Post by Emperor AAdmin on Dec 21, 2007 23:41:00 GMT -5
Jedan covek, jedna pustolovina
Covek iz Tanganjike
Jedan od glavnih likova gerilskog rata u Tanganjiki (1914-1918)
Ishod je bila tragedija, zastrasujuca i uzaludna. Tome su doprineli uzasni dogadjaji koji su upropastili zivot citavim generacijama zbog zauzimanja nekoliko kvadratnih kilometara teritorije i ratnicka masta, zasede, dugi brzi marsevi i munjeviti manevri. A tamo dole, u istocnoj Africi, jedan covek za samo cetiri godine postao je prava legenda zbog snalazljivosti, vitestva, profesionalne genijalnosti i humanosti.
Paul Letov fon Forbek, plemic i profesionalni vojnik, komandant nemackih snaga u istocnoj Africi, u Tanganjiki, veteran iz Bokserskih ratova 1900/1901. i iz Herera u jugozapadnoj Africi 1904/1906. godine. Kad je rat poceo, on je uz sebe imao svega 260 nemackih vojnika i 2400 domorodaca, kolonijalnih vojnika - askera - koji su odrzavali mir.
Ubedjeni da Berlinski akt iz 1884, koji se ticao neutralnosti africkih zemalja delte reke Kongo vise ne vazi, Englezi su otpoceli operacije. Dar es Salam, glavni grad nemacke Tanganjike i Tanga, bombardovani su s mora.
Ipak, postojalo je nesto sto Englezima nije dopustalo da mirno spavaju: prisustvo ’’Kenigsberga’’, najveceg, najmocnijeg i najbrzeg broda u ovoj oblasti. Dok se on tu nalazio, nijedno saveznicko utvrdjenje u Indijskom okeanu nije bilo mirno, niti bi zauzimanje nemacke kolonije bilo sigurno. Znalo se samo da ova krstarica vreba iz voda oko istocne Afrike. Proci ce meseci dok ne bude otkrivena na oko 25 kilometara od usca reke Rufidzi, a nece biti moguce izbaciti je iz borbe pre jula 1915. godine. Dobro sakriveni topovi i posada pokazace se kao tvrd orah za slamanje.
U Tangi se jedno britansko iskrcavanje zavrsilo teskim porazom. Hiljadu vojnika domorodaca borilo se pod komandom Nemaca i oteralo osam hiljada Indijaca. Medju Nemcima moral se uzdigao do nevidjenih visina: bio je to ko zna koji po redu dokaz njihove vojne nadmoci.
Borbe su se nastavile sve do velike britanske ofanzive u martu 1916. godine. Medjutim, ono sto je po misljenju Engleza trebalo da se okonca za mesec-dva, preraslo je u rat bez kraja i konca. Nemci se povuku, pa napadnu (u Mahivi oktobra 1917. britanska pesadija izgubila je 2700 od 4900 vojnika), pa opet nestanu.
Iako su u septembru 1916. godine zauzeli oko 85 odsto nemackih poseda, glavni grad, priobalje i velika jezera, Englezi i dalje nisu mogli da se domognu vojske Letova Forbeka.
Novembra 1917. Forbek ulazi u Mozambik, portugalski posed, sa 278 Evropljana, 16 hiljada askera i cetiri hiljade nosaca. Tamo ostaje deset meseci hraneci se cime stigne i otimajuci od Portugalaca oruzje i municiju. A kad su ga gonioci saterali u cosak, mala vojska vraca se u nemacku istocnu Afriku da bi napala Severnu Rodeziju, gde vest da je 11. novembra potpisano primirje stavlja tacku na ovo vojevanje.
Nesumnjivi heroj ove duge borbe je on, pruski plemic. Na cudesan nacin ostvario je svoj cilj da uposli najveci moguci broj engleskih trupa povlaceci ih s drugih, mnogo vaznijih frontova. Ovo njegovo umece kostalo je Veliku Britaniju dvanaest miliona ondasnjih funti i tri puta vise poginulih vojnika nego u Burskom ratu.
Na kraju sukoba u novembru 1918. godine Forbek je jos pod oruzjem, nepobedjen. Snaga licnosti, profesionalna sposobnost i umece u komandovanju ljudima ucinili su ga jednom od malobrojnih legendarnih licnosti Prvog svetskog rata.
Atilio Mikeluci
link
Covek iz Tanganjike
Jedan od glavnih likova gerilskog rata u Tanganjiki (1914-1918)
Ishod je bila tragedija, zastrasujuca i uzaludna. Tome su doprineli uzasni dogadjaji koji su upropastili zivot citavim generacijama zbog zauzimanja nekoliko kvadratnih kilometara teritorije i ratnicka masta, zasede, dugi brzi marsevi i munjeviti manevri. A tamo dole, u istocnoj Africi, jedan covek za samo cetiri godine postao je prava legenda zbog snalazljivosti, vitestva, profesionalne genijalnosti i humanosti.
Paul Letov fon Forbek, plemic i profesionalni vojnik, komandant nemackih snaga u istocnoj Africi, u Tanganjiki, veteran iz Bokserskih ratova 1900/1901. i iz Herera u jugozapadnoj Africi 1904/1906. godine. Kad je rat poceo, on je uz sebe imao svega 260 nemackih vojnika i 2400 domorodaca, kolonijalnih vojnika - askera - koji su odrzavali mir.
Ubedjeni da Berlinski akt iz 1884, koji se ticao neutralnosti africkih zemalja delte reke Kongo vise ne vazi, Englezi su otpoceli operacije. Dar es Salam, glavni grad nemacke Tanganjike i Tanga, bombardovani su s mora.
Ipak, postojalo je nesto sto Englezima nije dopustalo da mirno spavaju: prisustvo ’’Kenigsberga’’, najveceg, najmocnijeg i najbrzeg broda u ovoj oblasti. Dok se on tu nalazio, nijedno saveznicko utvrdjenje u Indijskom okeanu nije bilo mirno, niti bi zauzimanje nemacke kolonije bilo sigurno. Znalo se samo da ova krstarica vreba iz voda oko istocne Afrike. Proci ce meseci dok ne bude otkrivena na oko 25 kilometara od usca reke Rufidzi, a nece biti moguce izbaciti je iz borbe pre jula 1915. godine. Dobro sakriveni topovi i posada pokazace se kao tvrd orah za slamanje.
U Tangi se jedno britansko iskrcavanje zavrsilo teskim porazom. Hiljadu vojnika domorodaca borilo se pod komandom Nemaca i oteralo osam hiljada Indijaca. Medju Nemcima moral se uzdigao do nevidjenih visina: bio je to ko zna koji po redu dokaz njihove vojne nadmoci.
Atilio Mikeluci rodjen je u Istri 1930. godine. Po obrazovanju arhitekta, deset godina putovao je Afrikom baveci se raznim poslovima. Od 1970. zivi u Italiji. Gotovo iz zabave poceo je prvo da crta, a onda i da pise tekstove za stripove. Krajem 1972. godine pocinje da radi za izdavacku kucu „Korijere dela sera”. Usledila su izdanja „Paolina”, „Lanco”, „CEPIM”. Radio je i ilustracije za izdavacku kucu „Ricoli”’ i za posebna izdanja „Grupe interkoner”.
Borbe su se nastavile sve do velike britanske ofanzive u martu 1916. godine. Medjutim, ono sto je po misljenju Engleza trebalo da se okonca za mesec-dva, preraslo je u rat bez kraja i konca. Nemci se povuku, pa napadnu (u Mahivi oktobra 1917. britanska pesadija izgubila je 2700 od 4900 vojnika), pa opet nestanu.
Iako su u septembru 1916. godine zauzeli oko 85 odsto nemackih poseda, glavni grad, priobalje i velika jezera, Englezi i dalje nisu mogli da se domognu vojske Letova Forbeka.
Novembra 1917. Forbek ulazi u Mozambik, portugalski posed, sa 278 Evropljana, 16 hiljada askera i cetiri hiljade nosaca. Tamo ostaje deset meseci hraneci se cime stigne i otimajuci od Portugalaca oruzje i municiju. A kad su ga gonioci saterali u cosak, mala vojska vraca se u nemacku istocnu Afriku da bi napala Severnu Rodeziju, gde vest da je 11. novembra potpisano primirje stavlja tacku na ovo vojevanje.
Nesumnjivi heroj ove duge borbe je on, pruski plemic. Na cudesan nacin ostvario je svoj cilj da uposli najveci moguci broj engleskih trupa povlaceci ih s drugih, mnogo vaznijih frontova. Ovo njegovo umece kostalo je Veliku Britaniju dvanaest miliona ondasnjih funti i tri puta vise poginulih vojnika nego u Burskom ratu.
Na kraju sukoba u novembru 1918. godine Forbek je jos pod oruzjem, nepobedjen. Snaga licnosti, profesionalna sposobnost i umece u komandovanju ljudima ucinili su ga jednom od malobrojnih legendarnih licnosti Prvog svetskog rata.
Atilio Mikeluci
link