Post by Emperor AAdmin on Dec 22, 2007 1:33:07 GMT -5
Domace svinje: Pametne, ukusne i nesrecne
Kad se rodi, prase je tesko kilogram do kilogram i po! Za cetiri nedelje ima vec tridesetak kilograma, a sa dva meseca gotovo sezdeset. Sa godinu dana svinja je teska i do sto sezdeset kilograma. Tovljene svinje imaju i do cetiristo kilograma!
Svinja je najisplativija domaca zivotinja. Izgleda da su ljudi to od davnina znali. Uostalom, mozda su je zato pre mnogo godina i pripitomili. Bilo je to u Kini, pre vise od deset milenijuma! U Novi svet doneo ih je Kolumbo. Ali, ovu pricu o svinjama i prasicima ipak pocinjemo jednom urbanom legendom. Postoji mogucnost da ce posle citanja nekima omeksati srce, pa ce odluciti da postanu vegetarijanci... Ili ce bar „drugim ocima” posmatrati praznicne trpeze...
Naime, u Kaliforniji i danas navodno zivi jedan uspesan covek naseg porekla. Jednoga dana, u posetu mu je dosao kum iz Srbije. Blizila se slava domacina i gost je zeleo da mu pomogne kako bi obelezili praznik bas onako kako se to cini i u domovini. Medjutim, uzaludno je pokusavao da u mesarama nadje neko prasence. Jer, klanje prasica tamo je zabranjeno, buduci da ih spremaju za tov i priplod...
Tumarajuci po gradu, kum je naposletku nasao prodavnicu kucnih ljubimaca i tu slatko malo prase. Licilo je na glavnog „glumca” iz filma Krisa Nunana iz 1995. godine... Isti Bejb... Buduci da je stranac, covek iz Srbije ostavio je u prodavnici kucnih ljubimaca podatke svog kuma i poneo prasence. I, kao sto moze da se pretpostavi, prase je zavrsilo na trpezi. Gosti su bili odusevljeni posluzenjem.
Sveti Antun, zastitnik svinja i domacih zivotinja.
„Odbeglo” prase
A onda su, posle izvesnog vremena, telefonirali iz prodavnice kucnih ljubimaca raspitujuci se da li je prasence vakcinisano i kako mu je u novom okruzenju. Domacin, koji je vec zaboravio sta je zapravo ucinio njegov kum, bio je zbunjen. Zamuckujuci, rekao je da je prase pobeglo od kuce... Bilo je jasno da nesto krije. Prozreli su ga i prijavili. Nakon toga sest meseci morao je redovno da posecuje psihoterapeuta koji je nastojao da se uhvati u kostac s njegovim krvolocnim mislima. I delima.
Jadni prasici, posebno u ovo doba. Jer, vreme je svinjokolja... Ali, treba imati u vidu da nismo mi jedini koji jedemo prasice: u jednom delu Kine prasice prinose kao zrtvu jer postoji verovanje da donosi srecu i blagostanje.
Zasto ne reci onda jadni i pilici, guske, patke, telad i ostale zivotinje koje sluze za ishranu ljudi? U svetu postoji nezvanicni pravilnik, „Юell fare”, koji odredjuje kako poljoprivredni proizvodjaci treba da postupaju prema zivotinjama. Najpre, kako da ih hrane, koliko recimo svinja moze da bude u jednom oboru (da imaju dovoljno prostora), u kakvim vozilima treba da ih prevoze i naposletku koliko najvise vremena moze da prodje od trenutka kad ih pripreme za klanje do samog cina. Jer, nema sumnje da zivotinje predosecaju sta ce im se dogoditi...
Brojno potomstvo, malobrojni rodonacelnici
Vratimo se svinjama. Svinje su sisari iz reda papkara, familije svinja. Rec je ranostasnim zivotinjama jer vec posle sest meseci mogu da se razmnozavaju, a obicno sa dvanaest do cetrnaest meseci daju prvo potomstvo. Prasad se tovi od najranijeg doba. Kad navrsi godinu dana, svinja moze da bude teska i do sto sezdeset kilograma. Tovljenjem svinja postigne tezinu od dvesta do cetiristo kilograma, zavisno od rase, pola i tova.
Osim toga, svinja je veoma plodna zivotinja: obicno se prasi dva puta godisnje, dajuci cetiri do petnaestoro prasadi, sto znaci da jedna krmaca moze godisnje da oprasi i do trideset prasica. Kad se rodi, prase je tesko kilogram do kilogram i po! Za cetiri nedelje ima vec tridesetak kilograma, a sa dva meseca gotovo sezdeset.
Krmaca i njen porod: da li slute sta im se sprema?
Svinja je svastojed, tako da, sto se ishrane tice, nema narocitih muka. I, naposletku, daje proizvode kojima se covek hrani. Sem mesa, to su razne preradjevine, konzervisano meso i koza.
Pitoma svinja u zooloskom sistemu ima dosta srodnika, ali samo dva rodonacelnika: azijsku ili indijsku divlju svinju (sus vittatus) i evropsku svinju (sus scrofa ferus). Azijska divlja svinja glavni je rodonacelnik azijskih pitomih svinja, a preko njih i plemenitih rasa nastalih ukrstanjem azijskih i evropskih pitomih svinja (na primer, engleskih belih svinja). Divljih azijskih svinja ima i danas na Javi, na Sumatri, kao i na drugim ostrvima Malajskog arhipelaga, u Indiji i Japanu. S druge strane, evropska divlja svinja, rodonacelnik svih evropskih primitivnih rasa, rasprostranjena je sirom Evrope, ali i u Aziji, i dopire sve do Himalaja. Ima je cak i u severnoj Africi. Zanimljivo je da se evropska divlja svinja pari jednako plodno s pitomim svinjama, sto je bilo znacajno za stvaranje odredjenih rasa. Izmedju evropske i azijske divlje svinje postoje jasne razlike u spoljasnjem izgledu, kao i unutrasnjoj gradji. Mesanjem azijskih i evropskih domacih svinja postale su mnoge plemenite rase.
Poklon knjaza Milosa
Domace rase svinja proizvod su nasih uslova. To su siska (koja potice od divlje svinje), pokrivena gustim, grubim i dugim cekinjama, sumadinka (dugog snaznog rila, koja ima kovrdzave cekinje), turopoljka, mangulica koju i Madjari smatraju svojom rasom svinja.
Postoji prica da je knjaz Milos 1833. godine madjarskom vlastelinu, palatinu Josifu poklonio dvanaest sumadijskih svinja - dva nerasta i deset krmaca. On ih je smestio na svom dobru i dalje ih hranio i negovao. One su gojaznoscu prevazisle madjarske rase potiskujuci ih sve vise... tako su postale najbrojnije u Madjarskoj. Tu su i suboticka, crna slavonska svinja, moravsko svinjce, sarena resavka, cernopasasta svinja, domaca mesnata svinja...
Najveci stripski (Asteriks) utamanitelj prasica (divljih)
Inace, u najvecem delu Vojvodine bilo je uobicajeno da se svinje rano ujutru teraju u „cordu”. Svaka kuca u selu izjutra je terala svojih nekoliko krmaca na „sokak” gde ih je sve zajedno opstinski svinjar vodio na pasnjak, odnosno - ledine. Na pasnjaku su svinje ostajale citav dan, sve do zalaska sunca kad su se vracale da bi prenocile u svinjcu. kad bi dosle na pasnjak, obicno se svinjama davao po klip kukuruza, a po dolasku s pase - pomije. Krmace koje su se oprasile, dolazile su u podne kuci da bi podojile prasad, i vracale su se na pasnjak. Za razliku od Vojvodine, u drugim delovima Srbije svinje su gajene u vocnjacima, u blizini kuce, te su pored pomija jele opalo voce, zrnevlje i slicno.
Medju strane poznate rase svinja spadaju beksir, kornval, tamvort, mali jorksir, veliki jorksir, nemacka plemenita svinja, mirgorodska svinja, danska bela svinja, belgijska pijetren svinja, ukrajinska stepska svinja, americki andras, minesota, montana, merilend, lakomb, cester vajt, tamvort...
U oba pola svinje postoje organi koji proizvode celije za razmnozavanje, zatim organi koji dovode te celije do mesta gde ce se obaviti zametanje ploda, kao i organi za parenje. Kod krmaca postoje i organi koji stvaraju povoljne uslove za razvoj i ishranu ploda, kao i organi koji sluze kao put kojim plod izlazi u spoljni svet.
Kod krmaca se u organe za razmnozavanje ubrajaju i mlecne zlezde koje pruzaju prvu ishranu novorodjenoj prasadi. inace, bremenitost krmaca traje od 114 do 116 dana, oko tri meseca i tri nedelje. Tada prasici dolaze na svet. Onda uzgajivaci pocinju da ih tove... Ostalo je, sto se njihovog zivota tice, dobro poznata, tuzna prica.
Mirjana Ognjanovic
link
Kad se rodi, prase je tesko kilogram do kilogram i po! Za cetiri nedelje ima vec tridesetak kilograma, a sa dva meseca gotovo sezdeset. Sa godinu dana svinja je teska i do sto sezdeset kilograma. Tovljene svinje imaju i do cetiristo kilograma!
Svinja je najisplativija domaca zivotinja. Izgleda da su ljudi to od davnina znali. Uostalom, mozda su je zato pre mnogo godina i pripitomili. Bilo je to u Kini, pre vise od deset milenijuma! U Novi svet doneo ih je Kolumbo. Ali, ovu pricu o svinjama i prasicima ipak pocinjemo jednom urbanom legendom. Postoji mogucnost da ce posle citanja nekima omeksati srce, pa ce odluciti da postanu vegetarijanci... Ili ce bar „drugim ocima” posmatrati praznicne trpeze...
Naime, u Kaliforniji i danas navodno zivi jedan uspesan covek naseg porekla. Jednoga dana, u posetu mu je dosao kum iz Srbije. Blizila se slava domacina i gost je zeleo da mu pomogne kako bi obelezili praznik bas onako kako se to cini i u domovini. Medjutim, uzaludno je pokusavao da u mesarama nadje neko prasence. Jer, klanje prasica tamo je zabranjeno, buduci da ih spremaju za tov i priplod...
Tumarajuci po gradu, kum je naposletku nasao prodavnicu kucnih ljubimaca i tu slatko malo prase. Licilo je na glavnog „glumca” iz filma Krisa Nunana iz 1995. godine... Isti Bejb... Buduci da je stranac, covek iz Srbije ostavio je u prodavnici kucnih ljubimaca podatke svog kuma i poneo prasence. I, kao sto moze da se pretpostavi, prase je zavrsilo na trpezi. Gosti su bili odusevljeni posluzenjem.
Sveti Antun, zastitnik svinja i domacih zivotinja.
„Odbeglo” prase
A onda su, posle izvesnog vremena, telefonirali iz prodavnice kucnih ljubimaca raspitujuci se da li je prasence vakcinisano i kako mu je u novom okruzenju. Domacin, koji je vec zaboravio sta je zapravo ucinio njegov kum, bio je zbunjen. Zamuckujuci, rekao je da je prase pobeglo od kuce... Bilo je jasno da nesto krije. Prozreli su ga i prijavili. Nakon toga sest meseci morao je redovno da posecuje psihoterapeuta koji je nastojao da se uhvati u kostac s njegovim krvolocnim mislima. I delima.
Jadni prasici, posebno u ovo doba. Jer, vreme je svinjokolja... Ali, treba imati u vidu da nismo mi jedini koji jedemo prasice: u jednom delu Kine prasice prinose kao zrtvu jer postoji verovanje da donosi srecu i blagostanje.
Zasto ne reci onda jadni i pilici, guske, patke, telad i ostale zivotinje koje sluze za ishranu ljudi? U svetu postoji nezvanicni pravilnik, „Юell fare”, koji odredjuje kako poljoprivredni proizvodjaci treba da postupaju prema zivotinjama. Najpre, kako da ih hrane, koliko recimo svinja moze da bude u jednom oboru (da imaju dovoljno prostora), u kakvim vozilima treba da ih prevoze i naposletku koliko najvise vremena moze da prodje od trenutka kad ih pripreme za klanje do samog cina. Jer, nema sumnje da zivotinje predosecaju sta ce im se dogoditi...
Brojno potomstvo, malobrojni rodonacelnici
Vratimo se svinjama. Svinje su sisari iz reda papkara, familije svinja. Rec je ranostasnim zivotinjama jer vec posle sest meseci mogu da se razmnozavaju, a obicno sa dvanaest do cetrnaest meseci daju prvo potomstvo. Prasad se tovi od najranijeg doba. Kad navrsi godinu dana, svinja moze da bude teska i do sto sezdeset kilograma. Tovljenjem svinja postigne tezinu od dvesta do cetiristo kilograma, zavisno od rase, pola i tova.
Osim toga, svinja je veoma plodna zivotinja: obicno se prasi dva puta godisnje, dajuci cetiri do petnaestoro prasadi, sto znaci da jedna krmaca moze godisnje da oprasi i do trideset prasica. Kad se rodi, prase je tesko kilogram do kilogram i po! Za cetiri nedelje ima vec tridesetak kilograma, a sa dva meseca gotovo sezdeset.
Krmaca i njen porod: da li slute sta im se sprema?
Svinja je svastojed, tako da, sto se ishrane tice, nema narocitih muka. I, naposletku, daje proizvode kojima se covek hrani. Sem mesa, to su razne preradjevine, konzervisano meso i koza.
Pitoma svinja u zooloskom sistemu ima dosta srodnika, ali samo dva rodonacelnika: azijsku ili indijsku divlju svinju (sus vittatus) i evropsku svinju (sus scrofa ferus). Azijska divlja svinja glavni je rodonacelnik azijskih pitomih svinja, a preko njih i plemenitih rasa nastalih ukrstanjem azijskih i evropskih pitomih svinja (na primer, engleskih belih svinja). Divljih azijskih svinja ima i danas na Javi, na Sumatri, kao i na drugim ostrvima Malajskog arhipelaga, u Indiji i Japanu. S druge strane, evropska divlja svinja, rodonacelnik svih evropskih primitivnih rasa, rasprostranjena je sirom Evrope, ali i u Aziji, i dopire sve do Himalaja. Ima je cak i u severnoj Africi. Zanimljivo je da se evropska divlja svinja pari jednako plodno s pitomim svinjama, sto je bilo znacajno za stvaranje odredjenih rasa. Izmedju evropske i azijske divlje svinje postoje jasne razlike u spoljasnjem izgledu, kao i unutrasnjoj gradji. Mesanjem azijskih i evropskih domacih svinja postale su mnoge plemenite rase.
Poklon knjaza Milosa
Domace rase svinja proizvod su nasih uslova. To su siska (koja potice od divlje svinje), pokrivena gustim, grubim i dugim cekinjama, sumadinka (dugog snaznog rila, koja ima kovrdzave cekinje), turopoljka, mangulica koju i Madjari smatraju svojom rasom svinja.
Postoji prica da je knjaz Milos 1833. godine madjarskom vlastelinu, palatinu Josifu poklonio dvanaest sumadijskih svinja - dva nerasta i deset krmaca. On ih je smestio na svom dobru i dalje ih hranio i negovao. One su gojaznoscu prevazisle madjarske rase potiskujuci ih sve vise... tako su postale najbrojnije u Madjarskoj. Tu su i suboticka, crna slavonska svinja, moravsko svinjce, sarena resavka, cernopasasta svinja, domaca mesnata svinja...
Najveci stripski (Asteriks) utamanitelj prasica (divljih)
Inace, u najvecem delu Vojvodine bilo je uobicajeno da se svinje rano ujutru teraju u „cordu”. Svaka kuca u selu izjutra je terala svojih nekoliko krmaca na „sokak” gde ih je sve zajedno opstinski svinjar vodio na pasnjak, odnosno - ledine. Na pasnjaku su svinje ostajale citav dan, sve do zalaska sunca kad su se vracale da bi prenocile u svinjcu. kad bi dosle na pasnjak, obicno se svinjama davao po klip kukuruza, a po dolasku s pase - pomije. Krmace koje su se oprasile, dolazile su u podne kuci da bi podojile prasad, i vracale su se na pasnjak. Za razliku od Vojvodine, u drugim delovima Srbije svinje su gajene u vocnjacima, u blizini kuce, te su pored pomija jele opalo voce, zrnevlje i slicno.
Medju strane poznate rase svinja spadaju beksir, kornval, tamvort, mali jorksir, veliki jorksir, nemacka plemenita svinja, mirgorodska svinja, danska bela svinja, belgijska pijetren svinja, ukrajinska stepska svinja, americki andras, minesota, montana, merilend, lakomb, cester vajt, tamvort...
U oba pola svinje postoje organi koji proizvode celije za razmnozavanje, zatim organi koji dovode te celije do mesta gde ce se obaviti zametanje ploda, kao i organi za parenje. Kod krmaca postoje i organi koji stvaraju povoljne uslove za razvoj i ishranu ploda, kao i organi koji sluze kao put kojim plod izlazi u spoljni svet.
Kod krmaca se u organe za razmnozavanje ubrajaju i mlecne zlezde koje pruzaju prvu ishranu novorodjenoj prasadi. inace, bremenitost krmaca traje od 114 do 116 dana, oko tri meseca i tri nedelje. Tada prasici dolaze na svet. Onda uzgajivaci pocinju da ih tove... Ostalo je, sto se njihovog zivota tice, dobro poznata, tuzna prica.
Mirjana Ognjanovic
link