Post by Emperor AAdmin on Dec 27, 2007 17:11:00 GMT -5
Kako su se pokrstili Rusi
Razbijte Peruna!
Gord kakav je bio, knez Vladimir nije zeleo miroljubivo da se obrati Grcima za krstenje i misionare jer bi se, toboze, tako ponizio pred njima
Ilustrovao Goran Gorski
Negde oko 866. godine stignu dva ruska kneza, Askold i Dir, iz Kijeva na lakim ladjama i s brojnom posadom pod Carigrad. Dugo su ga opsedali, ali se tvrdi grad dobro branio. Opsada je potrajala sve dok se nije podigla bura i potopila njihove ladje, te ih Grci pobede i zarobe.
Knezovi neznabosci i njihova isto tako neznabozacka vojska prvi put je dosla u dodir sa hriscanskim svetom, sa idejom hriscanstva i, sto je mozda najsnaznije uticalo na stanovnike manje razvijene zemlje iz koje su dosli, s velelepnim gradjevinama bogate Vizantije, medju kojima se izdvajala crkva Svete Sofije, Bozanske mudrosti. Podignuta u 6. veku za vreme cara Justinijana, oblozena raznobojnim mermerom i blistavim mozaicima, remek-delo vizantijske arhitekture, ali i jedno od najsmelijih gradjevinskih ostvarenja uopste, narocito svojom ogromnom kupolom i obiljem raznovrsnih ukrasa zracila je lepotom, bogatstvom i moci vizantijskog sveta.
Prvi mucenici
Zaneseni novim saznanjima, pridoslice varvari primili su krstenje od tadasnjeg patrijarha Fotija i postali prvi Rusi hriscani. Onda su se vratili u svoju otadzbinu vodeci sa sobom i jednog episkopa koji je, kako su zabelezili grcki hronicari, sa uspehom propovedao medju Rusima novu veru posto je, na njihov poziv, bacio jedno jevandjelje u vatru, a ono nije izgorelo, i tako ih uverio u njegovo bozansko poreklo.
Hriscanstvo je u Rusiji napredovalo, narocito u prestonici Kijevu gde je vec postojala i saborna crkva, ali su i veliki knezovi i velike mase naroda ostale u mnogobostvu. Tako je veliki knez Igor Svjatoslavic (912-945), koji je s Grcima cesto vodio rat i sklapao mir, do smrti ostao u svojoj staroj veri, ali se njegova udovica Olga, koja je jedno vreme bila regentkinja, krstila 955. godine u Carigradu i dobila ime Jelena. Vrativsi se u Rusiju, trudila se da tamo rasiri hriscanstvo, ali nije uspela da nagovori cak ni svoga sina Svjatoslava. I on i njegov sin Vladimir, o kome postoji podatak da je imao i do 600 zena, ostali su mnogobosci.
Kad je Vladimir, nazvan Veliki, u prvim godinama svoje vladavine izvojevao neku znacajnu pobedu, od silne radosti hteo je da prinese ljudsku zrtvu Perunu, glavnom ruskom bogu, i kocka padne na mladog hriscanina Jovana. Otac mladicev, Teodor, takodje hriscanin, pokusavao je na sve moguce nacine da ubedi narod u bezumnost ljudske zrtve i u nistavnost idola Peruna, ali bez uspeha. Po zapovesti kneza Vladimira, i otac i sin su poseceni. Njih slave kao prve mucenike medju Rusima.
Kao na nebu
Znatno kasnije shvatio je Vladimir da su Rusi sa svojom verom na mnogo nizem stupnju civilizacije od susednih hriscanskih naroda. Kako pisu hronicari, medju kojima i Nestor, otac ruske hronografije (umro 1114. godine), posalje izaslanike u razne susedne zemlje i uveri se u znacaj jednobozackih vera - judejstva koje je u ono vreme kod susednih Hazara bilo veoma zastupljeno, zatim islama i najzad hriscanstva - a onda odluci da primi hriscanstvo grckog obreda.
Zasto je pala bas ovakva odluka, ako se zna da su jos za vreme regentkinje Olge, Igorove udovice, zapadni misionari, medju kojima i Adalbert Trijerski, kasnije arhiepiskop magdeburski, bezuspesno pokusavali da pokrste Ruse? Verovatno zbog one vec pomenute crkve Svete Sofije, jer su poslanici iz Carigrada opisivali pravoslavni obred tako da su se, vele, dok su prisustvovali grckoj liturgiji, osecali kao da nisu u crkvi nego na nebu.
Medjutim, gordom Vladimiru nije odgovaralo da se miroljubivom molbom obrati Grcima za krstenje i misionare, jer bi se, toboz, tako pred njima ponizio, pa je prvo poveo protiv Grka rat i oteo im Herzon - danasnji Krim. Potom je poslao izaslanike u Carigrad i ponudio mir ako mu carevi Vasilije II Bugaroubica i Konstantin VIII, koji su zajedno vladali, daju svoju sestru Anu za zenu. Tada ce se preobratiti u hriscanstvo i on i njegov narod.
Potuceni Grci rado su pristali i poslali princezu Anu u Herzon, zajedno s mitropolitom Mihailom i s velikom pratnjom koju su cinila mnoga i svetovna i duhovna lica. Pred svojom nevestom Vladimir se zatim krstio, pa se tu obavilo i vencanje.
Ruski Justinijan
Zajedno s vojskom koja se takodje krstila u Herzonu vratio se u Kijev Vladimir, sada pokrsteni Vasilije, i, „u celom svom bicu promenjen”, otpustio svojih 600 zena i zapovedio da se statua boga Peruna razbije, a njeni ostaci bace u Dnjepar. Posto je pokrstio svoje sinove, pozvao je sve stanovnike Kijeva da se okupe na obalama Dnjepra radi krstenja. Svi koji bi trebalo da dobiju isto ime stali su u jedan red i tako ih je mitropolit Mihailo krstio zajedno.
Tako je pocelo i odatle se rasirilo hriscanstvo po svoj Rusiji, sto milom sto silom, posle teskih borbi koje su preduzimali Vladimir i njegov sin Jaroslav koga su zbog podizanja velelepnih crkava i zbog crkvi naklonjenog zakonodavstva nazvali ruskim Justinijanom. I tako je, jos pre kraja 10. veka, osim kijevske mitropolije, osnovano jos sest episkopija: Novgorod, Cernjigov, Bjelgorod, Vladimir Volinski, Jaroslav i Rostov.
Svetlana Nenadovic
link
Razbijte Peruna!
Gord kakav je bio, knez Vladimir nije zeleo miroljubivo da se obrati Grcima za krstenje i misionare jer bi se, toboze, tako ponizio pred njima
Ilustrovao Goran Gorski
Negde oko 866. godine stignu dva ruska kneza, Askold i Dir, iz Kijeva na lakim ladjama i s brojnom posadom pod Carigrad. Dugo su ga opsedali, ali se tvrdi grad dobro branio. Opsada je potrajala sve dok se nije podigla bura i potopila njihove ladje, te ih Grci pobede i zarobe.
Knezovi neznabosci i njihova isto tako neznabozacka vojska prvi put je dosla u dodir sa hriscanskim svetom, sa idejom hriscanstva i, sto je mozda najsnaznije uticalo na stanovnike manje razvijene zemlje iz koje su dosli, s velelepnim gradjevinama bogate Vizantije, medju kojima se izdvajala crkva Svete Sofije, Bozanske mudrosti. Podignuta u 6. veku za vreme cara Justinijana, oblozena raznobojnim mermerom i blistavim mozaicima, remek-delo vizantijske arhitekture, ali i jedno od najsmelijih gradjevinskih ostvarenja uopste, narocito svojom ogromnom kupolom i obiljem raznovrsnih ukrasa zracila je lepotom, bogatstvom i moci vizantijskog sveta.
Prvi mucenici
Zaneseni novim saznanjima, pridoslice varvari primili su krstenje od tadasnjeg patrijarha Fotija i postali prvi Rusi hriscani. Onda su se vratili u svoju otadzbinu vodeci sa sobom i jednog episkopa koji je, kako su zabelezili grcki hronicari, sa uspehom propovedao medju Rusima novu veru posto je, na njihov poziv, bacio jedno jevandjelje u vatru, a ono nije izgorelo, i tako ih uverio u njegovo bozansko poreklo.
Hriscanstvo je u Rusiji napredovalo, narocito u prestonici Kijevu gde je vec postojala i saborna crkva, ali su i veliki knezovi i velike mase naroda ostale u mnogobostvu. Tako je veliki knez Igor Svjatoslavic (912-945), koji je s Grcima cesto vodio rat i sklapao mir, do smrti ostao u svojoj staroj veri, ali se njegova udovica Olga, koja je jedno vreme bila regentkinja, krstila 955. godine u Carigradu i dobila ime Jelena. Vrativsi se u Rusiju, trudila se da tamo rasiri hriscanstvo, ali nije uspela da nagovori cak ni svoga sina Svjatoslava. I on i njegov sin Vladimir, o kome postoji podatak da je imao i do 600 zena, ostali su mnogobosci.
Kad je Vladimir, nazvan Veliki, u prvim godinama svoje vladavine izvojevao neku znacajnu pobedu, od silne radosti hteo je da prinese ljudsku zrtvu Perunu, glavnom ruskom bogu, i kocka padne na mladog hriscanina Jovana. Otac mladicev, Teodor, takodje hriscanin, pokusavao je na sve moguce nacine da ubedi narod u bezumnost ljudske zrtve i u nistavnost idola Peruna, ali bez uspeha. Po zapovesti kneza Vladimira, i otac i sin su poseceni. Njih slave kao prve mucenike medju Rusima.
Kao na nebu
Znatno kasnije shvatio je Vladimir da su Rusi sa svojom verom na mnogo nizem stupnju civilizacije od susednih hriscanskih naroda. Kako pisu hronicari, medju kojima i Nestor, otac ruske hronografije (umro 1114. godine), posalje izaslanike u razne susedne zemlje i uveri se u znacaj jednobozackih vera - judejstva koje je u ono vreme kod susednih Hazara bilo veoma zastupljeno, zatim islama i najzad hriscanstva - a onda odluci da primi hriscanstvo grckog obreda.
Zasto je pala bas ovakva odluka, ako se zna da su jos za vreme regentkinje Olge, Igorove udovice, zapadni misionari, medju kojima i Adalbert Trijerski, kasnije arhiepiskop magdeburski, bezuspesno pokusavali da pokrste Ruse? Verovatno zbog one vec pomenute crkve Svete Sofije, jer su poslanici iz Carigrada opisivali pravoslavni obred tako da su se, vele, dok su prisustvovali grckoj liturgiji, osecali kao da nisu u crkvi nego na nebu.
Medjutim, gordom Vladimiru nije odgovaralo da se miroljubivom molbom obrati Grcima za krstenje i misionare, jer bi se, toboz, tako pred njima ponizio, pa je prvo poveo protiv Grka rat i oteo im Herzon - danasnji Krim. Potom je poslao izaslanike u Carigrad i ponudio mir ako mu carevi Vasilije II Bugaroubica i Konstantin VIII, koji su zajedno vladali, daju svoju sestru Anu za zenu. Tada ce se preobratiti u hriscanstvo i on i njegov narod.
Potuceni Grci rado su pristali i poslali princezu Anu u Herzon, zajedno s mitropolitom Mihailom i s velikom pratnjom koju su cinila mnoga i svetovna i duhovna lica. Pred svojom nevestom Vladimir se zatim krstio, pa se tu obavilo i vencanje.
Ruski Justinijan
Zajedno s vojskom koja se takodje krstila u Herzonu vratio se u Kijev Vladimir, sada pokrsteni Vasilije, i, „u celom svom bicu promenjen”, otpustio svojih 600 zena i zapovedio da se statua boga Peruna razbije, a njeni ostaci bace u Dnjepar. Posto je pokrstio svoje sinove, pozvao je sve stanovnike Kijeva da se okupe na obalama Dnjepra radi krstenja. Svi koji bi trebalo da dobiju isto ime stali su u jedan red i tako ih je mitropolit Mihailo krstio zajedno.
Tako je pocelo i odatle se rasirilo hriscanstvo po svoj Rusiji, sto milom sto silom, posle teskih borbi koje su preduzimali Vladimir i njegov sin Jaroslav koga su zbog podizanja velelepnih crkava i zbog crkvi naklonjenog zakonodavstva nazvali ruskim Justinijanom. I tako je, jos pre kraja 10. veka, osim kijevske mitropolije, osnovano jos sest episkopija: Novgorod, Cernjigov, Bjelgorod, Vladimir Volinski, Jaroslav i Rostov.
Svetlana Nenadovic
link