Post by Sh1 Shonić on Apr 2, 2008 2:50:10 GMT -5
Reportaže
Srpski špijun provalio NATO
Dubravka SAVIÆ, 01.04.2008 18:55:12 Ocena: 4.72 (Glasova: 76) Komentara: 0
DECENIJA je protekla od kada je general Jovan Milanoviæ, radeæi u našoj misiji pri EU u Briselu, kao obaveštajac sa diplomatskim pokriæem ministra-savetnika, pratio aktivnosti NATO, slušajuæi 1998. godine "od desetina ljudi kako se sprema rušenje naše zemlje".
Jovan Milanoviæ, penzionisani general sa zaslugama za odbranu, za "Novosti" govori kako je slagao mozaik priprema Alijanse za prvu vojnu, protivpravnu intervenciju u njenoj istoriji, i susretu sa francuskim oficirom Binelom, kasnije osuðenim za nacionalnu izdaju, pošto mu je odao poverljive podatke u vezi sa pripremama NATO za bombardovanje naše zemlje. Za poslednji susret sa Binelom, kada mu je dao dragoceni dokument, kaže da je bio "od istorijskog znaèaja za obaveštajnu službu i bezbednost naše zemlje".
- Binelu sam rekao: "Sve znam, samo mi treba originalni dokument NATO gde sve to piše." Rekao mi je: "Imaæete ga". Obojica smo bili svesni da je to veoma opasno.
*Ali i veoma znaèajno?
- Zahvaljujuæi tom i drugim dokumentima, Vojska Jugoslavije je izradila plan odbrane zemlje. NATO je nameravao da izvrši agresiju po modelu blickriga - da snažnim raketnim i avio-udarima po vojnim ciljevima i civilnoj infrastrukturi, za kratko vreme, u nekoliko etapa, porazi vojsku i stvori uslove za kapitulaciju. A da potom kopnenim snagama, u skladu sa rezolucijom UN, ovlada prostorom Kosova i Metohije radi nametanja i održavanja mira. Sledeæi cilj je bio da NATO izaðe iz ogranièenja odbrambenog pakta u agresivnu silu koja æe intervenisati svuda gde za to postoji interes SAD i pojedinih saveznika. Dostavljeni planovi spreèili su postizanje strategijskog iznenaðenja, kako u oktobru 1998, tako i u martu 1999. godine. Na osnovu spoznaje planova NATO, generalštab je razradio strategiju permanentne disperzije jedinica, borbene tehnike i materijalnih sredstava. To je znaèilo, danonoæne pokrete i promene borbenog položaja. U vojnoistorijskim istraživanjima NATO agresije na SRJ, model primenjene strategije NATO neæe dobiti pozitivnu ocenu. U NATO analizama je, takoðe, obaveštajna služba VJ ocenjena kao jedna od prvih deset u svetu.
SAZNANJA
*KADA ste saznali da NATO planira bombardovanje?
- U proleæe 1998. godine OVK je bila veæ naoružana i organizovana na celokupnom prostoru Kosova I Metohije. Naoružanje je stizalo iz Albanije i sa zapada, gde su postojali i centri za obuku. Na Zapadu su te èinjenice ignorisane. U maju i junu 1998. godine se stvari komplikuju i u NATO poèinju pripreme i planovi za intervenciju. Vojni komitet je dobio politièku direktivu od saveta NATO da razradi vojni aspekt, a komanda u Monsu je radila operativni deo konkretnih planova za agresiju. Praktièno, 23. juna 1998. sam prvi put dostavio informaciju sa naslovom: "Priprema agresije NATO na SRJ".
*Da li su u NATO znali ko ste vi zapravo?
- Nisu znali. Predstavljao sam se sa diplomatske pozicije ministra savetnika, bez skrivanja sam govorio da, s obzirom na to da SRJ nema vojnog atašea, imam zadatak da pratim EU i vojno-politièke organizacije i saveze. Na kraju krajeva, to su svi radili. Naravno, bio sam i ja predmet istraživanja. Brisel je, inaèe, najveæa obaveštajna kuhinja u svetu. Kada je Binel uhapšen, štampa je objavila èlanak: "Ko je Jovan Milanoviæ?" Nagaðanja su bila razlièita, da bi francuski izvori pronašli da sam bio potpukovnik KOS VJ (što nisam nikada bio) koji je nekad radio u Alžiru na formiranju tamošnjih tajnih službi.
*Da li vam je iko stavio do znanja da zna ko ste zapravo?
- Samo su Grci posumnjali, jer su mi bili ciljna grupa za poèetnu opservaciju. Uprkos tvrdnjama Binela, nikada nisam od Grka dobio planove. Dvojica visokih grèkih diplomata sa kojima sam imao èešæe kontakte, tokom jednog razgovora, usled mog insistiranja na preciznim odgovorima i podacima, posumnjali su u moj diplomatski identitet. Kao profesionalni vojnici i obaveštajci pitali su me: "Ko si, u stvari?" Pošto sam izuzetno u njih verovao, rekao sam im da sam pukovnik Vojske Jugoslavije. Rekli su: "Dobro, sad možemo da razgovaramo otvoreno!" Nikad me nisu provalili. Prvi put, sredinom 1998. godine, kada su pripreme za agresiju dosta odmakle, a ja poveæao frekvenciju ulazaka u NATO, iz britanske delegacije NATO je, na moj zahtev da kontaktiram jednog diplomatu, stigao zahtev da dostavim biografiju.
*Zar veæ nisu imali vašu biografiju?
- Politièki deo NATO se kao institucija bavio politikom, strategijom i doktrinom. Službe bezbednosti su se bavile zaštitom dokumenata i, po mojoj oceni, nisu bile u stanju da kontrolišu ni ljude, ni njihove kontakte, i to je razlog što sam bio jedan od stotina meni sliènih koji su se javno kretali po NATO kancelarijama. Ono što nisu hteli da kažu, saznavao sam na drugi naèin, ali sam uvek izlazio iz NATO sa mnogo informacija.
HOLBRUK
*KOJE metode ste koristili?
- Sve. Dozvoljene i nedozvoljene, poznate i nepoznate u teoriji i praksi, i svoje originalne. Ljudski faktor je bio primaran i ostaæe sve dok se budu vodile obaveštajne operacije. Svi moji sagovornici su uglavnom bili protivnici NATO i SAD, u sukobu sa sopstvenom savešæu, zbog poslova kojim se bave.
*Iako su èlanovi NATO?
- Iako su èlanovi NATO. Od nekih sam dobijao informacije kada su one bile samo "radni materijal", stvarajuæi tako moguænost da ih pratim do finalne verifikacije.
*Dobijali ste i dokumenta?
- Imao sam svaki dokument koji je imao veæi znaèaj za bezbednost i odbranu zemlje, ukljuèujuæi i scenario proigrane komandno-štabne vežbe "Kriza jug", kojim je u maju 1998. godine razraðen scenario agresije na našu zemlju.
*Da li ste znali na kakav odjek nailaze vaše inforamcije u tadašnjoj SRJ?
- Znao sam. Tadašnji državni vrh nije verovao u moguænost agresije, nije imao poverenje u VJ, pa ni u njenu obaveštajnu službu. Verovali su više Holbruku nego našoj obaveštajnoj službi.
*Zbog èega?
- Verovalo se da æe se diplomatskim putem naæi rešenje, da æe snage OVK biti poražene, da SAD neæe posegnuti za silom i da je vojna pretnja sredstvo za ostvarivanje politièkih ciljeva. Kulminacija nepoverenja bila je neverovatna u trenutku kada je napad na našu zemlju bio potpuno izvestan. Govorim o septembru i oktobru 1998. godine, kada je 13. oktobar veæ bio utvrðen kao datum poèetka dejstava. U tom periodu dostavio sam seriju depeša, gde sam svakog jutra kao na šahovskoj tabli po jednu èlanicu NATO pomerao levo ili desno u zavisnosti od toga da li je promenila stav o agresiji u odnosu na prethodni dan.
*Kada ste saznali za ciljeve bombardovanja?
- Veæ krajem jula, a tokom septembra i njihove koordinate.
*Da li se plan poklopio sa onim što se kasnije dogodilo?
- U potpunosti, s tim što je agresija bila radikalnija od samog poèetka u odnosu na ranije planirane faze.
*Pominjala se i kopnena operacija?
- Zvuèi interesantno da je kopnenoj agresiji najveæa koènica bila Nemaèka. Ova zemlja je imala u julu zadatak da otpoène s planom kopnene operacije. Smatrali su da treba da uspostave mir. Prvim planom kopnene operacije, sa razlièitim pravcima ulaska, bilo je predviðeno oko 15.000 do 17.000 ljudi. Daljim analizama su usložnjavali situaciju, suoèavajuæi se sa moguænošæu otpora, i poveæali kontingent na 25.000, zatim 35.000-45.000, da bi se zakljuèio na 70.000. Pri tome je svakog puta nemaèki šef komiteta NATO Nauman podizao broj, i to iz dva razloga. Plašio je ostale èlanice NATO žrtvama i ukazivao da niko takve snage neæe moæi da pošalje. Time je hteo da spreèi Nemaèku da ne doðe u borbenu situaciju u Srbiji iz istorijskih razloga. Kad god je kontingent poveæan, rekli su: "Zamrzni operaciju!"
DOKUMENT
*KOLIKI je stepen saglasnosti postojao u NATO oko intervencije na SRJ?
- Celog leta i jeseni 1998. i 1999. godine trajao je sukob unutar NATO. Bilo je èlanica koje nisu htele da prihvate èin agresije bez pokriæa rezolucije Saveta bezbednosti UN. Grèka je dobila garanciju da turski avioni ne mogu preletati preko grèke teritorije da bi bombardovali SR Jugoslavije. Francuska se suprotstavljala do samog èina usvajanja plana. Suprotstavljale su se i Španija, Belgija, Italija, i Nemaèka koja je raspadom Jugoslavije postigla svoje ciljeve, a sada je, uz istorijski, imala i unutrašnji problem, sa Ustavom i novoizabranim parlamentom. Praktièno, dva ili tri dana je bilo stanje vakuuma zbog odbijanja pojedinih zemalja da se saglase sa planom agresije.
*Kako je postignut konsenzus?
- Tako što je Olbrajtova, ofanzivnom diplomatijom direktno "ubeðivala" zemlju po zemlju, njihova najviša rukovodstva. Tako su putem pritisaka i ucena sve èlanice NATO bile primorane da uèestvuju.
*Zbog èega je Binel platio ceh?
- On se odluèio na nešto èega, mislim, da u prvom momentu nije bio svestan. On nije imao visok èin, bio je major, ali je imao pristup poverljivim informacijama. Kao šef kabineta prvog èoveka francuske delegacije pri NATO imao je veliku moæ. Zatražio je dokument koji mi je bio potreban.
*Koji je to dokument?
- Dokument sa definisanim ciljevima, fazama i trajanjem agresije. On je optužen za dva dokumenta, jedan od 16, drugi od devet stranica. Jedan od tih je bio plan agresije, a drugi za koji je kažnjen, bile su frekvencije aviona francuske avijacije koji je trebalo da uèestvuju u bombardovanju. Taj deo ga je teretio za nacionalnu izdaju po francuskim propisima. Taj drugi dokument mu nisam tražio. Rekao sam mu: "Ne interesuje me Francuska, jer od tebe ne želim da pravim izdajnika". Rekao mi je: "Želim da ti kažem da æe Francuska uèestvovati".
*Da li je radio po nalogu?
- Ne verujem da je instruisan da me drži na vezi. Kada sam tražio planove, znao sam više od njega. Uostalom, pravilo broj jedan u obaveštajnom radu je da se svaka važna informacija proverava iz najmanje tri izvora.
*Kada je otkriven Binel, otrkiveni ste i vi, i bili ste prinuðeni da napustite Brisel?
- On je bio u pravom zatvoru, a ja u pritvoru, u stanu ili ambasadi, ukupno 59 dana. Nisam imao moguænost kretanja. Sredinom novembra bio sam na dnevnom redu belgijskog parlamenta. Poslanici su prozvali ministre odbrane i unutrašnjih poslova zbog nesposobnosti, jer ni za èetiri godine nisu otkrili diplomatu sa lažnom funkcijom. Èak nisu mogli da naðu ni zakonsku moguænost da me proteraju, ali su ipak imali jedan prljavi plan. Napustio sam Brisel 25 dana pre nego što je isti trebalo da bude primenjen.
*Da li ste kasnije bili u kontaktu sa Binelom?
- Binel je napisao u zatvoru knjigu "Zloèini u NATO", koja je prevedena na srpski jezik. U Francuskoj su mu zaplenili celokupno prvo izdanje. Na promociji u Beogradu je vladalo veliko zanimanje za dva èoveka koja su uèestvovala u operaciji koju je "Figaro" oznaèio kao treæu po znaèaju posle Drugog svetskog rata. Binel nikad nije rekao da se pokajao. Izrazio je zadovoljstvo što smo se ponovo sreli. Pred publikom u Klubu književnika zahvalio mi se što sam mu èinom koji se desio omoguæio da postane književnik. Napisao je još nekoliko knjiga.
*Da li æete i vi postati književnik?
- Na neki naèin æu svedoèiti o vremenu u kome se dogodila jedna od najveæih tragedija srpskog naroda.
SHVATITI RUSIJU
*ZBOG èega je danas Rusiji znaèajna Srbija?
- Stanje oko Kosova I Metohije je koincidiralo sa onim što se trenutno dešava u Rusiji. Ona je stala na noge, poštovana je iznutra i spolja, završila je uglavnom svoj proces konsolidacije, okrenula se oko sebe i videla prazan prostor. To znaèi - da bi bila sigurna u svoju politiku, morala je da je proveri. U UN je tu poziciju proverila preko Kosova i Metohije. Rusija ima i u G 8 i u „Šangajskoj grupi“ znaèajno mesto. Ima snažne resurse, potrebu da plasira kapital i uvozi i izvozi, potrebni su joj partneri. Onaj ko danas ne shvati poziciju Rusije trpeæe nenadoknadive gubitke u bliskoj buduænosti.
PET KRIZNIH ZONA
*Pominje se danas uloga NATO kao èuvara naftovoda?
- NATO je napustio osnovni odbrambeni koncept. On je po vašingtonskom ugovoru odbrambeni savez, ali on to danas više nije. Predstavlja agresivnu vojnu organizaciju opasnu po svetski mir i bezbednost. Sada može da ima dva smisla postojanja. Prvi, borba za resurse a ne njihovo èuvanje, odnosno nafta, a vrlo brzo i voda. Drugi je teorizam. Nato je još 1998. godine opredelio zone svog buduæeg angažovanja. Prva, Balkan (KiM), druga Bliski istok - Severna Afrika, treæa Irak - Iran - Kavkaz (dotièe se ruskih granica), èetvrta Kina i peta je borba protiv terorizma bilo gde na Zemaljskoj kugli. Praktièno u svih pet zona, ukljuèujuæi i Kinu (Tibet), jeste stanje oružane intervencije, ili kontrolisane krize.
AGRESIJA JOŠ TRAJE
*KAKO gledate na odnos NATO prema Srbiji danas kada se savez sprema za proširenje na još tri balkanske zemlje?
- Što se više širi, NATO je slabiji, zbog brojnosti, nemoguænosti kontrole. Zemlje koje su ušle u NATO nisu ni demokratske, ni ekonomski ni politièki stabilne. Hoæe li Albanija, ili Makedonija da stavljaju veto u NATO? Danas, sa distance od 10 godina, mislim da su praktièno sva pitanja ostala otvorena i da je agresija, praktièno, dobila samo drugu dimenziju - završnu.
*Možete li da pojasnite?
- U fazi pripreme agresije postojale su dve koncepcije - jednu je razraðivala Amerika pod pokriviteljstvom NATO, drugu Nemaèka. I jedna i druga je videla svoje stalno prisustvo ne samo na Kosovu i Metohiji, veæ na celoj teritoriji Srbije. Oružani èin je završen, ali su posledice i ciljevi koje je trebalo ostvariti ostali nerešeni.
*Koji su to ciljevi?
- Ujedinjene nacije nisu ostvarile svoju ulogu u formalno-pravnom smislu ni tada, uoèi agresije, kao ni danas. Nad Srbijom se nastavlja svojevrsna agresije putem obaveštajnih službi, multinacionalnih kompanija, razaranja ekonomskog sistema, povezivanja sa raznim strukturama koje nisu naklonjene ustavno-pravnom statusu zemlje. Dakle, na teritoriji Srbije postoji samo relativni mir, sve drugo je ostalo je isto.
www.novosti.co.yu/code/navigate.php?Id=10&status=jedna&vest=118890&datum=2008-04-02
Srpski špijun provalio NATO
Dubravka SAVIÆ, 01.04.2008 18:55:12 Ocena: 4.72 (Glasova: 76) Komentara: 0
DECENIJA je protekla od kada je general Jovan Milanoviæ, radeæi u našoj misiji pri EU u Briselu, kao obaveštajac sa diplomatskim pokriæem ministra-savetnika, pratio aktivnosti NATO, slušajuæi 1998. godine "od desetina ljudi kako se sprema rušenje naše zemlje".
Jovan Milanoviæ, penzionisani general sa zaslugama za odbranu, za "Novosti" govori kako je slagao mozaik priprema Alijanse za prvu vojnu, protivpravnu intervenciju u njenoj istoriji, i susretu sa francuskim oficirom Binelom, kasnije osuðenim za nacionalnu izdaju, pošto mu je odao poverljive podatke u vezi sa pripremama NATO za bombardovanje naše zemlje. Za poslednji susret sa Binelom, kada mu je dao dragoceni dokument, kaže da je bio "od istorijskog znaèaja za obaveštajnu službu i bezbednost naše zemlje".
- Binelu sam rekao: "Sve znam, samo mi treba originalni dokument NATO gde sve to piše." Rekao mi je: "Imaæete ga". Obojica smo bili svesni da je to veoma opasno.
*Ali i veoma znaèajno?
- Zahvaljujuæi tom i drugim dokumentima, Vojska Jugoslavije je izradila plan odbrane zemlje. NATO je nameravao da izvrši agresiju po modelu blickriga - da snažnim raketnim i avio-udarima po vojnim ciljevima i civilnoj infrastrukturi, za kratko vreme, u nekoliko etapa, porazi vojsku i stvori uslove za kapitulaciju. A da potom kopnenim snagama, u skladu sa rezolucijom UN, ovlada prostorom Kosova i Metohije radi nametanja i održavanja mira. Sledeæi cilj je bio da NATO izaðe iz ogranièenja odbrambenog pakta u agresivnu silu koja æe intervenisati svuda gde za to postoji interes SAD i pojedinih saveznika. Dostavljeni planovi spreèili su postizanje strategijskog iznenaðenja, kako u oktobru 1998, tako i u martu 1999. godine. Na osnovu spoznaje planova NATO, generalštab je razradio strategiju permanentne disperzije jedinica, borbene tehnike i materijalnih sredstava. To je znaèilo, danonoæne pokrete i promene borbenog položaja. U vojnoistorijskim istraživanjima NATO agresije na SRJ, model primenjene strategije NATO neæe dobiti pozitivnu ocenu. U NATO analizama je, takoðe, obaveštajna služba VJ ocenjena kao jedna od prvih deset u svetu.
SAZNANJA
*KADA ste saznali da NATO planira bombardovanje?
- U proleæe 1998. godine OVK je bila veæ naoružana i organizovana na celokupnom prostoru Kosova I Metohije. Naoružanje je stizalo iz Albanije i sa zapada, gde su postojali i centri za obuku. Na Zapadu su te èinjenice ignorisane. U maju i junu 1998. godine se stvari komplikuju i u NATO poèinju pripreme i planovi za intervenciju. Vojni komitet je dobio politièku direktivu od saveta NATO da razradi vojni aspekt, a komanda u Monsu je radila operativni deo konkretnih planova za agresiju. Praktièno, 23. juna 1998. sam prvi put dostavio informaciju sa naslovom: "Priprema agresije NATO na SRJ".
*Da li su u NATO znali ko ste vi zapravo?
- Nisu znali. Predstavljao sam se sa diplomatske pozicije ministra savetnika, bez skrivanja sam govorio da, s obzirom na to da SRJ nema vojnog atašea, imam zadatak da pratim EU i vojno-politièke organizacije i saveze. Na kraju krajeva, to su svi radili. Naravno, bio sam i ja predmet istraživanja. Brisel je, inaèe, najveæa obaveštajna kuhinja u svetu. Kada je Binel uhapšen, štampa je objavila èlanak: "Ko je Jovan Milanoviæ?" Nagaðanja su bila razlièita, da bi francuski izvori pronašli da sam bio potpukovnik KOS VJ (što nisam nikada bio) koji je nekad radio u Alžiru na formiranju tamošnjih tajnih službi.
*Da li vam je iko stavio do znanja da zna ko ste zapravo?
- Samo su Grci posumnjali, jer su mi bili ciljna grupa za poèetnu opservaciju. Uprkos tvrdnjama Binela, nikada nisam od Grka dobio planove. Dvojica visokih grèkih diplomata sa kojima sam imao èešæe kontakte, tokom jednog razgovora, usled mog insistiranja na preciznim odgovorima i podacima, posumnjali su u moj diplomatski identitet. Kao profesionalni vojnici i obaveštajci pitali su me: "Ko si, u stvari?" Pošto sam izuzetno u njih verovao, rekao sam im da sam pukovnik Vojske Jugoslavije. Rekli su: "Dobro, sad možemo da razgovaramo otvoreno!" Nikad me nisu provalili. Prvi put, sredinom 1998. godine, kada su pripreme za agresiju dosta odmakle, a ja poveæao frekvenciju ulazaka u NATO, iz britanske delegacije NATO je, na moj zahtev da kontaktiram jednog diplomatu, stigao zahtev da dostavim biografiju.
*Zar veæ nisu imali vašu biografiju?
- Politièki deo NATO se kao institucija bavio politikom, strategijom i doktrinom. Službe bezbednosti su se bavile zaštitom dokumenata i, po mojoj oceni, nisu bile u stanju da kontrolišu ni ljude, ni njihove kontakte, i to je razlog što sam bio jedan od stotina meni sliènih koji su se javno kretali po NATO kancelarijama. Ono što nisu hteli da kažu, saznavao sam na drugi naèin, ali sam uvek izlazio iz NATO sa mnogo informacija.
HOLBRUK
*KOJE metode ste koristili?
- Sve. Dozvoljene i nedozvoljene, poznate i nepoznate u teoriji i praksi, i svoje originalne. Ljudski faktor je bio primaran i ostaæe sve dok se budu vodile obaveštajne operacije. Svi moji sagovornici su uglavnom bili protivnici NATO i SAD, u sukobu sa sopstvenom savešæu, zbog poslova kojim se bave.
*Iako su èlanovi NATO?
- Iako su èlanovi NATO. Od nekih sam dobijao informacije kada su one bile samo "radni materijal", stvarajuæi tako moguænost da ih pratim do finalne verifikacije.
*Dobijali ste i dokumenta?
- Imao sam svaki dokument koji je imao veæi znaèaj za bezbednost i odbranu zemlje, ukljuèujuæi i scenario proigrane komandno-štabne vežbe "Kriza jug", kojim je u maju 1998. godine razraðen scenario agresije na našu zemlju.
*Da li ste znali na kakav odjek nailaze vaše inforamcije u tadašnjoj SRJ?
- Znao sam. Tadašnji državni vrh nije verovao u moguænost agresije, nije imao poverenje u VJ, pa ni u njenu obaveštajnu službu. Verovali su više Holbruku nego našoj obaveštajnoj službi.
*Zbog èega?
- Verovalo se da æe se diplomatskim putem naæi rešenje, da æe snage OVK biti poražene, da SAD neæe posegnuti za silom i da je vojna pretnja sredstvo za ostvarivanje politièkih ciljeva. Kulminacija nepoverenja bila je neverovatna u trenutku kada je napad na našu zemlju bio potpuno izvestan. Govorim o septembru i oktobru 1998. godine, kada je 13. oktobar veæ bio utvrðen kao datum poèetka dejstava. U tom periodu dostavio sam seriju depeša, gde sam svakog jutra kao na šahovskoj tabli po jednu èlanicu NATO pomerao levo ili desno u zavisnosti od toga da li je promenila stav o agresiji u odnosu na prethodni dan.
*Kada ste saznali za ciljeve bombardovanja?
- Veæ krajem jula, a tokom septembra i njihove koordinate.
*Da li se plan poklopio sa onim što se kasnije dogodilo?
- U potpunosti, s tim što je agresija bila radikalnija od samog poèetka u odnosu na ranije planirane faze.
*Pominjala se i kopnena operacija?
- Zvuèi interesantno da je kopnenoj agresiji najveæa koènica bila Nemaèka. Ova zemlja je imala u julu zadatak da otpoène s planom kopnene operacije. Smatrali su da treba da uspostave mir. Prvim planom kopnene operacije, sa razlièitim pravcima ulaska, bilo je predviðeno oko 15.000 do 17.000 ljudi. Daljim analizama su usložnjavali situaciju, suoèavajuæi se sa moguænošæu otpora, i poveæali kontingent na 25.000, zatim 35.000-45.000, da bi se zakljuèio na 70.000. Pri tome je svakog puta nemaèki šef komiteta NATO Nauman podizao broj, i to iz dva razloga. Plašio je ostale èlanice NATO žrtvama i ukazivao da niko takve snage neæe moæi da pošalje. Time je hteo da spreèi Nemaèku da ne doðe u borbenu situaciju u Srbiji iz istorijskih razloga. Kad god je kontingent poveæan, rekli su: "Zamrzni operaciju!"
DOKUMENT
*KOLIKI je stepen saglasnosti postojao u NATO oko intervencije na SRJ?
- Celog leta i jeseni 1998. i 1999. godine trajao je sukob unutar NATO. Bilo je èlanica koje nisu htele da prihvate èin agresije bez pokriæa rezolucije Saveta bezbednosti UN. Grèka je dobila garanciju da turski avioni ne mogu preletati preko grèke teritorije da bi bombardovali SR Jugoslavije. Francuska se suprotstavljala do samog èina usvajanja plana. Suprotstavljale su se i Španija, Belgija, Italija, i Nemaèka koja je raspadom Jugoslavije postigla svoje ciljeve, a sada je, uz istorijski, imala i unutrašnji problem, sa Ustavom i novoizabranim parlamentom. Praktièno, dva ili tri dana je bilo stanje vakuuma zbog odbijanja pojedinih zemalja da se saglase sa planom agresije.
*Kako je postignut konsenzus?
- Tako što je Olbrajtova, ofanzivnom diplomatijom direktno "ubeðivala" zemlju po zemlju, njihova najviša rukovodstva. Tako su putem pritisaka i ucena sve èlanice NATO bile primorane da uèestvuju.
*Zbog èega je Binel platio ceh?
- On se odluèio na nešto èega, mislim, da u prvom momentu nije bio svestan. On nije imao visok èin, bio je major, ali je imao pristup poverljivim informacijama. Kao šef kabineta prvog èoveka francuske delegacije pri NATO imao je veliku moæ. Zatražio je dokument koji mi je bio potreban.
*Koji je to dokument?
- Dokument sa definisanim ciljevima, fazama i trajanjem agresije. On je optužen za dva dokumenta, jedan od 16, drugi od devet stranica. Jedan od tih je bio plan agresije, a drugi za koji je kažnjen, bile su frekvencije aviona francuske avijacije koji je trebalo da uèestvuju u bombardovanju. Taj deo ga je teretio za nacionalnu izdaju po francuskim propisima. Taj drugi dokument mu nisam tražio. Rekao sam mu: "Ne interesuje me Francuska, jer od tebe ne želim da pravim izdajnika". Rekao mi je: "Želim da ti kažem da æe Francuska uèestvovati".
*Da li je radio po nalogu?
- Ne verujem da je instruisan da me drži na vezi. Kada sam tražio planove, znao sam više od njega. Uostalom, pravilo broj jedan u obaveštajnom radu je da se svaka važna informacija proverava iz najmanje tri izvora.
*Kada je otkriven Binel, otrkiveni ste i vi, i bili ste prinuðeni da napustite Brisel?
- On je bio u pravom zatvoru, a ja u pritvoru, u stanu ili ambasadi, ukupno 59 dana. Nisam imao moguænost kretanja. Sredinom novembra bio sam na dnevnom redu belgijskog parlamenta. Poslanici su prozvali ministre odbrane i unutrašnjih poslova zbog nesposobnosti, jer ni za èetiri godine nisu otkrili diplomatu sa lažnom funkcijom. Èak nisu mogli da naðu ni zakonsku moguænost da me proteraju, ali su ipak imali jedan prljavi plan. Napustio sam Brisel 25 dana pre nego što je isti trebalo da bude primenjen.
*Da li ste kasnije bili u kontaktu sa Binelom?
- Binel je napisao u zatvoru knjigu "Zloèini u NATO", koja je prevedena na srpski jezik. U Francuskoj su mu zaplenili celokupno prvo izdanje. Na promociji u Beogradu je vladalo veliko zanimanje za dva èoveka koja su uèestvovala u operaciji koju je "Figaro" oznaèio kao treæu po znaèaju posle Drugog svetskog rata. Binel nikad nije rekao da se pokajao. Izrazio je zadovoljstvo što smo se ponovo sreli. Pred publikom u Klubu književnika zahvalio mi se što sam mu èinom koji se desio omoguæio da postane književnik. Napisao je još nekoliko knjiga.
*Da li æete i vi postati književnik?
- Na neki naèin æu svedoèiti o vremenu u kome se dogodila jedna od najveæih tragedija srpskog naroda.
SHVATITI RUSIJU
*ZBOG èega je danas Rusiji znaèajna Srbija?
- Stanje oko Kosova I Metohije je koincidiralo sa onim što se trenutno dešava u Rusiji. Ona je stala na noge, poštovana je iznutra i spolja, završila je uglavnom svoj proces konsolidacije, okrenula se oko sebe i videla prazan prostor. To znaèi - da bi bila sigurna u svoju politiku, morala je da je proveri. U UN je tu poziciju proverila preko Kosova i Metohije. Rusija ima i u G 8 i u „Šangajskoj grupi“ znaèajno mesto. Ima snažne resurse, potrebu da plasira kapital i uvozi i izvozi, potrebni su joj partneri. Onaj ko danas ne shvati poziciju Rusije trpeæe nenadoknadive gubitke u bliskoj buduænosti.
PET KRIZNIH ZONA
*Pominje se danas uloga NATO kao èuvara naftovoda?
- NATO je napustio osnovni odbrambeni koncept. On je po vašingtonskom ugovoru odbrambeni savez, ali on to danas više nije. Predstavlja agresivnu vojnu organizaciju opasnu po svetski mir i bezbednost. Sada može da ima dva smisla postojanja. Prvi, borba za resurse a ne njihovo èuvanje, odnosno nafta, a vrlo brzo i voda. Drugi je teorizam. Nato je još 1998. godine opredelio zone svog buduæeg angažovanja. Prva, Balkan (KiM), druga Bliski istok - Severna Afrika, treæa Irak - Iran - Kavkaz (dotièe se ruskih granica), èetvrta Kina i peta je borba protiv terorizma bilo gde na Zemaljskoj kugli. Praktièno u svih pet zona, ukljuèujuæi i Kinu (Tibet), jeste stanje oružane intervencije, ili kontrolisane krize.
AGRESIJA JOŠ TRAJE
*KAKO gledate na odnos NATO prema Srbiji danas kada se savez sprema za proširenje na još tri balkanske zemlje?
- Što se više širi, NATO je slabiji, zbog brojnosti, nemoguænosti kontrole. Zemlje koje su ušle u NATO nisu ni demokratske, ni ekonomski ni politièki stabilne. Hoæe li Albanija, ili Makedonija da stavljaju veto u NATO? Danas, sa distance od 10 godina, mislim da su praktièno sva pitanja ostala otvorena i da je agresija, praktièno, dobila samo drugu dimenziju - završnu.
*Možete li da pojasnite?
- U fazi pripreme agresije postojale su dve koncepcije - jednu je razraðivala Amerika pod pokriviteljstvom NATO, drugu Nemaèka. I jedna i druga je videla svoje stalno prisustvo ne samo na Kosovu i Metohiji, veæ na celoj teritoriji Srbije. Oružani èin je završen, ali su posledice i ciljevi koje je trebalo ostvariti ostali nerešeni.
*Koji su to ciljevi?
- Ujedinjene nacije nisu ostvarile svoju ulogu u formalno-pravnom smislu ni tada, uoèi agresije, kao ni danas. Nad Srbijom se nastavlja svojevrsna agresije putem obaveštajnih službi, multinacionalnih kompanija, razaranja ekonomskog sistema, povezivanja sa raznim strukturama koje nisu naklonjene ustavno-pravnom statusu zemlje. Dakle, na teritoriji Srbije postoji samo relativni mir, sve drugo je ostalo je isto.
www.novosti.co.yu/code/navigate.php?Id=10&status=jedna&vest=118890&datum=2008-04-02