udata za vojvodu Alfreda od Edinburga (rodila sestoro dece).
27. (prababa) Marija „Aleksandrovna”, ruska carica, rodjena princeza Fon Hesen und Rajn (1824-1880), udata za cara Aleksandra II Nikolajevic Romanova (rodila osmoro dece).
26. (cukunbaba) Vilhelmina, velika vojvotkinja Hesenska, rodjena princeza Badenska (1788-1836), udata za Ludviga II, velikog vojvodu od Hesena i od Rajne (rodila sedmoro dece).
25. Amalija Frederika, princeza Badenska, rodjena princeza od Hesen-Darmstata (1754-1832), udata za Karla Ludviga, naslednog princa od Badena (rodila osmoro dece).
24. Henrijeta Karolina Kristina Sarlota, landgrofica od Hesen-Darmstata, rodjena princeza od Cvajbriken-Birkenfelda (1721-1774), udata za Ludviga IX, landgrofa Hesen-Darmstata (rodila osmoro dece).
23. Karolina, grofica Cvajbriken-Birkenfeld, rodjena princeza od Nasau-Sarbrikena (1704-1774), udata za Kristijana III, pfalcgrofa od Cvajbriken-Birkenfelda (rodila cetvoro dece).
22. Filipina Henrijeta, grofica od Nasau-Sarbrikena, rodjena princeza od Hoenlohe-Langenburga (1679-1751), udata za Ludviga Krafta, grofa od Nasau-Sarbrikena (rodila petoro dece).
21. Julijana Doroteja, grofica od Hoenlohe-Langenburga, rodjena princeza Kastel-Remlingen (1640-1706), udata za grofa Hajnriha Fridriha, grofa od Hoenlohe-Langenburga (rodila sesnaestoro dece).
20. Sofija Julijana, grofica Kastel-Remlingen, rodjena princeza Hoenlohe-Fedelbah (1620-1682), udata za Volfganga Georga, grofa od Kastel-Remlingena (rodila devetoro dece).
19. Doroteja, grofica Hoenlohe-Fedelbah, rodjena princeza od Erbaha (1593-1643), udata za Ludviga Eberharta od Hoenlohe-Vandenburg-Fedelbaha (rodila osmoro dece).
18. Marija, grofica od Erbaha, rodjena princeza od Barbi-Mulingena (1563-1619), udata za Georga III od Erbaha (rodila desetoro dece).
17. Marija, grofica od Barbi-Mulingena, rodjena princeza od Anhalt-Cerbsta (1538-1563), udata za Albrehta V, grofa od Barbi-Mulingena (rodila dvoje dece).
16. Margareta, markgrofica od Anhalt-Cerbsta, rodjena princeza od Brandenburga (1511-1578), udata za Johana II, firsta od Anhalt-Cerbsta (rodila sedmoro dece).
15. Elizabeta, grofica od Brandenburga, rodjena princeza od Danske i Norveske (1485-1555), udata za Joakima I Nestora, kurfirsta od Brandenburga (rodila petoro dece).
14. Kristina, kraljica Danske i Norveske, rodjena princeza od Saksonije (1461-1521), udata za Hansa, kralja Danske i Norveske (rodila petoro dece).
13. Elizabeta, princeza Saksonije, rodjena princeza od Bavarske (1443-1484), udata za Ernesta, elektora Saksonije (rodila sedmoro dece).
12. Ana, vojvotkinja Bavarska, rodjena princeza od Brunsvik-Grubenhagena (1414-1474), udata za Albrehta III, vojvodu od Bavarske (rodila desetoro dece).
11. Elizabeta, vojvotkinja od Brunsvik-Getingena, rodjena princeza od Brunsvik-Gubenhagena (?-1444), udata za Eriha, vojvodu od Brunsvik-Gubenhagena (rodila petoro dece).
10. Margareta, princeza od Brunsvik-Gubenhagena, rodjena princeza od Juliha (1364-1442), udata za Ota, vojvodu od Brunsvik-Gubenhagena (rodila dvoje dece).
9. Ana, pfalcgrofica od Juliha, rodjena princeza od Rajne (1346-1415), udata za Vilhelma II, vojvodu od Berga i Juliha (rodila cetvoro dece).
8. Beatrisa, grofica od Falca i Rajne, rodjena princeza od Sicilije i Aragona (1326-1365), udata za Ruprehta II, kurfirsta od Pfalca i Rajne (rodila sedmoro dece).
7. Elizabeta, kraljica i regent Sicilije, rodjena princeza od Karantanije (regent 1348-1352), udata za Pedra II Aragonskog, kralja Sicilije (rodila devetoro dece).
6. Eufemija, vojvotkinja Karantanije, rodjena princeza od Sleske i Breslava (1283-1347), udata za Ota II, vojvodu od Karantanije (rodila jedno dete).
5. Elizabeta, vojvotkinja od Sleske i Breslava, rodjena princeza Halicka (1263-1304), udata za Hajnriha V Sleskog, vojvodu od Lignica (rodila cetvoro dece).
4. Jelena, vojvotkinja Halicka, rodjena princeza od Ugarske (1244-1298), udata za Boleslava Poboznog, vojvodu od Halica i Poljske (rodila dvoje dece).
3. Marija Laskarina, kraljica Ugarska, rodjena princeza vizantijska (?-1270), udata za Belu IV, kralja Ugarske (rodila jedanaestoro dece).
2. Ana Andjela, carica Vizantije, rodjena vizantijska princeza (1174-1212), udata za Teodora Laskarisa, cara Vizantije u Nikeji (rodila troje dece).
1. Eufrozina, carica Vizantije, rodjena princeza Duka (1155-1211), udata za Aleksija III, cara Vizantije (rodila troje dece).
Orodjavanje sa srpskim Brankovicima, koji su u sebi nosili i krv vizantijskih careva, bez sumnje je bila velika cast za pravoslavne vladare Vlaske i Moldavije. Kolika je bila slava despotske porodice Brankovica u rumunskim zemljama mozda najbolje svedoci sledeca prica.
Neki pustolov po imenu Jakov Vasilikos, poreklom iz Irakliona na Kritu, uspeo je da ubedi moldavskog vojvodu Aleksandra IV i njegovu suprugu Roksandu da je potomak Brankovica, pa time i rodjak vladarskog para. Pri tome je koristio, verovatno falsifikovanu, povelju kojom ga je car Karlo V navodno priznao za despota i markiza od Parosa i Naksosa. Tako je Jakov uspeo ne samo da zadobije poverenje, nego cak i da se u smutnom vremenu domogne moldavskog prestola i da vlada dve godine pod imenom Despot Voda (vojvoda) (1561-1563). Tada je, kratkotrajno, uveo protestantizam kao drzavnu veru koja je trebalo da zameni pravoslavlje, sto je jedinstven slucaj u pravoslavnom svetu.
Do sada nabrojane nisu bile jedine bracne veze srednjovekovnih rumunskih vladara sa zenama srpskog velikaskog porekla. Bilo ih je jos. Na primer, zena vlaskog vojvode Dana I (vladao od 1383. do 1386) bila je „srpska plemkinja” Marija, cije tacnije poreklo ne znamo. Srpkinja plemenita roda (Marija Despina) bila je zena vojvode Mirce II (vladao od 1509. do 1510, unuk Vlada Cepesa - Drakule). Njihovi potomci smenjivali su se na vlaskom prestolu sve do 17. veka. Najzad, vojvoda Petru Timar (vladao Vlaskom od 1559. do 1568) bio je ozenjen Jelenom iz srpske plemicke porodice Crepovica, koja je umrla 1572. godine u Rusiji. Jelena je bila kci velikasa Nikole Crepovica, vojskovodje i severinskog bana.
Srpsko-rumunske bracne veze u novo doba - Obrenovici
Sa srednjim vekom ne zavrsavaju se brojne srpsko-rumunske veze izmedju vladarskih i plemickih porodica. U novo doba one postaju jos cesce.
Posebno dobre veze s rumunskim porodicama imali su Obrenovici. Poznato je da je knez Milos imao velika imanja u Vlaskoj, gde je u pojedinim razdobljima i ziveo. Njegov brat Jevrem umro je u Manasiji, u Vlaskoj (1856). Jevremov jedini sin Milos bio je ozenjen Rumunkom Elnea Marijom iz znamenite bojarske porodice Katardzi, kcerkom Konstantina Katardzija i Esmeralde Balsa. Njihov sin jedinac Milan, koji je rodjen u Vlaskoj 1855. godine, postao je kao desetogodisnjak srpski knez, a kasnije i kralj (vladao Srbijom od 1868. do 1889). Preko majke Marije Katardzi, Milan Obrenovic bio je potomak nekih od moldavskih knezeva, poput Jana Teodora Kalimacija (knez Moldavije od 1758. do 1761) i njegovog sina Georgija (knez od 1761. do 1769). Porodica Katardzi dala je nekoliko rumunskih drzavnika, medju kojima i prvog predsednika vlade nezavisne Rumunije 1862. godine (Barbu Katardzi). Zanimljivo je da je nakon braka s Milanovim ocem, Elnea Marija Katardzi-Obrenovic dugo bila u vezi s prvim nezavisnim knezom ujedinjene Rumunije Aleksandrom Jonu Kuzom, s kojim je rodila dvoje dece koji su, dakle, bili polubrat i polusestra kralja Milana Obrenovica.
Kao osamnaestogodisnjak, knez/kralj Milan ozenio se 1875. godine svojom rodjakom i rasnom lepoticom Natalijom Kesko (babe po majci su im bile rodjene sestre iz rumunske bojarske porodice Balsa). Natalijin otac Petar Ivanovic Kesko bio je ruski pukovnik poreklom iz moldavske bojarske porodice. Njena majka Pulherija poticala je iz jos cuvenije rumunske porodice Sturca, koja je u toku 19. veka dala nekoliko moldavskih knezeva (Joan i Mihail Sturca). Nakon prvog razdoblja ljubavi i strasti, kada su im rodjena dva sina od kojih je poziveo samo Aleksandar (drugi sin Sergije umro je odmah nakon rodjenja), Milan i Natalija ubrzo su poceli da se spore, da bi nakon nekoliko godina vec doslo do otvorenih svadja i, na kraju, do razvoda (1888). Natalija nije mogla da trpi suvise lakomislenog i raspusnog Milana koji je na kraju morao da napusti i presto i Srbiju. Iako je pokusala da bude savetnik mladom, plahovitom i neiskusnom sinu, ni Natalija nije uspela da se odrzi u burama srpske politike iz koje je proterana 1891. godine da bi nakon toga zivela uglavnom u Bijaricu (Francuska). Tesko razocaranje bivsoj kraljici donelo je vencanje njenog jedinca kralja Aleksandra Obrenovica za Natalijinu pratilju (dvorsku damu) Dragu Masin. Nakon toga stigao je i najveci udarac - mucko ubistvo kraljevskog para i iskorenjivanja porodice Obrenovic. Zivotom razocarana kraljica dugo je nadzivela sina i muza. Utehu je nasla u veri - presla je u katolicanstvo i zamonasila se. Umrla je u manastiru Sen Deni, kod Pariza, gde je i sahranjena, usred Drugog svetskog rata (1941).
Kraljica Marija Karadjordjevic ili putovanje kroz rodoslov
Ni s promenom vladajuce dinastije u Srbiji nisu prestale srpsko-rumunske bracne veze. Kralj Aleksandar I Karadjordjevic ozenio se 1922. godine princezom Marijom, kcerkom kralja Ferdinanda I iz rumunske kraljevske porodice Hoencolern-Zigmaringen. Marija Karadjordjevic bila je sestra, odnosno tetka poslednjih rumunskih kraljeva Karola II i Mihaila. I po ocu i po majci, kraljica Marija Karadjordjevic imala je „najplavlju” mogucu krv, odnosno, poticala je iz samog vrha evropskog plemstva.
Preko nje se i porodica Karadjordjevic „orodila” sa svim postojecim vladarskim porodicama u Evropi. Na primer, majka kraljice Marije (takodje po imenu Marija) poticala je iz britanske kraljevske porodice (unuka kraljice Viktorije), dok je njena baba bila princeza iz carske porodice Romanova (kci cara Aleksandra II). Posto je bila potomak najcuvenijih vladarskih porodica Evrope, kraljica Marija ima vrlo dugacak i tacno utvrdjen rodoslov. Na primer, poznati su nam njeni direktni nemacki preci po muskoj liniji (preko oca) u cak 27 generacija - sve tamo do prvog grofa Burharta fon Colerna iz 11. veka.
Medjutim, poseban kuriozitet je rodoslov kraljice Marije Karadjordjevic po direktnoj zenskoj liniji (matrilinearnom linijom - dakle, preko majke, majcine majke, zatim majcine babe po majci i tako dalje) koji dajemo u prilogu. Pracenjem ovog rodoslovnog „puta”, nakon ravno 29 generacija i prolazeci brojne vladarske dvorove Ugarske, Napulja, Poljske, Danske, Bavarske i druge, stizemo direktno do carice Eufrozine, zene vizantijskog cara Aleksija III Andjela i taste prvog srpskog kralja Stefana Prvovencanog Nemanjica. Naime, car Aleksije III i njegova zena Eufrozina imali su tri kceri. Jedna od njih (Evdokija) udala se za Stefana Prvovencanog s kojim je imala sinove (srpske kraljeve) Radoslava i Vladislava. Druga kci (Ana) udala se za vizantijskog (nikejskog) cara Teodora I Laskrisa i postala, nakon osam vekova i ravno 29 radjanja devojcica (kcerke - majke), direktni zenski predak kraljice Marije. S Marijom Karadjordjevic, koja nije imala zenske dece, ovaj matrilinearni niz se prekinuo. Kao sto je poznato, kralj Aleksandar I i Marija imali su tri sina (kralja Petra II, Tomislava i Andreja). Kao i njena prethodnica iz zemlje Rumuna (kraljica Natalija Obrenovic), Marija Karadjordjevic je umrla izvan Srbije, kao izbeglica 1961. godine u Londonu.
Dusko Lopandic
link