maher
New Member
Posts: 11
|
Post by maher on Feb 4, 2010 16:24:16 GMT -5
ZABORAVIMO...
Zaboravimo slike prošlih dana, Kad nismo znali da smo pleme isto, Kad je u ruci ljut jatagan blistô Poprskan krvlju bratovljevih rana.
Zaboravimo da smo bojem dugim Ognjišta svoja potkopali sami, Sa svoje mržnje ostali u tami I svoje glave spustili pred drugim.
Zaboravimo! Jedna nam je mati - Jedno smo stablo a sa jedne grude, Pa nek nam jedna i misao bude Što će nam srcu nove snage dati.
Uz tvrda rala nek sa njiva naši' Odjekne pjesma jaka kô val brzi, Pjesma mirenja koju tuđin mrzi I kao sova sunca nje se plaši.
Posijmo sjeme, a da zdravo bude, I bog će svoga blagoslova dati, I jednog dana svijeh će nas zvati Da zlatnom žetvom nagradi nam trude.
Gle, svako stablo granama se brani Kad dođe vjetar da mu trga žile, Pa bud'mo i mi obrana i sile Zemlji otaca što nas hljebom hrani.
U njoj su divne šume i zahlađa, Njene su rijeke kao nebo plave, Njena su polja puna svake trave, A zdrava loza slatkim plodom rađa.
Živimo za nju! Bog nas njojzi dade, Pa, ako nam je svoja majka draga, Budimo braća da budemo snaga I svome dobru sazidamo zgrade.
Što da nas vjere na zlu mržnju gone Kad naša srca jednom vatrom biju? Kad naše majke pokraj čeda bdiju Zar jednu pjesmu ne pjevaju one?
Jednog smo stabla ogranci i grana, Pa ne pitajmo ko je vjere koje; Mi ćemo učit jevanđelje svoje, A vi se svoga držite korana.
Zaboravimo! Jedna nam je mati - Jedna nas zemlja jednim hljebom hrani, Pa neka brata brat rođeni brani, I bog i alah dobra će nam dati.
Aleksa Šantić
Mostar, 1902.
|
|
|
Post by Emperor AAdmin on Feb 5, 2010 0:03:55 GMT -5
predivna pjesma koje je, vidi se, svim srcem stvorena ali jedan dio te pjesme odaje klicu podjela koju na zalost nijesmo uspjeli prevazici
Pjesma mirenja koju tuđin mrzi I kao sova sunca nje se plaši.
|
|
|
Post by Emperor AAdmin on Feb 5, 2010 0:39:02 GMT -5
jos neke pjesme od ovoga naseg velikana i sina hercegovackog krsa
MOJE SRPSTVO
Što je nebu sunce sjajno, što krepošću višnjeg blista; Što je polju cv'jeće bajno, a cvijeću rosa čista;
Što j' sokolu krš i st'jena gdje šstari, gdje se vije. Više koga razjarena čsto ljuta munja bije;
Što je orlu smjelog leta ta visina neba sveta, S koje gordo, u prašini, on prezire crva kleta;
Što je gori izvor-vrelo, lipe cvjetne, jele vite, I u travi mirisave ljubičice one skrite;
Što j' lahoru miris ruža tihim letom što ga nosi, Pa ga milo svakom daje, njim se diči i ponosi;
Što je pjesma slavlju milom, što je tici lako krilo, Što je oku vid i svjetlost: to je meni Srpstvo milo!
Kao oganj, vatra živa u mom srcu ono gori! S njime moja duša sniva, o novome danku, zori...
Svi oblaci da s' razviju - srdžbe strašne ponajveće, Pa na njega da se sliju, ugasit' ga srcu neće!
Da s' njega gorda sila digne, demon... onaj ljuti, Iskru svetu Srpstva mila ne može mi otrgnuti.
Njemu služim, vjerno, pravo, svetinja mi mila to je! Zdravo da si, Srpstvo slavno, ponajveće blago moje!
1889.
----------
JA NE MOGU OVDJE...
Ja ne mogu ovdje; ovdje led me bije, Ovdje nema sunca što me tako grije, Sunca, milog sunca, sunca moga raja - Moga zavičaja.
Ja ne mogu ovdje. Moja duša voli I lijepu Ronu i vodu Limana, I daleke šume što se vide doli U podnožju hladnom vječnoga Monblana; Moja duša voli ovaj kraj slobode, Ovu zemlju ljudi, jednakosti, prava. Al' tamo, vrh kršâ gdje oblaci brode, Tamo, s golih brda gdje miriše trava, Tamo, gdje su moji drugovi i braća, Tamo, rodu svome duša mi se vraća.
Ja ne mogu ovdje. Tamo gdje uveče Vrh dalekih brda kao vatra plane, Ispod crnog Huma gdje Neretva teče; Tamo gdje me ljube, tamo gdje me vole, Gdje se moja braća za rod bogu mole; Tamo gdje sam snivô one zlatne snove, Tamo moja duša plačući me zove. Ondje nek me jednom i u grob sahrane.
1902.
-------------
MOJA OTADŽBINA
Ne plačem samo s bolom svoga srca Rad zemlje ove uboge i gole; Mene sve rane moga roda bole, I moja duša s njim pati i grca.
Ovdje, u bolu srca istrzana, Ja nosim kletve svih patnji i muka, I krv što kapa sa dušmanskih ruka To je krv moja iz mojijeh rana.
U meni cvile duše miliona - Moj svaki uzdah, svaka suza bona, Njihovim bolom vapije i ište.
I svuda gdje je srpska duša koja, Tamo je meni otadžbina moja, Moj dom i moje rođeno ognjište.
1908.
--------------
BEHAR
Bulbul pjeva Okolo Mostara, - Hodi, draga, Evo nam behara!
Hodi meni, Moje zumbul-cveće, Tvoja majka Karati te neće.
Tvoja majka Tebi ruho sprema, Što ga ljepšeg U Mostaru nema:
Sve od svile Košulje otkane, I dušeke Đulsom pokapane.
Za đevere I za kitu svata Sve čevrme Od srme i zlata.
Za jenđije I za mile kume Urmašice I slatke lokume;
I još hrpa Gurabije same! A najljepše Ostavila za me:
Tvoja usta - Sva od đula rana, Tvoja njedra Još nemilovana.
Tvoje grlo, S kog je srce mrlo, Da ga grizem Noći u ponoći.
Bulbul pjeva Okolo Mostara, - Hodi, draga, Evo nam behara!
1908.
------------
CRNOGORKA
Ja da sam lovor, u te kršne strane, Vrhove ne bih diz'o suncu vrelu, No krunu svoju, svoje šumne grane, Priklonio bih, sestro, tvome čelu!
Meni si viša od orla kad leti! Jer tvoja djela digoše te visu. Srce je tvoje jedan oltar sveti Koga grijesi porušili nisu.
Ljubav je tvoja nepregledno more, Njim pojiš rodni krš i ove gore, Koje nam krvnik vjekovima hara.
I dok tvoj plamen gori pred Oltarom, Vjerujem, da će u Prizrenu starom Sinuti presto budućeg nam cara!...
1910.
--------
NERETVA
Nada mnom, u bašti, mašu breskve pune Zelenih lepeza i prvog zarutka; Pripilo se sunce i u lisne krune Kao da bi htjelo sve zlato da utka.
Ja, naslonjen na zid, prekrštenih ruka, Gledam kako doli, o hridinu šuplju, Neretva se lomi, a s visokih kuka Naga djeca skaču i s vikom se kuplju,
Dok najmanje jedno po prudu se valja. Galebovi kruže. Nekoliko pralja Pratljačama mlate, i o greben greda
Razbija se eho, mre. Rijeka čista, Prepuna smaragda, putuje i blista, I red bliskih kuća u njoj se ogleda.
1912.
----------
PESMA JEDINSTVA
Ja sam Srbin, ja sam Hrvat i Slovenac - Tri imena ova tri su svetla vrela, Gde mi duša pije žar za nova dela, I rodu i brastvu plete smerni venac.
Ja sam sretan ove što doživeh dane, Kada braća s braćom na bregove hrle - Kada se u suncu svog jedinstva grle Velikoga stabla tri velike grane.
S krovova se naših digla mora tavna, Po njima se zvezde prosule pa gore -: S Dušanovom krunom, k'o jabuka zore, Tomislavova se rađa kruna slavna.
S Adrije i Soče, sve do Vardar-vode, Jedna pesma grmi radosna i sveta - Više nema aga, harača ni kmeta, Svrh koliba šušte hrastovi slobode.
Sve kliče. I širom otadžbine cele Jedna Mis'o leti razvijena stega, I eno, sa svakog timora i brega, Na nju ruže siplju oreade bele.
Blagoslovi, Bože! Nek' na naša vrata Svako jutro s pesmom anđ'o brastva stupa, I pričesti svešću iz nebesnih kupa Svakoga Slovenca, Srba i Hrvata!
1919. izvor www.aleksasantic.com/
|
|
|
Post by Emperor AAdmin on May 1, 2010 23:09:59 GMT -5
Srecan rodjendan Maher
|
|
maher
New Member
Posts: 11
|
Post by maher on May 3, 2010 17:09:48 GMT -5
Iskreno hvala AAdmin, prijatno si me iznenadio.
"Ostani u zdravlju" (po hercegovacki) i jos jednom hvala.
Maher - Mostar
|
|
|
Post by Emperor AAdmin on May 3, 2010 23:22:38 GMT -5
Ziv bio (po crnogorski)... uvijek te fino vidjet.
|
|