Post by Bozur on Sept 9, 2012 14:43:05 GMT -5
Tema hrana. Sa jedne strane imate prirodnu hranu, organsku hranu i sa druge strane maltene otrov poput GMH ili genetski modifikovane hrane (koju na zapadu veoma striktno prate ili cak zabranjene poput "Francuske, Austrije, Grčke i Luksemburga zabranile su uvoz ovakvih žitarica čak i uz dozvolu EU". Takodje slucaj sa americkom drzavom Kalifornijom. GMH je manje vise proizvod Monsanta.
---
"Monsanto je poznat po sudjelovanju u razglašenim sudskim parnicama, i kao tužitelj i kao optuženik. Bio je tuženik u mnogim skupnim tužbama, u kojima su globe i odštete iznosile stotine milijuna dolara, uglavnom u vezi s narušavanjem zdravlja uzrokovanim njegovim proizvodima. Monsanto se također često utjecao sudu da zaštiti svoje patente, posebice na području biotehnoligije.
Monsanto je privukao medijsku pažnju zbog svog navodno nepoštenog sudskog progona farmera, kao što je prikazano u francuskom dokumentarnom filmu Le monde selon Monsanto[49] (hrv. Svijet po Monsantu) iz 2008. godine. "
hr.wikipedia.org/wiki/Monsanto#Pravna_pitanja
-------
Genetski modifikovana hrana! Više štete ili koristi?
Genetski modifikovani organizmi se mogu definisati kao organizmi u kojima je genetski materijal (DNK) izmenjen na veštacki način. Tehnologija kojom se to postiže se često naziva "moderna biotehnologija", "genetska tehnologija", ili "genetski inženjering".
Ovom tehnologijom je takođe moguće selektovani gen iz jednog organizma uneti u drugi, čak među vrstama koje nisu srodne. Čovek genetski "modifikuje", menja vekovima. Od hrane do životinja. Međutim, u prošlosti je postojala samo jedna metoda - selekcija.
Uprošćeno to izgleda ovako: Posadite više biljaka i gledate koja je najotpornija. Nakon toga rasadite najotpornije i posmatrate koje su najotpornije od njih i tako sve dok se ne dobije najotpornija vrsta. Slično je i sa životinjama. Čak je i Platon u svojoj "Državi" rekao da bi sličnu tehniku (tehnologiju) trebalo koristiti i na ljudima. Danas bi se ovo smatralo fašizmom, a nije da ljudska civilizacija nije imala korake u ovom pravcu. Prva modifikovana biljka koja se pojavila na tržištu je paradajz, još 1994. godine. Od tada ne prestaje proizvodnja genetski modifikovanih biljaka, i to najviše u Americi, Australiji, Brazilu, Argentini, Kini i Japanu. Najviše se gaje soja, kukuruz, uljana repica, pamuk. Međutim, sa začecima genetskog inženjeringa i njegovim daljim razvojem, nastale su i moralne dileme. Da li treba genetski modifikovati životinje, pogotovu one koje služe za ishranu, ali i biljke?
Svetska zdravstvena organizacija (WHO) nabraja sledeće potencijalne rizike za ljudsko zdravlje: direktan uticaj na ljudsko zdravlje - toksičnost tendenciju izazivanja alergijskih reakcija specifične komponente koji sadrže nutricionoške ili toksične delove stabilnost umetnutog gena nutricijalni efekti povezani sa genetskom izmenom neželjeni efekti koji mogu nastati iz umetanja gena
Dileme
U stručnim krugovima postoje velika neslaganja u vezi ekoloških, zdravstvenih i društveno-ekonomskih posledica upotrebe genetski modifikovane hrane. Ipak, one se proizvode i upotrebljavaju širom sveta. Velika američka kompanija Monsanto je bila važan učesnik u stvaranju semena genetski modifikovanih žitarica i mahunarki. Dve ekonomski najznačajnije tehnologije proizvodnje semena koje je razvio Monsanto su tehnologija uvođenja Bacillus thurigiensis (Bt) gena, kojom biljke počinju da proizvode sopstvene pesticide i tako uništavaju štetočine koji ih napadaju i tehnologija uvođenja gena rezistencije na glifosat, kojom se stvaraju semena rezistentna na glifosat (Roundap), herbicid koji proizvodi Monsanto. Zagovornici biotehnologije navode da nema dokaza da izmenjeni organizmi nepovoljnije deluju na životnu sredinu ili ispravnost namirnica u odnosu na njihove konvencionalno uzgajane kopije i ističu da su modifikovane biljke veoma korisne za savremeni svet. Ovakve biljke sa genima Bt smanjuju potrebu za pesticidima npr. modifikovani krompir zahteva 40% manje insekticida od krompira dobijenog tradicionalnim uzgajanjem, kao i kukuruz koji sadrži manje mikotoksina fumonizina. Ovakve biljke, otporne na herbicide, smanjuju potrebu za oranjem, što sprečava eroziju zemljišta itd. Ističe se i da za zemljama u razvoju ubrzavaju ekonomski razvoj i rešavaju problem gladi. Međutim, kao negativna strana ističu se argumenti koji potiru idealnu sliku o jeftinoj i neškodljivoj hrani.
Tako se ističe da se genetskim inžinjeringom mogu se preneti alergeni iz namirnica sa poznatim alergogenim sposobnostima (kikirikija, oraha, školjki i riba), na namirnice za koje se pretpostvlja da su sigurne. Što se toksičnosti tiče skoro polovina (44%) gusenica Lepidoptera hranjenih u laboratoriji isključivo listovima mlečike na koje je bio nanet polen Bt kukuruza umrlo je za 4 dana. Polen modifikovanog žita može se širiti insektima i vetrom na velike daljine. Stvaranje toksina, čak i u minimalnim količinama, može imati dugotrajne posledice na zdravlje ljudi. Akumulacija novih metabolita u gajenim biljkama može povećati mogućnost za pojavu toksičnih rizika.
Neke kultivisane biljke kao što su krompir i paradajz i normalno stvaraju visoko toksične hemijske materije u lišću, a genetski modifikovani mogu nastati novi ili neočekivane supstance čije toksične koncentracije nisu poznate. Geni rezistentni na antibiotike koriste se u nekim modifikovanim biljkama kao markeri genetske transformacije. Oni se ubacuju pored željenog gena u biljku radi lakšeg uočavanja osobine koja treba da se nasledi, npr. mogućnost stvaranja insekticida u lišću. Uprkos uveravanjima stručnjaka da geni rezistencije ne mogu izaći iz biljke, česta upotreba ovih marker gena, može dovesti od egzacerbacije pojave rezistencije na antibiotike, tj. smanjivanja efikasnosti antibiotika u budućnosti.
Veštački uneti genetski elementi mogu da prokrijumčare i neželjene gene u ćeliju (genom) domaćina, što može dovesti do mutagenih i kancerogenih posledica. Ipak, nisu retke i tvrdnje, da se eventualni rizik nakon primene genetskog inžinjeringa ne razlikuje bitno od rizika koji može nastati genetskom manipulacijom biljaka tokom tradicionalnog gajenja. Pod pritiskom javnosti neke evropske zemlje i Japan uvele su obavezno deklarisanje za neke ili sve proizvode koji se zasnivaju na biotehnologiji i ograničile njihovu upotrebu.
Mnogi stručnjaci su protiv sugerisanja koji je najmanji dozvoljeni nivo kontaminacije (npr. ispod 1%). Britansko Udruženje Lekara zatražilo je moratorijum za gajenje genetski modifikovanih žitarica, ali je Vlada to odbila i predložila istraživanja o eventualnim zdravstvenim rizicima upotrebe ovih namirnica.
Prava potrošača
Prihvaćeno je pravo potrošača da upotrebljavaju hranu koja nije modifikovana, ali i pravo proizvođača da je prave. Vlade Francuske, Austrije, Grčke i Luksemburga zabranile su uvoz ovakvih žitarica čak i uz dozvolu EU.
FDA još uvek nije izmenila svoj stav o bezbednosti upotrebe genetski modifikovane hrane, koji je usvojen 1992., pre svega iz materijalnih razloga (U 1999. god. u SAD trgovina kukuruzom procenjena je na 20 biliona dolara), tako da u SAD još uvek ne postoji obaveza deklarisanja modifikovanih proizvoda). Zemlje u razvoju tek uvode zakonske propise koji se odnose na biološku sigurnost namirnica, a obzirom na činjenicu da će u narednim godinama najviše genetski modifikovanog žita biti uzgajano upravo u tim zemljama, pre svih u Brazilu, Indiji i Kini, ove zemlje su najugroženije ovim problemom.
U Srbiji je pre nešto više od dve godine usvojen Zakon o genetički modifikovanim organizmima u kom se definišu se uslovi za rukovanje, pakovanje, prevoz i otklanjanje neželjenih efekata pri radu sa genetski modifikovanim organizmima. Osnovana je posebna radna grupa stručnog saveta za biološku sigurnost koja daje mišljenje za izdavanje dozvola za upotrebu modifikovanih organizama. Potrošačima se pruža prilika da sami izaberu i odluče koje će proizvode da koriste. Zakon je, takođe, praćen određenim brojem pravilnika (pravilnici o ograničenoj upotrebi, uvođenju u proizvodnju i stavljanju u promet genetički modifikovanih organizama kao i pravilnik o registrima genetički modifikovanih organizama), dok je rad ekspertskog tela regulisan Poslovnikom o radu Nacionalnog saveta za biološku sigurnost. Na međunarodnom nivou, pored Kartagenskog protokola o biološkoj sigurnosti ovu materiju regulišu i mnogi međunarodni kodeksi i fitosanitarni propisi. Za Srbiju je, naravno, od značaja i regulativa Evropske Unije, s obzirom na razmere trgovinske razmene i nameru da u perspektivi postanemo član ove zajednice.
Prehrambeni proizvodi dobijeni biotehnologijom mogu popraviti kvalitet osnovi namirnice, na primer njen ukus i njen sastav. Za nerazvijene zemlje posebno je korisno gajenje pasulja otpornog na patogene, virus-rezistentne papaje, Bt pamuka, kao i pirinča obogaćenog vitaminom A. U skoroj budućnosti treba očekivati i krompir koji apsorbuje manje ulja pri prženju, kukuruz i soju sa povećanim sadržajem proteina, paradajz sa svežijim ukusom, kao i slađe jagode. Postavlja se pitanje koliko smo zaista sigurni i koliko vremena treba da prođe da bi se nešto potvrdilo ili opovrgnulo u praksi?
www.prekoramena.com/t.item.122/genetski-modifikovana-hrana-steta-ili-korist.html
-------
uticaj ovoga otrova na lokalnoj razini
GENETSKI INŽENJERING
Crnogorski paradajz se mora vratiti na pijace
Stručnjaci upozoravaju da su izmijenjeni organizmi rizik po čovjeka. U našoj zemlji se malo zna o genetičkom inženjeringu i genetski modifikovanim usjevima / Hrana koja sadrži genetski modifikovane organizme (GMO) danas je vrlo aktuelna tema koja zbog mnogih nepoznanica podstiče brojne rasprave, ali u našoj zemlji se malo zna o genetičkom inženjeringu i genetski modifikovanim usjevima. Nadležni tvrde da u Crnoj Gori GMO hrane nema „ni u prometu ni u proizvodnji“, ali sagovornik „Vijesti“, inženjer agronomije Svetozar Radonjić tvrdi suprotno.
Radonjić
Njegove sumnje, koje, kako sam ističe, ne može potkrijepiti dokazima, odnose se najviše na jeftino meso koje uvozimo, uvozni paradajz i razne prerađevine. Crnogorci su, ističe, veliki potrošači mesa i paradajza, te imamo razvijenu mesnu industriju, ali čuvena njeguška pršuta koja se sada proizvodi nije ni nalik nekadašnjoj.
"Ako ubacimo u paradajz gen meduze, to možda za laike izgleda kao velika nauka, ali za stručnjake moga profila to je najveća glupost. Ukoliko ubacimo u paradajz nešto što će mu omogućiti da iz, na primjer, Turske stigne zelen, a usput pocrveni, mi u stvari jedemo zeleni paradajz, koji je otrovan jer sadrži solamin", tvrdi Radonjić.
Ističući da ne može sa sigurnošću tvrditi ko i sa kojim namjerama uvozi paradajz u Crnu Goru, Radonjić podsjeća da su za vrijeme kada je bio direktor „Kooperacije - Agrokombinata 13. jul”, razvili moćnu poljoprivrednu proizvodnju, kada se turizam nije mogao zamisliti bez paradajza iz Zete, Malesije i Bjelopavlića.
Zabraniti uvoz paradajza
"Tad smo gajili domaći zetski jabučar, grbaljski paradajz, novosadski jabučar, a danas imamo paradajz, koji je, iako ne mogu dokazati, 100 odsto genetski promijenjen. Paradajz iz uvoza može da izdrži i po 15 dana, a domaći propada poslije tri dana. Po svakom zakonu, treba zabraniti uvoz paradajza", ističe Radonjić.
Na pijaci ne možemo prodati domaći paradajz, jer su megamarketi uspjeli da navedu potrošače da je taj proizvod bolji Agronom posebno negoduje zbog “neravnopravne utakmice” na tržištu između domaćeg i uvoznog paradajza, ističući da “ono što je prirodno i ono što je neprirodno nikad ne mogu biti konkurencija”.
"Na pijaci ne možemo prodati domaći paradajz, jer su megamarketi uspjeli da navedu potrošače da je taj proizvod bolji. Velikim marketima se ne isplati da prodaju domaći proizvod, kada ga mogu jeftino uvoziti. Nijedna država i vlada koja brine, ne samo o zdravlju nego i o ekonomiji, ne bi dozvolila da to uđe na tržište i da nam remeti zdravlje", rekao je Radonjić.
"Neprirodna" pršuta
Dok je bio direktor mesne industrije “Agrokombinata”, za proizvodnju njeguške pršute rukovodio se standardima poznatog bečkog profesora Adameca, kojega je u Crnu Goru doveo kralj Nikola.
"Da bi se njeguška pršuta proizvela po tim standardima, mora se dobiti od svinje koja se gaji u najbližem okruženju, a mi danas njegušku pršutu dobijamo ko zna otkud. Svinja mora da se kreće, a ne da se drži u kavezima, jer čim je stavite u kavez doživljava stres. Hormon stresa se ne može razoriti temperaturom, već se prenosi iz hrane na čovjeka", objašnjava Radonjić.
On tvrdi da se danas ne poštuje ni to da se svinja mora hraniti iz okruženja u kojem živi, da u ishrani ne smije biti više od 40 odsto kukuruza i da se mora toviti najmanje godinu, što danas za posljedicu ima proizvodnju “neprirodne” pršute.
Mijenjaju se biljke, životinje, prehrambeni proizvodi
Koordinatorka za naučnoistraživačku djelatnost na Institutu za ratarstvo i povrtarstvo u Novom Sadu, dr Mirjana Milošević, objasnila je da biotehnologija ili bioinženjering (biološki inženjering) predstavlja primjenu principa inženjeringa na polju biologije i medicine, te da i proizvođači hrane mogu da koriste nove biotehnologije za proizvodnju novih proizvoda sa poželjnim karakteristikama.
"Primjenom metoda biotehnologije biljke mogu da dobiju nove karakteristike kao što su otpornost na bolesti, sušu, kod životinja se mogu dobiti posnija mesa, uopšteno gledano prehrambeni proizvodi mogu biti poboljšanog ukusa i nutritivnih svojstava", kazala je Milošević.
Obaveza proizvođača prema potrošaču je da ga obavijesti da li hrana koja se plasira na tržište sadrži GMO ili ne Hrana dobijena primjenom biotehnoloških metoda se, kako je kazala, još naziva „nova hrana” (novelty food), a u tu kategoriju ubraja se, između ostalog, i genetički modifikovana hrana ili biotehnološkim metodama izvedena hrana.
Ističući da je obaveza proizvođača prema potrošaču da ga obavijesti da li hrana koja se plasira na tržište sadrži GMO ili ne, Milošević je kazala da se za ustanovljivanje prisustva GMO u sjemenu, biljkama, sastojcima hrane, gotovim prehrambenim proizvodima i ostalim komercijalnim robama koriste različite kategorije analitičkih metoda.
"Jedna od najčešće primjenjivanih je reakcija lančane polimerizacije (PCR), koja se zasniva na otkrivanju promjena u genetičkom materijalu. Alternativa PCR metodi je serološki ELISA test, koji otkriva prisustvo stranih proteina koji se uvijek javljaju kod GMO biljaka", kazala je Milošević.
Mala država, slaba odbrana
Radonjić smatra da Crna Gora, kao mala država, nema odgovarajuću odbranu od uvoza GMO hrane, jer nema ni odgovarajući institut, laboratoriju ni stručnjaka, a ni političke volje da na svojim granicama zabrani uvoz takve hrane.
"Ne čine državu samo policija,vojska i banka nego i instituti, stručnjaci i ljudi. Mi nemamo u ovoj državi kome da se obratimo kako bismo provjerili da li je nešto genetski promijenjeno ili ne, te je najbitnije da se otvori laboratorija za to, jer od ljudskog zdravlja ništa nije preče", istakao je Radonjić.
Ne čine državu samo policija,vojska i banka nego i instituti, stručnjaci i ljudi. Mi nemamo u ovoj državi kome da se obratimo kako bismo provjerili da li je nešto genetski promijenjeno ili ne Direktorica Fitosanitarne uprave Zorka Prljević kazala je da je Crna Gora članica međunarodnog mehanizma za razmjenu informacija o biološkoj bezbjednosti mehanizma (BCH), te da GMO proizvodi ne mogu ući u našu državu.
"Proizvodi iz zemalja koje su označene kao proizvođači GMO mora pratiti uvjerenje da proizvod nema genetskih modifikacija. U skladu sa analizom rizika, bez obzira na postojanje uvjerenja, vrše se i dodatna ispitivanja", kazala je Prljević.
Kako naša država nema laboratoriju za ispitivanje GMO, ona pojašnjava da se uzorci šalju u laboratorije koje su za te poslove ovlašćene u zemljama u regionu. Fitosanitarni inspektori, kako je kazala, vrše kontrole prilikom uvoza, a u skladu sa analizom rizika vrše i uzorkovanje.
"U skladu sa poslovima Fitosanitarne uprave i nadležnostima iz posebnih zakona koje uprava sprovodi, u Crnoj Gori nema proizvoda od GMO ni u prometu ni u proizvodnji. Do sada nijesmo dobili nijedan zahtjev za odobravanje bilo kog proizvoda od GMO, što znači da je lista odobrenih proizvoda od GMO prazna, odnosno zabranjeno je stavljanje u promet tih proizvoda", kazala je Prljević.
Iz Veterinarske uprave, koja je zadužena za kontrolu u unutrašnjem i spoljnotrgovinskom prometu hrane životinjskog porijekla i hrane za životinje, kratko je odgovoreno da od osnivanja uprave nije stigao nijedan zahtjev za uvoz genetski modifikovane hrane u Crnu Goru.
Zakon ne propisuje totalnu zabranu GMO
Oblast GMO u Crnoj Gori je, kako je istakla Prljević, pravno uređena od 2001. godine Zakonom o genetički modifikovanim organizmima SRJ, koji je bio veoma strog u cilju sprečavanja kontakta GMO sa spoljnom sredinom. Upotreba, promet ili proizvodnja GMO bez dozvole nadležnog organa tretirana je zakonom kao krivično djelo i bila je predviđena kazna zatvora.
Ona je podsjetila da je parlament usvojio Zakon o genetički modifikovanim organizmima 2008. godine, koji je propisao upravljanje GMO, a ne totalnu zabranu.
"Zakonom su usvojene pravne tekovine EU iz oblasti GMO, a potpuno usaglašavanje sa EU legislativom biće obezbijeđeno usvajanjem podzakonskih akata", kazala je Prljević. Osim zakona, tu oblast dodatno regulišu i Zakon o bezbjednosti hrane i Kartagena protokol i BCH, odnosno međunarodni mehanizam za razmjenu informacija o biološkoj bezbjednosti.
Vlada je krajem prošle godine prihvatila Predlog za učlanjivanje Crne Gore u Međunarodni centar za genetički inženjering i biotehnologiju.
Alergije, otpornost na antibiotike...
Doktorka Milošević ističe da hrana dobijena primjenom genetičkog inženjeringa izaziva brojne kontroverze oko neizvjesnih efekata koje može imati njihova dugoročna primjena na ljude i lanac ishrane.
"Rizik od GM biljaka može se uslovno grupisati kao rizik po čovjeka i njegovo zdravlje, rizik za okruženje i rizik za narušavanje tradicionalnog načina proizvodnje hrane", kazala je ona. Rizik po čovjekovo zdravlje se, kako objašnjava, manifestuje kroz pojavu alergija, rezistentnosti na antibiotike zbog unošenja strane, do sada nepoznate DNK u organizam hranom. Imuni sistem, kako naglašava, pogrešno identifikuje alergene, u ovom slučaju “novu DNK - novi protein” kao supstancu “neprijatelja” i stvara antitijela koja ubacuje u krvotok.
"Ova antitijela se vezuju za alergen i stimulišu specijalizovane ćelije imunog sistema da proizvedu supstance koje izazivaju upalu. Rezultat je tipična alergijska reakcija. U ekstremnim slučajevima to može dovesti do opasnoti po život, anafilaktičkog šoka", kazala je Milošević. Jedan od pokazatelja da je rizik po okruženje višestruk, je izumiranje leptira, izmjena gena između biljaka i korova, rezistentnost na antibiotike i vezivanje proteina iz GM biljaka u zemljištu.
"GMO imaju značajan uticaj na ekologiju, tako što se mogu umnožavati i proširiti u prirodnoj biljnoj flori. GM biljke mogu da se gaje mimo obradivih površina, pogotovo kada su u pitanju drvenaste i hortikulturne biljke. U nekim slučajevima polen sa gajenih GM biljaka može biti prenijet kilometrima daleko vjetrom prije nego što oplodi biljku. To može dovesti do neželjenog ukrštanja", objasnila je Milošević.
Ona je istakla da genetički modifikovani organizmi mogu dovesti i do narušavanja ekonomije u nerazvijenim zemljama.
Ljudska čula bolja od laboratorije
Radonjić preporučuje potrošačima da vjeruju svojim čulima i da se prilikom kupovine ne rukovode Internetom, oglasima i reklamama.
"Nema bolje laboratorije od ljudskih čula. Međutim, GMO hrana ruši našu sposobnost prepoznavanja kvaliteta hrane. Kvalitet brašna koje dobijamo je veoma loš, te apelujem na potrošače da smanje potrošnju bijelog hljeba. EU se brani od soje, koju genetski promijenjenu imamo u okruženju, a kukuruz koji stiže van Evrope je genetski promijenjen", smatra on.
Radonjić napominje da za robu odgovara proizvođač, te da na deklaraciji mora pisati šta je unutra, jer je krivično djelo ako je deklaracija lažna.
Kratkorični profit, dugoročne posljedice
Jedina prednost GMO hrane je, smatra Radonjić, što donosi veliki profit, a Crna Gora, kao zemlja sa najviše poljoprivrednih površina po glavi stanovnika u Evropi i sedma po najviše neobrađenih površina, pruža izvanrednu šansu nekome od tajkuna da se obogati preko noći.
"Ipak, čudan smo mi narod. Nijedan proizvođač neće dozvoliti nijednom tajkunu da na njegovoj zemlji gaji GMO hranu. Hoće je kupiti, ali mu zemlju dati neće", smatra agronom.
Radonjić GMO hranu naziva „đavoljom rabotom“, jer kada kapital uđe u proizvodnju hrane postaje veoma opasan.
"Čovjek ne može pobijediti prirodu. Sve što se radi protiv nje, mora se odraziti na život ljudi. Postoji jedna indijanska poslovica “Sve što se desi Zemlji, desiće se i sinovima Zemlje“, odnosno sve što radimo prirodi desiće se nama. Obistinile su se moje prognoze iz 1989. da ćemo imati obilje hrane, a da ćemo biti gladni, jer nećemo smjeti da je jedemo", smatra Radonjić.
Iz tog razloga su on i nekoliko stručnjaka formirali projekat za očuvanje genetskih resursa starih sjemena, žitarica, krompira i paradajza „Save“, kojim su do sada “sačuvali” kukuruz „kolumboć“, kukuruz iz Cuca, paradajz iz Grblja i zatrijebački krompir, koji siju u Bjelopavlićima, Bijelom Polju, Malesiji.
www.vijesti.me/vijesti/crnogorski-paradajz-se-mora-vratiti-pijace-clanak-62336
-------
Američka GMO baza na Kosovu
Crna kronika
Subota, 05 Studeni 2011 15:27
Autor Ratko Martinović
Pečat saznaje da su SAD u dogovoru sa takozvanom „m Kosova“ na području Južne srpske pokrajine otvorili laboratorije i skladišta za genetski modifikovane organizme. Američki GMO kartel pre nekoliko godina otvorio je na području južne srpske pokrajine, Kosova i Metohije, bazu koja se isključivo bavi izučavanjem, skladištenjem i proizvodnjom genetski modifikovane hrane, semena i raznih zaraženih supstanci.
Kako „Pečat“ ekskluzivno saznaje ta američka GM baza nalazi se na području Metohije, u blizini Peći.
U sklopu baze nalaze se skladišta u kojima je u najvećoj meri zastupljena genetski modifikovana soja. Iz GM baze na Kosmetu transportuje se genetski modifikovana hrana u centralnu Srbiju, Crnu Goru i Makedoniju. Prvi korisnici takve zaražene američke hrane su stanovnici Južne srpske pokrajine. Na taj način, postojanjem GM baze, američki GMO kartel ima jedno od najvećih skladišta genetski modifikovane hrane i semena, vrši GM ispitivanja i eksperimente nad životinjama dajući im takvu hranu kako bi se videle reakcije i posledice nad njihovim organizmima.
GMO bazu obezbeđuju američke snage KFOR-a, kao i sva druga američka skladišta i laboratorije na Kosovu i Metohiji. Amerikanci su uspeli na dva načina da zatruju Kosmet, prvo bacanjem bombi sa osiromašenim uranijumom za vreme NATO agresije 1999. godine, a potom i sejanjem genetski modifikovane hrane.
Ovo je samo još jedna potvrda da GMO kartel u Srbiji dostiže svoju punu snagu. Nažalost, GMO kartel ima sve veću podršku političara iz vladajućeg režima i biznismena koji su ušli u dil sa GMO kartelom, a dobili su zadatak da taj kartel jačaju i prema bivšim zemljama Sovjetskog Saveza. Na udaru GM kartela u tom regionu najviše je Ukrajina.
Nadamo se da će biti sprečena upotreba i korišćenje genetski modifikovanih organizama u ishrani i u poljoprivrednoj delatnosti na teritoriji Srbije i da će to podržati u Skupštini Srbije, ali nažalost postoji mogućnost će vlast i ovog puta pod spoljnim uticajem popustiti i napraviti novu štetu svojim građanima i budućim pokoljenjima, tako što će učestvovati u njihovom trovanju.
S jedne strane postoje čvrsta uveravanja da Zakon kojim se zabranjuju proizvodnja i promet GMO u komercijalne svrhe u Srbiji neće biti uskoro menjan.
Međutim, kao što je „Pečat“ pisao, SAD traže da Srbija prihvati genetski modifikovanu hranu kao uslov za ulazak u „Svetsku trgovinsku organizaciju“ (STO). Poznato je da je uslov za ulazak u Evropsku uniju članstvo u ovoj organizaciji, a Srbiju je upotrebom GMO ucenio prilikom dolaska u Beograd i američki potpredsednik Džozef Bajden, o čemu je „Pečat“ detaljno pisao prošlog meseca.
I u samim SAD-u postoje organizacije koje upozoravaju na delovanje GMO kartela i na štetnost korišćenja genetski modifikovane hrane.
American Academy of Environmental Medicine (AAEM) apelovao je na lekare da prepisuju dijete bez GM hrane za sve pacijente. Oni navode da istraživanja na životinjama pokazuju ubrzano starenje i neplodnost. Na taj način američki kartel se bori i za smanjenje broja stanovnika nepoželjnih nacija zarad sopstvenih interesa. Takođe postoji mogućnost da genetski modifikovana hrana može da ostane u organizmu i da prouzrokuje dugoročne probleme. Ubačeni gen u genetski modifikovanoj soji, na primer, može izmeniti bakterije koje žive u nama. Takođe, u krvi trudnih žena i nerođenih fetusa pronađeni su toksični insekticidi proizvedeni u GM kukuruzu. Procenat Amerikanaca sa tri ili više hroničnih bolesti porastao je sa devet odsto na 13 odsto za samo devet godina, u porastu su i alergije na hranu, kao i autizam, reproduktivni poremećaji, problemi sa varenjem itd. Iako ne postoji dovoljno istraživanja da potvrdi da je genetski modifikovana hrana uzrok svih ovih oboljenja, moramo nešto učiniti da bi se zaštitili jer su naročito ugrožena deca.
Takođe, „Američka asocijacija za javno zdravlje“ osudila je korišćenje genetski modifikovanog goveđeg hormona rasta, zato što mleko iz tretiranih krava ima više hormona IGF-1 koji ima višestruko neželjeno dejstvo, između ostalog potencijalni je izazivač kancera (kancer dojke kod žena).
GM polen i semenke biljaka mogu da putuju nošene vetrom ili preko insekata, tako da je nemoguće imati izolovane GMO useve. GMO kontaminacija izaziva ekonomske gubitke za organsku proizvodnju, za farmere koji se bore da zadrže svoje useve čistim.
Najviše genetski modifikovanih useva su projektovani da budu tolerantni na određene herbicide i na tretiranom zemljištu ostaju samo GM usevi (po pravilu kompanija koja prodaje GM seme, istovremeno prodaje i svoj herbicid, s obzirom na to da su GM usevi jedino otporni upravo na taj herbicid). Upravo se to dešava na području Srbije. Ovo je dovelo do toga da farmeri sve više upotrebljavaju herbicide, tako da GM hrana sadrži više toksičnih ostataka tih herbicida, što se može povezati sa sve većom stopom steriliteta, hormonskim poremećajima, urođenim anomalijama i kancerom.
Poslednjih godina upotreba herbicida u SAD-u se višestruko uvećala. Mešanjem gena nepovezanih vrsta genetski inženjering dovodi do mnoštva nepredvidljivih sporednih efekata. Prvenstveno se misli na nove toksine, kancerogene i nutritivne nedostatke.
Većina zdravstvenih i ekoloških rizika od GMO, kao i sigurnosne procene su ignorisane od strane vlada mnogih zemalja. Razlog je u velikoj meri politički. Američka agencija za hranu i lekove (FDA) ne zahteva studije bezbednosti, ne obavezuje obeležavanje genetski modifikovane hrane i omogućava kompanijama da svoju GM hranu puste na tržište čak i bez obaveštavanja Agencije. Angažuju se stručnjaci za izradu studija o GM hrani koji su u suštini plaćeni od tih istih biotehničkih kompanija da bi rezultati bili iskrivljeni, tako da su njihovi izveštaji neprecizni i uopšteni.
Naučnici koji otkriju probleme sa GMO su napadnuti, prete im otkazom i ukidanjem finansija. Pokušaj medija da izlože probleme često je cenzurisan, što je slučaj i u Srbiji.
GMO usevi, a sa njima povezani herbicidi, mogu naškoditi pticama, insektima, vodozemcima jer zagađuju vodene resurse i zemljište.
Poljoprivredne metode koje se koriste u zemljama u razvoju dovele su do povećanja prinosa od 80 odsto i više, ali ne i GM, u proseku se ne povećava prinos uopšte. GMO usevi ne mogu na globalnom nivou smanjiti glad i siromaštvo, poboljšati ishranu, zdravlje, i ruralni život, niti povoljno uticati na životnu sredinu.
Naprotiv GMO preusmerava novac i resurse koji bi inače bili potrošeni na daleko sigurniji, pouzdaniji i odgovarajući razvoj poljoprivrede.
Cilj izbegavanja genetski modifikovane hrane je da se dostigne kritična tačka kako bi je prehrambene kompanije izbacile iz upotrebe. U Evropi, na primer, kritična tačka je postignuta 1999. godine odmah posle velike marketinške kampanje, koja je upozorila građane na potencijalne opasnosti, što je imalo za posledicu da za samo nedelju dana skoro sve najveće kompanije izbace GMO.
U SAD-u je 2006. godine došlo do „pobune“ potrošača protiv upotrebe goveđeg hormona rasta rBGH ili rBST kod krava, što je imalo za posledicu da su velike kompanije, kao „Starbaks“, „Vol Mart“, „Kroger“ (ukupno oko 40 odsto najvećih mlekara), izbacile taj hormon iz svojih mlečnih proizvoda i mleka.
Ali zato američki GMO kartel deluje u Evropi, a naročito u ovom regionu Balkana. Meta im je Srbija. Sa genetski modifikovanim organizmima američke kompanije, kao i njihovi sateliti, u Srbiji prvo su „nagrizli“ severne i zapadne delove naše države, tačnije, Banat, Bačku, Srem, Mačvu i Zlatiborski okrug, a sada i područje Kosova i Metohije. U ovom trenutku mini centri GMO kartela su u Beogradu, Novom Sadu, Šapcu, Užicu i Prištini. Tu je osinje gnezdo GMO kartela, uz pomenutu bazu na Metohiji.
Preneseno sa: www.fx-files.com/znanost/ekologija/1069-amerika-gmo-baza-na-kosovu.html
www.4dportal.com/hr/dnevne-vijesti/crna-kronika/2130-americka-gmo-baza-na-kosovu
-------
Health effects
Labelling transformers containing PCBs
The toxicity of PCBs had been known since before its first commercial production through research done by producing companies themselves in the 1930s; however, these conclusions were dismissed as negligible.
The toxicity of PCBs to animals was first noticed in the 1970s, when emaciated seabird corpses with very high PCB body burdens washed up on beaches. Since seabirds may die far out at sea and still wash ashore, the true sources of the PCBs were unknown. Where they were found was not a reliable indicator of where they had died.
The toxicity of PCBs varies considerably among congeners. The coplanar PCBs, known as nonortho PCBs because they are not substituted at the ring positions ortho to (next to) the other ring, (i.e. PCBs 77, 126, 169, etc.), tend to have dioxin-like properties, and generally are among the most toxic congeners. Because PCBs are almost invariably found in complex mixtures, the concept of toxic equivalency factors (TEFs) has been developed to facilitate risk assessment and regulatory control, where more toxic PCB congeners are assigned higher TEF values on a scale from 0 to 1. One of the most toxic compounds known, 2,3,7,8-tetrachlorodibenzodioxin, is assigned a TEF of 1.[55]
PCBs also have shown toxic and mutagenic effects by interfering with hormones in the body. PCBs, depending on the specific congener, have been shown to both inhibit and imitate estradiol, the main sex hormone in females. Imitation of the estrogen compound can feed estrogen-dependent breast cancer cells, and possibly cause other cancers, such as uterine or cervical. Inhibition of estradiol can lead to serious developmental problems for both males and females, including sexual, skeletal, and mental development issues.
Exposure and excretion
Individuals can be exposed to PCBs through breathing in contaminated air, consuming contaminated food, and by skin contact with old electrical equipment that contain PCBs. Once exposed, some PCBs may change to other chemicals inside the body. These chemicals or unchanged PCBs can be excreted in feces or may remain in a person's body fat or other organs for months. PCBs may also collect in milk fat and be transmitted to infants through breast-feeding.[8]
[edit]Signs and symptoms
Humans
The most commonly observed health effects in people exposed to extremely high levels of PCBs are skin conditions, such as chloracne and rashes, but these were known to be symptoms of acute systemic poisoning dating back to 1922. Studies in workers exposed to PCBs have shown changes in blood and urine that may indicate liver damage. In Japan in 1968, 280 kg of PCB-contaminated rice bran oil was used as chicken feed, resulting in a mass poisoning, known as Yushō disease, in over 14,000 people.[56] Common symptoms included dermal and ocular lesions, irregular menstrual cycles and lowered immune responses.[57][58][59] Other symptoms included fatigue, headaches, coughs, and unusual skin sores.[60] Additionally, in children, there were reports of poor cognitive development.[57][59][60] There has been evidence to show crash dieters that have been exposed to PCBs have an elevated risk of health complications. Stored PCBs in the adipose tissue becomes mobilized into the blood when individuals begin to crash diet.[61]
Animals
Animals that eat PCB-contaminated food even for short periods of time suffer liver damage and may die. In 1968 in Japan, 400,000 birds died after eating poultry feed that was contaminated with PCBs.[56] Animals that ingest smaller amounts of PCBs in food over several weeks or months develop various health effects, including anemia; acne-like skin conditions (chloracne); and liver, stomach, and thyroid gland injuries (including hepatocarcinoma). Other effects of PCBs in animals include changes in the immune system, behavioral alterations, and impaired reproduction. PCBs are not known to cause birth defects in humans, although those that have dioxin-like activity are known to cause a variety of teratogenic effects in animals.
Effects during pregnancy/breastfeeding
Women who were exposed to relatively high levels of PCBs in the workplace or ate large amounts of fish contaminated with PCBs had babies that weighed slightly less than babies from women who did not have these exposures. Babies born to women who ate PCB-contaminated fish also showed abnormal responses in tests of infant behavior. Some of these behaviors, such as problems with motor skills and a decrease in short-term memory, lasted for several years. Other studies suggest that the immune system was affected in children born to and nursed by mothers exposed to increased levels of PCBs. The most likely way infants will be exposed to PCBs is from breast milk. Transplacental transfers of PCBs were also reported.
en.wikipedia.org/wiki/Polychlorinated_biphenyl#Health_effects
------
translate.google.com/
------
Svet Po Monsantu
"Ne morate da verujete da Bog postoji, ali ćete posle ovog filma znati da đavo postoj!
Monsanto je najveća globalna kompanija koja proizvodi poljoprivredne proizvode: pesticide, hormone za odgajanje životinja, ali i genetski modifikovana semena soje, kukuruza i drugih kultura. Monstanto je napravio i neke od otrova koji su krivi za mnoga oboljenja, rak, demenciju a pravili su i recimo Napalm korišćen za rat u Vijetnamu ili piralenska ulja za koja se ispostavilo da su kancerogena kao mala atomska bomba. Uz sve to, koriste se podmićivanjem, pretnjama, korupcijom dok im je uništavanje malih poljoprivrednih proizvođača omiljeni hobi. Film je snimila francuska novinarka Marie Monique Robin.
Kao odgovor na francusku zabranu „Monsantu" da proizvodi genetski modifikovani kukuruz krajem 2007, tada ambasador SAD u Francuskoj Krejg Stejplton zatražio je od Vašingtona da kazni EU, posebno one zemlje koje nisu podržale upotrebu genetski modifikovanih useva. Spisak zemalja kojima se treba osvetiti „trebalo bi da nanese određenu štetu širom EU, pošto ona snosi kolektivnu odgovornost, ali bi delom trebalo da se fokusira i na najgore prekršioce", rekao je Stejplton.
Bugari izašli na ulice! Kao primer treba da nam posluži Bugarska, članica EU, čiji je parlament u martu prošle godine pooštrio zakon kojim je zabranjeno gajenje GM useva. Pre ovog pooštravanja i njihova vlada je, kao naša sada, pod spoljnim pritiscima, najavila mogućnost gajenja GM useva. Međutim, Bugari su izašli na ulice, i posle dvomesečnih protesta i pisanja peticija država je odustala od planova koje su im nametale SAD.
Srbija nije jedina kojoj preti opasna genetski modifikovana hrana! Portal Vikiliks je objavio najnovije depeše iz američkih ambasada širom Evrope u kojima piše da je Amerika započela trgovinski rat, u vojnom stilu, protiv evropskih zemalja koje se protive proizvodnji i upotrebi u ishrani genetski modifikovane hrane! Nas su uslovili članstvom u Svetskoj trgovinskoj organizaciji, posle čega je Srbija američkom Ministarstvu poljoprivrede dala obećanje da će u najskorijem roku izmeniti zakon o genetski modifikovanim organizmima (GMO),"