Post by Emperor AAdmin on Oct 23, 2012 16:49:36 GMT -5
Utorak, 23.10.2012.
Tajne ljubavi čuvenija Srba (1): Noć skuplja od života
Vladika Rade
Vladika Rade Petrović bio je u mnogo čemu neobičan i izuzetan čoek. Gorostasnog rasta i apolonske ljepote, a obilićkog srca i sokratova uma. Još za života važio je za jednog od najboljija pjesnika na srpskom jeziku, i u tome veoma samoučki obrazovan i prirodom nadaren.
Žene su ga opsjedale: Vladika Petar Drugi Petrović Njegoš napisa je jednu od najljepših ljubavnih pjesama srpske književnosti
I bio je Rade rođen više za svjetovni život nego da bude svještenik i vladar. Čim su ga cetinjski i bokeljski kaluđeri naučili pismenosti, on je počeo da sastavlja pjesme. Ali, njegovom narodu je mnogo više bio potreban sposoban starješina i spasioc, pa se tako budući Petar Drugi Petrović Njegoš, iako nevoljno, već u 17. godini zakaluđerio i preuzeo tron na Cetinju od svog strica.
Cetinjski manastir
SLATKE MUKE
U to vrijeme, prvija decenija 19. vijeka, Crna Gora je bila samo plemenski savez. Njene granice nijesu bile određene, a središnja vlast jedva da je postojala. U evropskoj diplomatiji smatrala se područjem turske imperije. Njegoš je uspio da udari temelje moderne crnogorske države raspodjelom vlasti, uvođenjem poreza i ujedinjavanjem svjetovne i vjerske stolice. Vladao je i živio u vremenu koje je iziskivalo bojovnike, a ne viteze srca. Ipak, znalo se da ga mantija nije izliječila od slabosti prema onima za čiju ćud je u "Gorskom vijencu" tvrdio da je prevrtljiva, "smiješna rabota". I on sam je privlačio poglede i uzdahe mnogija žena.
Pjesnik Ljuba Nenadović je boravio u Italiji u isto vrijeme kad i Njegoš, pa je kasnije priča da su se oko crnogorskog vladike otimale najviđenije i najotmenije sinjorine, a i sinjore. I u Rusiji je vladika dosta vremena provodio u društvu i šetnji sa $ćerima gubernatora.
Umalo kneginja: Milica Stojadinović Srpkinja
Njegovoj privlačnosti nije mogla da odoli ni lijepa i čuvena Milica Stojadinović Srpkinja, a ni on njoj, jer je govorio: "Ja pojeta, ona pojeta, da nijesam kaluđer, eto kneginje Crnoj Gori!" Sigurno je da je bilo zaljubljenija pogleda i ljubavnija uzdaha i u njegovom zavičaju. Ali, to se u ono vrijeme dobro skrivalo, a za budućnost je ostao zabilježen samo jedan događaj u Perastu, dje se već rukopoloženi vladika odmara i u moru kupa.
Živjela je u komšiluku kuće u kojoj je Njegoš odsio jedna "žena mlada, ali soko sivi". Njemu ga je privuklo to što nije bila "plašljiva jarebica" ka tadašnje crnogorske djevojke. Samo što ju je vidio, neka "strecanja rajska" su ovladala Njegoševom dušom i tijelom. Ne zna se kako se ta ljepotica zvala, ali se njen lik može sastaviti iz zapisa koje je vladika ostavio u raznijem svojim djelima. Bila je vitka, i imala "čerte fine" ( ) . Čelo joj je bilo "ljepše od mjeseca, a lice jutro rumeno". Hod vilin, "mnogo dični no Avronin kada šeće”, a naročito su ga opili i zavodili njen preblag osmejak, i divne oči: "stijeljale" su kada su ga gledale, a mogle su i "kamen rastopiti".
U takvom raspoloženju vladika Rade je u Perastu napisao svoju jedinu ljubavnu pesmu, i o tome je zabelježeno sledeće: "Ovu pjesmu nosaše Vladika jednako za kolanom, pa kad se povrati na Cetinje, jednoga dana izvadi je iz kolana pa je pročita svome ađutantu”. Ta se pjesma odlikovala od sviju njegovija pjesama. U njoj su se okupile sve miline i dražesti, a i ta bi se pjesma morala nazvati krunom njegovija pjesama. Iskaše mu je ađutant da je dade, a on se nasmija umiljato, pa će reći:
-"A kako da ti je dam, zar da pečataš u novinama?”
-” Zaslužuje da se svuda pečata”, odgovori mu ovaj.
-” A, kako bi izgledalo: vladika, pa da piše pjesmu od ljubavi? Ne dam”!"
Rajske jabučice
U pjesmi "Noć skuplja vijeka" koja se često proglašava jednom od najljepših ljubavnih, ali i erotskih pjesama na srpskom jeziku, Njegoš pjeva i ovo:
"Prelesnicu kako vidim, zagrlim je ka bog veli,
uvedem je pod šatorom k ispunjenju svetoj želji.
Pri zrakama krasne lune, pri svjećici zapaljenoj
plamena se spoji duša ka dušici raskaljenoj
i cjelivi božestveni dušu s dušom dragom sliju.
Ah, cjelivi, boža mana, sve prelesti rajske liju!
Cjelitelni balsam sveti najmirisni aromati
što je nebo zemlji dalo na usne joj stah sisati.
Sovršenstvo tvorenija, tainstvene sile bože,
ništa ljepše nit' je kada niti od nje stvorit može!
Malena joj usta slatka, a angelski obraščići -
od iljade što čuvstvujem jednu ne znam sada reći!
Snježana joj prsa okrugla, a strecaju svetim plamom,
dv'je slonove jabučice na njih dube slatkim mamom;
crna kosa na valove niz rajske s igra grudi...
O divoto! Čudo smrtni ere sada ne poludi!"
Tršćanske umjetnice
Njegoševih ljubavnija izliva ima i u pjesmi "Tri dana u Trijestu", ali nije sigurno o kome. Dok neki smatraju da je vladika opjevao lijepu Floru, čuvenu primadonu tršćanskog pozorišta, odnosno Slovenku Cvetku Bretin, drugi vjeruju da je riječ o glumici Fic-Džems engleskog porijekla, koju su nazivali francuskom Sulfidom. Novinar tog vremena Frančesko del Ongaro je zapisao kako je upoznao crnogorskog kneza u pozorištu baš kada je ta glumica igrala Žizelu, te da je Njegoš bio toliko toliko oduševljen njome "da je napisao jedan ljupki ditiramb".
"Slatki dah" Njegoševe miljenice iz Perasta može se nas**titi i u drugim njegovim djelima. U svima se ona opjeva kao prava hurija sa neba, kako se u islamu naziva rajska djevica. Pokazuje se ona jasno u "Gorskom vijencu", gde kroz usta Mandušića Vuka govori sam pjesnik:
"Kad je viđu da se smije mlada, svijet mi se oko glave vrti."
I još:
"Al je đavo, ali su mađije, ali nešto teže od oboje."
Posebno se u znamenitom epu o vladiki Danilu ističu djevojčine "svještene kapi" (oči) koje "gore življe od plamena". Zbog tih očiju i zaraznog smjeha vrzmalo se po glavi baš pjesniku, a ne njegovom junaku Vuku da je ugrabi, "pa s njom bježa glavom po svijetu". Takva je to ljepotica bila. javila se ona i tamo dje se ne bi nimalo očekivala, na primjer, u jednom od najvećih filozofskih epova srpske književnosti, "Luči mikrokozmi" dje je Njegoš čitavu prirodu predstavio kao ženu.
PLAKAO NAD PEPELOM
Kada je profesor Andra Gavrilović, biograf znamenitih Srba 1928. godine održao u Beogradu predavanje o Njegošu, prvi put je pomenuo i tu njegovu, kako je rekao, ljubavnu iskru. Profesor je tvrdio da je ljepotica iz Perasta odgovorila na ljubav pjesniku, i objelodanio pojedinost, da je vladika listić, na koji je u stihove izlio svoja osjećanja, nosio stalno ispod svešteničke mantije "na strani srca".
Bio je to jedini $edok njegovog "grijeha". Ali, kada je za tu pjesmu saznao njegov sekretar, listić je istog dana spaljen, a Njegoš je nad pepelom proplakao!
Tek više od pola vijeka poslije vladicine smrti drugi rukopis istija stihova pronaša je u Petrogradu istoričar književnosti Pavle Popović. Pjesma je objavljena "Bosanskoj vili" 1913. godine pod prvobitnim, pjesnikovim naslovom "Noć skuplja vijeka". Bilo je jasno da je ona izraz nečeg mnogo dubljeg od slike ljubavnog doživljaja u noći pod zvijezdama Perasta 1844. godine. Strasna ljubav se podigla iznad svega, sve drugo zemaljsko i kosmičko je nestalo, iščezlo pred jednom noći sladostrasnog sjedinjavanja s beskonačnošću, skupljoj i vječnijoj od svih vjekova, u kojoj se senzualno i tjelesno slilo u stanje duhovnog blaženstva. Hrabro ispjevana u prvom licu, bila je to smjela pjesma o najskupljoj Njegoševoj noći, zabranjena vladaru koji se zavjetovao na celibat.
www.vesti-online.com/Vesti/Srbija/263823/Tajne-ljubavi-cuvenih-Srba-1-Noc-skuplja-od-zivota