Post by Emperor AAdmin on Dec 23, 2007 20:54:46 GMT -5
Zadaci za 21. vek
Ukrotiti gravitaciju!
Pre vise od jednog veka britanski pisac Xorx Vels zamislio je izvanredan nacin za putovanje na Mesec: ukidanjem gravitacije. Moze li nauka u 21. veku da ostvari ovu zamisao?
Prevaliti milje "jednim udarcem mamuza", sopstvenu tezinu ne osecati vise kao okove... Ovaj zanosni san, da laki kao perce lebdimo u vazduhu, mnogo je stariji i od Njutnovog zakona gravitacije. Zahvaljujuci avionima, satelitima, pa i vozovima s magnetskom levitacijom, dosta toga vec je nasa stvarnost. Ali, nijedan od ovih nacina prevoza nije nam pruzio istinsku mogucnost da lebdimo jer nije ukinuo gravitaciju. Samo su iskoriscene druge sile da je nadjacaju. Tako ni magnetna levitacija nema nista zajednicko sa antigravitacijom. U ovom slucaju dejstvo gravitacije ometa magnetska sila koju proizvode superprovodljivi magneti.
Skupo zadovoljstvo
Uprkos zadivljujucoj vestini samokontrole, cak ni ovaj budisticki svestenik iz Kine nece uspeti da ponisti gravitaciju.
Sa tacke gledista zvanicne nauke, gravitaciju je tesko ukinuti. Ona je jedna od cetiriosnovne sile prirode (ostale tri su elektromagnetska, slaba nuklearna i jaka nuklearna sila). Gravitacija deluje izmedju masa (masa je mera za kolicinu materije tela). Ali, masa je odgovorna i za inerciju materije (odnosno, njeno opiranje promeni nacina kretanja). Masa je istovremeno inerciona i gravitaciona, a da izmedju njih postoji jednakost, prikazao je Galilej svojim cuvenim ogledom. Ispustene sa vrha tornja u Pizi da padaju u slobodnom padu, i drvena loptica i loptica od olova padale su istim ubrzanjem. (Uprkos legendi, toranj verovatno nije tacno mesto dogadjaja, vec je Galilej pustao lopte da se kotrljaju niz strmu ravan.)
Jednakost inercione i gravitacione mase bila je polazna tacka i za Ajnstajnovu opstu teoriju relativnosti, modernu teoriju gravitacije. Ona je masu dovela u vezu sa prostor-vremenom. Dublji smisao ove teorije jeste da gravitacija i nije sila, nego da je posledica geometrije ili, pak, sama geometrija. Gravitacija je zakrivljenost prostor-vremena, oblikovana masom koju prostor-vreme sadrzi. A to znaci da bi ponistavanje gravitacije na nekom mestu iziskivalo da se istovremeno ukinu i masa, dakle, materija i prostor-vreme! Zaista skupa cena za zadovoljstvo levitacije. Ipak, poslednjih decenija ozivela je zamisao da se nadje antigravitaciona sila.
Peta sila
Pre dve decenije jedno "otkrice" bilo je u zizi zanimanja naucne javnosti: radilo se o takozvanoj petoj sili. Nije to bila u pravom smislu antigravitacija, vec navodno nova osnovna sila koja ima suprotno dejstvo od gravitacije.
Gravitacija je posebna sila: ona deluje na samo tkivo prostor-vremena.
Americki naucnik Efraim Fisbah i saradnici sa Perdju univerziteta odlucili su da na nov nacin, posle 80 godina, izvedu oglede madjarskog naucnika Rolanda Etvosa. Njegovi ogledi bili su usavrsena verzija Galilejevog ogleda i bio im je cilj da potvrde princip jednakosti gravitacione i inercione mase. Medjutim, Fisbah je uocio da izmedju ove dve mase postoji vrlo mala razlika. Iz toga je zakljucio da ubrzanje tela u vrlo maloj meri zavisi i od prirode tela za sta je odgovorna do tada nepoznata, peta sila. Ipak, posle toga niko drugi nije uspeo da potvrdi postojanje ove sile, pa je ona brzo pala u zaborav.
Pre desetak godina ruski fizicar Evgenij Podkletnov hvalio se u jednim engleskim novinama da je dobio antigravitaciju. On je izvodio oglede sa diskom od superprovodnika koji se okretao u magnetnom polju i zabelezio smanjenje njegove tezine za dva odsto. Nazalost, ni ovaj gubitak tezine niko nije uspeo da ponovi, cak ni u Nasi koja je nastavila istrazivanja u tom pravcu.
Ovim neuspelim ogledima nisu u potpunosti potonule sve nade da ce se jednom otkriti antigravitacija. Uostalom, u vasioni je, ocigledno, na delu neka takva sila odgovorna za njeno ubrzano sirenje. Osim toga, opsta relativnost sigurno nije konacna teorija gravitacije posto je "u svadji" sa kvantnom fizikom, drugim stubom nosacem savremene fizike. Na kvantnoj fizici zasnivaju se ostale tri osnovne sile.
Posto opsta relativnost nije u stanju da opise gravitaciju na nivou atomskih cestica, nista nas ne sprecava da iskoristimo taj teorijski procep i zamislimo da na toj lestvici velicina postoje i kvantna gravitacija i antigravitacija. Svakako, ako ova druga pojava postoji, ona sigurno ima zanemarljivo malo dejstvo u svetu koji nas okruzuje. Hocemo li ikada moci da je pojacamo i iskoristimo za izgradnju antigravitacionih uredjaja na kojima bismo, na primer, levitirali iznad Atlantika sve do Njujorka?
Cekajuci na otkrice kvantne gravitacije, sto bi tek najavilo mogucnost da postoji i antigravitacija, ne preostaje nam drugo nego da i dalje koristimo oprobano sredstvo - avion.
Goran Vojinovic
link
Ukrotiti gravitaciju!
Pre vise od jednog veka britanski pisac Xorx Vels zamislio je izvanredan nacin za putovanje na Mesec: ukidanjem gravitacije. Moze li nauka u 21. veku da ostvari ovu zamisao?
Prevaliti milje "jednim udarcem mamuza", sopstvenu tezinu ne osecati vise kao okove... Ovaj zanosni san, da laki kao perce lebdimo u vazduhu, mnogo je stariji i od Njutnovog zakona gravitacije. Zahvaljujuci avionima, satelitima, pa i vozovima s magnetskom levitacijom, dosta toga vec je nasa stvarnost. Ali, nijedan od ovih nacina prevoza nije nam pruzio istinsku mogucnost da lebdimo jer nije ukinuo gravitaciju. Samo su iskoriscene druge sile da je nadjacaju. Tako ni magnetna levitacija nema nista zajednicko sa antigravitacijom. U ovom slucaju dejstvo gravitacije ometa magnetska sila koju proizvode superprovodljivi magneti.
Skupo zadovoljstvo
Uprkos zadivljujucoj vestini samokontrole, cak ni ovaj budisticki svestenik iz Kine nece uspeti da ponisti gravitaciju.
Sa tacke gledista zvanicne nauke, gravitaciju je tesko ukinuti. Ona je jedna od cetiriosnovne sile prirode (ostale tri su elektromagnetska, slaba nuklearna i jaka nuklearna sila). Gravitacija deluje izmedju masa (masa je mera za kolicinu materije tela). Ali, masa je odgovorna i za inerciju materije (odnosno, njeno opiranje promeni nacina kretanja). Masa je istovremeno inerciona i gravitaciona, a da izmedju njih postoji jednakost, prikazao je Galilej svojim cuvenim ogledom. Ispustene sa vrha tornja u Pizi da padaju u slobodnom padu, i drvena loptica i loptica od olova padale su istim ubrzanjem. (Uprkos legendi, toranj verovatno nije tacno mesto dogadjaja, vec je Galilej pustao lopte da se kotrljaju niz strmu ravan.)
Jednakost inercione i gravitacione mase bila je polazna tacka i za Ajnstajnovu opstu teoriju relativnosti, modernu teoriju gravitacije. Ona je masu dovela u vezu sa prostor-vremenom. Dublji smisao ove teorije jeste da gravitacija i nije sila, nego da je posledica geometrije ili, pak, sama geometrija. Gravitacija je zakrivljenost prostor-vremena, oblikovana masom koju prostor-vreme sadrzi. A to znaci da bi ponistavanje gravitacije na nekom mestu iziskivalo da se istovremeno ukinu i masa, dakle, materija i prostor-vreme! Zaista skupa cena za zadovoljstvo levitacije. Ipak, poslednjih decenija ozivela je zamisao da se nadje antigravitaciona sila.
Peta sila
Pre dve decenije jedno "otkrice" bilo je u zizi zanimanja naucne javnosti: radilo se o takozvanoj petoj sili. Nije to bila u pravom smislu antigravitacija, vec navodno nova osnovna sila koja ima suprotno dejstvo od gravitacije.
Gravitacija je posebna sila: ona deluje na samo tkivo prostor-vremena.
Americki naucnik Efraim Fisbah i saradnici sa Perdju univerziteta odlucili su da na nov nacin, posle 80 godina, izvedu oglede madjarskog naucnika Rolanda Etvosa. Njegovi ogledi bili su usavrsena verzija Galilejevog ogleda i bio im je cilj da potvrde princip jednakosti gravitacione i inercione mase. Medjutim, Fisbah je uocio da izmedju ove dve mase postoji vrlo mala razlika. Iz toga je zakljucio da ubrzanje tela u vrlo maloj meri zavisi i od prirode tela za sta je odgovorna do tada nepoznata, peta sila. Ipak, posle toga niko drugi nije uspeo da potvrdi postojanje ove sile, pa je ona brzo pala u zaborav.
Pre desetak godina ruski fizicar Evgenij Podkletnov hvalio se u jednim engleskim novinama da je dobio antigravitaciju. On je izvodio oglede sa diskom od superprovodnika koji se okretao u magnetnom polju i zabelezio smanjenje njegove tezine za dva odsto. Nazalost, ni ovaj gubitak tezine niko nije uspeo da ponovi, cak ni u Nasi koja je nastavila istrazivanja u tom pravcu.
Ovim neuspelim ogledima nisu u potpunosti potonule sve nade da ce se jednom otkriti antigravitacija. Uostalom, u vasioni je, ocigledno, na delu neka takva sila odgovorna za njeno ubrzano sirenje. Osim toga, opsta relativnost sigurno nije konacna teorija gravitacije posto je "u svadji" sa kvantnom fizikom, drugim stubom nosacem savremene fizike. Na kvantnoj fizici zasnivaju se ostale tri osnovne sile.
Posto opsta relativnost nije u stanju da opise gravitaciju na nivou atomskih cestica, nista nas ne sprecava da iskoristimo taj teorijski procep i zamislimo da na toj lestvici velicina postoje i kvantna gravitacija i antigravitacija. Svakako, ako ova druga pojava postoji, ona sigurno ima zanemarljivo malo dejstvo u svetu koji nas okruzuje. Hocemo li ikada moci da je pojacamo i iskoristimo za izgradnju antigravitacionih uredjaja na kojima bismo, na primer, levitirali iznad Atlantika sve do Njujorka?
Cekajuci na otkrice kvantne gravitacije, sto bi tek najavilo mogucnost da postoji i antigravitacija, ne preostaje nam drugo nego da i dalje koristimo oprobano sredstvo - avion.
Goran Vojinovic
link