Post by Bozur on Aug 18, 2012 22:40:36 GMT -5
Grad izrastao iz mongolskih ruševina
__________________________________________
Od falsifikovanja istorije do prisvajanja teritorije
Povodom lapidara na ulazu Svača, kojim se ovaj grad Crne Gore prisvaja od velikoalbanaca
Piše: Prof. dr Kaplan Burović, akademik
Na desnoj obali reke Bojane, pored Svačkoj jezera, na teritoriji Crne Gore, nalazi se grad Svač, koji se prostire u jednom plodnom i bogatom polju, između crnogorskog primorskog grada Ulcinj i nekadašnje prestonice Crne Gore Skadra, koja se danas nalazi unutar granica Albanije.
Ne zna se tačno kad i ko ga je izgradio, ali je sigurno tvorevina romanskog stanovništva Ulcinja i Skadra, izgrađena u hrišćansko doba, negde u ranom srednjem veku, još za vreme rimske okupacije ovih predela.
U VI veku nove ere, posto su 548. zauzeli Durrhachium (Drac-Durres), Sloveni su zauzeli i Skadar, Ulcinj, Bar i Svač, uspostavili su tu svoju vlast i primili hrišćanstvo. U X veku na ovoj se teritoriji gradi njihova prva državna tvorevina Duklja, zatim Zeta i, konačno - Crna Gora, koja se pod Nemanjićima ujedinjuje sa Srbijom.
Još u VIII veku Svač je episkopski grad. Iz dokumenata vidimo da je godine 1067. u Svaču bilo sedište katoličke episkopije. Tada je ovaj grad imao onoliko crkava koliko i dana u godini. Pominje se i u žitiju Nemanjinom od 1216, kao grad koji je on osvojio u Primorju, pošto su njime, još od X veka vladali crnogorski vladari Vladimirovići i Vojislavljevići.
Godine 1242. razorili su ga Mongoli pod Kajdan-kanom, unukom Džingis-kana, i pobili stanovništvo, ali se odmah njim zauzima lično srpska kraljica Jelena, koja ga obnavlja sa svih 365 njegovih crkava i novim stanovništvom, koje je tu stiglo iz okolnih gradova i sela. Među crkvama, izgrađenim od kraljice Jelene, koja je upravljala Zetom (1282-1309) sa sinovima Dragutinom i Milutinom, najznačajnije su bile katedralna crkva svetog Jovana (verovatno Jovana Vladimira, dukljanskog kneza) u romanskom stilu, čija je dogradnja završena 1300. godine. Akademik dr Vojislav J. Korać misli, s obzirom na fragmente uzidane u zapadni zid, da je tu ranije postojala crkva, koju su verovatno Mongoli srušili. Najveća crkva je ona svete Marije, severoistočno od tvrđave, podignuta verovatno posle 1300. godine.
Za vladavine kraljice Jelene Svač je kovao i svoju monetu sa natpisom „Sovaciicivitas". U to vreme Svač je čisto crnogorski grad, jer su i poslednji rudimentarni ostaci ranijeg romanskog stanovništva asimilirani od pradedova današnjih Crnogoraca.
Krajem XIV, početkom XV veka, grad je počeo da opada zbog neprekidnih ratova zetskih gospodara sa Turcima i Mlečanima. Godine 1421, zajedno sa svom Zetom, Balša III ga ustupa svom ujaku, srpskom vladaru Stevanu Lazareviću, pošto ga nije mogao više odbraniti, a bližila mu se i smrt bez naslednika. Tada ga zauzimaju Mlečani, zatim Turci, koji ga srušiše do temelja, a stanovništvo su ili poklali ili prodali po tržištima Balkana, Azije i Afrike kao robove, zajedno sa Ulcinjanima, koji su od Turaka pretrpeli istu sudbinu i u isto vreme. Od tada, ovo je mrtvi grad, bez ijedne ljudske duše. Na kamenitoj uzvišici više jezera vide se samo ostaci zidina i nekoliko crkava. Po tim ruševinama samo sove kukaju, kao da oplakuju nekadašnju slavu grada.
U blizini grada, još od vremena turske okupacije, formiralo se malo selo od novih stanovnika ovih predela.
Godine 1878. Svač je oslobodila od turske okupacije i prisajedinila Crnoj Gori regularna crnogorska vojska. Odlukom Berlinskog kongresa on je priznat Crnoj Gori kao suverena teritorija. Izuzimajući Prvi i Drugi svetski rat, kad je sva Crna Gora bila okupirana od zaraćenih strana, Svač je neprekidno u sastavu države Crne Gore.
Ovih sam dana bio u poseti Svaču i sa najvećim iznenađenjem, na puteljku koji vodi u grad, vidim jedan crni lapidar od mermera, na kome piše na albanskom jeziku:
Per nder / te t'pareve tone / ILIREVE / qe ndertuan / qytetin e / SHASIT / deshmi e / kultures sone / SHQIPTARE
SHAS 21.05.2005
Moj prevod: U čast / naših predaka / ILIRA/ koji sagradiše / grad / ŠAS / svedočanstvo / naše kulture / ALBANSKE ŠAS 21.05.2005
Dozvolite da analiziram reči te spomen-ploče:
1. Pre svega, želeo bih da nam ovi Albanci kažu gde su to našli da su Iliri izgradili Svač? Iz njihove enciklopedije FJALORI ENCIKLOPEDIK SHQIPTAR, Tirana 1985, vidimo da ga albanski akademici nazivaju "qytet mesjetar = srednjovekovni grad", ali nigde ne kažu da su ga Iliri izgradili. Sa druge strane, ilirolozi kažu da su Iliri bili skup stočarskih plemena, koja su živela u primitivnim zajednicama i, tek posle rimske okupacije Balkana, počeli su i kod njih da se pojavljuju i prvi robovi, a time i primitivni prelaz u robovlasničko društvo. Nikada Iliri nisu nigde izgradili ni najobičniju tvrđavu, a kamoli i čitav grad.
Gradovi Balkana su delo grčkih kolonista, a kasnije - i rimskih okupatora. Pretendovanje da su Svač izgradili Iliri nema veze sa istorijskom istinom, ali ima veze sa velikoalbanskim pretendovanjem na naše teritorije.
2. Kako vidite, ovi Albanci pretenduju da su Iliri njihovi preci. Ko je to dokazao?! Kao svetski afirmisani albanolog, koji se evo 55 godina bavi problemima albanologije, pa i konkretno - problemom porekla Albanaca, o čemu sam do sada objavio više knjiga na albanskom i stranim jezicima (engleskom, srpskom, makedonskom), svedočim da su svetski naučnici, albanolozi, akademici, dokazali nedvosmisleno, dokumentima i naučnim argumentima, da Albanci nemaju ničeg zajedničkog sa Ilirima. Vidite za ovo moje delo KO SU ALBANCI?, Ženeva 2007.
Posto sam Albance jos 1994, mojim delom ILIRET DHE SHQIPTARET (ILIRI I ALBANCI), suočio sa otkrićima svetskih naučnika da oni nemaju nikakve veze sa Ilirima, neki su od njih počeli da cediraju, dok je albanski istoričar Ardian Vehbiu, godine 1995, izjavio pismeno sred Tirane: „Mit o poreklu Albanaca od Ilira... nadahnjivao je često histeriju autohtonije... dok je hipoteza o ilirskom poreklu Albanaca, razgolićena od svakog elementa nauke, pretvorena u običan mit porekla..."
Poznavao sam lično najvećeg albanskog naučnika, akademika, prof. dr Eqrema abeja, afirmiranog među Albancima i u svetu kao njihov najveći albanolog. Nakon razgovora (i saradnje!) koju sam imao sa njim, on je Albancima nedvosmisleno rekao da se albanski jezik formirao u VI veku naše ere u Rumuniji i da su oni otuda došli u Mat, oblast srednje Albanije, tek u X veku naše ere. A ovo znači da Albanci ne samo da nisu autohtoni (ni u samoj Albaniji!), već da nisu ni Iliri.
Da Albanci nisu ni autohtoni niti Iliri, svedoči nam i toponimija Ulcinja i okoline, pa i konkretno toponim Svač, koji oni nazivaju Shas (čita se Šas).
Toponime BOJANA, ULCINJ, SVAČ, VALDANOS, SKADAR, Crnogorci su uzeli od romanskog stanovništa, koje su tu zatekli kad su došli. Među njima bilo je i romaniziranih Ilira. Da su Albanci autohtoni (štaviše i Iliri!), i oni bi te toponime uzeli od romanskog (ilirskog) stanovništva. Činjenica je da su ih oni uzeli ili od Crnogoraca (BUNA, SHAS, VARDANAS, SHKODER), ili od Turaka (ULQIN). Albanski filolozi priznaju da oni, kad su stigli na Balkan, u oblast Mata, nisu imali glas S (SH). Tek posle simbioze sa Slovenima (Srbima), oni su od njih poprimili taj glas. Tako su od SVAČ napravili SHAS, a od SKADAR - SHKODER.
3. Sledstveno, grad Svač niti su izgradili Iliri, niti je svedočanstvo albanske kulture. Naprotiv, iako ga nismo izgradili mi, Crnogorci, on je tesno povezan sa nama, našom istorijom i našom kulturom, jer smo ga iz mongolskih ruševina podigli, nanovo izgradili, nastanili, pa i vladali tu vekovima. I dok smo mi povezani sa tim gradom i istorijski, ekonomski i kulturno, Albanci sa njim nisu povezani ničim i ni na koji način. Njih veže sa Svačom samo njihova suluda pretenzija za super Veeeliku Albaniju.
4. Ta spomen-ploča danas je samo svedočanstvo albanskih pretenzija na naše teritorije. O tome indirektno svedoci i njihova citirana ENCIKLOPEDIJA. Albanski akademici tamo ne kažu da je Svač njihov, albanski grad, ali ako nije albanski grad - zašto su ga uneli tamo?! Mi imamo i drugih srednjovekovnih gradova, ali ih ovi akademici nisu uneli u tu njihovu ENCIKLOPEDIJU!
Unošenjem Svača u njihovu ENCIKLOPEDIJU oni signaliziraju svojoj dijaspori kod nas da ga proglase albanskim gradom i da tako huškaju Albance protiv našeg naroda i integriteta naše domovine da nam prirede smutnje i neprilike, koje su služile i služe albanskoj vladajućoj kliki da prebrode svoje kritične momente, krize, pretvarajući teritoriju Albanije i u placdarm za oružane napade međunarodnog žandara na našu domovinu.
4. Ta spomen-ploča svedoči i o arbitriranju, samovolji ovih Albanaca, koju oni manifestuju gde god im se za to ukaže prilika i gde mogućnosti dozvoljavaju. Konkretno:
a) Ko je i kakvim rešenjem dozvolio da se ta spomen-ploča postavi tu? Na dnu nje piše samo SHAS i datum postavljanja te ploče.
b) Na teritoriji Crne Gore službeni je jezik samo srpski. Ako se nešto napiše na kojem stranom jeziku, nužno je da se pored tog jezika postavi i prevod na srpskom. Šta drugo može značiti arbitrarno negiranje službenog jezika, ako ne negiranje crnogorskih vlasti i crnogorskog integriteta nad Svačem?!
Pre neki dan ovi su Albanci napravili veliku uzbunu u Ulcinju, zato što je jedan Crnogorac tog grada postavio na nenastanjenom morskom kršu KRST, na ulazu sa severa u Ulcinj. Gradonačelnik Gzim Hajdinaga, po nacionalnosti Albanac, hitno poziva ekspresnu konferenciju za novinare i naređuje da se krst skine, iako je taj krst koliko crnogorski, toliko i albanski.
Evo, četiri godine je kako su njegovi Albanci podigli spomen-ploču o njihovom prisvajanju Svača, čitavog grada i okoline, negirajući crnogorske vlasti i integritet Crne Gore nad tim gradom, a ni G. Hajdinaga niti ma ko drugi, ni od Albanaca niti od Crnogoraca i ne pomišlja da li je toj spomen-ploči tu mesto.
Treba li da dođem ja iz Švajcarske, o Crnogorci, da vas podsetim šta vam to pod guzicom podmeću ovi Albanci, koji vam se oči u oči licemerno zaklinju o mirnom suživotu, kao što su nam se to kleli i njihova braća tamo, na Kosovu i u Metohiji?!
www.magazin-tabloid.com/casopis/clanak.php?br=161&clanak=23