Post by Emperor AAdmin on Dec 25, 2008 12:38:13 GMT -5
Jezik postavlja zamke
Psuje, a ne želim to!
Postoje oni koji svojim govorom vređaju druge, ali i oni koje bismo mogli uvredimo kad bismo im rekli da prestanu govore sramotno riječi jer tako vređaju prisutne!
Žil de la Turet (1859-1904), francuski liječnik, otkrio je neobičan neurološki poremećaj kasnije nazvan po njemu - Turetov sindrom.
Neki ljudi toliko često psuju da smo njihove psovke gotovo prestali opažamo. Kao da su postale dio ukupne slike osobe koja psuje. Podrazumijeva se, ta slika nije lijepa. I kad, iz nekog razloga, prizovemo u sećanje lik te osobe, obavezno ćemo se sjetiti koliko je često upotrebljavao nepristojne riječi kao neku vrstu uzrečice, poštapalice ...
"Bio sam, j ... te, u samoposluzi. Kad tamo, j ... te, čokolada, j ... te, s badem! J ... te, nisam mog'o da odolim! I, j ... te, kupim je! I pojedi je, u .... u ....... u! "
Naravno, psovanje nije najstrašnija stvar koju neka osoba može učiniti, ali trebalo bi imati na umu da nepristojne riječi u prisustvu drugih ljudi mogu biti krajnje uvredljive, bez obzira na to što psovka možda nije bila upućena ni na čiju "adresu".
Oslušnimo sebe
Više od ostalih ljudi, psovke jasno čuju i prihvaćaju kao svojevrsni udarac u glavu oni koji nikada ne psuju. Možemo, dakle, samo da naslutimo koliko psovanje uznemirava takve osobe. I onda se postavlja pitanje možemo li se odučiti od psovanja. Naravno da možemo! Trebalo bi samo da oslušnemo sebe.
Ali, mnogi ne mogu da se od toga "izliječiti" bez liječničke pomoći. Naime, postoje i oni koji psuju protiv svoje volje i nisu u stanju da protiv toga mnogo učine. To su ljudi koji pate od jedne vrste poremećaja koji se zove koprolalija. Riječ je o nevoljno izgovaranje psovke i nepristojnih, sramnih riječi, uvredljivih primjedbi, društveno neprihvatljivih. Koprolalija potječe od starogrčkih riječi kopros, što znači izmet i lalija - brbljanje.
Ono što mimo svoje volje, često višim tonom, izgovaraju osobe koje pate od koprolalije, uvijek je društveno neprihvatljivo. To može biti samo jedna riječ ili rečenica koja zvuči kao istureni umetak, ili pak čitav niz rečenica. Ponekad osoba ne izgovori glasno nepristojno riječ i do ostalih dopire samo mrmljanje. Jasno je, ono što je u tim prilikama izgovoreno, ne odgovara onome što zapravo misli čovjek koji pati od koprolalije.
Samjuel Johnson (1709-1784), engleski leksikograf, patio je od Turetovog sindroma.
Mocartov poremećaj?
Koprolalija je rijetka osobina ljudi koji pate od Turetovog sindroma. Oko petnaest posto ljudi koji pate od Turetovog sindroma, pati istovremeno od koprolalije. Neki smatraju da je Wolfgang Amadeus Mocart bio jedan od njih, te da su njegova pojedina pisma koja vrve od nepristojnih izraza zapravo posljedica Turetovog sindroma.
Neurološki poremećaj koji je dobio ime po francuskom neurolog Žoržu Žilu de la Turetu (1859-1904), uglavnom je nasljedne prirode. Prvi znakovi bolesti pojavljuju se još u djetinjstvu i prepoznaju se po fizičkim i vokalnim tikovima, grčevima na licu i glasovima koji se ne mogu obuzdati. Nekada se smatralo da je riječ o vrlo retkoj i neobičnoj pojavi, dok je danas utvrđeno da veliki broj ljudi pati od Turetovog sindroma. Izvjesno je da ti ljudi, bez obzira na neugodnosti koje im zadaje poremećaj, nisu manje pametni od drugih, te da mogu da se bave gotovo svakom vrstom posla.
Mnoge slavne ličnosti kroz povijest patile su, po svoj prilici, od Turetovog sindroma. Kod nekih se u sklopu Turetovog sindroma ispoljava i koprolalija. Vjeruje se da je od Turetovog sindroma patio slavni engleski leksikograf, književnik Samjuel Johnson (1709 - 1784). To mu nije smetalo da bude uvažena ličnost i 1772. godine napiše Rječnik engleskog jezika. Od Turetovog sindroma "boluje" i glavni junak romana "Sva siročad Bruklina" američkog pripovedača Džonatana Letema. Književni junak, siroče Lajonel Esrog, stoga je primoran da psuje, stalno riječi i gradi neki vlastiti, originalni način izražavanja, novi jezik. Složeni poremećaj kakav je Turetov sindrom (koji je uglavnom nasledan, ali ponekad i posljedica životnih uvjeta) bio je svojevrsno nadahnuće za poznatog njujorškog književnika Džonatana Letema.
Eto, to je bilo kratko objašnjenje koje govori o tome da nisu jednaki baš svi koji psuju. Postoje oni koji svojim govorom vređaju druge, ali i oni koje bismo mogli uvredimo kad bismo im rekli da prestanu govore sramotno riječi jer tako vređaju prisutne! A onaj koji nepravedno vređa - rekao je Nikola Makijaveli - pruža priliku drugima da ga opravdano vređaju! Onda neka netko kaže da je lako naći pravu riječ za sve i za svakoga! Govor, točnije poznavanje jezika, između ostalog podrazumijeva vještinu ovladavanja dobrim ponašanjem, kao i darom za razumijevanje drugih. I to, naravno, nije sve.
Mirjana Ognjanović
www.politikin-zabavnik.co.yu/