Post by Bozur on Jan 7, 2018 22:34:29 GMT -5
Liberalizam i njegovi alati za depersonalizaciju svjetske populacije
28/12/2017 N. Babić 56 comments
Današnja Rusija u moralnom, kulturnom i političkom aspektu jasno pokazuje promjene u odnosu na “razvijeni Zapad”. Dva društva se dijele čak i po pitanju liberalizma i konzervativizma, iako često s pogrešnim tvrdnjama i manipuliranjem činjenicama.
Na primjer, liberalizam se kao ideja razvio u carskoj Rusiji, kada su se vodile žučne rasprave što je za zemlju bolje, liberalni put ili konzervativizam. Podsjetimo samo na Fjodora Mihajloviča Dostojevskog, svjetski poznatog ruskog književnika, koji je u mladosti bio radikalni protivnik ruskog carskog režima, zbog čega je 1849. uhapšen, osuđen na smrt i u trenutku lažnog pogubljenja pomilovan, te poslan na dugogodišnju robiju u Sibiru. Ruski povjesničari tvrde da je to iskustvo s vremenom dovelo do evolucije njegovih političkih stavova od liberalizma prema konzervativizmu i odbacivanju zapadnih vrijednosti. Danas je utjecaj prozapadnih liberala u Rusiji neznatan, ali se ideološka bitka vodi između Zapada i ruskog, uvjetno rečeno, konzervativizma, koji, naravno, nema nikakve veze s američkim neokonzervativcima.
No, ovdje postoji jedan paradoks i zapadno liberali, koji bi se trebali boriti za prava svakog pojedinca, čak i za prava neistomišljenika, postupaju upravo suprotno i ljudska prava su privilegija samo jedne strane u ovom sporu.
Ruslan Hubijev je dobro proučio pitanje korištenja tolerancije kao ideološkog alata. U tom smislu je karakteristično područje Skandinavije. Na primjer, Švedska crtanim filmovima želi “odagnati predrasude” djece prema osobama različite seksualne orijentacije, a gotovo sigurno je da su ti “radovi ” financirani javnim sredstvima. U toj zemlji postoji prvi svjetski “neutralni” dječji vrtić, gdje nema dječaka ili djevojčica, nego su svi “samo prijatelji i samo ljudi”. Što se događa u umovima djece predškolske uzrasti, koja i nemaju jasnu predodžbu o seksualnoj orijentaciji, možemo samo pretpostaviti. No, Švedska glasi za jednu od najliberalnijih zemalja u svijetu, iako se slični eksperimenti provode diljem Europe, čak i u prilično konzervativnoj Italiji, posebice na jugu zemlje.
U Švedskoj su odavno prošla vremena kada se djeci pričalo o “Karlssonu, koji živi na krovu”, priči slave spisateljice Astrid Lindgren koja je govorila o tradicionalnoj švedskoj obitelji s troje djece, gdje najmlađi dječak nije posebno mario za potrošačko društvo i gradski život.
Potrošačko društvo je u toj skandinavskoj zemlji napredovalo i, kao što vidimo, postupno se mijenja i društvo u cjelini. Međutim, “toleranciju među djecom” ne uvodi samo Švedska, nego i UNESCO. Ali se takozvana “inkluzija tolerancije” pokazala kao prvi korak u uništavanju tradicionalne nacionalne kulture.
Ruslan Hubijev je skrenuo pozornost na europski model primanja izbjeglica. U početku je lokalnom stanovništvu bilo rečeno da su tolerancija i politička korektnost dobri, neophodni, neizbježni. Sada svjedočimo obrnutom procesu, jer su političke elite svjesne da će izgubiti izbore i vlast, ako nastave ovim smjerom. No, to se događa da se u suštini ne promijeni ništa, osim percepcije javnosti.
Zatim imamo nastavak. Tradicionalna i konzervativna institucija braka se od liberala na državnoj razini promovira za sve vrste odnosa, da ne spominjemo da je za Marxa u 19. stoljeću, kada žene nisu imale nikakva prava, brak bio “legalizirana prostitucija”. Danas su “liberalne” i “progresivne” zemlje one koje promiču brak, ma kakav on bio i tko ga sklapao.
Međutim, ako u ovom slučaju u Rusiji vlasti ne dozvoljavaju “Parade ponosa” ili povorke “Gay pride”, to je prema istim standardima već “autokracija”. Naravno, to ne vrijedi za Saudijsku Arabiju, Katar ili druge zemlje koje se smatraju saveznicima Zapada. Ponekad, tu i tamo, neka marginalna nevladina udruga ukaže na ovu činjenicu, ali je ruski konzervativizam “zlo koje potkopava univerzalne ljudske vrijednosti”.
U zapadnom tipu “demokracije” se jasno primjećuju dvostruki standardi i to ne samo u smislu općeg morala, već i u politici, što je posebno primjetno u takozvanoj “međunarodnoj suradnji”.
“Rusi su genocidni i krše prava baltičkih država i Ukrajine” je trenutno fenomen koji je u fokusu “humanitarnih aktivnosti” Zapada. Još jedna od priča su upozorenja Moskvi da slučajno ne pokuša “ograničiti prava” nekih izbjeglica u Europi iz Azije i Afrike. Kojih i kako, nikome nije jasno.
Valja napomenuti da je Zapad društvo u kojem je moral kategorija koju određuje novac i vrlo je fleksibilan.
U svim naizgled svijetlim primjerima borbe za individualna prava je primjetna glavna konceptualna zadaća zapadne ideologije, a to je depersonalizacija svjetske, a time i lokalne populacije.
Negdje se to čini ratom, negdje kroz obrazovanje i nove oblike “spolnog odgoja”, koji bi trebao služiti da se mladi uče o rizičnom ponašanju i važnim stvarima po zdravlje i njihove odnose, ali se odavno prešla ta granica. Negdje se to čini prisilnom političkom korektnošću, ali i obrnuto, sustavnim zanemarivanjem i kršenjem temeljnih ljudskih prava.
Naime, dozvoljeno je samo ono što je propisano i određeno od strane liberalne zapadne elite. Ostali nemaju pravo glasa.
U pokušaju poraza nacionalnog “imunološkog sustava” se selektivno koristi “virus tolerancije”. Inficirani državni organizam kasnije prolazi kroz ostale faze bolesti.
Današnja “tolerancija” je pseudohumanizam, jer je, ovakva kakva jest, humana prema samo jednoj strani u procesu kojem svjedočimo.
Uoči pada Ruskog Carstva i građanskog rata koji je uslijedio, a koji je uzeo milijune života ljudi, ruska inteligencija je bila pogođena “virusom tolerancije”, iako bi bilo primjerenije reći da je bila pogođena zapadnim liberalizmom 19. stoljeća.
Prelaskom na europski “ideološki put” bi Rusija automatski imala iste rezultate i projekte koje trenutno provode Švedska ili Norveška. Zbog toga, kako ne bi oboljela, vlast i većina ruskog naroda su odlučili kako je potrebno voditi brigu o imunitetu.
Kosi li se to s klasičnim liberalizmom i pravima i slobodama pojedinca? Zapadni ideolozi i stratezi će reći da, ali njima nikada nisu ni bile važne osobne ljudske slobode. Koncept ljudskih prava, individualnih sloboda i demokracija, svih lijepih riječi na koje su nasjeli mnogi dobronamjerni pojedinci, samo su alat za ostvarivanje geopolitičkih i geostrateških interesa.
Ljudska prava kao oružje za uspostavu globalne hegemonije Zapada
www.logicno.com/politika/liberalizam-i-njegovi-alati-za-depersonalizaciju-svjetske-populacije.html
28/12/2017 N. Babić 56 comments
Današnja Rusija u moralnom, kulturnom i političkom aspektu jasno pokazuje promjene u odnosu na “razvijeni Zapad”. Dva društva se dijele čak i po pitanju liberalizma i konzervativizma, iako često s pogrešnim tvrdnjama i manipuliranjem činjenicama.
Na primjer, liberalizam se kao ideja razvio u carskoj Rusiji, kada su se vodile žučne rasprave što je za zemlju bolje, liberalni put ili konzervativizam. Podsjetimo samo na Fjodora Mihajloviča Dostojevskog, svjetski poznatog ruskog književnika, koji je u mladosti bio radikalni protivnik ruskog carskog režima, zbog čega je 1849. uhapšen, osuđen na smrt i u trenutku lažnog pogubljenja pomilovan, te poslan na dugogodišnju robiju u Sibiru. Ruski povjesničari tvrde da je to iskustvo s vremenom dovelo do evolucije njegovih političkih stavova od liberalizma prema konzervativizmu i odbacivanju zapadnih vrijednosti. Danas je utjecaj prozapadnih liberala u Rusiji neznatan, ali se ideološka bitka vodi između Zapada i ruskog, uvjetno rečeno, konzervativizma, koji, naravno, nema nikakve veze s američkim neokonzervativcima.
No, ovdje postoji jedan paradoks i zapadno liberali, koji bi se trebali boriti za prava svakog pojedinca, čak i za prava neistomišljenika, postupaju upravo suprotno i ljudska prava su privilegija samo jedne strane u ovom sporu.
Ruslan Hubijev je dobro proučio pitanje korištenja tolerancije kao ideološkog alata. U tom smislu je karakteristično područje Skandinavije. Na primjer, Švedska crtanim filmovima želi “odagnati predrasude” djece prema osobama različite seksualne orijentacije, a gotovo sigurno je da su ti “radovi ” financirani javnim sredstvima. U toj zemlji postoji prvi svjetski “neutralni” dječji vrtić, gdje nema dječaka ili djevojčica, nego su svi “samo prijatelji i samo ljudi”. Što se događa u umovima djece predškolske uzrasti, koja i nemaju jasnu predodžbu o seksualnoj orijentaciji, možemo samo pretpostaviti. No, Švedska glasi za jednu od najliberalnijih zemalja u svijetu, iako se slični eksperimenti provode diljem Europe, čak i u prilično konzervativnoj Italiji, posebice na jugu zemlje.
U Švedskoj su odavno prošla vremena kada se djeci pričalo o “Karlssonu, koji živi na krovu”, priči slave spisateljice Astrid Lindgren koja je govorila o tradicionalnoj švedskoj obitelji s troje djece, gdje najmlađi dječak nije posebno mario za potrošačko društvo i gradski život.
Potrošačko društvo je u toj skandinavskoj zemlji napredovalo i, kao što vidimo, postupno se mijenja i društvo u cjelini. Međutim, “toleranciju među djecom” ne uvodi samo Švedska, nego i UNESCO. Ali se takozvana “inkluzija tolerancije” pokazala kao prvi korak u uništavanju tradicionalne nacionalne kulture.
Ruslan Hubijev je skrenuo pozornost na europski model primanja izbjeglica. U početku je lokalnom stanovništvu bilo rečeno da su tolerancija i politička korektnost dobri, neophodni, neizbježni. Sada svjedočimo obrnutom procesu, jer su političke elite svjesne da će izgubiti izbore i vlast, ako nastave ovim smjerom. No, to se događa da se u suštini ne promijeni ništa, osim percepcije javnosti.
Zatim imamo nastavak. Tradicionalna i konzervativna institucija braka se od liberala na državnoj razini promovira za sve vrste odnosa, da ne spominjemo da je za Marxa u 19. stoljeću, kada žene nisu imale nikakva prava, brak bio “legalizirana prostitucija”. Danas su “liberalne” i “progresivne” zemlje one koje promiču brak, ma kakav on bio i tko ga sklapao.
Međutim, ako u ovom slučaju u Rusiji vlasti ne dozvoljavaju “Parade ponosa” ili povorke “Gay pride”, to je prema istim standardima već “autokracija”. Naravno, to ne vrijedi za Saudijsku Arabiju, Katar ili druge zemlje koje se smatraju saveznicima Zapada. Ponekad, tu i tamo, neka marginalna nevladina udruga ukaže na ovu činjenicu, ali je ruski konzervativizam “zlo koje potkopava univerzalne ljudske vrijednosti”.
U zapadnom tipu “demokracije” se jasno primjećuju dvostruki standardi i to ne samo u smislu općeg morala, već i u politici, što je posebno primjetno u takozvanoj “međunarodnoj suradnji”.
“Rusi su genocidni i krše prava baltičkih država i Ukrajine” je trenutno fenomen koji je u fokusu “humanitarnih aktivnosti” Zapada. Još jedna od priča su upozorenja Moskvi da slučajno ne pokuša “ograničiti prava” nekih izbjeglica u Europi iz Azije i Afrike. Kojih i kako, nikome nije jasno.
Valja napomenuti da je Zapad društvo u kojem je moral kategorija koju određuje novac i vrlo je fleksibilan.
U svim naizgled svijetlim primjerima borbe za individualna prava je primjetna glavna konceptualna zadaća zapadne ideologije, a to je depersonalizacija svjetske, a time i lokalne populacije.
Negdje se to čini ratom, negdje kroz obrazovanje i nove oblike “spolnog odgoja”, koji bi trebao služiti da se mladi uče o rizičnom ponašanju i važnim stvarima po zdravlje i njihove odnose, ali se odavno prešla ta granica. Negdje se to čini prisilnom političkom korektnošću, ali i obrnuto, sustavnim zanemarivanjem i kršenjem temeljnih ljudskih prava.
Naime, dozvoljeno je samo ono što je propisano i određeno od strane liberalne zapadne elite. Ostali nemaju pravo glasa.
U pokušaju poraza nacionalnog “imunološkog sustava” se selektivno koristi “virus tolerancije”. Inficirani državni organizam kasnije prolazi kroz ostale faze bolesti.
Današnja “tolerancija” je pseudohumanizam, jer je, ovakva kakva jest, humana prema samo jednoj strani u procesu kojem svjedočimo.
Uoči pada Ruskog Carstva i građanskog rata koji je uslijedio, a koji je uzeo milijune života ljudi, ruska inteligencija je bila pogođena “virusom tolerancije”, iako bi bilo primjerenije reći da je bila pogođena zapadnim liberalizmom 19. stoljeća.
Prelaskom na europski “ideološki put” bi Rusija automatski imala iste rezultate i projekte koje trenutno provode Švedska ili Norveška. Zbog toga, kako ne bi oboljela, vlast i većina ruskog naroda su odlučili kako je potrebno voditi brigu o imunitetu.
Kosi li se to s klasičnim liberalizmom i pravima i slobodama pojedinca? Zapadni ideolozi i stratezi će reći da, ali njima nikada nisu ni bile važne osobne ljudske slobode. Koncept ljudskih prava, individualnih sloboda i demokracija, svih lijepih riječi na koje su nasjeli mnogi dobronamjerni pojedinci, samo su alat za ostvarivanje geopolitičkih i geostrateških interesa.
Ljudska prava kao oružje za uspostavu globalne hegemonije Zapada
www.logicno.com/politika/liberalizam-i-njegovi-alati-za-depersonalizaciju-svjetske-populacije.html
Komentari:
mars:
Kao što sam već jednom napisao, a ponovit ću opet – ljudska prava, individualne slobode i demokratija, su ništa drugo do bezvrijedne staklene perlice, šareni klikeri, ogledalca i bižuterija koje su zapadnjaci djelili šakom i kapom naivnim američkim Indijancima i domorodačkom stanovništvu širom svijeta kao neku veliku materijalnu vrijednost, a zauzvrat im uzimali ono što je istinska materijalna vrijednost dovodeći ih do propasti, dok im na kraju nisu uzeli i dušu.
tedi:
Upravo tako,geopolitickih i geostrateskih interesa. sada zapadna Evropa treba milijune svjeze krvi jer nema tko da radi i pere i njeguje stare evropljane,novac i egoizam i lazni liberalizam ih je unistio.Samo treba pogledati koje profile radnika traze,iz Osijeka je otislo u zapadnu Evropu preko 50 ljecnika,a med. sestre vec davno i sad nema tko da ih ljeci,a sutra necemo imati ni vodoinstalera da nam promjeni pipe koje cure. Isto je i u Srbiji,i u BiH.Svi bjeze zbog novca,a tko nam to radi,pa ta zapadna elita,sve je shebala,pa ce na koncu ipak Evropa biti crne boje.Ne nije to zato sto to netko pametno planira vec zbog profita jer su budale pormetile ravnotezu i sada placaju danak,uvesti ce milune stranaca koji se nemogu prilagoditi jer im je kulturoloski obrazac drugaciji i po brojnosti i mladosti nametnuti ce svoj obrazac.A katolicka crkva isto kuburi nema vjernika,ali ce ovako imati lovu iz drzavnog proracuna,ne mora nitko biti u crkvi,glavno da crkvenjaci broje lovu,ali i kada ovi odu nece biti nikoga da broji,pa ce ovi uskociti.Hahaha,mozda je to i pravo,jer bogata Evropa je nastala od robova.
shumadinac:
Ni ovde se ne slažem sa Babićem. Tačno je da se forsirana tolerancija koristi kao poluga pritiska i ucene ali se bez prave tolerancije ide direktno u fašizam. Umetnost je odrediti pravu meru (kao i u mnogim drugim stvarima) ali je neophodno. “Ne poželi drugome ništa što ni sebi ne želiš” – moralni kompas bez greške.
Žao mi je što Babić sve više klizi u radikalizaciju, posebno obzirom da njegov stav utiče na mnoge čitaoce – poneki ga direktno usvajaju. Ne bih rekao da on to radi namerno, mislim da to rezultat frustracije upravo zbog baga u “zapadnim vrednostima” ali moramo prevazići te frustracije inače postajemo kao oni koje ih izazivaju.
Laki Topalović:
Ja mislim da nema nigdje prostora da se kaže što one zapravo jesu. te vrijednosti. Liberalizam koji to više nije. Ukazati na to je “frustracija” i ne govoriti o tome, mislim da nisi u pravu. Naravnom, to je moje osobno mišljenje, jer u ovom slučaju se govori o takozvanom “ruskom konzervativizmu” koji potkopava univerzalne vrijednosti i bilo tko tko je blizak toj ideji postaje izopćenik. Kako sam ja razumio članak. Na drugoj strani imamo hvalospjeve čemu? primjer. TLTXT HRT Njemačka usvojila povijesni zakon – odobrila LG brakove. Kakav je to povijesni zakon? A da je Babić nekakav “guru” sa sljedbenicima, ne bih rekao. Nema mu adrese, telefona, slike,….. istina ima FB profil, bez ičega, osim tekstova, koji jesu i trebaju biti podložni i kritici, a ako se netko slaže, amen.
Perun:
Ja to gledam ovako a referiraću se na migrantsku krizu kada se na sva zvona pričalo o toleranciji: ako želim živjeti u Saudijskoj Arabiji mogu prihvatiti njihov način života ili odustati. Naravno ne pada mi na pamet. Ako želim živjeti u Brazilu tu bih se već mogao prilagoditi jer nekako ti Južnoamerikanci imaju sličnosti s balkanskim mentalitetom. Ali svakako bih morao naučiti portugalski koji je službeni jezik Brazila. I ne treba mene nitko tolerirati, ja sam taj koji se treba prilagoditi a mogu se prilagoditi samo tamo gdje je meni blisko. Kada ti netko silom dolazi nametati neke svoje primitivizme onda traže da ih toleriraš. Ja nisam nacionalist, jugoslavenski sam orijentiran ali kako bi bilo da ja od Brazilaca tražim da uče hrvatski jezik zbog mene i onda urlam da su netolerantni. Ili nisam religiozan ali mogao bih u Saudijskoj Arabiji tražiti da mi izgrade katoličku crkvu u ime tolerancije. Još kad bi shvatili da me vatikanska banda ne zanima bilo bi im jasno da se radi o provokaciji i brzo bih ostao bez glave. A toga ima i kod migranata iz islamskih zemalja. Ne traže džamije samo iz religioznih uvjerenja nego ima tu i provokacije. Ja osobno bih zabranio sve religije i ateizam jer su štetne za svijest ali svatko ima pravo na svoj privatni problem. Pa onda hajdemo vidjeti kakvo je stanje sa kršćanskim crkvama u njihovim matičnim zemljama i ako se to tamo tolerira zašto ne bi recipročno gradili džamije. Ako tamo zapadnjakuše mogu hodati u mini suknjama zašto ne bi ove jadnice hodale zamotane. Reciprocitet bi mogao razbistriti stvari. Tema je ovo o kojoj se ima puno za reći ali ja mislim da nije problem u tome što se netko zove Ahmed ili Suleyman nego je problem što se većina ne želi prilagoditi pa još u situaciji gdje doma mogu njegovati običaje. Likovi se raznose bombama da pobiju što više civila valjda i to treba tolerirati. Ili lik siluje dječaka zbog urgentne seksualne potrebe. Mislim da bi i u matičnoj državi dobio smrtnu kaznu za to ali tu ne, budimo tolerantni. Tolerancija u ovom slučaju znači prihvaćanje očigledno neprijateljskog ponašanja. Ako im ne paše tamo gdje su krenuli neka odustanu od puta ili idu tamo gdje im paše. Ja ni u ludilu ne bih išao u Saudijsku Arabiju čak i da mi poklone naftna polja ako bih morao živjeti po vehabizmu. U Brazilu ili negdje u Južnoj Americi bih se mogao snaći. Mogao bih i u Rusiji samo ako ima neko mjesto sa toplijom klimom, navodno Soči da nije loš. U Njemačkoj nema šanse, nije to za mene. Moj karakter nije za Njemačku pa zato i ne idem tamo iako imam priliku i familiju. Ne idem im svojim karakterom koji je prežestok za taj hladni mentalitet tražiti da me toleriraju takvog kakav jesam. Barem sam pristojan i nenametljiv. Ljudi ko ljudi ima nas svakakvih pa će baš zbog forsirane tolerancije otići u neke nacionalističke ekstreme. Pojavit će se i likovi koji će to iskoristiti pa ima tu i neonacizma i neofašizma kao posljedica. Ali da nije bilo uzroka, te forsirane tolerancije ne bi se otvorio ni prostor za drugu stranu medalje. Nažalost manji dio ljudi će problemu pristupiti razumom i hladne glave.
Travis:
Ljudsko društvo se dokazano najbolje razvija i najstabilnije je u uvjetima individualne slobode. Konzervativizam brani ideju kolektivnih tradicionalnih vrijednosti koje same po sebi sprječavaju put naprijed jer konzerviraju “trajne vrijednosti” etnosa koje se, prema njima ne mijenjaju stoljećima. Mjera slobode je osjećaj slobode svakog pojedinca da iskaže svoj stav (nacionalni, religijski, spolni itd.) pri tome ne imajući strah da će povrijediti “svetinje” većine. Konzervativizam se hrani mitovima, nacionalnim, religijskim, ili bilo kojim drugim koji slobodnoj individui ne dozvoljava da se ostvari nego se mora utopiti u kolektiv kojeg nužno vodi “nepogrešivi vođa”. Konzervativizam nužno završava u sukobima sa onima koji ne dijele iste mitove (druge nacije, religije itd.).
Laki Topalović
Koliko vidim, a mnogi to tvrde, pseudoliberali su danas ti koji negiraju slobode neistomišljenicima, a ne konzervativci. nema dijaloga. Sve je jednosmjerno. Imamo elitu koje je odredila što je “progresivno”, a sve ostalo je na rubu kaznenog progona. crvenu liniju treba postaviti. Apsolutno se slažem, ali etiketirati sve redom “fašistima” koji se ne slažu s ovim ili onim što je danas “progresivno” mi liči na žute trake za vrijeme nacizma. Oni koji su zaista fašisti, ne spadaju u kategoriju za slobodu govora. No, to su ISIL i sljedbenici, na Zapadu neke vaninstitucionalne marginalne skupine, jer su stranke zabranjene, kao i dio ljudi koji se iz revanšizma, ali i propagande, povodi za tim idejama.:
Laki Topalović:
Usput, drug Travis, ljudsko biće se nikako ne može razvijati izvan zajednice, jer je društveno biće. “U uvjetima individualnih sloboda?” Vrlo rastezljiv pojam.Kojih sloboda? Da mogu što? Veliš: Konzervativizam se hrani mitovima, nacionalnim, religijskim, ili bilo kojim drugim, koji slobodnoj individui ne dozvoljava da se ostvari nego se mora utopiti u kolektiv kojeg nužno vodi “nepogrešivi vođa”. Zar nije komunizam bio nešto novo u XX stoljeću? Nije bio konzervativan ni u čemu i rušio je stare vrijednosti, ali je zbog kolektivizma, koju je naglašavala ta ideologija, imao velika postignuća. Raspao se SSSR, ali ne i ideja o tome da je čovjek prije svega društveno biće, a onda pojedinac. O čemu nitko ne vodi računa. štoviše. sve se atomizira, razbija na amorfno krdo individua, bez ideje o tome tko su, što su, što ih povezuje i čemu bi trebali težiti.
Travis:
Komunizam se pokazao prilično konzervativnim i krajnje kolektivističkim. Svi znamo da u komunizmu nismo smjeli kritizirati vođu i sistem a da ne dobijemo za to sankciju. To rađa frustraciju i neslobodu. Osim toga komunizam se hranio mitovima u koje su nas desetljećima uvjeravali i koji su se urušili kao kula od karata. Isto kao što nas sada hrane mitovima nacionalizma koji će se jednog dana isto tako urušiti. Svi kolektivizmi 20. stoljeća su povijesno i trajno poraženi kao neuspješni. Interakcija slobodnih pojedinaca stvaraju slobodni kolektiv sretnih ljudi. Možda nekada izgleda kaotično ali se dokazao prilično žilavim. Uostalom, zašto sva sirotinja svijeta želi imigrirati baš u liberalne demokracije?
Istina"
Još je RF-u prerano tvrditi da vodi jedini ispravni civilizacijski front.
I one političko-ekonomske izbjeglice, koje su u Moskvi kolektivno vođene uz policijsko-vojnu pratnju, su, na kraju, ”završile” u skandinavskim zemljama: dakle još uvijek je prisutna migracija Istok — Zapad, iako je ista prilično poremećena nakon recentne svj. ekonomske krize 2008. god., kada su Portugalci i Španci masovno odlazili u Sjevernu Afriku i Južnu Ameriku, dok je trend odlazaka svakoga bolje situiranog Evropljanina u Južnu Ameriku ili Južnu Evropu prisutan, već, dva desetljeća.
Svakako bih prije poantirao da je otvorena ta vertikala Sjever — Jug i Jug — Sjever, barem populacijski, a to će, naravno, utjecati i na njen ekonomski značaj.
No kolektivizam rus. tipa ima i mnoge blagorodnosti: recimo Putinova zabrana povratka teroristima, rus. državljanima, u RF — možemo samo zamisliti šta bi se dogodilo da je emigrantsko-teroristički element imao otvorenu kartu povratka u bivšu Jugoslaviju, jer se vidi koliko je spomenuti uspio napraviti kroz 10 god. nakon Titove smrti, što je prilično dȕg period raspada jedne moćne države.
Naravno da opservacija može imati i drugu stranu ogledala, pa reći da Putinov čin može proizvesti i kontraefekt, ali mi se trenutno čini da je Rusija odabrala igrati ”na dobru kartu”.
Ključno pitanje je šta će biti nakon Putinove smrti i hoće li pronaći adekvatnog nasljednika ili grupnoga predstavnika (jer u doba globalizma takav sustav ne može vječno trajati)?!
I Mongolima, muslimanima, generalno Azijatima — koji naseljavaju masovno Rusiju, je prijespomenuta Zapad.
Ko zna, možda RF uspije ”uhvatiti priključak”, naravno uz NRK, ako Istok nekada postane ovo što je danas Zapad, pa priča dobije sretni kraj.