Post by Bozur on Mar 7, 2013 15:25:51 GMT -5
Kako su Sovjeti planirali invaziju Jugoslavije |
07. mart 2013. |
Bivša, socijalistička, Jugoslavija bila je od trenutka formiranja, pa do svog kraja, teritorija koju su u ratnim planovima, "zauzimale" i trupe NATO i tenkovske divizije tadašnjeg sovjetskog bloka. Još od Tršćanske krize, kada je očekivan prodor angloameričkih i italijanskih trupa preko Istre do Rijeke, tadašnji jugosovenski politički vrh, planirao je dugotrajni i žilavu borbu, do konačnog oslobođenja. Vojna doktrina u SFRJ bila je bazirana na principima DSZ (društvena samozaštita) i ONO (opštenarodna obrana), a ukratko se ogledala u sledećem: JNA je bila regularna vojska koja bi na svojim plećima trebala da izdrži prvi udar agresije. Republike su, poslije ustava iz 1974, imale na raspolaganju Teritorijalnu obranu (TO) koja je trebala da bude uvezana u sve vidove društvenog života. Tako su fabrike raspolagale oružjem koje bi u slučaju agresije radnici uzeli u cilju odbrane. Ovakav vid vojne doktrine obuhvatao je potpunu mobilizaciju gotovo svakog ko može da nosi i puca iz oružja. Svi odbrambeni vojni planovi SFRJ bili su usmjereni prema napadu od strane Varšavskog pakta, dok se smatralo da intervencija NATO snaga ne predstavlja realnu opasnost, tj. da su minimalne šanse da do toga dođe. Partizansko iskustvo Ratna doktrina se oslanjala na iskustvo partizana iz Drugog svjetskog rata – pošto se znalo da Jugoslavija ne može da pruži realan otpor sovjetskim tenkovskim divizijama u ravničarskim dijelovima SFRJ, čekalo bi se da agresor forsiranjem Save pređe u područje dinarskog planinskog masiva gdje bi se sa neprijateljem ratovalo gerilski. Prva realna pretnja sovjetske invazije na Jugoslaviju bila je u vrijeme sukoba Staljin-Tito. Sovjetske divizije potpomognute mađarskim jedinicama bile su spremne za invaziju na Jugoslaviju, međutim takva naredba nikada nije došla od Staljina iako je na jugoslavensko-mađarskoj granici trajala konstantna napetost i spremnost da se krene u invaziju. Kosiga: Pustili bismo Rusima Trst Pokojni predsjednik Italije Frančesko Kosiga, u italijanskom listu „Corriere della Sera" u članku "Ostavili bismo Trst SSSR-u" iznijeo je činjenicu o postojanju italijanskog plana u slučaju sovjetske invazije na Jugoslaviju pod nazivom "Alabarda": - Kada je maršal Tito pao u agoniju, NATO je proglasio uzbunu prvog stepena, žutu. Na eventualnu sovjetsku invaziju Jugoslavije, do koje bi došlo zbog nekog unutrašnjeg poziva zbog raspada Jugoslavije, Atlantski savez ne bi reagovao ni na koji način, jer bi si Sovjeti preuzeli ono što im je pripadalo na temelju dogovora na Jalti. Mi smo mislili da bi Sovjeti napali i mali pojas regije Venezie Giulie i znali smo dobro da ne možemo tražiti od Atlantskog saveza da izazove nuklearnu odmazdu za obranu Trsta. Plan je predviđao, nakon što bi sovjetske snage ušle u Jugoslaviju, povlačenje italijanskih vojnih trupa iz Trsta i Venecije. Tu bi ostali samo šef policije, policija i karabinjeri radi održavanja reda i javne sigurnosti, sve dok sovjetske snage ne bi donijele odluku o preuzimanju tih dužnosti. Legenda Drugog svjetskog rata, maršal Žukov napravio je plan masivnog padobranskog desanta na bosanski plato čime bi se, znajući za jugoslovenski plan odbrane u dinarskom planinskom masivu, prišlo jugoslavenskoj odbrani sa leđa u cilju njenog razbijanja. Posebno je zanimljiv događaj koji se dogodio u doba korejske krize. Jugoslovenski graničari su na Đerdapu primijetili kako sovjetska ratna flotila ulazi u jugoslavenske vode Dunava. Po sporazumu iz 1948. ratne flotile svih podunavskih zemalja imale su pravo slobodnog prolaska Dunavom kao međunarodnom rekom. Na očiglednu provokaciju vojska nije odgovarala jer je sovjetska flotila imala legalno pravo prolaska kroz jugoslovenske vode. Flotila je bez incidenta prošla kroz Jugoslaviju i uplovila u mađarske vode Dunava poslije Batine, tj. Bezdana. Nakon Staljinove smrti i dolaska Nikite Hruščova na vlast u SSSR-u, stabilizuju se odnosi SFRJ i SSSR-a čime se uveliko smanjuje opasnost od sovjetske invazije na Jugoslaviju do Titove smrti. Gomilanje snaga u Bugarskoj U vremenu kada se Tito teško razbolio, na zapadu postoji bojazan da će Varšavski pakt vojno intervenisati poslije njegove smrti, znajući da će njegova smrt destabilizovati državu. Admiral Branko Mamula u svojoj knjizi Smrt Jugoslavije iznosi sledeće: - Zapadne obavještajne službe, zainteresovane da li Varšavski ugovor nešto priprema kako bi promijenio položaj Jugoslavije, pratile su ove pokrete mnogo lakše nego mi i potvrđivale su, da se u Mađarskoj grupišu snage. Prema njihovim procjenama, iz SSSR–a su na putu dvije svježe divizije. U Mađarskoj se već nalazila sovjetska grupacija od četiri divizije, od čega dvije oklopne, uz šest mađarskih divizija i značajne vazduhoplovne grupacije za podršku. Uočen je i pojačan trajektni saobraćaj između Odese i Varne sa ukrcanom vojnom tehnikom i opremom. Bugarska je u to vrijeme imala tri armije kopnene vojske koje su bile orijentisane prema Turskoj, Grčkoj i Jugoslaviji. Stizala je tehnika i oprema i za formiranje četvrte armije, pa bi prema Makedoniji i Albaniji bile ešalonirane dvije armije. Zapravo se ni tada ni kasnije nije uspjelo sa dovoljno vjerovatnoće utvrditi, da li je tehnika i oprema bila namijenjena za četvrtu bugarsku armiju ili bi se formirala posebna sovjetska armija za slučaj odluke da se izbija na južni Jadran i Sredozemlje. U Bugarskoj su se, nedaleko od naše granice, izvodile zimske vježbe većih razmjera nego prethodnih godina, i mi smo ih mogli pratiti. Mađarski general upozoravao Maumulu: Nije nemoguće da vas napadnem. Mamula govori i o susretu s načelnikom Glavnog štaba mađarske vojske generalom Ištvánom Olahom u kasnu jesen 1980: - Na kraju razgovora o programima saradnje naših dviju armija, general Olah mi je postavio pitanje, kako sam mogao razumjeti da će nas Varšavski ugovor napasti za vrijeme Titove bolesti. Umjesto odgovora upitao sam ga što bi on učinio u času kada odlazi stub države, a u svijetu se godinama kombinuje sa promjenama u Jugoslaviji poslije njegovog odlaska. Pošteno je odgovorio: "Osigurao bih zemlju od mogućih spoljnih i unutrašnjih opasnosti". I mi smo samo toliko učinili - rekao sam. Provjerio sam koliko su bili tačni podaci o dolasku tri ruske divizije u Mađarsku u februaru Potvrdio je, da su jedna za drugom iz Ukrajine ušle dvije divizije radi smene postojećih, a motostreljačka divizija iz Slovačke izašla je sa dijelovima za obuku u zimskim uslovima. Nakon vrlo otvorenih objašnjenja tokom kojih sam izrazio sumnju da se u kritično vrijeme u Mađarskoj slučajno našlo sedam sovjetskih divizija, general Olah mi je rekao: "Nije nemoguće da vas u datom času napadnu snage VU iz Mađarske, pri čemu će mađarske snage izvršavati svoje obaveze što ni ja, niti mađarsko rukovodstvo ne možemo zaustaviti, ali te uvjeravam da ću naći načina da te na vrijeme obavijestim" |