Post by Emperor AAdmin on Dec 22, 2007 0:21:05 GMT -5
Zabavnikova Internet jedrilica
Opijeni mrezom
Oni se ponasaju slicno alkoholicarima: krisom plove Internetom, polako se udaljavaju od prijatelja i rodbine provodeci sve slobodno vreme - ispred kompjutera
Vremena se menjaju znatno brze nego sto smo to mogli da pretpostavimo. O tome, nazalost, mogu da svedoce uglavnom oni koji imaju vreme iza sebe, dakle, ljudi koji su manje ili vise - stari. Na primer, generacija koja je odrasla s Internetom mozda i nije u stanju da zamisli kakav je uopste bio zivot pre pojave svetske racunarske mreze.
Zaista, kakav je bio?
Jednostavno receno: bio je drugaciji.
Najnoviji americki statisticki podaci pokazuju da svaka osma osoba u SAD gaji neki oblik bolesnog odnosa prema Internetu, te ga koristi otprilike kao sto alkoholicar poseze za bocom pica. Profesori psihijatrije s uglednog Stenford univerziteta u Kaliforniji smatrali su da su pomenuti podaci znak za uzbunu, pa su prionuli na rad istrazujuci ponasanje ljudi upravo u odnosu na Internet. Ishod ih je iznenadio i potvrdio crne slutnje.
Dve i po hiljade ljudi bilo je obuhvaceno ovim naucnim ispitivanjem. Cak cetrnaest odsto ispitanih potvrdilo je da pati ukoliko ne moze svakodnevno da pristupi Internetu, bez obzira na to da li su ucenici, zaposleni, nezaposleni ili su na godisnjem odmoru. U stvari, neutaziva potreba za Mrezom posebno se javlja bas dok su ljudi na odmoru! Ukoliko ne koriste Internet, posle samo dva-tri dana kod izvesnih ljudi uocava se i neka vrsta poremecaja u ponasanju. Covek pati, nervozan je i razdrazljiv. Jedino bi pristup Mrezi mogao da ga smiri!
Dvanaest odsto ispitanika priznalo je da „plovi” Internetom neuporedivo duze nego sto su nameravali i da za to vreme osecaju kao da su „zakucani” ispred ekrana, hipnotisani. Drugim recima, zaboravljaju na vreme. Sest odsto ljudi nedvosmisleno je zakljucilo da su se njihovi odnosi s okolinom, porodicom i prijateljima pogorsali otkako najveci deo slobodnog vremena provode ispred racunara zaokupljeni Internetom.
Medjutim, ono sto je najvise zabrinulo profesore Stenforda jeste ponasanje korisnika Interneta: njihovo povlacenje u sebe. Naime, mnogi tvrde kako uvek krisom od ukucana i kolega na poslu pristupaju Internetu. To cine tako da niko ne vidi i ne zna sta zapravo rade, kao da se bave necim sto je zabranjeno. Naravno, Internet je prepun „zabranjenog voca”, ali to nije bila tema istrazivanja.
Zabrinjavajuce su takodje bile i ispovesti nesrecnih i nezadovoljnih ljudi koji su potvrdili da utehu traze lutajuci Mrezom. Drugim recima, ljudi pristupaju Internetu kako bi popravili stanje svog duha, odnosno duse, da bi se nekako sami izlecili. Slicno se ponasaju i alkoholicari i narkomani, tvrde psihijatri sa Stenforda.
Vecina Internet zavisnika pristupa Mrezi bez nekog narocitog razloga, osecajuci potrebu da „svrljaju” po njoj ili, bar, da provere postu. U svakom slucaju, broj ljudi koji se obracaju psihoterapeutima za pomoc zbog bolesnog odnosa prema racunaru, tacnije svetskoj mrezi, u SAD je svakodnevno u porastu.
Zbog toga, neka ovoga puta tekst ostane bez preporuke koju bi zanimljivu i korisnu adresu na Internetu mozda trebalo posetiti. Ima ih bez sumnje puno i o tome cemo sledecom prilikom. Umesto toga, posetite nekog prijatelja, ne virtuelnog, vec pravog, od krvi i mesa. Popijte caj s ukucanima. Mreza ceka. I sve vise se puni podacima...
M. Ognjanovic
link
Opijeni mrezom
Oni se ponasaju slicno alkoholicarima: krisom plove Internetom, polako se udaljavaju od prijatelja i rodbine provodeci sve slobodno vreme - ispred kompjutera
Vremena se menjaju znatno brze nego sto smo to mogli da pretpostavimo. O tome, nazalost, mogu da svedoce uglavnom oni koji imaju vreme iza sebe, dakle, ljudi koji su manje ili vise - stari. Na primer, generacija koja je odrasla s Internetom mozda i nije u stanju da zamisli kakav je uopste bio zivot pre pojave svetske racunarske mreze.
Zaista, kakav je bio?
Jednostavno receno: bio je drugaciji.
Najnoviji americki statisticki podaci pokazuju da svaka osma osoba u SAD gaji neki oblik bolesnog odnosa prema Internetu, te ga koristi otprilike kao sto alkoholicar poseze za bocom pica. Profesori psihijatrije s uglednog Stenford univerziteta u Kaliforniji smatrali su da su pomenuti podaci znak za uzbunu, pa su prionuli na rad istrazujuci ponasanje ljudi upravo u odnosu na Internet. Ishod ih je iznenadio i potvrdio crne slutnje.
Dve i po hiljade ljudi bilo je obuhvaceno ovim naucnim ispitivanjem. Cak cetrnaest odsto ispitanih potvrdilo je da pati ukoliko ne moze svakodnevno da pristupi Internetu, bez obzira na to da li su ucenici, zaposleni, nezaposleni ili su na godisnjem odmoru. U stvari, neutaziva potreba za Mrezom posebno se javlja bas dok su ljudi na odmoru! Ukoliko ne koriste Internet, posle samo dva-tri dana kod izvesnih ljudi uocava se i neka vrsta poremecaja u ponasanju. Covek pati, nervozan je i razdrazljiv. Jedino bi pristup Mrezi mogao da ga smiri!
Dvanaest odsto ispitanika priznalo je da „plovi” Internetom neuporedivo duze nego sto su nameravali i da za to vreme osecaju kao da su „zakucani” ispred ekrana, hipnotisani. Drugim recima, zaboravljaju na vreme. Sest odsto ljudi nedvosmisleno je zakljucilo da su se njihovi odnosi s okolinom, porodicom i prijateljima pogorsali otkako najveci deo slobodnog vremena provode ispred racunara zaokupljeni Internetom.
Medjutim, ono sto je najvise zabrinulo profesore Stenforda jeste ponasanje korisnika Interneta: njihovo povlacenje u sebe. Naime, mnogi tvrde kako uvek krisom od ukucana i kolega na poslu pristupaju Internetu. To cine tako da niko ne vidi i ne zna sta zapravo rade, kao da se bave necim sto je zabranjeno. Naravno, Internet je prepun „zabranjenog voca”, ali to nije bila tema istrazivanja.
Zabrinjavajuce su takodje bile i ispovesti nesrecnih i nezadovoljnih ljudi koji su potvrdili da utehu traze lutajuci Mrezom. Drugim recima, ljudi pristupaju Internetu kako bi popravili stanje svog duha, odnosno duse, da bi se nekako sami izlecili. Slicno se ponasaju i alkoholicari i narkomani, tvrde psihijatri sa Stenforda.
Vecina Internet zavisnika pristupa Mrezi bez nekog narocitog razloga, osecajuci potrebu da „svrljaju” po njoj ili, bar, da provere postu. U svakom slucaju, broj ljudi koji se obracaju psihoterapeutima za pomoc zbog bolesnog odnosa prema racunaru, tacnije svetskoj mrezi, u SAD je svakodnevno u porastu.
Zbog toga, neka ovoga puta tekst ostane bez preporuke koju bi zanimljivu i korisnu adresu na Internetu mozda trebalo posetiti. Ima ih bez sumnje puno i o tome cemo sledecom prilikom. Umesto toga, posetite nekog prijatelja, ne virtuelnog, vec pravog, od krvi i mesa. Popijte caj s ukucanima. Mreza ceka. I sve vise se puni podacima...
M. Ognjanovic
link