Post by Emperor AAdmin on Dec 22, 2007 1:45:18 GMT -5
4 praznicne strane
Praznici za sve
Cestitka na vise nacina...
...odnosno na razlicitim jezicima. Kako bismo onima koji nisu odavde i ne govore srpski cestitali nastupajuce bozicne praznike?
Ilustrovao Rastko Ciric
Priblizavaju se zimski praznici. Neki ljudi jos se drze starog dobrog obicaja i salju sarene cestitke putem poste. Ali, poslednjih godina vecina se, izgleda, ipak opredelila za elektronsku postu, dok su pojedinci odustali od upucivanja bilo kakvih cestitki s lepim zeljama rodbini, prijateljima, poznanicima... Mozda zaboravljaju da se svako obraduje kad primi ovaj znak paznje. Inace, na vecini cestitki vec je odstampan prigodan tekst na nekoliko jezika: obicno na engleskom, francuskom i ruskom. Stoga pogledajmo kako se bozicni i novogodisnji praznici cestitaju na nekim jezicima, tacnije - u drugim zemljama.
Katalonija: Bon Nadal
Kina (mandarinski): Kung His Hsin Nien bing Chu Shen Tan
Ceska: Prijeme vam vesele vanoce s stastny Novy Rok
Eskimi: Judtlime pivdluarit ukiortame oivdluaritlo
Arabija: Milad Majid
Izrael: Mo’adim Lesimkha
Madjarska: Kellemes Karacsonsy unnepeket
Indonezija: Selamat Hari Natal
Finska: Hyvaa joulua
Malta: Il-Milied It-tajjeb
Navaho Indijanci: Merry Keshmish
Norveska: Gledelig Jul
Portugal: Feliz Natal
Sardinija: Bonu Nadale e prosperu Annu Nou
Samoa: La Maunia Le Lilisimasi La Le Tausaga Fou
Vels: Nadolig Llawen
Litvanija: Linksmu Kaledu
Havaji: Mele Kalikimaka ame Haouli Makahiki Hou
Irska: Nollaig Shona Dhuit
Svedska: God Jul ett gott Nytt Ar
Vijetnam: Chung Mung Giang Sinh
Slovacka: Vesele Vianoce
Turska: Noeliniz Ve Yeni Yiliniz Kutlu Olsun
Govor bilja
Nepokolebljivi bor
Uvek zeleni, uvek svezi, od davnina su na razlicitim stranama sveta jela i bor bili simbol vecnog zivota, stoga i Bozica i Nove godine
U jednom zabacenom seocetu, vece uoci Bozica, decak je krenuo u sumu da donese hrastovu granu kao sto je nalagao stari obicaj. Iduci ka sumi, zaboravio je na vreme i tek kad se nasao u mrkloj noci shvatio je da je okasnio i zabasao tamo gde nije trebalo... Uplasio se i pokusao da nadje put do kuce. Ali, nije mogao da razazna ni prst pred okom. Osim toga, poceo je da pada i sneg. Decak je osetio kako ga obuzima jeza i setio se koliko se samo radovao Bozicu... A mozda ga nece ni docekati! U ogoljenoj mracnoj sumi, odjednom je ugledao kako nesto svetluca. Bila je to srebrna jela prekrivena snegom.
Uplaseni decacic potrcao je do ove sumske svetiljke u tami i legao ispod nje, najzad umiren. Pre nego sto ce spustiti svoju glavicu, jela je savila grane do zemlje i decaku napravila postelju od grancica i pokrila ga... Kad se decak ujutru probudio, iz daljine je zacuo glasove seljana koji su krenuli u potragu za njim. Ugledao je i oca i majku... Tek kad su videli da je decak ziv i zdrav i da nije promrzao, primetili su prekrasno drvo cije su se grane pod tezinom snega savijale do zemlje. Cinilo se da su okicene najlepsim ukrasima od leda. U spomen na taj dogadjaj, jela se kiti za Bozic svecama kao znak svetlosti u tami...
Drvo zivota
Mnoge legende govore o zimzelenom drvecu kao simbolu vecnog zivota, a shodno tome Hristovog rodjenja, kao i Nove godine. Zanimljivo je da i u istocnoj Aziji bor (Pinus picea) oznacava drvo zivota koje i u dubokoj starosti deluje sveze i krepko. Cene ga kao simbol dugovecnosti i bracne srece (iglice zapravo oznacavaju brak). Bor (sung) u kineskoj umetnosti je znak nepokolebljivosti. Svojom postojanoscu produzava zivot... Budisticki svestenici jedu smolu s drveta bora verujuci da ona daruje vecni zivot...
Prema drevnoj druidskoj azbuci, srebrna jela „ailm” odgovara prvom slovu njihove azbuke. Posto je jela i tokom zime zelena, starokeltski svestenici proglasili su je simbolom vecnog zivota i poceli da je slave i prinose joj darove u vreme zimskih svetkovina. Navodno zbog toga, kad su ljudi poceli da slave Bozic, jelka je odmah nasla svoje mesto i u njihovim domovima.
I u najsjajnija vremena starog Egipta jela je bila drvo radjanja i poznata jednako kao i palma. U antickoj Grckoj jela, odnosno elate, bila je sveto drvo Artemide, boginje lova, zastitnice radjanja, cesto prikazivane s mnostvom dojki. Stari Rimljani ukrasavali su svoje kuce granama jele tokom praznika Saturnalija ili su ih poklanjali jedni drugima kao znak srece.
I druge legende govore o tome kako su ljudi poceli da kite jele i borove. U jednoj prici pominje se kako je sveti Bonifacije uoci Bozica video pagane da se okupljaju oko jednog hrasta. Hteli su da pod tim drvetom zrtvuju dete bogu Toru... Sveti Bonifacije pritekao je detetu u pomoc i isekao drvo. Na mestu gde je bio hrast porasla je jela, uvek sveza i zelena. Bio je to bozanski znak. Taj dogadjaj se, prema legendi, zbio u Nemackoj, te je navodno zbog toga u toj zemlji nastao obicaj ukrasavanja jelki za Bozic.
Druga legenda govori o nemackoj vojvotkinji koja je 1611. godine u svom dvorcu pripremila sve za proslavu Bozica, a onda je primetila da je jedan kutak u njenom velikom salonu gotovo prazan. Pogledala je u bastu i videla malu jelu. Naredila je da se iskopa i posadi u veliku saksiju. Prvu jelku u Francuskoj kazu da je okitila vojvotkinja od Orleana. Neki, pak, smatraju da je prva jelka okicena u Alzasu, u Strazburu, odakle se obicaj kicenja jelki prosirio i po Nemackoj...
Jelka princa Alberta
Jedan od najvecih poklonika obicaja kicenja jelki bio je princ Albert, muz engleske kraljice Viktorije. Princ Albert je kraljevsku jelku okitio svecama, susenim vocem i biskvitima. Zbilo se to u dvorcu u Vindzoru 1841. godine. Ubrzo je i englesko plemstvo pocelo da podrazava princa stavljajuci i druge ukrase. Ali, svece su bile neizostavne. Danas su ih zamenile elektricne lampice... Carls Dikens pisao je kako su u drugoj polovini 19. veka Englezi jelke kitili igrackama, lutkama i majusnim muzickim instrumentima, namestajem za lutke, bombonama... Medjutim, Italijani tvrde da su jos u 17. veku kitili drvece. Doduse, to su bile grane lovora. Kitili su ih vocnim „kuglicama”, odnosno suvim smokvama i komadicima obojene hartije.
Pocetkom 19. veka u Americi nije postojao obicaj kicenja jelki. Prvo svedocanstvo o tome potice iz 1830. godine kad su u Pensilvaniji doseljenici iz Nemacke okitili jelku. Dogadjaj nije primljen bas najbolje jer su drugi u kicenju drveta videli paganski obicaj. Ali, malo-pomalo, jelke su pocele da svetlucaju i u Novom svetu... I dok su u Evropi kitili malo zimzeleno drvece, Amerikanci su voleli da seku visoke jele, stavljali ih u svoja dvorista ili unosili u kuce kako bi dosezale sve do tavanice. S pojavom elektricne struje, jelke su se doselile i na gradske trgove gde se i danas mogu naci...
Srebrna jela (Abies alba) pripada porodici pinaceae i zivi u planinama srednje i juzne Evrope. Moze da poraste cak do sezdeset metara. Njeno stablo je pravo, kora gotovo glatka, belicasto-srebrne boje. Lisce (iglice) jele moze biti tamnozeleno s gornje strane i srebrnasto s donje. Sisarke srebrne jele vise na granama, zeleno-smedje su boje i otpadaju s drveta kad su zrele. Srebrna jela voli kisu i hladnocu. Njeno ime potice od latinskog izraza „abire”, sto znaci otici. Misli se na veliku visinu koju jela moze da dostigne.
Pinus Picea, ili bor, takodje pripada porodici Pinaceae i raste u Sredozemlju, kao i na Istoku. Bor je takodje poznat od davnina. Moze da poraste do dvadeset pet metara. Ime potice od pinjola, semenki sisarke ovog cetinara.
Praznicni obicaji
S raspustom u Novu Godinu
Nova godina u najvecem delu sveta proslavlja se 1. januara. To je prvi, svecani dan nove godine prema gregorijanskom kalendaru. I oni koji sebe smatraju miljenicima sudbine, a i oni koji su nesrecni, ocekuju od nove godine promenu - sve najbolje. Smatraju je nekom vrstom preokreta ka mogucem, ocekivanom boljitku. Takvo raspolozenje mozda preovladava i zbog blizine Bozica, praznika kojim hriscani obelezavaju rodjenje Isusa Hrista.
Medjutim, Nova godina ne pada bas za sve stanovnike nase planete u isto vreme. Prema julijanskom kalendaru koga se drzi jedan deo Pravoslavne crkve (Srpska, Ruska, Jerusalimska, Gruzijska pravoslavna crkva), Nova godina nastupa 14. januara. Hebrejska nova godina, odnosno Ros Hasana, slavi se izmedju 5. septembra i 5. oktobra.
Koptska Nova godina obelezava se takodje u septembru. Kineska Nova godina, ili lunarna Nova godina, proslavlja se izmedju 21. januara i 21. februara. Otprilike u isto vreme slavi se i vijetnamska Nova godina. Tibetanska Nova godina pada negde izmedju januara i marta...
Prema gregorijanskom kalendaru, Bozic, rodjenje Hristovo, proslavlja se 25. decembra, a prema julijanskom, koga se drzi i Srpska pravoslavna crkva - 7. januara. I Bozic i Nova godina spadaju u zimske praznike. A dok traju zimski praznici, obicno traje i skolski raspust, sto nije zanemarljiv i nevazan podatak.
Nemacka i Austrija: Marcipan i jelka
Veruje se da obicaj kicenja jelki potice upravo iz Nemacke. Zato je u ovim krajevima okicena jelka gotovo obavezan ukras Bozica i Nove godine. Neizostavni slatkis je i marcipan, a poklone deci donosi - sveti Nikola. Po krovovima seoskih kuca baca se seme psenice kako bi se i ptice pocastile.
Spanija: Pesme i pokloni
U Spaniji proslava Bozica pocinje vec 8. decembra, obelezavanjem bezgresnog zaceca. Bozicne jasle Spanci nazivaju „Nacimientos” i prave ih i postavljaju u crkvama, dvoristima i unutar kuca i stanova. U Spaniji se tokom zimskih praznika cesto pevaju bozicne pesme. Obicaj je takodje da se siromasnima poklanjaju nova odeca i hrana kako bi citava naredna godina protekla u prijateljstvu i razumevanju s drugim ljudima, kao i u blagostanju.
Poljska: Praznik zvezde
Noc uoci Bozica u Poljskoj nazivaju Praznik zvezde. Obicaj je da domacica ne sme da iznese na sto veceru pre nego sto na nebu izadje prva zvezda. Poljaci proslavljaju Bozic uz bogatu trpezu koja obavezno sadrzi dvanaest razlicitih jela - simbol dvanaest meseci. Uvek se ostavlja jedno mesto za stolom, kao znak gostoljubivosti, u slucaju da dodje neocekivani gost. Slicno kao i kod nas, obicaj je da se u svaki od cetiri ugla trpezarije baci zamotuljak psenice, u znak secanja na stalu u kojoj se rodio Isus.
Ilustrovao Dobrosav Bob Zivkovic
Francuska: Pokloni u cipelama
U Francuskoj Bozic Bata ne ostavlja poklone ispod okicene jelke, vec u okacenim carapama ili - u decijim cipelama. Bozicne jasle nazivaju creche. Obicaj je da se na Bozic zapali velika cepanica u ognjistu ili kaminu, a vatra se odrzava citavog dana. Za trpezom, Francuzi tokom zimskih praznika jedu poslastice od kestena ili cokolade.
Finska: Drvo za ptice
Osim sto kite jelke po kucama, u Finskoj (ne u velikim gradovima) obavezno se pored kuce kiti jos jedna jelka. To je jelka za pticice. Ta jelka kiti se grancicama psenice ili kutijama prepunim zita. Ptice slecu na drvo i Bozic protice uz njihov cvrkut.
Praznici za stolom
Nadji badem!
Od prebranca do amareta. Zimski praznici jos su jedna prilika za dobar zalogaj...
Zanimljivo je da je proslava Bozica u Bostonu bila zabranjena od 1659. do 1681. godine. Svako ko bi javno pokazao svecarski duh u vreme Bozica, bio je kaznjen sa pet silinga! Naime, u to vreme medju doseljenicima u Bostonu vladalo je uverenje da je Bozic nazadna svetkovina. U Sjedinjenim Americkim Drzavama Bozic je proglasen za savezni praznik 26. juna 1870. godine.
Proslava Bozica neodvojiva je od raznih kulinarskih djakonija, sto govori i o paganskim korenima svetkovina koje nisu paganske. Shodno tome, bezmalo svaka zemlja ima neki svoj specijalitet, ukljucujuci i nasu.
Bozicu prethodi post, pa se za Badnje vece na domacoj trpezi, pored raznoraznih pita, najcesce nadje posno jelo - pasulj prebranac. Prebranac nije tesko napraviti: potrebno je bar pola kilograma pasulja (takozvanog „tetovca”), isto toliko crnog luka, cetvrt litra ulja, jedna suva crvena paprika, so, biber, aleva paprika, nana, lorber.
Pasulj treba najpre oprati i ostaviti u vodi da nabubri i dobro skuvati (prvu vodu bi trebalo baciti) tako da bude mek. Crni luk valjalo bi proprziti na ulju i dodati pomenute zacine. Kada je to gotovo, sjedine se ocedjeni pasulj i proprzeni luk i stavi u rernu da se zapece.
Osim uobicajenih tortelina u supi (sto je, inace, specijalitet iz Bolonje), u Italiji tokom zimskih praznika, pored ostalog, jedu i amarete, neku vrstu puslica od badema. Kako se prave amareti? Jedna velika solja secera i dva belanca umute se mikserom u cvrst sneg i tome se doda na vrh noza soli, kao i solja sitno iseckanih badema. Dobijen cvrsti sneg vadi se kasikom u obliku loptica i stavlja na podmazan pleh. Amareti se peku na niskoj temperaturi. Tacnije, gotovo se suse.
Francuzi tokom zimskih praznika cesto jedu specijalitete od kestena. Francuski bozicni puding od kestena pravi se na sledeci nacin: pola kilograma ociscenog kestena izmesa se sa dvesta grama secera, sedam kasika maslaca, dve kasike pavlake, sedam zumanaca i snegom od sedam belanaca. Vatrostalna cinija dobro se podmaze, sipa se puding i pece u rerni tridesetak minuta. Puding od kestena sluzi se preliven cokoladom ili slagom.
U Juznoj Americi, tacnije u Cileu, prave bozicni hleb. On se pravi sasvim jednostavno. Tri solje brasna pomesaju se sa 125 grama maslaca, jednom soljom mleka, dve kasicice praska za pecivo, sto grama usecerenih visanja, jednom soljom secera, jednom soljom suvog grozdja, pola solje kandiranog voca, pola solje badema, korom od limuna i dva jajeta. Pece se u podmazanom plehu, na nizoj temperaturi, bar jedan sat.
U Holandiji za Novu godinu jednu pecenu kokosku (ili pile) s kiselim kupusom. Zasto bas kokosku? Jer ona kljuca po zemlji kao sto zivot kljuca godinu za godinu... U Svedskoj, u kohu od pirinca obicno sakriju badem: onaj ko ga nadje (kao kod nas novcic u cesnici) taj ce citave godine imati srece
Pripremila Mirjana Ognjanovic
link
Praznici za sve
Cestitka na vise nacina...
...odnosno na razlicitim jezicima. Kako bismo onima koji nisu odavde i ne govore srpski cestitali nastupajuce bozicne praznike?
Ilustrovao Rastko Ciric
Priblizavaju se zimski praznici. Neki ljudi jos se drze starog dobrog obicaja i salju sarene cestitke putem poste. Ali, poslednjih godina vecina se, izgleda, ipak opredelila za elektronsku postu, dok su pojedinci odustali od upucivanja bilo kakvih cestitki s lepim zeljama rodbini, prijateljima, poznanicima... Mozda zaboravljaju da se svako obraduje kad primi ovaj znak paznje. Inace, na vecini cestitki vec je odstampan prigodan tekst na nekoliko jezika: obicno na engleskom, francuskom i ruskom. Stoga pogledajmo kako se bozicni i novogodisnji praznici cestitaju na nekim jezicima, tacnije - u drugim zemljama.
Katalonija: Bon Nadal
Kina (mandarinski): Kung His Hsin Nien bing Chu Shen Tan
Ceska: Prijeme vam vesele vanoce s stastny Novy Rok
Eskimi: Judtlime pivdluarit ukiortame oivdluaritlo
Arabija: Milad Majid
Izrael: Mo’adim Lesimkha
Madjarska: Kellemes Karacsonsy unnepeket
Indonezija: Selamat Hari Natal
Finska: Hyvaa joulua
Malta: Il-Milied It-tajjeb
Navaho Indijanci: Merry Keshmish
Norveska: Gledelig Jul
Portugal: Feliz Natal
Sardinija: Bonu Nadale e prosperu Annu Nou
Samoa: La Maunia Le Lilisimasi La Le Tausaga Fou
Vels: Nadolig Llawen
Litvanija: Linksmu Kaledu
Havaji: Mele Kalikimaka ame Haouli Makahiki Hou
Irska: Nollaig Shona Dhuit
Svedska: God Jul ett gott Nytt Ar
Vijetnam: Chung Mung Giang Sinh
Slovacka: Vesele Vianoce
Turska: Noeliniz Ve Yeni Yiliniz Kutlu Olsun
Govor bilja
Nepokolebljivi bor
Uvek zeleni, uvek svezi, od davnina su na razlicitim stranama sveta jela i bor bili simbol vecnog zivota, stoga i Bozica i Nove godine
U jednom zabacenom seocetu, vece uoci Bozica, decak je krenuo u sumu da donese hrastovu granu kao sto je nalagao stari obicaj. Iduci ka sumi, zaboravio je na vreme i tek kad se nasao u mrkloj noci shvatio je da je okasnio i zabasao tamo gde nije trebalo... Uplasio se i pokusao da nadje put do kuce. Ali, nije mogao da razazna ni prst pred okom. Osim toga, poceo je da pada i sneg. Decak je osetio kako ga obuzima jeza i setio se koliko se samo radovao Bozicu... A mozda ga nece ni docekati! U ogoljenoj mracnoj sumi, odjednom je ugledao kako nesto svetluca. Bila je to srebrna jela prekrivena snegom.
Uplaseni decacic potrcao je do ove sumske svetiljke u tami i legao ispod nje, najzad umiren. Pre nego sto ce spustiti svoju glavicu, jela je savila grane do zemlje i decaku napravila postelju od grancica i pokrila ga... Kad se decak ujutru probudio, iz daljine je zacuo glasove seljana koji su krenuli u potragu za njim. Ugledao je i oca i majku... Tek kad su videli da je decak ziv i zdrav i da nije promrzao, primetili su prekrasno drvo cije su se grane pod tezinom snega savijale do zemlje. Cinilo se da su okicene najlepsim ukrasima od leda. U spomen na taj dogadjaj, jela se kiti za Bozic svecama kao znak svetlosti u tami...
Drvo zivota
Mnoge legende govore o zimzelenom drvecu kao simbolu vecnog zivota, a shodno tome Hristovog rodjenja, kao i Nove godine. Zanimljivo je da i u istocnoj Aziji bor (Pinus picea) oznacava drvo zivota koje i u dubokoj starosti deluje sveze i krepko. Cene ga kao simbol dugovecnosti i bracne srece (iglice zapravo oznacavaju brak). Bor (sung) u kineskoj umetnosti je znak nepokolebljivosti. Svojom postojanoscu produzava zivot... Budisticki svestenici jedu smolu s drveta bora verujuci da ona daruje vecni zivot...
Prema drevnoj druidskoj azbuci, srebrna jela „ailm” odgovara prvom slovu njihove azbuke. Posto je jela i tokom zime zelena, starokeltski svestenici proglasili su je simbolom vecnog zivota i poceli da je slave i prinose joj darove u vreme zimskih svetkovina. Navodno zbog toga, kad su ljudi poceli da slave Bozic, jelka je odmah nasla svoje mesto i u njihovim domovima.
I u najsjajnija vremena starog Egipta jela je bila drvo radjanja i poznata jednako kao i palma. U antickoj Grckoj jela, odnosno elate, bila je sveto drvo Artemide, boginje lova, zastitnice radjanja, cesto prikazivane s mnostvom dojki. Stari Rimljani ukrasavali su svoje kuce granama jele tokom praznika Saturnalija ili su ih poklanjali jedni drugima kao znak srece.
I druge legende govore o tome kako su ljudi poceli da kite jele i borove. U jednoj prici pominje se kako je sveti Bonifacije uoci Bozica video pagane da se okupljaju oko jednog hrasta. Hteli su da pod tim drvetom zrtvuju dete bogu Toru... Sveti Bonifacije pritekao je detetu u pomoc i isekao drvo. Na mestu gde je bio hrast porasla je jela, uvek sveza i zelena. Bio je to bozanski znak. Taj dogadjaj se, prema legendi, zbio u Nemackoj, te je navodno zbog toga u toj zemlji nastao obicaj ukrasavanja jelki za Bozic.
Druga legenda govori o nemackoj vojvotkinji koja je 1611. godine u svom dvorcu pripremila sve za proslavu Bozica, a onda je primetila da je jedan kutak u njenom velikom salonu gotovo prazan. Pogledala je u bastu i videla malu jelu. Naredila je da se iskopa i posadi u veliku saksiju. Prvu jelku u Francuskoj kazu da je okitila vojvotkinja od Orleana. Neki, pak, smatraju da je prva jelka okicena u Alzasu, u Strazburu, odakle se obicaj kicenja jelki prosirio i po Nemackoj...
Jelka princa Alberta
Jedan od najvecih poklonika obicaja kicenja jelki bio je princ Albert, muz engleske kraljice Viktorije. Princ Albert je kraljevsku jelku okitio svecama, susenim vocem i biskvitima. Zbilo se to u dvorcu u Vindzoru 1841. godine. Ubrzo je i englesko plemstvo pocelo da podrazava princa stavljajuci i druge ukrase. Ali, svece su bile neizostavne. Danas su ih zamenile elektricne lampice... Carls Dikens pisao je kako su u drugoj polovini 19. veka Englezi jelke kitili igrackama, lutkama i majusnim muzickim instrumentima, namestajem za lutke, bombonama... Medjutim, Italijani tvrde da su jos u 17. veku kitili drvece. Doduse, to su bile grane lovora. Kitili su ih vocnim „kuglicama”, odnosno suvim smokvama i komadicima obojene hartije.
Pocetkom 19. veka u Americi nije postojao obicaj kicenja jelki. Prvo svedocanstvo o tome potice iz 1830. godine kad su u Pensilvaniji doseljenici iz Nemacke okitili jelku. Dogadjaj nije primljen bas najbolje jer su drugi u kicenju drveta videli paganski obicaj. Ali, malo-pomalo, jelke su pocele da svetlucaju i u Novom svetu... I dok su u Evropi kitili malo zimzeleno drvece, Amerikanci su voleli da seku visoke jele, stavljali ih u svoja dvorista ili unosili u kuce kako bi dosezale sve do tavanice. S pojavom elektricne struje, jelke su se doselile i na gradske trgove gde se i danas mogu naci...
Srebrna jela (Abies alba) pripada porodici pinaceae i zivi u planinama srednje i juzne Evrope. Moze da poraste cak do sezdeset metara. Njeno stablo je pravo, kora gotovo glatka, belicasto-srebrne boje. Lisce (iglice) jele moze biti tamnozeleno s gornje strane i srebrnasto s donje. Sisarke srebrne jele vise na granama, zeleno-smedje su boje i otpadaju s drveta kad su zrele. Srebrna jela voli kisu i hladnocu. Njeno ime potice od latinskog izraza „abire”, sto znaci otici. Misli se na veliku visinu koju jela moze da dostigne.
Pinus Picea, ili bor, takodje pripada porodici Pinaceae i raste u Sredozemlju, kao i na Istoku. Bor je takodje poznat od davnina. Moze da poraste do dvadeset pet metara. Ime potice od pinjola, semenki sisarke ovog cetinara.
Praznicni obicaji
S raspustom u Novu Godinu
Nova godina u najvecem delu sveta proslavlja se 1. januara. To je prvi, svecani dan nove godine prema gregorijanskom kalendaru. I oni koji sebe smatraju miljenicima sudbine, a i oni koji su nesrecni, ocekuju od nove godine promenu - sve najbolje. Smatraju je nekom vrstom preokreta ka mogucem, ocekivanom boljitku. Takvo raspolozenje mozda preovladava i zbog blizine Bozica, praznika kojim hriscani obelezavaju rodjenje Isusa Hrista.
Medjutim, Nova godina ne pada bas za sve stanovnike nase planete u isto vreme. Prema julijanskom kalendaru koga se drzi jedan deo Pravoslavne crkve (Srpska, Ruska, Jerusalimska, Gruzijska pravoslavna crkva), Nova godina nastupa 14. januara. Hebrejska nova godina, odnosno Ros Hasana, slavi se izmedju 5. septembra i 5. oktobra.
Koptska Nova godina obelezava se takodje u septembru. Kineska Nova godina, ili lunarna Nova godina, proslavlja se izmedju 21. januara i 21. februara. Otprilike u isto vreme slavi se i vijetnamska Nova godina. Tibetanska Nova godina pada negde izmedju januara i marta...
Prema gregorijanskom kalendaru, Bozic, rodjenje Hristovo, proslavlja se 25. decembra, a prema julijanskom, koga se drzi i Srpska pravoslavna crkva - 7. januara. I Bozic i Nova godina spadaju u zimske praznike. A dok traju zimski praznici, obicno traje i skolski raspust, sto nije zanemarljiv i nevazan podatak.
Nemacka i Austrija: Marcipan i jelka
Veruje se da obicaj kicenja jelki potice upravo iz Nemacke. Zato je u ovim krajevima okicena jelka gotovo obavezan ukras Bozica i Nove godine. Neizostavni slatkis je i marcipan, a poklone deci donosi - sveti Nikola. Po krovovima seoskih kuca baca se seme psenice kako bi se i ptice pocastile.
Spanija: Pesme i pokloni
U Spaniji proslava Bozica pocinje vec 8. decembra, obelezavanjem bezgresnog zaceca. Bozicne jasle Spanci nazivaju „Nacimientos” i prave ih i postavljaju u crkvama, dvoristima i unutar kuca i stanova. U Spaniji se tokom zimskih praznika cesto pevaju bozicne pesme. Obicaj je takodje da se siromasnima poklanjaju nova odeca i hrana kako bi citava naredna godina protekla u prijateljstvu i razumevanju s drugim ljudima, kao i u blagostanju.
Poljska: Praznik zvezde
Noc uoci Bozica u Poljskoj nazivaju Praznik zvezde. Obicaj je da domacica ne sme da iznese na sto veceru pre nego sto na nebu izadje prva zvezda. Poljaci proslavljaju Bozic uz bogatu trpezu koja obavezno sadrzi dvanaest razlicitih jela - simbol dvanaest meseci. Uvek se ostavlja jedno mesto za stolom, kao znak gostoljubivosti, u slucaju da dodje neocekivani gost. Slicno kao i kod nas, obicaj je da se u svaki od cetiri ugla trpezarije baci zamotuljak psenice, u znak secanja na stalu u kojoj se rodio Isus.
Ilustrovao Dobrosav Bob Zivkovic
Francuska: Pokloni u cipelama
U Francuskoj Bozic Bata ne ostavlja poklone ispod okicene jelke, vec u okacenim carapama ili - u decijim cipelama. Bozicne jasle nazivaju creche. Obicaj je da se na Bozic zapali velika cepanica u ognjistu ili kaminu, a vatra se odrzava citavog dana. Za trpezom, Francuzi tokom zimskih praznika jedu poslastice od kestena ili cokolade.
Finska: Drvo za ptice
Osim sto kite jelke po kucama, u Finskoj (ne u velikim gradovima) obavezno se pored kuce kiti jos jedna jelka. To je jelka za pticice. Ta jelka kiti se grancicama psenice ili kutijama prepunim zita. Ptice slecu na drvo i Bozic protice uz njihov cvrkut.
Praznici za stolom
Nadji badem!
Od prebranca do amareta. Zimski praznici jos su jedna prilika za dobar zalogaj...
Zanimljivo je da je proslava Bozica u Bostonu bila zabranjena od 1659. do 1681. godine. Svako ko bi javno pokazao svecarski duh u vreme Bozica, bio je kaznjen sa pet silinga! Naime, u to vreme medju doseljenicima u Bostonu vladalo je uverenje da je Bozic nazadna svetkovina. U Sjedinjenim Americkim Drzavama Bozic je proglasen za savezni praznik 26. juna 1870. godine.
Proslava Bozica neodvojiva je od raznih kulinarskih djakonija, sto govori i o paganskim korenima svetkovina koje nisu paganske. Shodno tome, bezmalo svaka zemlja ima neki svoj specijalitet, ukljucujuci i nasu.
Bozicu prethodi post, pa se za Badnje vece na domacoj trpezi, pored raznoraznih pita, najcesce nadje posno jelo - pasulj prebranac. Prebranac nije tesko napraviti: potrebno je bar pola kilograma pasulja (takozvanog „tetovca”), isto toliko crnog luka, cetvrt litra ulja, jedna suva crvena paprika, so, biber, aleva paprika, nana, lorber.
Pasulj treba najpre oprati i ostaviti u vodi da nabubri i dobro skuvati (prvu vodu bi trebalo baciti) tako da bude mek. Crni luk valjalo bi proprziti na ulju i dodati pomenute zacine. Kada je to gotovo, sjedine se ocedjeni pasulj i proprzeni luk i stavi u rernu da se zapece.
Osim uobicajenih tortelina u supi (sto je, inace, specijalitet iz Bolonje), u Italiji tokom zimskih praznika, pored ostalog, jedu i amarete, neku vrstu puslica od badema. Kako se prave amareti? Jedna velika solja secera i dva belanca umute se mikserom u cvrst sneg i tome se doda na vrh noza soli, kao i solja sitno iseckanih badema. Dobijen cvrsti sneg vadi se kasikom u obliku loptica i stavlja na podmazan pleh. Amareti se peku na niskoj temperaturi. Tacnije, gotovo se suse.
Francuzi tokom zimskih praznika cesto jedu specijalitete od kestena. Francuski bozicni puding od kestena pravi se na sledeci nacin: pola kilograma ociscenog kestena izmesa se sa dvesta grama secera, sedam kasika maslaca, dve kasike pavlake, sedam zumanaca i snegom od sedam belanaca. Vatrostalna cinija dobro se podmaze, sipa se puding i pece u rerni tridesetak minuta. Puding od kestena sluzi se preliven cokoladom ili slagom.
U Juznoj Americi, tacnije u Cileu, prave bozicni hleb. On se pravi sasvim jednostavno. Tri solje brasna pomesaju se sa 125 grama maslaca, jednom soljom mleka, dve kasicice praska za pecivo, sto grama usecerenih visanja, jednom soljom secera, jednom soljom suvog grozdja, pola solje kandiranog voca, pola solje badema, korom od limuna i dva jajeta. Pece se u podmazanom plehu, na nizoj temperaturi, bar jedan sat.
U Holandiji za Novu godinu jednu pecenu kokosku (ili pile) s kiselim kupusom. Zasto bas kokosku? Jer ona kljuca po zemlji kao sto zivot kljuca godinu za godinu... U Svedskoj, u kohu od pirinca obicno sakriju badem: onaj ko ga nadje (kao kod nas novcic u cesnici) taj ce citave godine imati srece
Pripremila Mirjana Ognjanovic
link