Post by Bozur on Mar 17, 2013 6:02:40 GMT -5
CRNA GORA I MEĐUNARODNI ŠVERC CIGARETAMA (I):
Nikčević, Banović i Dinoša napuštaju Komisiju
Povodom vijesti da je italijansko tužilaštvo zatražilo oslobađanje Stanka Subotića Caneta od optužbi za šverc cigareta preko Jadrana od 1991. do 2004. godine, Monitor objavljuje Izvještaj parlamentarne Komisije za utvrđivanje činjenica, okolnosti i bitnih elemenata u navodima u tekstu objavljenom u zagrebačkom Nacionalu pod naslovom Glavni mafijaški bos Balkana i drugim tekstovima objavljenim u tom listu. Izvještaj je usvojila Skupština Crne Gore 25. jula 2002. godine. Na čelu Skupštine bila je Vesna Perović, funkcioner Liberalnog saveza, a predsjednik Komisije Vuksan Simonović, poslanik SNP-a
.................................
Skupština Republike Crne Gore na sjednici Prvog redovnog zasjedanja u 2001. godini održanoj 31. jula 2001. godine, donijela je Odluku o obrazovanju Komisije za utvrđivanje činjenica, okolnosti, i bitnih elemenata u navodima u tekstu objavljenom u zagrebačkom listu Nacional pod naslovom Glavni mafijaški bos Balkana i drugim tekstovima objavljenim u ovom listu, koja je stupila na snagu danom objavljivanja u Službenom listu RCG, odnosno 03. avgusta 2001. godine.
Odlukom je utvrđeno da Komisija ima zadatak da utvrdi činjenice, okolnosti i bitne elemente o navodima u tekstovima objavljenim u zagrebačkom listu Nacional, kao i da je u izvršavanju postavljenog zadatka dužna da ostvari saradnju sa nadležnim državnim organima i direktorima crnogorskih preduzeća koji su u tekstovima Nacionala označeni da su učestvovali u poslovima tranzita i šverca cigaretama, a koji su dužni da Komisiji pruže svu neophodnu pomoć i stave na raspolaganje svu potrebnu dokumentaciju. Takođe je utvrđeno da će, u cilju izvršavanja svog zadatka Komisija ostvariti neposrednu komunikaciju sa međunarodnim organizacijama za borbu protiv organizovanog kriminala. Ovom Odlukom takođe je utvrđeno da je Komisija dužna da Skupštini podnese Izvještaj u pisanoj formi, u roku od 90 dana od dana stupanja na snagu Odluke.
Skupština Republike Crne Gore je, u skladu sa članom 1 stav 2 Odluke, za predsjednika Komisije izabrala poslanika Vuksana Simonovića, a za članove poslanike: Radivoja Nikčevića, Predraga Popovića, Borislava Banovića, Miroslava Vickovića, Novaka Radulovića i Ferhata Dinošu.
Komisija je, kao radno tijelo Skupštine RCG, radila u skladu sa Odlukom o obrazovanju Komisije i Poslovnikom Skupštine Republike Crne Gore, uz punu javnost rada. Komisija je u toku svog cjelokupnog rada održala 15 sjednica, a na Šestoj sjednici je prisustvovao predstavnik Evropske unije na lični zahtjev.
Komisija je saglasno članu 4 Odluke o obrazovanju bila dužna da Skupštini podnese Izvještaj o izvršenom zadatku u pisanoj formi, do 03. novembra 2001. godine. Kako u navedenom periodu Komisija nije bila u mogućnosti da dođe do svih bitnih podataka za utvrđivanje tačnosti navoda objavljenih u Nacionalu, dijelom zbog opstrukcije rada Komisije od strane pojedinih državnih organa Republike Crne Gore i drugih subjekata kojima se obraćala, a dijelom zbog određenih objektivnih razloga i okolnosti, to je na sjednici održanoj 02. novembra 2001. godine, Komisija Skupštini podnijela Izvještaj o svom dotadašnjem radu.
Polazeći od navedenih konstatacija, članovi Komisije: Vuksan Simonović, Miroslav Vicković, Predrag Popović, Novak Radulović i Ferhat Dinoša su 29. oktobra 2001. godine, podnijeli Predlog Odluke o izmjenama Odluke o obrazovanju Komisije za utvrđivanje činjenica, okolnosti i bitnih elemenata o navodima u tekstu objavljenom u zagrebačkom listu Nacional pod naslovom "Glavni mafijaški bos Balkana" i drugim tekstovima objavljenim u ovom listu. S tim u vezi Skupština Republike Crne Gore, je na Prvoj sjednici drugog redovnog zasijedanja u 2001. godini, održanoj dana 11. decembra 2001. godine, donijela Odluku o izmjeni ove Odluke kojom je Komisiji omogućeno da nastavi rad uz obavezu da Skupštini podnese Izvještaj u pisanoj formi najkasnije do 10. marta 2002. godine.
Imajući u vidu činjenicu da je u posjeti Sjedinjenim Američkim Državama od 08. februara do 03. marta 2002. godine boravila delegacija Skupštine Crne Gore, u čijem sastavu su bili i poslanici Miroslav Vicković i Novak Radulović, koji su članovi ove Komisije, te da u tom vremenu Komisija nije mogla održavati sjednice, odnosno punovažno raspravljati i odlučivati o predmetnoj materiji, poslanici Predrag Popović i Vuksan Simonović podnijeli su Predlog Odluke kojom je traženo da se Komisiji produži rok za rad za 25 dana, odnosno za ono vrijeme za koje Komisija nije bila u mogućnosti da radi.
Skupština Republike Crne Gore na sjednici održanoj 11. juna 2002. godine donijela je Odluku o produžetku rada Komisije za 25 dana, računajući od dana stupanja na snagu navedene Odluke.
Napominjemo da je povodom odluke Komisije da sa Srećkom Kestnerom, Goranom Stanjevićem i direktorom Nacionala Ivom Pukanićem, koji su izrazili spremnost da Komisiji prezentiraju dokaze i saznanja o navodima iznijetim u Nacionalu, na njihov zahtjev, a zbog razloga njihove lične bezbjednosti, obavi anketu van Crne Gore, član Komisije Radivoje Nikčević je na Petoj sjednici Komisije saopštio: ,,Da napušta rad Komisije, uz obrazloženje da bi to bilo ponižavanje Skupštine i države Crne Gore, jer sa licima koja su kreirala ovu aferu, a pri tom nijesu ponudili nikakve dokaze, a neki od njih su i sami, kako su izjavili, učestvovali u kriminalnim radnjama".
Ostavku na rad u Komisiji podnio je i poslanik SDP-a, Borislav Banović, nakon Osme sjednice, na kojoj je Komisija razmatrala okolnosti i činjenice u vezi sa tranzitom i švercom cigareta u Crnoj Gori, povodom intervjua tadašnjeg potpredsjednika Vlade Republike Crne Gore mr Žarka Rakčevića, datog dnevnom listu Vijesti od 10. oktobra 2001. godine, pod naslovom Rakčević: Borba za legalizaciju uvoza cigareta je opasna.
Nakon toga, dana 7. februara 2002. godine, putem saopštenja za javnost ostavku na mjesto člana Komisije, podnio je Ferhat Dinoša, sa obrazloženjem da nema mandat da putuje u Zagreb ,,kod gospodina Pukanića".
U cilju realizacije utvrđenog zadatka Komisija se obraćala svim subjektima koji su u tekstovima objavljenim u Nacionalu označeni kao direktni ili indirektni učesnici u poslovima tranzita i šverca cigaretama kroz Crnu Goru, ili su svojim saznanjima mogli biti od pomoći Komisiji za utvrđivanje činjenica i okolnosti vezanim za ove poslove.
U tom cilju Komisija se obratila:
Milu Đukanoviću, predsjedniku Republike Crne Gore;
Svetozaru Maroviću, bivšem predsjedniku Skupštine RCG;
Momiru Bulatoviću, bivšem predsjedniku Republike Crne Gore;
Novaku Kilibardi, bivšem potpredsjedniku Vlade RCG;
Asimu Telaćeviću, bivšem potpredsjedniku Vlade RCG;
Predragu Goranoviću, bivšem potpredsjedniku Vlade RCG;
Dragiši Burzanu, bivšem potpredsjedniku Vlade RCG;
Vuku Boškoviću, bivšem pomoćniku ministra unutrašnjih poslova Crne Gore i aktuelnom savjetniku predsjednika Vlade za unutrašnju bezbjednost;
Ranku Kaluđeroviću, osnivaču Preduzeća MTT;
Žarku Rakčeviću, bivšem potpredsjedniku Vlade RCG;
Branku Jokiću, novinaru ljubljanskog lista Delo – na njegov zahtjev;
Srećku Kestneru;
Stanku Subotiću – Canetu;
Ivu Pukaniću, direktoru lista Nacional;
Goranu Stanjeviću;
Vladi Republike Crne Gore, odnosno predsjedniku Vlade Filipu Vujanoviću;
Ministarstvu finansija u Vladi Republike Crne Gore;
Ministarstvu unutrašnjih poslova u Vladi RCG;
Ministarstvu trgovine u Vladi RCG;
Ministarstvu pomorstva i saobraćaja u Vladi RCG;
Državnom tužiocu Crne Gore;
Višem tužiocu u Podgorici;
Privrednom sudu Podgorica;
Saveznom ministarstvu pravde;
Saveznom ministarstvu za saobraćaj i veze – Saveznoj upravi za kontrolu letenja;
Generalštabu Vojske Jugoslavije;
Saveznoj upravi Carina;
Upravi carina Crne Gore;
Upravi carina Slovenije – Carinarnici Kopar;
Preduzeću AD Zetatrans-Podgorica;
Preduzeću Luka Bar-Bar;
Lučkoj kapetaniji Bar;
Privatnom preduzeću MIA Podgorica;
Privatnom preduzeću MTT Podgorica;
Privatnom preduzeću JUBE Podgorica;
Privatnom preduzeću KOLINEKS Bar;
Evropskoj komisiji;
Ambasadoru SAD u SR Jugoslaviji;
Ambasadoru Švajcarske u SR Jugoslaviji;
Ambasadorima Lihtenštajna i Kipra;
Napominjemo da je Komisija dopise naslovljene Srećku Kestneru, Ivu Pukaniću i Stanku Subotiću upućivala posredstvom Generalnog konzulata Republike Hrvatske u Crnoj Gori iz razloga što nije bilo moguće pribaviti njihove adrese. Uz to Komisija je uputila javni poziv ovim licima kao i Goranu Stanjeviću, da Komisiju obavijeste o svojim adresama. Od Srećka Kestnera i Gorana Stanjevića Komisija nije dobila odgovor.
Dopise Upravi Carina Republike Slovenije – Carinarnici Kopar, Komisija je dostavila posredstvom Generalnog konzulata Republike Slovenije u RCG, ali i pored urgencija odgovor nije dobila.
(Nastavlja se)
link
-------
CRNA GORA I MEĐUNARODNI ŠVERC CIGARETAMA (II)
Monitor, Feljton, 01. februar 2013.
Obracanja bez odgovora
U cilju ostvarivanja komunikacije sa medjunarodnim organizacijama za borbu protiv organizovanog kriminala, Komisija se obratila Ministarstvu unutrašnjih poslova Vlade RCG, da za potrebe Komisije dostavi tacan naziv Italijanske državne komisije koja se bavi ovim poslom. Ovo iz razloga stoje 30. septembra 1999. godine, Ministarstvo unutrašnjih poslova Vlade Republike Crne Gore potpisalo Memorandum sa Ministarstvom unutrašnjih poslova Italije, o zajednickom djelovanju protiv organizovanog kriminala. Me›utim, od Ministarstva unutrašnjih poslova Vlade Republike Crne Gore, i pored više urgencija, Komisija nije dobila ovaj podatak.Komisija posebno istice da se pojedinim od navedenih subjekata obracala više puta i to:
Ministarstvu unutrašnjih poslova u Vladi Republike Crne Gore 20 puta;
Vladi Republike Crne Gore, odnosno predsjedniku Vlade Filipu Vujanovicu 14 puta;
Državnom tužiocu Republike Crne Gore 6 puta;
Saveznoj upravi carina 6 puta;
Ministarstvu finansija u Vladi Republike Crne Gore 5 puta;
Preduzecu AD Zetatrans 5 puta;
Listu Nacional, odnosno direktoru Ivu Pukanicu 5 puta;
Milu Djukanovicu, predsjedniku RCG 3 puta;
Privatnom preduzecu MTT 4 puta;
Ministarstvu trgovine u Vladi RCG- 3 puta;
Upravi carina Slovenije Carinarnici Kopar 3 puta;
Generalštabu Vojske Jugoslavije- 3 puta;
Višem tužiocu Republike Crne Gore 3 puta;
Upravi Carina Crne Gore 3 puta;
Evropskoj komisiji 3 puta; Momiru Bulatovicu 3 puta; Dragiši Burzanu 2 puta;
Asimu Telacevicu 2 puta; Novaku Kilibardi 2 puta;
Srecku Kestneru 2 puta;
Ministarstvu pomorstva i saobracaja u Vladi RCG 2 puta;
Saveznom ministarstvu za saobracaj veze 2 puta;
Saveznoj upravi za kontrolu letenja- 2 puta;
Privatnom preduzecu JUBE 2 puta;
Privatnom preduzecu KOLINEKS- 2 puta.
Pojedinim od ovih subjekata, posebno Vladi Republike Crne Gore, odnosno predsjedniku Vlade Filipu Vujanovicu, Ministarstvu unutrašnjih poslova u Vladi Republike Crne Gore, Državnom tužiocu RCG i AD Zetatrans, Komisija se obracala više puta iz razloga što odgovore na tražene zahtjeve nije dobij ala blagovremeno, odnosno isti su bili nepotpuni, neprecizni ili bez pratece dokumentacije.
Pojedini od ovih subjekata: Novak Kilibarda, Ministarstvo unutrašnjih poslova u Vladi RCG-Odjeljenje pogranicne službe, Srecko Kestner, Goran Stanjevic, Evropska komisija, Abmasadori SAD, Lihtenštajna i Kipra, zatim direktori Privatnih
preduzeca JUBE Efovic Edin i KOLINEKS
- Duško Rankovic, Uprava carina Republike Slovenije Carinarnica Kopar, nijesu uopšte odgovorili na dopise Komisije, i pored kako je vec navedeno višestrukog obracanja. Preduzecima JUBE i direktoru Edinu Efovicu i KOLINEKS i direktoru Dušku Rankovicu i pored više pokušaja Strucne službe Skupštine Republike Crne Gore dopis Komisije nije mogao biti urucen, iz razloga što se apsolutno nijesu nalazili na adresi koju je Komisiji na njen zahtjev dostavio Privredni sud u Podgorici. Komisija nije uopšte dobila tražene odgovore ni od sljedecih subjekata:
- Od Ministarstva unutrašnjih poslova u Vladi RCG o eventualno preduzetim radnjama od strane ovog organa u cilju rasvjetljavanja afere Nacional;
- Od Ministarstva unutrašnjih poslova u Vladi RCG o registraciji aviona CESSNA i LEARJET 45;
- Od Ministarstva unutrašnjih poslova u Vladi RCG o rasporedu i utrošku sredstava od "tranzitne takse" za Službu državne bezbjednosti u Ministarstvu unutrašnjih poslova;
- Od Ministarstva unutrašnjih poslova u Vladi RCG potpunu informaciju sa
dokumentacijom o navodima Nacionala 0 kupovini i donacijama luksuznih automobila za potrebe Crne Gore i njenih organa ukljucujuci i MUP Crne Gore;
(Jedinu informaciju oko dva automobila Komisija je dobila kroz izjavu ministra finansija u Vladi Crne Gore Miroslava Ivaniševica, koji je na sjednici Skupštine Crne Gore od 19.07.2001. godine, izjavio da su "dva mercedesa, inostrana donacija MUP-a Crne Gore i da je donator "inostrana država", ali nije odgovorio koja je to država donator)
- Od Ministarstva unutrašnjih poslova u Vladi RCG o navodno sklopljenom ugovom sa HTP Milocer kompenzacije za oduzete cigarete od strane Vojske Jugoslavije van granicnih prelaza, odnosno formiranju Arhimed h- ttp://www.arhiva.me/ (01.02.2013. 11:35) 1 / 2 medjuresorske komisije;
- Od Ministarstva unutrašnjih poslova u Vladi RCG-Odjeljenje pogranicne službe u vezi sa zahtjevom Komisije da joj dostavi krun liste za glisere natovarene cigaretama koji su uplovljavali i isplovljavali iz Luke Bar i Zelenika, za period od
1993. do 1999. godine;
- Od predsjednika Vlade RCG Filipa Vujanovica uVezi sa kretanjem društvenog proizvoda u Crnoj Gori u periodu od 1990. do 2001. godine, o tome kada su tranzitom cigareta pocele da se bave privredne organizacije u Crnoj Gori, o ucešcu poslova tranzita cigaretama u društvenom proizvodu Republike Crne Gore, o me›unarodnom položaju RCG i Savezne Republike Jugoslavije;
- Od Državnog tužioca RCG u vezi sa radnjama koje je Ministarstvo unutrašnjih poslova RCG preduzelo u cilju rasvjetljavanja afere NacionaI;
- Od Državnog tužioca RCG u vezi sa dostavljanjem predmeta o krivicnoj prijavi Generalnog sekretarijata bivšeg predsjednika Republike Momira Bulatovica iz 1997. godine, protiv Vukašina Maraša tadašnjeg pomocnika ministra
unutrašnjih poslova Crne Gore za Službu državne bezbjednosti i Filipa Vujanovica tadašnjeg ministra unutrašnjih poslova u Vladi RCG;
- Od privatnog preduzeca MTT odnosno Veselina Barovica o instrukcijama koje je preduzece MTT u vezi sa poslovima sa cigaretama davalo Preduzecu AD Zetatrans Podgorica.
Komisija posebno istice kao primjer negativnog odnosa MUP-a Crne Gore u odnosu na najveci broj njenih zahtjeva, iako je ministar Andrija Jovicevic na sjednici Skupštine Crne Gore od 17.07.2001. godine, javno obecao:
,,U ime MUP-a Crne Gore želim da kažem da ce MUP Crne Gore biti u potpunosti na raspolaganju Komisiji u pogledu informacija, kako u pogledu informacija tako i u pogledu tehnickih, operativnih, logistickih i svih drugih kapaciteta, kako bi Komisiji olakšali rad i omogucili da do›e do što vjerodostojnijeg cinjenicnog stanja. Možda ranije nije bio slucaj da se neko iz Ministarstva, pogotovu ministar obraca Skupštini, ili da Ministarstvo korektno reaguje po pitanju ovakvih navoda, ili u saradnji sa raznim komisijama, ali ja vas ovaj put uvjeravam da ce Ministarstvo pružiti punu i konstruktivnu podršku radu ove Komisije".
(Nastavlja se)
-------
CRNA GORA I MEĐUNARODNI ŠVERC CIGARETAMA (III):
Pretovareno 3.800.000 baksi cigareta
Informacije, dokazi i zaključci do kojih je Komisija došla: U realizaciji utvrđenog zadatka, obraćajući se svim subjektima koji su u tekstovima objavljenim u listu Nacional označeni kao učesnici u tranzitu i švercu cigaretama kroz Crnu Goru, Komisija se 14. avgusta 2001. godine, (sa svoje Prve sjednice), obratila Preduzeću LUKA BAR u Baru, odnosno generalnom direktoru ovog Preduzeća Petrašinu Kasalici sa zahtjevom da joj dostavi potpunu informaciju sa dokumentacijom o njihovom učešću u ovom poslu, imajući u vidu da je u naznačenim tekstovima ustvrđeno da se preko Luke Bar obavljao tranzit i šverc cigaretama kroz Crnu Goru.
U odgovoru Komisiji generalnog direktora Luke Bar Petrašina Kasalice, kaže se: " Da je tranzit cigareta preko Luke Bar vršilo Preduzeće Zetatrans iz Podgorice i to u periodu od januara 1996. do juna 2001. godine, te da su lučke usluge prekrcaja cigareta u tranzitu naplaćivane po zvaničnoj tarifi od 2 US dolara po baksi, i da je u tom periodu pretovareno 3.860.728 baksi cigareta, i da je Luka ostvarila prihod od 7.721.456 US dolara. U prilogu odgovora Komisiji dostavljene su kopije računa Luke Bar koje su ispostavljane Zetatransu za izvršene usluge.
Komisija napominje da je od Ministarstva finansija dobila podatak da je Ministarstvo finansija po osnovu prihoda od tranzita duvana, a na osnovu Sporazuma o poslovnoj saradnji između Ministarstva finansija i Zetatransa za isti period, dakle, od 1996. godine do polovine 2001. godine, prihodovalo 216.010.568 US dolara.
Nakon dobijenog Izvještaja Luke Bar, Komisija je zatražila i dobila Izvještaj Uprave carina Crne Gore – Carinarnica Bar, a koji prema dolazećim manifestima i teretnicama sadrži količine cigareta koje su dopremljene u Luku Bar po datumima, nezavisno od upućivanja, odnosno prispijeća, u kome se konstatuje da je od 18.08.1999. godine do 02.08.2001. godine, preko Luke Bar prispjelo 103 broda natovarenih cigaretama težine 28.884.391,53 kg cigareta.
Komisija je radi kompletiranja i poređenja podataka zatražila od Lučke kapetanije Bar da joj dostavi podatke o brodovima koji su uplovljavali i isplovljavali iz Luke Bar u periodu od 1993. do 2001. godine.
Lučka kapetanija Bar je dostavila traženi Izvještaj 29. oktobra 2001. godine, sa podacima o brodovima koji su uplovili, odnosno isplovili iz Luke Bar u navedenom periodu.
Prilikom upoređivanja ova dva Izvještaja za period za koji je to objektivno bilo moguće, tj. od 18. avgusta 1999. godine, do 26. septembra 2001. godine, Komisija je konstatovala da su prema Izvještaju Uprave carina Crne Gore u Luku Bar uplovila ukupno 103 broda sa cigaretama, dok prema Izvještaju Lučke kapetanije Bar u istom periodu, nije uplovio u ovu luku niti jedan brod sa isključivim teretom cigareta.
Iz Izvještaja Uprave carina se vidi da su cigarete prevozila tri broda: Juniper, Kallirjot i Hornbeam, pri čemu je Juniper uplovio u Luka Bar 38 puta, Kallirojt 62 puta i Hornbeam tri puta.
Prema Izvještaju Lučke kapetanije brod sa istim nazivom Juniper uplovio je u Luku Bar 38 puta, s tim što je teret označen kao ,,razno" ili "generalni teret", od čega se datum uplovljavanja u Luku u oba Izvještaja poklapa samo u 21 slučaju. U istom izvještajnom periodu brod HORNBEAM je uplovio 12 puta, od čega se datum uplovljavanja u oba Izvještaja poklapa samo jedanput, dok prema Izvještaju Lučke kapetanije brod KALLIROJI nije uplovio ni jedanput.
Iz Izvještaja je takođe vidljivo da je teret koji je naznačen u Izvještaju Lučke kapetanije Bar znatno veći od tereta datog u Izvještaju Carinarnice Bar.
Komisija je konstatovala da je prema Izvještaju Lučke kapetanije Bar evidentno da se događalo da pomorski agent propusti prijavljivanje uplovljavanja broda Lučkoj kapetaniji Bar i da u tom slučaju ona nema bilo kakvu evidenciju za taj brod.
U dopisu Lučke kapetanije upućenog Komisiji između ostalog se konstatuje: ,,sasvim je moguće da je bilo brodova koji su uplovljavali u Luku Bar, a nijesu prijavljeni od strane ovlašćenog agenta. Dolazak takvih brodova Lučka kapetanija nije mogla evidentirati, jer nijesu prijavljeni na uobičajen, zakonit način".
Imajući u vidu naprijed naznačeno Komisija je konstatovala da je očigledno da je jedan značajan broj brodova natovarenih cigaretama ušao u Luku Bar ilegalno bez prijave Carini i Lučkoj kapetaniji, ili bez prijave jednom ili drugom subjektu, odnosno preko van carinskog područja, i da su ogromne količine cigareta završile na sivom tržištu.
2. Komisija se takođe 14. avgusta 2001. godine, obratila Saveznom ministarstvu za saobraćaj i veze – kontrola letenja, s obzirom na to da je u tekstovima objavljenim u listu Nacional, naznačeno da su tranzit i šverc cigaretama obavljani u određenom vremenskom periodu vazdušnom linijom preko Aerodroma Golubovci u Podgorici, sa zahtjevom da joj dostavi informaciju sa kompletnom dokumentacijom o ovim navodima.
U odgovoru Savezne uprave za kontrolu letenja sa pratećom dokumentacijom od 28. septembra 2001. godine navodi se da je ovaj organ u periodu od decembra 1995. zaključno sa majem 1998. godine evidentirano ukupno 433 kargo slijetanja na Aerodrom u Podgorici aviona tipa Iljušin-76 – 333 slijetanja, Iljušin-18 – 2 slijetanja, AM-12 – 127 slijetanja i B-707 – 1 slijetanje, uz konstataciju da je riječ o letovima za prevoz cigareta.
Kako za navedene količine cigareta Komisija nije dobila podatke niti od Uprave carina Crne Gore, niti od Savezne uprave carina, dakle apsolutno nije bilo legalne carinske kontrole, Komisija je konstatovala da se radilo o švercu ogromne količine cigareta koje su završile na sivom tržištu.
3. Komisija se sa svoje Prve sjednice posebno obratila preduzeću AD Zetatrans iz Podgorice, koje je u tekstovima Nacionala označen kao jedan od učesnika u poslovima tranzita i šverca cigaretama sa zahtjevom da joj dostavi kompletnu informaciju sa odgovarajućom dokumentacijom o svom učešću u ovom poslu. Ovo preduzeće je odgovorilo Komisiji opširnom informacijom, navodeći da se bavilo tranzitom cigareta kao legalnim poslom i obavijestilo da se tranzit cigareta najvećim dijelom obavljao preko Luke Bar, a dijelom preko Luka Zelenika i Kotor, kao i preko Aerodroma Golubovci, a neznatan dio dopreman je i željeznicom.
Komisija je već konstatovala da cigarete koje su dobavljane preko Aerodroma u Golubovcima nijesu prošle legalnu carinsku kontrolu i da su završile na sivom tržištu. Takođe, Komisija je konstatovala šta se događalo i kako su na nelegalan i nezakonit način uplovljavali brodovi natovareni cigaretama u Luku Bar.
Na osnovu dopisa Zetatransa, Komisija je zatražila od Uprave Carina Crne Gore da joj dostavi informaciju o dopremanju cigareta preko Luka Zelenika i Kotor i dobila odgovor da u carinskim ispostavama Kotor i Zelenika nije bilo uvoza, izvoza niti prevoza cigareta, što jasno govori o potpunom nesaglasju informacije koje je dalo Preduzeće Zetatrans i Uprava carina Crne Gore - Carinske ispostave Kotor i Zelenika.
Na kraju Izvještaja AD Zetatrans je posebno istakao da je to Preduzeće od juna 1996. godine radilo po instrukcijama firme MTT koje je prema tekstovima objavljenim u Nacionalu označeno kao jedan od učesnika u ovim poslovima a kojemu se Komisija takođe obratila, ali je uprkos tvrdnjama u pismu generalnog direktora AD Zetatrans Žarka Markovića, direktor preduzeća MTT iz Podgorice Veselin Barović između ostalog odgovorio: ,,U preduzeću MTT bio sam zapošljen u periodu njegovog postojanja od maja 1996. do maja 1998. godine. Tvrdim da se preduzeće MTT i ja lično, nikada nijesmo bavili uvozom, izvozom i uopšte tranzitom cigareta".
(Nastavlja se)
link
--------
CRNA GORA I MEĐUNARODNI ŠVERC CIGARETAMA (IV):
Kako su kupljeni luksuzni avioni
U naknadnom obraćanju Preduzeću Zetatrans Komisija je od generalnog direktora Žarka Markovića, a vezano za instrukcije firme MTT dobila kopije telefaks poruka od strane preduzeća Montenegro Tabak Transit na adresu Preduzeća Zetatrans za instrukcije i postupanje sa dopremljenim cigaretama i to jedna od 26. januara 1997. godine, za količinu od 3.548 mc i druga telefaks poruka od 31. jula 1996. godine, za količinu 7.300 mc cigareta raznog asortimana.
Na osnovu toga, Komisija je konstatovala da je preduzeće Zetatrans od 1996. godine, poslove sa cigaretama radilo po instrukcijama preduzeća MTT.
U cilju ispitivanja tačnosti navoda u tekstovima objavljenim u listu Nacional, Komisija se u više navrata obraćala predsjedniku Vlade Filipu Vujanoviću da joj dostavi Informaciju sa pratećom dokumentacijom u vezi KUPOVINE DVA LUKSUZNA AVIONA ZA POTREBE VLADE i to, kako se u listu Nacional navodi sredstvima ostvarenim od šverca cigareta.
Ovim povodom odgovorio je ministar finansija Miroslav Ivanišević da je ,,nadležni organ Vlade Republike Crne Gore u septembru 1998. godine donio Odluku o kupovini jednog novog i jednog aviona u zamjenu za postojeći LEARJET 35 za ukupnu cijenu od 26.729.200 USD (9.612.000 + 17.117.200 USD)", i da je nabavka ovih aviona izvršena tako što je umanjena taksa od tranzita cigareta do konačnog izmirenja obaveze.
Komisija je ocijenila neprihvatljivim i nezakonitim ovakvo postupanje Vlade, odnosno njenog ,,nadležnog organa" i Ministarstva finansija u Vladi Republike Crne Gore.
U odgovoru predsjednika Vlade Filipa Vujanovića od 26. septembra 2001. godine, se navodi da tražena dokumentacija spada u grupu "povjerljivih akata" i da se kao takva shodno Uputstvu za izvršavanje Uredbe o kancelarijskom poslovanju organa državne uprave, ne može razgledati, niti prepisivati ako bi se to protivilo javnom interesu.
Ovakav odnos Vlade i predsjednika Vlade Filipa Vujanovića prema Skupštini i prema Komisiji kao radnom tijelu Skupštine, Komisija je ocijenila kao neprihvatljiv i nedopustiv, a samim tim i nezakonit.
Kako i pored daljeg insistiranja Komisije dostavljanje tražene dokumentacije nije izvršeno, članovi Komisije Predrag Popović i Novak Radulović u skladu sa Odlukom Komisije, dana 09. januara 2002. godine, izvršili su uvid u pomenutu dokumentaciju u MINISTARSTVO FINANSIJA VLADE RCG o čemu su sačinili Izvještaj u pisanoj formi.
U Izvještaju se konstatuje da je ministar finansija predložio kupovinu predmetnih letjelica tako što bi se država odrekla dijela deviznih prihoda (tranzitne takse), obzirom da nijesu predviđena dinarska sredstva u Budžetu Republike za 1999. godinu, za ovu namjenu. Odluku o tome donio je Uži kabinet Vlade RCG. U Izvještaju o uvidu u dokumentaciju Ministarstva finansija Vlade RCG Popović i Radulović naglasili su da je u vezi sa ovim poslom sačinjen Zapisnik sa sjednice ,,Užeg kabineta" Vlade, ali nije donijeta odgovarajuća odluka o kupovini aviona, niti od strane Vlade Republike CG niti od strane njenog ,,nadležnog organa" to jest "Užeg kabineta" već se prema objašnjenju iz Ministarstva finansija, ovaj Zapisnik smatra Odlukom.
Ovakav stav i donošenje odluke o kupovini aviona od strane nenadležnog organa, Komisija nije prihvatila i smatra ga nezakonitim.
U Izvještaju o uvidu u dokumentaciju Ministarstva finansija pominju se imena dva preduzeća JUBE PODGORICA i KOLINEKS BAR, koja su bila posrednici u poslu uplaćivanja neto prihoda ostvarenih od naplaćenih tranzitnih taksi u državni trezor. Popović i Radulović su posebno naznačili i istakli da ova dokumenta nemaju nikakvih pečata, a nijesu ni posebno zavedena.
Budući da u Ministarstvu finansija nijesu imali nikakvih blizih podataka, niti adrese o preduzećima JUBE i KOLINEKS niti o njihovim osnivačima, odnosno direktorima, Komisija se u cilju daljeg ispitivanja obratila Privrednom sudu u Podgorici da joj dostavi podatke iz registra toga Suda o ovim preduzećima i njihovim osnivačima.
Privredni sud u Podgorici dostavio je sljedeću Informaciju:
,,Društvo za unutrašnju i međunarodnu špediciju JUBE d.o.o. Podgorica, Aerodromska br. 16 registrovano rješenjem Privrednog suda Fi. br. 1929/97 od 10.12.1997. godine, osnivač i direktor preduzeća Efović Edin, Podgorica, usluga, saobraćaj, skladištenja i veze, građevinarstvo i spoljno-trgovinske poslove.
Društvo za unutrašnji i međunarodni transport roba i putnika export-import KOLINEX Bar, Ulica Branka Ćalovića br. 3, registrovano Rješenjem ovog suda Fi. br. 307/99 od 23.02.1999. godine, usaglašeno 30.08.2000. godine, osnivač i direktor preduzeća Ranković Duško, Podgorica, Petra Matovića br. 108, lična karta br. 73757, MUP Podgorica, JMB:3006952720057. Osnivački ulog društva čine novčana sredstva osnivača u iznosu od 5.000 USA i registrovano je za obavljanje poslova kao i prethodno preduzeće.
U cilju daljeg ispitivanja Komisija se obratila na adrese ova dva preduzeća, odnosno na adrese njihovih osnivača, ali njeni dopisi, pored više pokušaja nijesu mogli biti uručeni iz razloga koji su u Izvještaju već navedeni, zbog čega je Komisija zaključila da se radi o ,,fantomskim" preduzećima i ,,fantomskim" osnivačima, što potvrđuje i činjenica da se u Privrednom sudu u Podgorici vodi postupak za brisanje iz registra Preduzeća JUBE.
Komisija je takođe konstatovala da se cjelokupna dokumentacija u kojoj je izvršen uvid ne može smatrati validnom, jer ne poštoje odluke, ugovori, rješenja ili bilo koji drugi dokument koji potvrđuje regularnost ovog posla, a iz dokumentacije se nije moglo saznati kada i kako su avioni naručeni, kada su plaćeni i kada su preuzeti od dobavljača.
Komisija je od tadašnjih članova ,,Užeg kabineta" predsjednika Vlade i njenih potpredsjednika zatražila izjave, da li su glasali za pomenutu odluku na sjednici takozvanog ,,Užeg kabineta" održanoj 14. septembra 1998. godine, kada se odlučivalo o kupovini aviona. Potvrdan odgovor i izjavu da su glasali za pomenutu odluku Komisija je dobila od predsjednika Vlade Filipa Vujanović i potpredsjednika Dragiše Burzana i Asima Telaćevića. Tadašnji potpredsjednik Vlade Predrag Goranović, obavijestio je Komisiju da pomenutoj sjednici ,,Užeg kabineta" nije prisustvovao, dok na dopis Komisije nije odgovorio tadašnji potpredsjednik Vlade Novak Kilibarda.
U cilju potpunijeg saznanja o postupku nabavke aviona, Komisija se obratila Ministarstvu pomorstva i saobraćaja Vlade Crne Gore i Ministarstvu unutrašnjih poslova Vlade Crne Gore da joj dostave informaciju o registraciji pomenutih aviona, a takođe i zatražila odgovor da li su avioni evidentirani i upisani kao imovina Republike Crne Gore. Uslijedio je odgovor Ministarstva pomorstva i saobraćaja Vlade Republike Crne Gore u kojem se ističe da to Ministarstvo ne vrši registraciju aviona za civilni i vazdušni saobraćaj, niti bilo kojih drugih letjelica, kao i da ne vodi evidenciju o vlasništvu bilo kojih, pa ni ovih aviona, dok od Ministarstva unutrašnjih poslova Komisija uopšte nije dobila odgovor.
Međutim, posredstvom Interneta Komisija je došla do službenog registra vazduhoplova Sjedinjenih Američkih Država koji se vodi u Oklahoma Sitiju, iz koga se vidi da je avion CESNA N-888 CN registrovan na ime JACK PREWITT & ASSOCIATES INC iz grada Bedforda u državi Teksas, a da je avion LEARJET 45 registrovan na ime WILLOW AVIATION INC TRUSTEE iz grada Wilmington u državi Delaware.
(Nastavlja se)
CRNA GORA I MEĐUNARODNI ŠVERC CIGARETAMA (V):
Kestner demnatovao Vujanovića
Tvrdnje predsjednika Vlade Filipa Vujanovića i drugih funkcionera iz Vlade Crne Gore da su avioni kupljeni kreditnim aranžmanom kod Inostrane banke demantovao je Srećko Kestner u svom intervjuu datom podgoričkim Vijestima, 6. februara 2002. godine, u kome je između ostalog izjavio:
,,Avion je plaćen beskamatnim kreditom koji smo dali Subotić i ja. I ne vidim sto je uopšte problem u tom avionu. Niti je ukraden, niti je sto opljačkano. Sada je vlasništvo nekoga drugoga, kredit koji je dat je vraćen. Crna Gora nije bila u mogućnosti da u tom momentu izbroji 17 miliona US dolara, za takav avion, ali je bila u mogućnosti da ga plati u ratama. Beskamatno. Ako je Milo Đukanović bio u mogućnosti da preko svojih veza nabavi Crnoj Gori neku korist, a to jeste beskamatni kredit, ne vidim u čemu je problem. Valjda je to za pohvalu, ako neko može da nabavi novac bez kamate. Neka neko drugi pokuša da nabavi 17 miliona dolara koji ne koštaju ni cent!".
Potvrdu da je zaista Srećko Kestner pozajmio novac za kupovinu aviona Vladi Republike Crne Gore članovi Komisije Vuksan Simonović, Miroslav Vicković i Novak Radulović dobili su prilikom svog boravka u Zagrebu, gdje su u skladu sa Odlukom Komisije obavili razgovor sa direktorom zagrebačkog Nacionala Ivom Pukanićem dana 7. marta 2002. godine.
Tom prilikom članovima Komisije uručen je autorizovani i na svakoj stranici potpisani intervju Srećka Kestnera dat zagrebačkom "Nacionalu" i ovjeren kod Javnog bilježnika uz prateću dokumentaciju iz koje se jasno vidi da su vršene pozajmice za kupovinu aviona.
Komisija je konstatovala da su informacije o kupovini dva luksuzna aviona i to: Odluka ,,Užeg kabineta" navodni kreditni aranžman, registracija aviona i vlasništvo aviona, nevalidne i nezakonite i da apsolutno nije postojao nikakav navodni kreditni aražman sa stranom bankom, kao i da su vlasnici aviona inostrani subjekti, a ne Crna Gora.
Komisija podsjeća da je u tom smislu nakon ovih informacija na osnovu interpelacije na sjednici Skupštine RCG, vođena rasprava i da je Skupština usvojila sljedeće zaključke:
Skupština RCG konstatuje da je odluka ,,Užeg kabineta" Vlade Republike Crne Gore o kupovini aviona Cesna i Lire džet u septembru 1998. godine, donijeta protivno pozitivnim propisima i da Ministarstvo finansija nije u skladu sa ovlašćenima koje ima u pogledu kontrole sredstava uradilo ništa da se spriječi donošenje i realizacija takve odluke.
- Skupština RCG preporučuje predsjedniku Vlade RCG da predloži da se razriješi dužnosti ministar finansija u Vladi RCG g- din Miroslav Ivanišević.
Komisija se obratila Saveznoj upravi carina i dobila informaciju da su poslovi trgovine cigaretama obavljani preko Preduzeća MTT i Preduzeća AD Zetatranst iz Podgorice. Ova preduzeća su za račun Vlade RCG vršila tranzit cigareta i naplatu tzv. ,,tranzitne takse". Savezna uprava carina je obavijestila Komisiju da je od Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srbije dobila obavijest da Uprava za borbu protiv organizovanog kriminala raspolaže fotokopijom dozvole koju je Ministarstvo trgovine u Vladi Republike Crne Gore izdalo Preduzeću AD Zetatrans iz Podgorice potpisanu od strane ministra Rama Bralića, kojom se odobrava izvoz cigareta iz Crne Gore na Maltu. S tim u vezi Komisija se obratila Ministarstvu trgovine sa zahtjevom da joj dostavi kopiju dozvole izdatu Preduzeću AD Zetatrans. Ministarstvo trgovine je Komisiji dostavilo dozvolu broj 01-2199/1r od 29.06.1999. godine kojom se Preduzeću AD Zetatrans iz Podgorice odobrava da izvrši izvoz cigareta marlboro količine 600.000 mc (master baksi) u vrijednosti od 180.000.000 US dolara na Maltu. Da je dobilo navedenu dozvolu potvrdilo je i Preduzeće AD Zetatrans, i u tom smislu nam dostavilo kopiju zahtjeva sa specifikacijom vrste, količine i vrijednosti robe i oznakom zemlje izvoza pravdajući da je dozvola bila formalnog karaktera i da je služila samo za tranzit cigareta koje je u tom periodu zabranjivala Vojska Jugoslavije, jer je navodno Vojska Jugoslavije prihvatala prelaz cigareta preko teritorije Crne Gore, samo uz dozvolu za izvoz nadležnog ministarstva.
Na zahtjev Komisije i Ministarstvo trgovine u Vladi Crne Gore i Preduzeće AD Zetatrans su potvrdili da AD Zetatrans nikada nije vratilo Ministarstvu trgovine izdatu dozvolu iako, u tački 3 navedene dozvole jasno stoji da ,,u slučaju da Preduzeće odustane od odobrenog posla, dužno je da u roku od osam dana o tome obavijesti Ministarstvo trgovine i istovremeno vrati izdatu dozvolu".
Posredstvom Saveznog ministarstva finansija Savezne Republike Jugoslavije zatraženo je od Ministarstva finansija Malte da dostavi informaciju da li je ovaj izvoz cigareta izvršen u cjelini ili djelimično i da li je zabilježen pred carinskim vlastima Malte ili u njenom platnom sistemu. Od Ministarstva finansija Malte dobili smo informaciju u kojoj se između ostalog kaže da ,,iako naše carinske vlasti još uvijek istražuju taj slučaj, podaci koje posjedujemo za period od 1999. do 21. decembra 2001. godine, ne ukazuju na bilo kakav uvoz cigareta iz Crne Gore i Jugoslavije na Maltu".
Komisija je na osnovu ovih informacija zaključila da se, ili odustalo od ovog posla, za šta nema nikakvih dokaza niti podataka, ili, sto je sasvim izvjesno, ove ogromne količine cigareta su završile na sivom tržištu, sto opet upućuje na zaključak da se radilo o enormnom švercu cigareta.
U cilju daljeg rasvjetljavanja afere Nacional, komisija se obratila Ranku Kaluđeroviću iz Podgorice, osnivaču firme MTT koji je Komisiju obavijestio da je za vlasnika firme MTT postavljen u prvom kvartalu 1996. godine, na predlog tadašnjeg pomoćnika Ministarstva unutrašnjih poslova Vlade RCG za državnu bezbjednost Vukašina Maraša i saglasnost tadašnjeg predsjednika Vlade Crne Gore Mila Đukanovića, o čemu je dostavio pisanu izjavu datu 26.08.1997. godine, i Rješenje Privrednog suda u Podgorici o osnivanju Preduzeća MTT. Kaluđerović je obavijestio Komisiju da mu je prilikom osnivanja firme na sastanku kod tadašnjeg predsjednika Vlade RCG Mila Đukanovića rečeno da će se komercijalnim poslovima i poslovnom politikom firme baviti direktor i koordinator MTT (V. Barović i B. Vujošević) ,,te da se ja ne uključujem i ne miješam u istu". Kaludjerović dalje navodi da je njegov zadatak bio ,,praćenje i kontrola bezbjednosnih aspekata ovog posla, utvrđivanje koliko je cigareta ušlo u Crnu Goru i naplata ,,takse" za SDB RCG". Kaludjerović je obavijestio Komisiju da je Preduzeće MTT sa radom počelo u junu 1996. godine, a da je njegovo angažovanje u vezi sa cigaretama prestalo avgusta mjeseca 1996. godine, tj. ,,od trenutka kada je radnicima SDB Herceg Novi onemogućeno od strane policije da u Bigovu izvrše po mom nalogu kontrolu broda sa prispjelom pošiljkom cigareta". Budući da je Ranko Kaluđerović obavijestio Komisiju da je cjelokupnu dokumentaciju predao radniku Službe koji je određen da radi poslove koje je on do tada obavljao, Komisija je od Ministarstva unutrašnjih poslova zatražila detaljnu informaciju sa dokumentacijom u vezi sa navodima Ranka Kaluđerovića.
S tim u vezi, Komisija je obaviještena od strane ministra unutrašnjih poslova Vlade Republike Crne Gore Andrije Jovićevića da je tačno ,,da je od tranzitne takse u kasu Službe državne bezbjednosti uplaćen iznos od 636.110 DM" i da o ovoj uplati postoji uredna dokumentacija koja je dostavljena Komisiji, a iz koje se vidi da je od 23. aprila 1996. godine, pa do 12. jula 1996. godine, u kasu Službe državne bezbjednosti zaista uplaćeno 636.110 DM.
Iz prateće dokumentacije koju je dostavio ministar unutrašnjih poslova Andrija Jovićević, takođe je evidentno da je Služba državne bezbjednosti po jednom kartonu cigareta naplaćivala ,,tranzitnu taksu" u iznosu od 3 DM.
(Nastavlja se)
link
----------
CRNA GORA I MEĐUNARODNI ŠVERC CIGARETAMA (VI):
SDB zaradila trinaest miliona maraka
Ako se pretpostavi da je od 23. aprila 1996. godine, kada je MTT počelo sa naplatom tranzitne takse do kraja 2001. godine, Služba državne bezbjednosti prosječno mjesečno naplaćivala ,,tranzitnu taksu" u iznosu 210.000 DM, (jer za tri mjeseca 1996. godine, SDB je naplatila 631.110 DM ,,tranzitne takse), dobija se podatak da se za tih pet godina i osam mjeseci u kasu Službe državne bezbjednosti slilo 13.600.000 DM.
Komisija je ponovo zatražila od Ministarstva unutrašnjih poslova u Vladi RCG da joj dostavi detaljnu informaciju o tome koliko je ukupno naplaćeno takse za Službu državne bezbjednosti, to jest koliko je bilo ukupno sredstava, da li su ista planirana kao prihod u budžetima Crne Gore za 1996. i sve naredne godine i da li su kao prihod iskazana u završnim računima Budžeta za 1996, 1997, 1998, 1999. i 2000. godinu. Komisija je takođe zatražila informaciju, na osnovu kojeg akta, odnosno odluke je naplaćivana taksa za Službu državne bezbjednosti Ministarstva unutrašnjih poslova Crne Gore, ko je donio odluku o naplati te takse, koja su je lica naplaćivala i za koje su namjene ova sredstva trošena.
Na ova pitanja od Ministarstva unutrašnjih poslova Vlade RCG Komisija nije dobila nikakav odgovor i pored više urgencija.
U vezi sa ovim Ministarstvo finansija Vlade RCG, po ovom pitanju informisalo je Komisiju ,,da su određeni korisnici Budžeta RCG do 2000. godine, imali mogućnost da autonomno prikupljaju sopstvene prihode".
Ovakav stav Komisija nije prihvatila i zaključila je da takav način prikupljanja ,,sopstvenih prihoda", bez bilo kakvog pravnog osnova i bez iskazivanja tih prihoda u Budžetu, odnosno Završnom računu Budžeta, predstavlja kršenje zakona i pravnog poretka Crne Gore.
Komisija se obratila Generalštabu Vojske Jugoslavije, imajući u vidu nadležnosti VJ u obezbjeđivanju i kontroli državne granice, sa zahtjevom da joj dostavi informaciju o njihovim eventualnim saznanjima o tranzitu i švercu cigaretama kroz Crnu Goru.
U odgovoru Generalštaba Vojske Jugoslavije navedeno je da je u periodu od 01. januara 1997. godine, do 05. septembra 2001. godine, otkriveno ukupno 235 prekršilaca i oduzeto 232.078 boksova cigareta, kao i da su u svim slučajevima oduzete cigarete predate organima Ministarstva unutrašnjih poslova Vlade RCG, ili su vraćene fizičkim licima vlasnicima pomenutih cigareta, na osnovu odluke nadležnog organa.
Na zahtjev Komisije, Ministarstvo unutrašnjih poslova Crne Gore je potvrdilo ove navode i obavijestilo Komisiju da je zaplijenjene cigarete koje su mu predate od strane Vojske Jugoslavije prodalo HTP Miločer Budva, shodno Ugovoru od 28. juna 1995. godine, posredstvom Međuresorske komisije koja je formirana 30. avgusta 1995. godine, i da je kupac pomenute količine cigareta plasirao preko svojih maloprodajnih objekata.
Komisija je ocijenila da su podaci sadržani u informaciji MUP-a Crne Gore nejasni odnosno da su kontradiktorni. Naime, nije jasno kako su cigarete koje su zaplijenjene u navedenom periodu i predate Ministarstvu unutrašnjih poslova Crne Gore, prodate HTP Miločer 28. juna 1995. godine, posredstvom Međuresorske komisije, koja je formirana 30. avgusta 1995. godine, odnosno čak dva mjeseca nakon izvršene prodaje. Komisija je takođe, konstatovala da informacija ne sadrži podatke o iznosu novčanih sredstava prihodovanih po osnovu ovih cigareta, i da li su ta sredstva uplaćivana na račun Budžeta Republike Crne Gore, odnosno da li su iskazana kao prihod u završnom računu Budžeta Republike Crne Gore.
Na dodatne zahtjeve Komisija nije dobila odgovor od MUP-a, što je navelo na zaključak da se i u ovom slučaju radi o nelegalnom i nezakonitom poslu.
Generalštab Vojske Jugoslavije takođe je obavijestio Komisiju da se ,,na osnovu rasploživih podataka, kao karakteristični putevi – kanali šverca cigareta mogu istaći sledeći:
- nezvanični granični prelaz između SRJ i Hrvatske ,,Debeli brijeg" nad kojim savezni organi nemaju nikakvu kontrolu i uvid;
- pravac iz Luke Bar ka Italiji, Kosovu i Metohiji i Albaniji i obrnuto, takođe se koristi za šverc cigareta;
- preko Skadarskog jezera (Akvatorijalni dio granice SRJ i Albanije) u Albaniju i obrnuto koji uglavnom koriste lokalni šverceri".
Generalštab Vojske Jugoslavije je informisao Komisiju:
,,Da je Luka Bar, prema poštojećim saznjanjima, glavni punkt za dotur i dalju distribuciju švercovanih cigareta i sve aktivnosti u vezi sa tim odvijaju se preko nje. Cigarete se dalje distribuiraju na ilegalna tržišta Crne Gore, Kosova i Metohije, Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Srbije, Italije i Albanije".
Generalštab Vojske Jugoslavije je takođe konstatovao da ,,najveći tranzit i šverc cigareta odvija se preko zvaničnih graničnih prelaza nedostupnih pripadnicima Vojske".
Komisija je konstatovala da ova informacija Generalštaba Vojske Jugoslavije u dobroj mjeri potvrđuje dotadašnja saznanja o putevima i kanalima šverca cigareta.
Komisija je odmah na početku svog rada ocijenila veoma bitnim da se obrati državom tužiocu Božidaru Vukčeviću da je informiše o preduzetim radnjama i postupku u okviru svoje nadležnosti na rasvjetljavanju optužbi objavljenih u tekstovima u listu Nacional.
U odgovoru Komisiji Državni tužilac Republike Crne Gore je obavijestio da je u vezi sa navedenim ,,blagovremeno i na zakonom predviđeni način reagovao", to jest obratio se Ministarstvu unutrašnjih poslova Crne Gore radi utvrđivanja i preduzimanja svih potrebnih mjera u vezi sa otkrivanjem kriminalnih djela i njihovih izvršilaca označenih u listu Nacional kao i tadašnjem ministru finansija Italije Otavijanu del Turku, od kojih državni tužilac nije dobio tražene podatke.
Komisija se takođe obratila Ministarstvu unutrašnjih poslova da joj dostavi podatke o do sada preduzetim radnjama na rasvjetljavanju optužbi objavljenih u listu Nacional. U svom odgovoru Ministarstvo unutrašnjih poslova Crne Gore je obavijestilo Komisiju da preduzima intezivne mjere i radnje na prikupljanju podataka i dokumentacije u vezi sa tranzitom cigareta kroz Crnu Goru i lica umiješanih u ovaj posao o pisanju u listu Nacional, ,,ali obzirom da se radi o veoma složenoj problematici i nedostupnosti nekih lica, te provjere nijesu još okončane".
U ponovnom obraćanju Državnom tužiocu Komisija je dobila odgovor Državnog tužioca u kome se kaže da je od Ministarstva unutrašnjih poslova dobio povratnu informaciju sa određenim prilozima ,,koja po mojoj ocjeni nije bila potpuna i nije sadržavala potpune odgovore i podatke relevantne za donošenje pravilne i zakonite odluke. Zbog toga sam ponovo uputio Ministarstvu unutrašnjih poslova Crne Gore zahtjev insistirajući na dostavi dopunskih obavještenja i podataka u vezi sa svim spornim pitanjima o kojima su u negativnom kontekstu pisali navedeni listovi, radi ostvarivanja funkcije krivičnog gonjenja, utvrđivanja i preduzimanja potrebnih mjera u vezi sa otkrivanjem krivičnih djela i njihovih izvršilaca". Komisija je i od Državnog tužioca Crne Gore i od Ministarstva unutrašnjih poslova Crne Gore, tražila da joj dostave tu ,,povratnu informaciju" sa određenim prilozima, ali odgovor nije dobila.
Komisija se takođe obratila višem tužiocu Mališi Miloviću povodom pisma Momira Bulatovića, bivšeg predsjednika Republike Crne Gore u vezi krivične prijave koju je Generalni sekretarijat bivšeg predsjednika Republike Crne Gore Momira Bulatovića, 1997. godine, podnio protiv Vukašina Maraša tadašnjeg pomoćnika ministra unutrašnjih poslova Crne Gore za Službu državne bezbjednosti i Filipa Vujanovića, tadašnjeg ministra unutrašnjih poslova u Vladi Republike Crne Gore, sa zahtjevom da joj dostavi cjelokupan predmet koji sadrži: krivičnu prijavu, dopunu krivične prijave, Rješenje o odbacivanju krivične prijave kao i svu prateću dokumentaciju.
U svom odgovoru Viši tužilac Mališa Milović je obavijestio Komisiju da nije u mogućnosti da udovolji njenom zahtjevu, jer se cjelokupni spisi predmeta koje Komisija traži nalaze kod Državnog tužioca Republike Crne Gore Božidara Vukčevića.
(Nastavlja se)
link
-------
CRNA GORA I MEĐUNARODNI ŠVERC CIGARETAMA (VII): Ljubitelji skupih satova
Pretovareno 3.800.000 baksi cigareta
Informacije, dokazi i zaključci do kojih je Komisija došla: U realizaciji utvrđenog zadatka, obraćajući se svim subjektima koji su u tekstovima objavljenim u listu Nacional označeni kao učesnici u tranzitu i švercu cigaretama kroz Crnu Goru, Komisija se 14. avgusta 2001. godine, (sa svoje Prve sjednice), obratila Preduzeću LUKA BAR u Baru, odnosno generalnom direktoru ovog Preduzeća Petrašinu Kasalici sa zahtjevom da joj dostavi potpunu informaciju sa dokumentacijom o njihovom učešću u ovom poslu, imajući u vidu da je u naznačenim tekstovima ustvrđeno da se preko Luke Bar obavljao tranzit i šverc cigaretama kroz Crnu Goru.
U odgovoru Komisiji generalnog direktora Luke Bar Petrašina Kasalice, kaže se: " Da je tranzit cigareta preko Luke Bar vršilo Preduzeće Zetatrans iz Podgorice i to u periodu od januara 1996. do juna 2001. godine, te da su lučke usluge prekrcaja cigareta u tranzitu naplaćivane po zvaničnoj tarifi od 2 US dolara po baksi, i da je u tom periodu pretovareno 3.860.728 baksi cigareta, i da je Luka ostvarila prihod od 7.721.456 US dolara. U prilogu odgovora Komisiji dostavljene su kopije računa Luke Bar koje su ispostavljane Zetatransu za izvršene usluge.
Komisija napominje da je od Ministarstva finansija dobila podatak da je Ministarstvo finansija po osnovu prihoda od tranzita duvana, a na osnovu Sporazuma o poslovnoj saradnji između Ministarstva finansija i Zetatransa za isti period, dakle, od 1996. godine do polovine 2001. godine, prihodovalo 216.010.568 US dolara.
Nakon dobijenog Izvještaja Luke Bar, Komisija je zatražila i dobila Izvještaj Uprave carina Crne Gore – Carinarnica Bar, a koji prema dolazećim manifestima i teretnicama sadrži količine cigareta koje su dopremljene u Luku Bar po datumima, nezavisno od upućivanja, odnosno prispijeća, u kome se konstatuje da je od 18.08.1999. godine do 02.08.2001. godine, preko Luke Bar prispjelo 103 broda natovarenih cigaretama težine 28.884.391,53 kg cigareta.
Komisija je radi kompletiranja i poređenja podataka zatražila od Lučke kapetanije Bar da joj dostavi podatke o brodovima koji su uplovljavali i isplovljavali iz Luke Bar u periodu od 1993. do 2001. godine.
Lučka kapetanija Bar je dostavila traženi Izvještaj 29. oktobra 2001. godine, sa podacima o brodovima koji su uplovili, odnosno isplovili iz Luke Bar u navedenom periodu.
Prilikom upoređivanja ova dva Izvještaja za period za koji je to objektivno bilo moguće, tj. od 18. avgusta 1999. godine, do 26. septembra 2001. godine, Komisija je konstatovala da su prema Izvještaju Uprave carina Crne Gore u Luku Bar uplovila ukupno 103 broda sa cigaretama, dok prema Izvještaju Lučke kapetanije Bar u istom periodu, nije uplovio u ovu luku niti jedan brod sa isključivim teretom cigareta.
Iz Izvještaja Uprave carina se vidi da su cigarete prevozila tri broda: Juniper, Kallirjot i Hornbeam, pri čemu je Juniper uplovio u Luka Bar 38 puta, Kallirojt 62 puta i Hornbeam tri puta.
Prema Izvještaju Lučke kapetanije brod sa istim nazivom Juniper uplovio je u Luku Bar 38 puta, s tim što je teret označen kao ,,razno" ili "generalni teret", od čega se datum uplovljavanja u Luku u oba Izvještaja poklapa samo u 21 slučaju. U istom izvještajnom periodu brod HORNBEAM je uplovio 12 puta, od čega se datum uplovljavanja u oba Izvještaja poklapa samo jedanput, dok prema Izvještaju Lučke kapetanije brod KALLIROJI nije uplovio ni jedanput.
Iz Izvještaja je takođe vidljivo da je teret koji je naznačen u Izvještaju Lučke kapetanije Bar znatno veći od tereta datog u Izvještaju Carinarnice Bar.
Komisija je konstatovala da je prema Izvještaju Lučke kapetanije Bar evidentno da se događalo da pomorski agent propusti prijavljivanje uplovljavanja broda Lučkoj kapetaniji Bar i da u tom slučaju ona nema bilo kakvu evidenciju za taj brod.
U dopisu Lučke kapetanije upućenog Komisiji između ostalog se konstatuje: ,,sasvim je moguće da je bilo brodova koji su uplovljavali u Luku Bar, a nijesu prijavljeni od strane ovlašćenog agenta. Dolazak takvih brodova Lučka kapetanija nije mogla evidentirati, jer nijesu prijavljeni na uobičajen, zakonit način".
Imajući u vidu naprijed naznačeno Komisija je konstatovala da je očigledno da je jedan značajan broj brodova natovarenih cigaretama ušao u Luku Bar ilegalno bez prijave Carini i Lučkoj kapetaniji, ili bez prijave jednom ili drugom subjektu, odnosno preko van carinskog područja, i da su ogromne količine cigareta završile na sivom tržištu.
2. Komisija se takođe 14. avgusta 2001. godine, obratila Saveznom ministarstvu za saobraćaj i veze – kontrola letenja, s obzirom na to da je u tekstovima objavljenim u listu Nacional, naznačeno da su tranzit i šverc cigaretama obavljani u određenom vremenskom periodu vazdušnom linijom preko Aerodroma Golubovci u Podgorici, sa zahtjevom da joj dostavi informaciju sa kompletnom dokumentacijom o ovim navodima.
U odgovoru Savezne uprave za kontrolu letenja sa pratećom dokumentacijom od 28. septembra 2001. godine navodi se da je ovaj organ u periodu od decembra 1995. zaključno sa majem 1998. godine evidentirano ukupno 433 kargo slijetanja na Aerodrom u Podgorici aviona tipa Iljušin-76 – 333 slijetanja, Iljušin-18 – 2 slijetanja, AM-12 – 127 slijetanja i B-707 – 1 slijetanje, uz konstataciju da je riječ o letovima za prevoz cigareta.
Kako za navedene količine cigareta Komisija nije dobila podatke niti od Uprave carina Crne Gore, niti od Savezne uprave carina, dakle apsolutno nije bilo legalne carinske kontrole, Komisija je konstatovala da se radilo o švercu ogromne količine cigareta koje su završile na sivom tržištu.
3. Komisija se sa svoje Prve sjednice posebno obratila preduzeću AD Zetatrans iz Podgorice, koje je u tekstovima Nacionala označen kao jedan od učesnika u poslovima tranzita i šverca cigaretama sa zahtjevom da joj dostavi kompletnu informaciju sa odgovarajućom dokumentacijom o svom učešću u ovom poslu. Ovo preduzeće je odgovorilo Komisiji opširnom informacijom, navodeći da se bavilo tranzitom cigareta kao legalnim poslom i obavijestilo da se tranzit cigareta najvećim dijelom obavljao preko Luke Bar, a dijelom preko Luka Zelenika i Kotor, kao i preko Aerodroma Golubovci, a neznatan dio dopreman je i željeznicom.
Komisija je već konstatovala da cigarete koje su dobavljane preko Aerodroma u Golubovcima nijesu prošle legalnu carinsku kontrolu i da su završile na sivom tržištu. Takođe, Komisija je konstatovala šta se događalo i kako su na nelegalan i nezakonit način uplovljavali brodovi natovareni cigaretama u Luku Bar.
Na osnovu dopisa Zetatransa, Komisija je zatražila od Uprave Carina Crne Gore da joj dostavi informaciju o dopremanju cigareta preko Luka Zelenika i Kotor i dobila odgovor da u carinskim ispostavama Kotor i Zelenika nije bilo uvoza, izvoza niti prevoza cigareta, što jasno govori o potpunom nesaglasju informacije koje je dalo Preduzeće Zetatrans i Uprava carina Crne Gore - Carinske ispostave Kotor i Zelenika.
Na kraju Izvještaja AD Zetatrans je posebno istakao da je to Preduzeće od juna 1996. godine radilo po instrukcijama firme MTT koje je prema tekstovima objavljenim u Nacionalu označeno kao jedan od učesnika u ovim poslovima a kojemu se Komisija takođe obratila, ali je uprkos tvrdnjama u pismu generalnog direktora AD Zetatrans Žarka Markovića, direktor preduzeća MTT iz Podgorice Veselin Barović između ostalog odgovorio: ,,U preduzeću MTT bio sam zapošljen u periodu njegovog postojanja od maja 1996. do maja 1998. godine. Tvrdim da se preduzeće MTT i ja lično, nikada nijesmo bavili uvozom, izvozom i uopšte tranzitom cigareta".
(Nastavlja se)
link
--------
Kako su kupljeni luksuzni avioni
U naknadnom obraćanju Preduzeću Zetatrans Komisija je od generalnog direktora Žarka Markovića, a vezano za instrukcije firme MTT dobila kopije telefaks poruka od strane preduzeća Montenegro Tabak Transit na adresu Preduzeća Zetatrans za instrukcije i postupanje sa dopremljenim cigaretama i to jedna od 26. januara 1997. godine, za količinu od 3.548 mc i druga telefaks poruka od 31. jula 1996. godine, za količinu 7.300 mc cigareta raznog asortimana.
Na osnovu toga, Komisija je konstatovala da je preduzeće Zetatrans od 1996. godine, poslove sa cigaretama radilo po instrukcijama preduzeća MTT.
U cilju ispitivanja tačnosti navoda u tekstovima objavljenim u listu Nacional, Komisija se u više navrata obraćala predsjedniku Vlade Filipu Vujanoviću da joj dostavi Informaciju sa pratećom dokumentacijom u vezi KUPOVINE DVA LUKSUZNA AVIONA ZA POTREBE VLADE i to, kako se u listu Nacional navodi sredstvima ostvarenim od šverca cigareta.
Ovim povodom odgovorio je ministar finansija Miroslav Ivanišević da je ,,nadležni organ Vlade Republike Crne Gore u septembru 1998. godine donio Odluku o kupovini jednog novog i jednog aviona u zamjenu za postojeći LEARJET 35 za ukupnu cijenu od 26.729.200 USD (9.612.000 + 17.117.200 USD)", i da je nabavka ovih aviona izvršena tako što je umanjena taksa od tranzita cigareta do konačnog izmirenja obaveze.
Komisija je ocijenila neprihvatljivim i nezakonitim ovakvo postupanje Vlade, odnosno njenog ,,nadležnog organa" i Ministarstva finansija u Vladi Republike Crne Gore.
U odgovoru predsjednika Vlade Filipa Vujanovića od 26. septembra 2001. godine, se navodi da tražena dokumentacija spada u grupu "povjerljivih akata" i da se kao takva shodno Uputstvu za izvršavanje Uredbe o kancelarijskom poslovanju organa državne uprave, ne može razgledati, niti prepisivati ako bi se to protivilo javnom interesu.
Ovakav odnos Vlade i predsjednika Vlade Filipa Vujanovića prema Skupštini i prema Komisiji kao radnom tijelu Skupštine, Komisija je ocijenila kao neprihvatljiv i nedopustiv, a samim tim i nezakonit.
Kako i pored daljeg insistiranja Komisije dostavljanje tražene dokumentacije nije izvršeno, članovi Komisije Predrag Popović i Novak Radulović u skladu sa Odlukom Komisije, dana 09. januara 2002. godine, izvršili su uvid u pomenutu dokumentaciju u MINISTARSTVO FINANSIJA VLADE RCG o čemu su sačinili Izvještaj u pisanoj formi.
U Izvještaju se konstatuje da je ministar finansija predložio kupovinu predmetnih letjelica tako što bi se država odrekla dijela deviznih prihoda (tranzitne takse), obzirom da nijesu predviđena dinarska sredstva u Budžetu Republike za 1999. godinu, za ovu namjenu. Odluku o tome donio je Uži kabinet Vlade RCG. U Izvještaju o uvidu u dokumentaciju Ministarstva finansija Vlade RCG Popović i Radulović naglasili su da je u vezi sa ovim poslom sačinjen Zapisnik sa sjednice ,,Užeg kabineta" Vlade, ali nije donijeta odgovarajuća odluka o kupovini aviona, niti od strane Vlade Republike CG niti od strane njenog ,,nadležnog organa" to jest "Užeg kabineta" već se prema objašnjenju iz Ministarstva finansija, ovaj Zapisnik smatra Odlukom.
Ovakav stav i donošenje odluke o kupovini aviona od strane nenadležnog organa, Komisija nije prihvatila i smatra ga nezakonitim.
U Izvještaju o uvidu u dokumentaciju Ministarstva finansija pominju se imena dva preduzeća JUBE PODGORICA i KOLINEKS BAR, koja su bila posrednici u poslu uplaćivanja neto prihoda ostvarenih od naplaćenih tranzitnih taksi u državni trezor. Popović i Radulović su posebno naznačili i istakli da ova dokumenta nemaju nikakvih pečata, a nijesu ni posebno zavedena.
Budući da u Ministarstvu finansija nijesu imali nikakvih blizih podataka, niti adrese o preduzećima JUBE i KOLINEKS niti o njihovim osnivačima, odnosno direktorima, Komisija se u cilju daljeg ispitivanja obratila Privrednom sudu u Podgorici da joj dostavi podatke iz registra toga Suda o ovim preduzećima i njihovim osnivačima.
Privredni sud u Podgorici dostavio je sljedeću Informaciju:
,,Društvo za unutrašnju i međunarodnu špediciju JUBE d.o.o. Podgorica, Aerodromska br. 16 registrovano rješenjem Privrednog suda Fi. br. 1929/97 od 10.12.1997. godine, osnivač i direktor preduzeća Efović Edin, Podgorica, usluga, saobraćaj, skladištenja i veze, građevinarstvo i spoljno-trgovinske poslove.
Društvo za unutrašnji i međunarodni transport roba i putnika export-import KOLINEX Bar, Ulica Branka Ćalovića br. 3, registrovano Rješenjem ovog suda Fi. br. 307/99 od 23.02.1999. godine, usaglašeno 30.08.2000. godine, osnivač i direktor preduzeća Ranković Duško, Podgorica, Petra Matovića br. 108, lična karta br. 73757, MUP Podgorica, JMB:3006952720057. Osnivački ulog društva čine novčana sredstva osnivača u iznosu od 5.000 USA i registrovano je za obavljanje poslova kao i prethodno preduzeće.
U cilju daljeg ispitivanja Komisija se obratila na adrese ova dva preduzeća, odnosno na adrese njihovih osnivača, ali njeni dopisi, pored više pokušaja nijesu mogli biti uručeni iz razloga koji su u Izvještaju već navedeni, zbog čega je Komisija zaključila da se radi o ,,fantomskim" preduzećima i ,,fantomskim" osnivačima, što potvrđuje i činjenica da se u Privrednom sudu u Podgorici vodi postupak za brisanje iz registra Preduzeća JUBE.
Komisija je takođe konstatovala da se cjelokupna dokumentacija u kojoj je izvršen uvid ne može smatrati validnom, jer ne poštoje odluke, ugovori, rješenja ili bilo koji drugi dokument koji potvrđuje regularnost ovog posla, a iz dokumentacije se nije moglo saznati kada i kako su avioni naručeni, kada su plaćeni i kada su preuzeti od dobavljača.
Komisija je od tadašnjih članova ,,Užeg kabineta" predsjednika Vlade i njenih potpredsjednika zatražila izjave, da li su glasali za pomenutu odluku na sjednici takozvanog ,,Užeg kabineta" održanoj 14. septembra 1998. godine, kada se odlučivalo o kupovini aviona. Potvrdan odgovor i izjavu da su glasali za pomenutu odluku Komisija je dobila od predsjednika Vlade Filipa Vujanović i potpredsjednika Dragiše Burzana i Asima Telaćevića. Tadašnji potpredsjednik Vlade Predrag Goranović, obavijestio je Komisiju da pomenutoj sjednici ,,Užeg kabineta" nije prisustvovao, dok na dopis Komisije nije odgovorio tadašnji potpredsjednik Vlade Novak Kilibarda.
U cilju potpunijeg saznanja o postupku nabavke aviona, Komisija se obratila Ministarstvu pomorstva i saobraćaja Vlade Crne Gore i Ministarstvu unutrašnjih poslova Vlade Crne Gore da joj dostave informaciju o registraciji pomenutih aviona, a takođe i zatražila odgovor da li su avioni evidentirani i upisani kao imovina Republike Crne Gore. Uslijedio je odgovor Ministarstva pomorstva i saobraćaja Vlade Republike Crne Gore u kojem se ističe da to Ministarstvo ne vrši registraciju aviona za civilni i vazdušni saobraćaj, niti bilo kojih drugih letjelica, kao i da ne vodi evidenciju o vlasništvu bilo kojih, pa ni ovih aviona, dok od Ministarstva unutrašnjih poslova Komisija uopšte nije dobila odgovor.
Međutim, posredstvom Interneta Komisija je došla do službenog registra vazduhoplova Sjedinjenih Američkih Država koji se vodi u Oklahoma Sitiju, iz koga se vidi da je avion CESNA N-888 CN registrovan na ime JACK PREWITT & ASSOCIATES INC iz grada Bedforda u državi Teksas, a da je avion LEARJET 45 registrovan na ime WILLOW AVIATION INC TRUSTEE iz grada Wilmington u državi Delaware.
(Nastavlja se)
Kestner demnatovao Vujanovića
Tvrdnje predsjednika Vlade Filipa Vujanovića i drugih funkcionera iz Vlade Crne Gore da su avioni kupljeni kreditnim aranžmanom kod Inostrane banke demantovao je Srećko Kestner u svom intervjuu datom podgoričkim Vijestima, 6. februara 2002. godine, u kome je između ostalog izjavio:
,,Avion je plaćen beskamatnim kreditom koji smo dali Subotić i ja. I ne vidim sto je uopšte problem u tom avionu. Niti je ukraden, niti je sto opljačkano. Sada je vlasništvo nekoga drugoga, kredit koji je dat je vraćen. Crna Gora nije bila u mogućnosti da u tom momentu izbroji 17 miliona US dolara, za takav avion, ali je bila u mogućnosti da ga plati u ratama. Beskamatno. Ako je Milo Đukanović bio u mogućnosti da preko svojih veza nabavi Crnoj Gori neku korist, a to jeste beskamatni kredit, ne vidim u čemu je problem. Valjda je to za pohvalu, ako neko može da nabavi novac bez kamate. Neka neko drugi pokuša da nabavi 17 miliona dolara koji ne koštaju ni cent!".
Potvrdu da je zaista Srećko Kestner pozajmio novac za kupovinu aviona Vladi Republike Crne Gore članovi Komisije Vuksan Simonović, Miroslav Vicković i Novak Radulović dobili su prilikom svog boravka u Zagrebu, gdje su u skladu sa Odlukom Komisije obavili razgovor sa direktorom zagrebačkog Nacionala Ivom Pukanićem dana 7. marta 2002. godine.
Tom prilikom članovima Komisije uručen je autorizovani i na svakoj stranici potpisani intervju Srećka Kestnera dat zagrebačkom "Nacionalu" i ovjeren kod Javnog bilježnika uz prateću dokumentaciju iz koje se jasno vidi da su vršene pozajmice za kupovinu aviona.
Komisija je konstatovala da su informacije o kupovini dva luksuzna aviona i to: Odluka ,,Užeg kabineta" navodni kreditni aranžman, registracija aviona i vlasništvo aviona, nevalidne i nezakonite i da apsolutno nije postojao nikakav navodni kreditni aražman sa stranom bankom, kao i da su vlasnici aviona inostrani subjekti, a ne Crna Gora.
Komisija podsjeća da je u tom smislu nakon ovih informacija na osnovu interpelacije na sjednici Skupštine RCG, vođena rasprava i da je Skupština usvojila sljedeće zaključke:
Skupština RCG konstatuje da je odluka ,,Užeg kabineta" Vlade Republike Crne Gore o kupovini aviona Cesna i Lire džet u septembru 1998. godine, donijeta protivno pozitivnim propisima i da Ministarstvo finansija nije u skladu sa ovlašćenima koje ima u pogledu kontrole sredstava uradilo ništa da se spriječi donošenje i realizacija takve odluke.
- Skupština RCG preporučuje predsjedniku Vlade RCG da predloži da se razriješi dužnosti ministar finansija u Vladi RCG g- din Miroslav Ivanišević.
Komisija se obratila Saveznoj upravi carina i dobila informaciju da su poslovi trgovine cigaretama obavljani preko Preduzeća MTT i Preduzeća AD Zetatranst iz Podgorice. Ova preduzeća su za račun Vlade RCG vršila tranzit cigareta i naplatu tzv. ,,tranzitne takse". Savezna uprava carina je obavijestila Komisiju da je od Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srbije dobila obavijest da Uprava za borbu protiv organizovanog kriminala raspolaže fotokopijom dozvole koju je Ministarstvo trgovine u Vladi Republike Crne Gore izdalo Preduzeću AD Zetatrans iz Podgorice potpisanu od strane ministra Rama Bralića, kojom se odobrava izvoz cigareta iz Crne Gore na Maltu. S tim u vezi Komisija se obratila Ministarstvu trgovine sa zahtjevom da joj dostavi kopiju dozvole izdatu Preduzeću AD Zetatrans. Ministarstvo trgovine je Komisiji dostavilo dozvolu broj 01-2199/1r od 29.06.1999. godine kojom se Preduzeću AD Zetatrans iz Podgorice odobrava da izvrši izvoz cigareta marlboro količine 600.000 mc (master baksi) u vrijednosti od 180.000.000 US dolara na Maltu. Da je dobilo navedenu dozvolu potvrdilo je i Preduzeće AD Zetatrans, i u tom smislu nam dostavilo kopiju zahtjeva sa specifikacijom vrste, količine i vrijednosti robe i oznakom zemlje izvoza pravdajući da je dozvola bila formalnog karaktera i da je služila samo za tranzit cigareta koje je u tom periodu zabranjivala Vojska Jugoslavije, jer je navodno Vojska Jugoslavije prihvatala prelaz cigareta preko teritorije Crne Gore, samo uz dozvolu za izvoz nadležnog ministarstva.
Na zahtjev Komisije i Ministarstvo trgovine u Vladi Crne Gore i Preduzeće AD Zetatrans su potvrdili da AD Zetatrans nikada nije vratilo Ministarstvu trgovine izdatu dozvolu iako, u tački 3 navedene dozvole jasno stoji da ,,u slučaju da Preduzeće odustane od odobrenog posla, dužno je da u roku od osam dana o tome obavijesti Ministarstvo trgovine i istovremeno vrati izdatu dozvolu".
Posredstvom Saveznog ministarstva finansija Savezne Republike Jugoslavije zatraženo je od Ministarstva finansija Malte da dostavi informaciju da li je ovaj izvoz cigareta izvršen u cjelini ili djelimično i da li je zabilježen pred carinskim vlastima Malte ili u njenom platnom sistemu. Od Ministarstva finansija Malte dobili smo informaciju u kojoj se između ostalog kaže da ,,iako naše carinske vlasti još uvijek istražuju taj slučaj, podaci koje posjedujemo za period od 1999. do 21. decembra 2001. godine, ne ukazuju na bilo kakav uvoz cigareta iz Crne Gore i Jugoslavije na Maltu".
Komisija je na osnovu ovih informacija zaključila da se, ili odustalo od ovog posla, za šta nema nikakvih dokaza niti podataka, ili, sto je sasvim izvjesno, ove ogromne količine cigareta su završile na sivom tržištu, sto opet upućuje na zaključak da se radilo o enormnom švercu cigareta.
U cilju daljeg rasvjetljavanja afere Nacional, komisija se obratila Ranku Kaluđeroviću iz Podgorice, osnivaču firme MTT koji je Komisiju obavijestio da je za vlasnika firme MTT postavljen u prvom kvartalu 1996. godine, na predlog tadašnjeg pomoćnika Ministarstva unutrašnjih poslova Vlade RCG za državnu bezbjednost Vukašina Maraša i saglasnost tadašnjeg predsjednika Vlade Crne Gore Mila Đukanovića, o čemu je dostavio pisanu izjavu datu 26.08.1997. godine, i Rješenje Privrednog suda u Podgorici o osnivanju Preduzeća MTT. Kaluđerović je obavijestio Komisiju da mu je prilikom osnivanja firme na sastanku kod tadašnjeg predsjednika Vlade RCG Mila Đukanovića rečeno da će se komercijalnim poslovima i poslovnom politikom firme baviti direktor i koordinator MTT (V. Barović i B. Vujošević) ,,te da se ja ne uključujem i ne miješam u istu". Kaludjerović dalje navodi da je njegov zadatak bio ,,praćenje i kontrola bezbjednosnih aspekata ovog posla, utvrđivanje koliko je cigareta ušlo u Crnu Goru i naplata ,,takse" za SDB RCG". Kaludjerović je obavijestio Komisiju da je Preduzeće MTT sa radom počelo u junu 1996. godine, a da je njegovo angažovanje u vezi sa cigaretama prestalo avgusta mjeseca 1996. godine, tj. ,,od trenutka kada je radnicima SDB Herceg Novi onemogućeno od strane policije da u Bigovu izvrše po mom nalogu kontrolu broda sa prispjelom pošiljkom cigareta". Budući da je Ranko Kaluđerović obavijestio Komisiju da je cjelokupnu dokumentaciju predao radniku Službe koji je određen da radi poslove koje je on do tada obavljao, Komisija je od Ministarstva unutrašnjih poslova zatražila detaljnu informaciju sa dokumentacijom u vezi sa navodima Ranka Kaluđerovića.
S tim u vezi, Komisija je obaviještena od strane ministra unutrašnjih poslova Vlade Republike Crne Gore Andrije Jovićevića da je tačno ,,da je od tranzitne takse u kasu Službe državne bezbjednosti uplaćen iznos od 636.110 DM" i da o ovoj uplati postoji uredna dokumentacija koja je dostavljena Komisiji, a iz koje se vidi da je od 23. aprila 1996. godine, pa do 12. jula 1996. godine, u kasu Službe državne bezbjednosti zaista uplaćeno 636.110 DM.
Iz prateće dokumentacije koju je dostavio ministar unutrašnjih poslova Andrija Jovićević, takođe je evidentno da je Služba državne bezbjednosti po jednom kartonu cigareta naplaćivala ,,tranzitnu taksu" u iznosu od 3 DM.
(Nastavlja se)
link
----------
SDB zaradila trinaest miliona maraka
Ako se pretpostavi da je od 23. aprila 1996. godine, kada je MTT počelo sa naplatom tranzitne takse do kraja 2001. godine, Služba državne bezbjednosti prosječno mjesečno naplaćivala ,,tranzitnu taksu" u iznosu 210.000 DM, (jer za tri mjeseca 1996. godine, SDB je naplatila 631.110 DM ,,tranzitne takse), dobija se podatak da se za tih pet godina i osam mjeseci u kasu Službe državne bezbjednosti slilo 13.600.000 DM.
Komisija je ponovo zatražila od Ministarstva unutrašnjih poslova u Vladi RCG da joj dostavi detaljnu informaciju o tome koliko je ukupno naplaćeno takse za Službu državne bezbjednosti, to jest koliko je bilo ukupno sredstava, da li su ista planirana kao prihod u budžetima Crne Gore za 1996. i sve naredne godine i da li su kao prihod iskazana u završnim računima Budžeta za 1996, 1997, 1998, 1999. i 2000. godinu. Komisija je takođe zatražila informaciju, na osnovu kojeg akta, odnosno odluke je naplaćivana taksa za Službu državne bezbjednosti Ministarstva unutrašnjih poslova Crne Gore, ko je donio odluku o naplati te takse, koja su je lica naplaćivala i za koje su namjene ova sredstva trošena.
Na ova pitanja od Ministarstva unutrašnjih poslova Vlade RCG Komisija nije dobila nikakav odgovor i pored više urgencija.
U vezi sa ovim Ministarstvo finansija Vlade RCG, po ovom pitanju informisalo je Komisiju ,,da su određeni korisnici Budžeta RCG do 2000. godine, imali mogućnost da autonomno prikupljaju sopstvene prihode".
Ovakav stav Komisija nije prihvatila i zaključila je da takav način prikupljanja ,,sopstvenih prihoda", bez bilo kakvog pravnog osnova i bez iskazivanja tih prihoda u Budžetu, odnosno Završnom računu Budžeta, predstavlja kršenje zakona i pravnog poretka Crne Gore.
Komisija se obratila Generalštabu Vojske Jugoslavije, imajući u vidu nadležnosti VJ u obezbjeđivanju i kontroli državne granice, sa zahtjevom da joj dostavi informaciju o njihovim eventualnim saznanjima o tranzitu i švercu cigaretama kroz Crnu Goru.
U odgovoru Generalštaba Vojske Jugoslavije navedeno je da je u periodu od 01. januara 1997. godine, do 05. septembra 2001. godine, otkriveno ukupno 235 prekršilaca i oduzeto 232.078 boksova cigareta, kao i da su u svim slučajevima oduzete cigarete predate organima Ministarstva unutrašnjih poslova Vlade RCG, ili su vraćene fizičkim licima vlasnicima pomenutih cigareta, na osnovu odluke nadležnog organa.
Na zahtjev Komisije, Ministarstvo unutrašnjih poslova Crne Gore je potvrdilo ove navode i obavijestilo Komisiju da je zaplijenjene cigarete koje su mu predate od strane Vojske Jugoslavije prodalo HTP Miločer Budva, shodno Ugovoru od 28. juna 1995. godine, posredstvom Međuresorske komisije koja je formirana 30. avgusta 1995. godine, i da je kupac pomenute količine cigareta plasirao preko svojih maloprodajnih objekata.
Komisija je ocijenila da su podaci sadržani u informaciji MUP-a Crne Gore nejasni odnosno da su kontradiktorni. Naime, nije jasno kako su cigarete koje su zaplijenjene u navedenom periodu i predate Ministarstvu unutrašnjih poslova Crne Gore, prodate HTP Miločer 28. juna 1995. godine, posredstvom Međuresorske komisije, koja je formirana 30. avgusta 1995. godine, odnosno čak dva mjeseca nakon izvršene prodaje. Komisija je takođe, konstatovala da informacija ne sadrži podatke o iznosu novčanih sredstava prihodovanih po osnovu ovih cigareta, i da li su ta sredstva uplaćivana na račun Budžeta Republike Crne Gore, odnosno da li su iskazana kao prihod u završnom računu Budžeta Republike Crne Gore.
Na dodatne zahtjeve Komisija nije dobila odgovor od MUP-a, što je navelo na zaključak da se i u ovom slučaju radi o nelegalnom i nezakonitom poslu.
Generalštab Vojske Jugoslavije takođe je obavijestio Komisiju da se ,,na osnovu rasploživih podataka, kao karakteristični putevi – kanali šverca cigareta mogu istaći sledeći:
- nezvanični granični prelaz između SRJ i Hrvatske ,,Debeli brijeg" nad kojim savezni organi nemaju nikakvu kontrolu i uvid;
- pravac iz Luke Bar ka Italiji, Kosovu i Metohiji i Albaniji i obrnuto, takođe se koristi za šverc cigareta;
- preko Skadarskog jezera (Akvatorijalni dio granice SRJ i Albanije) u Albaniju i obrnuto koji uglavnom koriste lokalni šverceri".
Generalštab Vojske Jugoslavije je informisao Komisiju:
,,Da je Luka Bar, prema poštojećim saznjanjima, glavni punkt za dotur i dalju distribuciju švercovanih cigareta i sve aktivnosti u vezi sa tim odvijaju se preko nje. Cigarete se dalje distribuiraju na ilegalna tržišta Crne Gore, Kosova i Metohije, Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Srbije, Italije i Albanije".
Generalštab Vojske Jugoslavije je takođe konstatovao da ,,najveći tranzit i šverc cigareta odvija se preko zvaničnih graničnih prelaza nedostupnih pripadnicima Vojske".
Komisija je konstatovala da ova informacija Generalštaba Vojske Jugoslavije u dobroj mjeri potvrđuje dotadašnja saznanja o putevima i kanalima šverca cigareta.
Komisija je odmah na početku svog rada ocijenila veoma bitnim da se obrati državom tužiocu Božidaru Vukčeviću da je informiše o preduzetim radnjama i postupku u okviru svoje nadležnosti na rasvjetljavanju optužbi objavljenih u tekstovima u listu Nacional.
U odgovoru Komisiji Državni tužilac Republike Crne Gore je obavijestio da je u vezi sa navedenim ,,blagovremeno i na zakonom predviđeni način reagovao", to jest obratio se Ministarstvu unutrašnjih poslova Crne Gore radi utvrđivanja i preduzimanja svih potrebnih mjera u vezi sa otkrivanjem kriminalnih djela i njihovih izvršilaca označenih u listu Nacional kao i tadašnjem ministru finansija Italije Otavijanu del Turku, od kojih državni tužilac nije dobio tražene podatke.
Komisija se takođe obratila Ministarstvu unutrašnjih poslova da joj dostavi podatke o do sada preduzetim radnjama na rasvjetljavanju optužbi objavljenih u listu Nacional. U svom odgovoru Ministarstvo unutrašnjih poslova Crne Gore je obavijestilo Komisiju da preduzima intezivne mjere i radnje na prikupljanju podataka i dokumentacije u vezi sa tranzitom cigareta kroz Crnu Goru i lica umiješanih u ovaj posao o pisanju u listu Nacional, ,,ali obzirom da se radi o veoma složenoj problematici i nedostupnosti nekih lica, te provjere nijesu još okončane".
U ponovnom obraćanju Državnom tužiocu Komisija je dobila odgovor Državnog tužioca u kome se kaže da je od Ministarstva unutrašnjih poslova dobio povratnu informaciju sa određenim prilozima ,,koja po mojoj ocjeni nije bila potpuna i nije sadržavala potpune odgovore i podatke relevantne za donošenje pravilne i zakonite odluke. Zbog toga sam ponovo uputio Ministarstvu unutrašnjih poslova Crne Gore zahtjev insistirajući na dostavi dopunskih obavještenja i podataka u vezi sa svim spornim pitanjima o kojima su u negativnom kontekstu pisali navedeni listovi, radi ostvarivanja funkcije krivičnog gonjenja, utvrđivanja i preduzimanja potrebnih mjera u vezi sa otkrivanjem krivičnih djela i njihovih izvršilaca". Komisija je i od Državnog tužioca Crne Gore i od Ministarstva unutrašnjih poslova Crne Gore, tražila da joj dostave tu ,,povratnu informaciju" sa određenim prilozima, ali odgovor nije dobila.
Komisija se takođe obratila višem tužiocu Mališi Miloviću povodom pisma Momira Bulatovića, bivšeg predsjednika Republike Crne Gore u vezi krivične prijave koju je Generalni sekretarijat bivšeg predsjednika Republike Crne Gore Momira Bulatovića, 1997. godine, podnio protiv Vukašina Maraša tadašnjeg pomoćnika ministra unutrašnjih poslova Crne Gore za Službu državne bezbjednosti i Filipa Vujanovića, tadašnjeg ministra unutrašnjih poslova u Vladi Republike Crne Gore, sa zahtjevom da joj dostavi cjelokupan predmet koji sadrži: krivičnu prijavu, dopunu krivične prijave, Rješenje o odbacivanju krivične prijave kao i svu prateću dokumentaciju.
U svom odgovoru Viši tužilac Mališa Milović je obavijestio Komisiju da nije u mogućnosti da udovolji njenom zahtjevu, jer se cjelokupni spisi predmeta koje Komisija traži nalaze kod Državnog tužioca Republike Crne Gore Božidara Vukčevića.
(Nastavlja se)
link
-------
U ponovnom obraćanju Višem tužiocu Komisija je zatražila informaciju zašto su spisi ovog predmeta i po čijem nalogu proslijeđeni Državnom tužiocu, na šta je Viši tužilac Mališa Milović odgovorio da je to učinio samoinicijativno iz razloga što je državno-tužilačka organizacija Republike jedinstvena.
Kako je u vrijeme podnošenja pomenute krivične prijave funkciju Višeg tužioca vršio sadašnji Državni tužilac Božidar Vukčević, to je Državni tužilac Božidar Vukčević u svom odgovoru obavijestio Komisiju da ,,nije utvrdio postojanje osnovane sumnje da su prijavljena lica izvršila krivično djelo kojom je krivičnom prijavom Generalni sekretar tadašnjeg predsjednika RCG stavila na teret, niti pak drugog krivičnog djela za koje se goni po službenoj dužnosti, zbog čega je krivičnu prijavu odbacio".
Osim ovih obavještenja Komisija nije uspjela da dobije na uvid dokumentaciju o ovom predmetu, koju je od Državnog tužioca Božidara Vukčevića u više navrata tražila.
Stoga je Komisija zaključila da se radi o svojevrsnoj opstrukciji Skupštine Crne Gore i Komisije kao njenog radnog tijela, i skrivanju spisa i dokumentacije od poslanika Skupštine Crne Gore.
Polazeći od karaktera dobijenih odgovora koji po ocjeni Komisije predstavljaju svojevrsnu opstrukciju njenog rada od strane najvećeg broja državnih organa Crne Gore, Komisija je na sjednici održanoj 30. oktobra odlučila da se u cilju utvrđivanja tačnosti navoda objavljenih u listu Nacional obrati i ambasadama SAD, Švajcarske, Kipra i Lihtenštajna u Saveznoj Republici Jugoslaviji da joj pruže pomoć u pribavljanju podataka o eventualnom postojanju računa firmi i banaka u Švajcarskoj, Kipru i Lihtenstajnu koji se pominju u navodima lista Nacional, a vezano za nabavku luksuznih automobila. Odgovor Komisija nije dobila.
Komisija se takođe obratila i Evropskoj komisiji sa molbom da joj dostavi Izvještaj kontrole poslova vezanih za tranzit cigareta, koju je u više navrata, vršila u Crnoj Gori. Odgovor od ovog subjekta Komisija nije dobila.
Povodom teksta Glavni mafijaški bos Balkana i drugim tekstovima objavljenim u listu Nacional (br. 287, 288, 289, 290, 291, 294 i 298), u kojima je označeno da je navodno Milo Đukanović koristeći svoja predsjednička ovlašćenja pokrivao državno – mafijašku organizaciju za šverc cigaretama u Crnoj Gori, da je ,,Subotić poslovni ortak crnogorskog predsjednika Mila Đukanovića, koji najizravnije sudjeluje u dijeljenju švercerske dobiti", te da su "u poslednjih pet godina Đukanović i Subotić zaradili i razdijelili milijardu dolara", te da se ,,predsjednik i njegova svita voze u dva aviona vrijedna trideset milijuna dolara", te da je navodno Đukanović ,,dobio satove vrijedne 1,5 miliona DM", da je "njegov stan u Podgorici proširen na 400 m2", da ,,račun za namještaj i opremanje stana premašuje 1,5 miliona DM", te da je "blindiranje prozora na stanu koštalo 350.000 DM" i niz drugih optužbi vezanih za ime Mila Đukanovića, Komisija se obratila Milu Đukanoviću da se izjasni, odnosno izvijesti Komisiju o tim kao i o svim drugim navodima sadržanim u tekstovima objavljenim u Nacionalu, vezanim za njegovo ime.
Milo Đukanović je između ostalog odgovorio Komisiji: ,,Da se radi o golim neistinama, izmišljotinama i podmetanjima, bez pokušaja da se ijedan od takvih navoda dokažu, sračunatim na moju moralnu i političku diskreditaciju".
U prilogu odgovora Đukanović je dostavio demanti od 20. maja 2001. godine, koji je uputio direktoru i glavnom i odgovornom uredniku Nacionala u vezi sa tekstom ,,Glavni mafijaški bos Balkana" i obavijestio Komisiju "da je njegov stav isti i u odnosu na seriju tekstova objavljenih kasnije u ovom listu".
Ministar finansija u Vladi Republike Crne Gore Miroslav Ivanišević na sjednici Skupštine Crne Gore od 19. jula 2001. godine, u vezi adaptacije stana Mila Djukanovića, izjavio je "da Stambena komisija Vlade Crne Gore nije donijela nijednu odluku. Pa prema tome nijednu marku, niti dinar, iz ranijeg perioda sredstava Republike Crne Gore, nije koristio predsjednik Republike Đukanović za adaptaciju svog stana".
Nakon objavljivanja teksta u Nacionalu pod naslovom ,,Otkriven milionski tajni račun Mila Đukanovića", Komisija se obratila Milu Đukanoviću i zatražila detaljnu informaciju o tačnosti, ili netačnosti navoda u ovom tekstu.
Kako Milo Đukanović u ostavljenom roku nije odgovorio, Komisija mu se ponovo obratila sa istovjetnim zahtjevom.
Milo Đukanović je odgovorio da se nikada nije bavio biznisom, ni prije, ni poslije ulaska u politiku, da nije ničiji poslovni partner i da ni po kojem osnovu nije i ne može biti djelilac kakve dobiti, i ustvrdio: ,,Nemam nikakvih tajnih računa, ni u zemlji, niti u inostranstvu".
S tim u vezi, a u cilju provjeravanja tačnosti navoda, Komisija se obratila Ambasadi Švajcarske i Lihtenstajna u vezi sa navodima u tekstovima iz Nacionala i iznijetim tvrdnjama da su u bankama u Lihtenstajnu plaćeni računi za nabavku skupocjenog namještaja za opremanje stana Mila Đukanovića. Posredstvom Ambasadora Švajcarske u Beogradu, od Državnog tužilastva Lihtenstajna Komisija je dobila odgovor, u kome se između ostalog kaze da zamolnica Crnogorske parlamentarne komisije ne odgovara zamolnici za pravnu pomoć jer su za podnošenje zahtjeva za pravnu pomoć legitimni jedino sudovi, državna tužilastva, ili organ nadležan za pitanje krivičnog izvršenja ili izvršenja mjera.
U vezi sa tvrdnjom o postojanju tajnog računa Mila Đukanovića u bankama Švajcarske, Komisija se obratila Ambasadoru Švajcarske u Beogradu sa molbom da od državnog tužioca Švajcarske, dobije informaciju o ovim navodima i proslijedi je Komisiji.
U odgovoru Državnog tužioca Švajcarske stoji ,,da Crnogorska parlamentarna istražna komisija nije krivični pravosudni organ, koji sprovodi krivični postupak, te da se u postupku Crnogorske parlamentarne istražne komisije ne moze pruziti pravna pomoć".
Na ovu okolnost nijedan nadležni državni organ Crne Gore nije reagovao, niti je od Državnog tužilastva Lihtenštajna i Državnog tužioca Švajcarske tražio provjeru navoda o postojanju tajnih računa.
Povodom optužbi objavljenih u Nacionalu da se na Subotićevom platnom spisku nalazi i predsjednik Crnogorskog parlamenta Svetozar Marović, koji je ,,takođe ljubitelj skupih satova, a mjesečna mu je apanaža 100.000 DM", te da je ,,Marović od Subotića dobio i stan u najboljoj četvrti Pariza, kao i tvrdnje Srećka Kestnera u intervjuu datom Nacionalu da je Marović dobijao po 100.000 DM mjesečno, Komisija se obratila Svetozaru Maroviću, sa zahtjevom da podnese informaciju o navodima sadržanim u tekstovima Nacionala.
Svetozar Marović je između ostalog odgovorio Komisiji: ,,Da sve sto je na bilo koji način navedeno kao činjenica ili ostavljeno kao sumnja, a tiče se moje ličnosti, nije istina i da predstavlja samo pokušaj ničim dokazane upletenosti u posao kojim se nikada ni po službenom, ni po svom izboru, nijesam bavio, niti imao bilo kakve veze sa predmetnim poslovima koji su bili daleko od moje profesionalne i lične zainteresovanosti".
Povodom optužbi objavljenih u Nacionalu kojima je Vuk Bošković tadašnji pomoćnik Ministra unutrašnjih poslova za javnu bezbjednost naznačen kao jedan od učesnika u tranzitu i švercu cigaretama, Komisija se obratila Vuku Bošković sa zahtjevom da dostavi informaciju o tim kao i svim drugim navodima vezanim za njegovo ime, sadržanim u ovome tekstu.
U odgovoru Komisiji ,,Da se radi o potpunim neistinama koje i ovom prilikom energično odbačujem. Ocjenjujem da su izmišljeni navodi u tom listu usmjereni na moju ličnu i profesionalnu diskreditaciju, s krajnjim ciljem da se time poljulja povjerenje građana i u rad MUP-a, u kome sam časno obavljao povjerene dužosti, poštujući Ustav i zakone Republike Crne Gore".
(Nastavlja se)
link