Post by Bozur on Apr 7, 2010 0:29:42 GMT -5
Naučni skup u srpskoj Akademiji nauka i umetnosti
Poreklo Albanaca i Šiptara
Problemi metodologije istraživanja porekla Albanaca i Šiptara
Na Srpskoj akademiji nauka i umetnosti u Beogradu, pod predsedništvom akademika Mihaila Markovića, održan je (21. 06. 2007) naučni skup – s temom ''Problemi metodologije istraživanja porekla Albanaca''. Referate je pročitalo petnaest učesnika, među kojima i: akademik Mihailo Marković, akademik Mihailo Stanišić, akademik Miloš Blagojević, prof. dr Momir Jović, dr Jovan I. Deretić, dr Milan Ristanović – doktor filoloških nauka i profesor uporedne lingvistike na Sorboni u Parizu, prof. dr Radomir Đorđević, dr Jelena Guskova iz Moskve, dr Đorđe Janković, Mr. Dragoljub Antić i drugi.
Svečana sala Akademije je bila popunjena slušaocima do poslednjeg mesta. Rasprava je ne sumnjivo izazvala interesovanje u Beogradu, ali redakcije medija nisu poslale svoje novinare.
Prof. dr Radomir Đorđević, prodekan Filozofskog fakulteta u Prištini je rekao da je naučni skup od istorijskog značaja, ne samo za istoriju balkanskih naroda, nego i za istoriju Evrope. Istakao je da je od neprocenjive važnosti činjenica da je SANU ustupila svoje prostorije za raspravu o poreklu Šiptara i da se o kritiku zvanične istorije o Slovenima i Šiptarima neće više ćutati u Evrolpi.
Izjava prof. dr Radomira Đorđevića je na mestu, jer su svi učesnici osporili dva navoda zvanične istorije:
1. da su Šiptari starosedeoci Balkana i da su potomci Ilira i
2. da su se Sloveni naselili na Balkan u 6. i 7. stoleću, kao i da su, na isti način i u isto vreme, naselili područja današnje Češke i Nemačke.
Referenti su navodili istorijske izvore o dolasku Šiptara na Balkan 1043. godine, opovrgavajući tvrdnju istoričara da su oni potomci Ilira. Istovremeno su odbacili svaku pomisao da su Sloveni na Balkan doseljeni u 6. i 7. stoleću i da su do devetog stoleća bili nepismeni. Svi učesnici naučne debate su izneli da su srpski preci u Antici i u Srednjem veku bili poznati pod raznim zavičajnim imenima: Dalmati, Sarmati, Mizi, Tračani, Dačani, Iliri... Takođe, ukazali su na istorijske izvore i predstavili mape današnje Nemačke - na čijoj teritoriji su živela srpska plemena od trećeg stoleća pre Nove ere: Derevljani, Lužičani, (u svetu poznati kao Lužiččki Srbi) Glamočani, Oborditi i drugi. Oni su do 12. stoleća imali i dve srpske države na severu i istoku Nemačke, a ti podaci su danas uklonjeni iz istorijske literature svake evropske države - što izaziva čuđenje i nameće neugodno pitanje o odlikama današnje evropske civilizacije (da ne govorimo o evropskoj civilizaciji prethodnih stoleća – i nedelima njenih državnika i vojske na drugim kontinentima).
Kritikovan je jedini dokument - o Slovenima došljacima na Balkan. To je Spis o narodima vizantijskog cara Konstantina Sedmog Porfirogenita. Analiziran je u svih 15 referata i zaključak je istovetan – to je falsifikat iz 16. i 17. stoleća. Sve što je u njemu zapisano odudara od istorijskih činjenica, lako uočljivih u stotinama sačuvanih istorijskih izvora. Ovakav zaključak o Porfirogenitovom dokumentu, razjašnjava i činjenicu da je hrvatska država, počevši njime, pripremana (od strane evropskih sila i Vatikana) da obavi asimilaciju, progon i biološko istrebljenje pravoslavnih Srba na području od Istre do Drine.
Spomenik Skenderbegu u Tirani
Brojnost Šiptara
Zbog svesnog opsruiranja i falsifikovanja veći popisa stanovništva ne može se sa sigurnošću reći koliko Šiptara danas živi na prostorima Kosmeta, Južne Srbije i Makedonije. Prema poznatim naučnim metodama utvrđivanja brojnosti neke populacije na određenom prostoru može se doći do prilično tačnih podataka. Tako se procenjuje da na prostorima Kosmeta danas živi nešto oko 900.000 Šiptara u Južnoj Srbiji oko 80.000 i u Makedoniji 16% ili oko 300.000. To je jako daleko od brojnosti od 2,5 milona koje Šiptari u svim dokumentima navode i posebno podvlače kako bi na osnovu tako lažno prikazane brojnosti izdejstvovali određene političke ustupke što se u slučaju Makedonije završilo promenom Ustava u kojem su Šitari postali konstuktivni narod republike a ne nacionalna manjina. Da bi do takve ustavne promene došlo trebalo je da Šiptari boje više od 20% ukupnog stanovništva Makedonije, prema nekim čudno postavljenim zahtevima EU.
Pošto te brojnosti u Makedoniji nije bilo Šiptari su pribegli doro oprobanim metodama još iz doba postojanja SRJ. Deo Šiptara sa Kosmeta i Južne Srbije je u dane popisa prešao u Makedoniju kako bi i tamo mogli biti popisani i procenat njihove navodne populacije se zaustavio na 23,2% što je zadovoljavalo postavljene kriterijume EU i Zapada.
Ista ili slična manipulacija brojnošću se izvodi i pri svakim izborima za lokalne ili druge organe vlasti kao i stranačkim izborima. To je moguće jer na tim prostorima nikada nije tačno urađen ni jedan popis stanovništva zbog nepotpune dokumentacije ličnih dokumenata pa mnogi Šiptari poseduju dokumenta sada sasvim odvojenih država. Ako svemu ovome dodamo da na prostorima Kosmeta, pa i Makedonije zbog gotovo potpuno otvorenih granica sa Albanijom nesmetano cirkuliše više od 400.000 Šiptara onda je sasvim razumljiv haos u tačnom utvrđivanju brojnosti Šiptarske populacije.
Slobodan Jarčević
www.srpskapolitika.com/Tekstovi/Analize/2007/latinica/115.html