Post by Emperor AAdmin on Dec 22, 2007 2:04:45 GMT -5
Za citanje i uzivanje
Crveni kimono
Za vreme vladavine dinastije Tang, Kina je dozivela jednu od najslavnijih epoha u svojoj proslosti. Najslavniji car ove dinastije bio je Hsian Cung (712-756). Pred kraj svog zivota zaljubio se u mladu i lepu milosnicu jednog od svojih sinova
Ne placite, gospodarice - rece mi mlada sluskinja dok mi je pazljivo navlacila kimono.
- Pogledajte kako vam je lepe poklone car poslao. Pogledajte samo ovaj prelepi kimono izvezen zlatom. Sedite sada da vas ocesljam.
Nije prestajala da govori o poklonima, o carevoj dobroti, o nebeskoj milosti kojom me sad Buda darivao. Nista nije moglo da me utesi. Zar da budem milosnica jednom starcu, makar bio i sam car. Slutila sam da tako nesto moze da se dogodi jer sam prilikom carevih setnji po dvoru primecivala njegove pozudne poglede i, ma koliko se trudila da se koliko-toliko skrijem, nista nije vredelo. Trazio je da prilikom popodnevnih setnji svi iz dvora izadju da mu se poklone i strogo je kaznjavao one koji bi se o tu naredbu oglusili. Nisam vise mogla da izdrzim njegove poglede. Jednog popodneva odlucila sam da se pretvaram da sam bolesna. Ostala sam u svojim odajama, kada sam sa stepenista cula njegov strasni glas:
- Jang Kueifei! Gde je Jang Kueifei?!
O, nebesa! Pa on mi je cak i ime znao!
- Bolesna je - rece jedna od mojih drugarica koje su klececi i spustenog pogleda pozdravljale cara. Nista nije odgovorio, samo je sa svojom svitom produzio dalje.
Juce mi je po sluskinji poslao cinije pune voca i lekovitih trava, a danas eto nje sa kimonom protkanim zlatom i pozivom da idem u dvor. Obrisala sam suze, stavila narukvice koje sam dobila i pomirena sa sudbinom krenula u carske odaje.
Strazari se uklonise da bi me propustili da udjem i ja se, dok mi je srce udaralo kao ludo, nadjoh lice u lice sa velikim Hsian Cungom. Odmah sam oborila pogled i pala na kolena, a on istog trenutka pljesnu rukama sto je bio znak da ostali napuste dvoranu. Ostala sam tako klececi, ne usudjujuci se da se pomerim i podignem pogled, kad on rece neznim glasom:
- Jang Kueifei, prelepa Jang Kueifei, milosnica mog sina, pridji blize.
- Prisla sam i dalje oborenog pogleda i klekla kraj njegovih nogu.
- Pogledaj me - rece car i dalje neznim glasom. U uglovima njegovih ostarelih ociju sijale su dve suze.
- Odavno te posmatram, devojko, ti si nesto najlepse sto moje oci videse. Licis na jedan davni san ovog starog coveka u kome bese jedna devojka kao ti, koja iz krcaga sipase vodu u izvor zivota. Kad god bih pio vodu sa tog izvora, bio sam zivahan i cio, i dobar i plemenit vladar svom narodu. A kad u snu ne bese devojke i izvora, postajao sam okrutan i svadljiv i ne bese nikoga na ovom svetu da me smiri i umilostivi. - One dve suze iz ociju skliznuse niz carevo lice i on nastavi drhtavim glasom.
- Sada, kad sam te nasao, moj lepi snu, ucini da poslednje godine ovog starca prodju u sreci. - Bio je vidno uzbudjen i ja vise u njemu ne videh onog strasnog vladara, vec samo jednog tuznog starog coveka, prema kome osetih beskrajno sazaljenje.
- O, care, ne placite, bicu Vasa milosnica, zato sam tu - rekoh nezno mu milujuci ruku.
- Ne, Jang Kueifei, neces biti milosnica. Bices moja carica! Bices zena Hsian Cunga! - O, sunce, sto dolazis sa istoka, cujem li ja to dobro?! Nisam nista progovorila i car je, misleci da sam zbunjena tolikom njegovom miloscu, ponovio:
- Bices carica, Jang Kueifei!
Da, bila sam u isto vreme zbunjena, uplasena i razapeta strasnim mislima. Za nekoliko dana trebalo je da pobegnem sa An Lusanom.
Bekstvo jednog mladog oficira i jedne milosnice ne bi izazvalo toliku buru. Mozda bi se i dali u poteru za nama, ali dok bi primetili da nas nema, vec bismo bili suvise daleko. Ali, bekstvo buduce carice, to vec nije mala stvar. Hsian Cung nam to ne bi oprostio. Bili bismo uhvaceni i pogubljeni jos istog dana. O, moj mladi i tuzni zivote! Kako se u jednom trenu srusise moji snovi. Suze su kao reka tekle niz moje lice i car je mislio da placem od srece, od neocekivane milosti koja me snasla.
Vec sutradan je sazvao ceo dvor i objavio da je Jang Kueifei njegova supruga i gospodarica njegovog carstva. Pogledom sam trazila An Lusana i kad su nam se pogledi sreli, pokusala sam ocima svojim da mu kazem da nije volja moja bila, da mi srce krvari od tuge i da ce on, rana moja neprebolna, biti uvek u njemu. Avaj, njegove su oci sevale poput munje. Izdala si me, izdala, izdala, govorio je taj pogled prepun besa i bola.
Dani koji su sledili nisu me cinili srecnom. Na svakom koraku me cekalo izobilje, ruku samo da pruzim ili mislima pozelim, sve je bilo moje, ali uzalud, rana na dusi nije zarastala.
- Zasto si tuzna, Jang Kueifei? - upita me Hsian Cung jednog dana. - Nije li neka tvoja zelja ostala neispunjena?
Ja tada resih da sve stavim na kocku.
- Ne, gospodaru moj, zar bih u ovom izobilju mogla jos nesto da pozelim? Ipak, tuga me obuzme kad na svog brata mislim. Volela bih da mi je blize, a i nas drug iz detinjstva An Lusan. Jos kao deca bili smo nerazdvojni i sada mi veoma, veoma nedostaju.
To, naravno, nije bilo istina jer sam An Lusana upoznala tek pre godinu dana, kada je kao uspesan mladi ratnik posle jednog pohoda ujahao u dvor. Bio je veoma ambiciozan i mesto vojnog staresine brzo je dobio.
Za nekoliko dana moj brat je postavljen na uticajan politicki polozaj, a An Lusan uzet pod carevu zastitu, kao staresina njegove licne garde.
U narodu je, medjutim, pocelo da vlada nezadovoljstvo carevim postupcima. Dovodjenje mene na carski presto i dovodjenje mog brata i An Lusana na dvor, bili su samo izgovori za opste nezadovoljstvo koje je pocelo posle carevog poraza u borbi protiv Arapa. Privredne teskoce, porast stanovnistva i visoki porezi doveli su do nemira u narodu. Poceli su da se dizu ustanci.
Jednog jutra probudili su nas uzbudjeni povici strazara i u trenutku smo shvatili da se bitka vodi ispred samih carskih odaja.
- Ustanici su probili kapije dvora?! - rece Hsian Cung iznenadjeno. - Pored takve odbrane?
Bilo je potrebno nekoliko minuta da saznamo istinu, kada je sa isukanim macem u nase odaje upao An Lusan.
- Izdaja je krenula iz dvora - rece sada sasvim mirno Hsian Cung. - Zasto, mladi vojskovodjo? Nisam li te postavio blizu sebi da me cuvas? Zasto?
- Narod je nezadovoljan. Zar je uopste vazno odakle ce krenuti ustanak? Tvoje vreme je proslo - rece An Lusan.
Nijednom me nije pogledao. Nekadasnju ljubav prema meni zamenila je ambiciozna ljubav za vlascu. Prisilio nas je da se damo u bekstvo. Ostarelog Hsian Cunga, mene i mog brata spasla je samo milost dvoje najvernijih slugu koji su nas danima krili i ostali smo zivi. Hsian Cung se vratio i zvanicno odrekao prestola, rekavsi pri tom da smo nas dvoje pogubljeni i da je pravda time zadovoljena. Siroti starac, koliko je ljubavi za mene imao u svom srcu.
Sluskinja kod koje se krijem je ista ona koja mi je onog sudbonosnog dana donela kimono izvezen zlatom, kao poklon od cara. Sada nosim prostu seosku odecu i pomazem joj da obradjuje zemlju. A ona mi ponovo, kada vidi suze u mojim ocima, kaze:
- Ne placite, gospodarice. Pogledajte kako nam lepe i bogate darove zemlja daje. Sta je naspram njih jedan crveni kimono.
G. Milosevic
link
Crveni kimono
Za vreme vladavine dinastije Tang, Kina je dozivela jednu od najslavnijih epoha u svojoj proslosti. Najslavniji car ove dinastije bio je Hsian Cung (712-756). Pred kraj svog zivota zaljubio se u mladu i lepu milosnicu jednog od svojih sinova
Ne placite, gospodarice - rece mi mlada sluskinja dok mi je pazljivo navlacila kimono.
- Pogledajte kako vam je lepe poklone car poslao. Pogledajte samo ovaj prelepi kimono izvezen zlatom. Sedite sada da vas ocesljam.
Nije prestajala da govori o poklonima, o carevoj dobroti, o nebeskoj milosti kojom me sad Buda darivao. Nista nije moglo da me utesi. Zar da budem milosnica jednom starcu, makar bio i sam car. Slutila sam da tako nesto moze da se dogodi jer sam prilikom carevih setnji po dvoru primecivala njegove pozudne poglede i, ma koliko se trudila da se koliko-toliko skrijem, nista nije vredelo. Trazio je da prilikom popodnevnih setnji svi iz dvora izadju da mu se poklone i strogo je kaznjavao one koji bi se o tu naredbu oglusili. Nisam vise mogla da izdrzim njegove poglede. Jednog popodneva odlucila sam da se pretvaram da sam bolesna. Ostala sam u svojim odajama, kada sam sa stepenista cula njegov strasni glas:
- Jang Kueifei! Gde je Jang Kueifei?!
O, nebesa! Pa on mi je cak i ime znao!
- Bolesna je - rece jedna od mojih drugarica koje su klececi i spustenog pogleda pozdravljale cara. Nista nije odgovorio, samo je sa svojom svitom produzio dalje.
Juce mi je po sluskinji poslao cinije pune voca i lekovitih trava, a danas eto nje sa kimonom protkanim zlatom i pozivom da idem u dvor. Obrisala sam suze, stavila narukvice koje sam dobila i pomirena sa sudbinom krenula u carske odaje.
Strazari se uklonise da bi me propustili da udjem i ja se, dok mi je srce udaralo kao ludo, nadjoh lice u lice sa velikim Hsian Cungom. Odmah sam oborila pogled i pala na kolena, a on istog trenutka pljesnu rukama sto je bio znak da ostali napuste dvoranu. Ostala sam tako klececi, ne usudjujuci se da se pomerim i podignem pogled, kad on rece neznim glasom:
- Jang Kueifei, prelepa Jang Kueifei, milosnica mog sina, pridji blize.
- Prisla sam i dalje oborenog pogleda i klekla kraj njegovih nogu.
- Pogledaj me - rece car i dalje neznim glasom. U uglovima njegovih ostarelih ociju sijale su dve suze.
- Odavno te posmatram, devojko, ti si nesto najlepse sto moje oci videse. Licis na jedan davni san ovog starog coveka u kome bese jedna devojka kao ti, koja iz krcaga sipase vodu u izvor zivota. Kad god bih pio vodu sa tog izvora, bio sam zivahan i cio, i dobar i plemenit vladar svom narodu. A kad u snu ne bese devojke i izvora, postajao sam okrutan i svadljiv i ne bese nikoga na ovom svetu da me smiri i umilostivi. - One dve suze iz ociju skliznuse niz carevo lice i on nastavi drhtavim glasom.
- Sada, kad sam te nasao, moj lepi snu, ucini da poslednje godine ovog starca prodju u sreci. - Bio je vidno uzbudjen i ja vise u njemu ne videh onog strasnog vladara, vec samo jednog tuznog starog coveka, prema kome osetih beskrajno sazaljenje.
- O, care, ne placite, bicu Vasa milosnica, zato sam tu - rekoh nezno mu milujuci ruku.
- Ne, Jang Kueifei, neces biti milosnica. Bices moja carica! Bices zena Hsian Cunga! - O, sunce, sto dolazis sa istoka, cujem li ja to dobro?! Nisam nista progovorila i car je, misleci da sam zbunjena tolikom njegovom miloscu, ponovio:
- Bices carica, Jang Kueifei!
Da, bila sam u isto vreme zbunjena, uplasena i razapeta strasnim mislima. Za nekoliko dana trebalo je da pobegnem sa An Lusanom.
Bekstvo jednog mladog oficira i jedne milosnice ne bi izazvalo toliku buru. Mozda bi se i dali u poteru za nama, ali dok bi primetili da nas nema, vec bismo bili suvise daleko. Ali, bekstvo buduce carice, to vec nije mala stvar. Hsian Cung nam to ne bi oprostio. Bili bismo uhvaceni i pogubljeni jos istog dana. O, moj mladi i tuzni zivote! Kako se u jednom trenu srusise moji snovi. Suze su kao reka tekle niz moje lice i car je mislio da placem od srece, od neocekivane milosti koja me snasla.
Vec sutradan je sazvao ceo dvor i objavio da je Jang Kueifei njegova supruga i gospodarica njegovog carstva. Pogledom sam trazila An Lusana i kad su nam se pogledi sreli, pokusala sam ocima svojim da mu kazem da nije volja moja bila, da mi srce krvari od tuge i da ce on, rana moja neprebolna, biti uvek u njemu. Avaj, njegove su oci sevale poput munje. Izdala si me, izdala, izdala, govorio je taj pogled prepun besa i bola.
Dani koji su sledili nisu me cinili srecnom. Na svakom koraku me cekalo izobilje, ruku samo da pruzim ili mislima pozelim, sve je bilo moje, ali uzalud, rana na dusi nije zarastala.
- Zasto si tuzna, Jang Kueifei? - upita me Hsian Cung jednog dana. - Nije li neka tvoja zelja ostala neispunjena?
Ja tada resih da sve stavim na kocku.
- Ne, gospodaru moj, zar bih u ovom izobilju mogla jos nesto da pozelim? Ipak, tuga me obuzme kad na svog brata mislim. Volela bih da mi je blize, a i nas drug iz detinjstva An Lusan. Jos kao deca bili smo nerazdvojni i sada mi veoma, veoma nedostaju.
To, naravno, nije bilo istina jer sam An Lusana upoznala tek pre godinu dana, kada je kao uspesan mladi ratnik posle jednog pohoda ujahao u dvor. Bio je veoma ambiciozan i mesto vojnog staresine brzo je dobio.
Za nekoliko dana moj brat je postavljen na uticajan politicki polozaj, a An Lusan uzet pod carevu zastitu, kao staresina njegove licne garde.
U narodu je, medjutim, pocelo da vlada nezadovoljstvo carevim postupcima. Dovodjenje mene na carski presto i dovodjenje mog brata i An Lusana na dvor, bili su samo izgovori za opste nezadovoljstvo koje je pocelo posle carevog poraza u borbi protiv Arapa. Privredne teskoce, porast stanovnistva i visoki porezi doveli su do nemira u narodu. Poceli su da se dizu ustanci.
Jednog jutra probudili su nas uzbudjeni povici strazara i u trenutku smo shvatili da se bitka vodi ispred samih carskih odaja.
- Ustanici su probili kapije dvora?! - rece Hsian Cung iznenadjeno. - Pored takve odbrane?
Bilo je potrebno nekoliko minuta da saznamo istinu, kada je sa isukanim macem u nase odaje upao An Lusan.
- Izdaja je krenula iz dvora - rece sada sasvim mirno Hsian Cung. - Zasto, mladi vojskovodjo? Nisam li te postavio blizu sebi da me cuvas? Zasto?
- Narod je nezadovoljan. Zar je uopste vazno odakle ce krenuti ustanak? Tvoje vreme je proslo - rece An Lusan.
Nijednom me nije pogledao. Nekadasnju ljubav prema meni zamenila je ambiciozna ljubav za vlascu. Prisilio nas je da se damo u bekstvo. Ostarelog Hsian Cunga, mene i mog brata spasla je samo milost dvoje najvernijih slugu koji su nas danima krili i ostali smo zivi. Hsian Cung se vratio i zvanicno odrekao prestola, rekavsi pri tom da smo nas dvoje pogubljeni i da je pravda time zadovoljena. Siroti starac, koliko je ljubavi za mene imao u svom srcu.
Sluskinja kod koje se krijem je ista ona koja mi je onog sudbonosnog dana donela kimono izvezen zlatom, kao poklon od cara. Sada nosim prostu seosku odecu i pomazem joj da obradjuje zemlju. A ona mi ponovo, kada vidi suze u mojim ocima, kaze:
- Ne placite, gospodarice. Pogledajte kako nam lepe i bogate darove zemlja daje. Sta je naspram njih jedan crveni kimono.
G. Milosevic
link