Post by radovic on Dec 1, 2007 19:15:15 GMT -5
Monopolisti nam uzmu 500 evra godišnje
Autor: Katarina Preradoviæ | 02.12.2007 - 00:59
Trgovaèke marže u hipermarketima u Srbiji su od dva do èetiri puta su veæe nego u EU. Dok se kod nas marže u megamarketima kreæu oko 30 odsto, u zemljama EU su od 8 do 18 odsto - kaže u razgovoru za „Blic“ ekonomista Aleksandar Stevanoviæ iz Centra za slobodno tržište.
- Zato su osnovni proizvodi kod nas daleko skuplji nego u Zapadnoj Evropi. To nikako nije normalno, jer su plate kod nas 350 evra a tamo 1.500-2.000 evra. Tu nešto opako ne štima, znaèi maloprodaja nam zida znaèajan deo cena.
„Blic“ je napravio istraživanje o cenama Srbiji i Nemaèkoj. Kod nas je sve od 20 do 30 odsto skuplje. Kako je to moguæe?
Proseèna trgovaèka marža u Evropi je 18 odsto za sve vidove trgovine. Ako govorimo o maloprodaji, marže se kreæu od 16 do 18 odsto, dok se u radnjama tipa hipermarketa i megamarketa u Evropi te marže kreæu oko osam odsto. Štaviše, oni smatraju da su u hipermarketima marže koje se izražavaju sa dve cifre prilièno nepristojne. Realno, kod nas su te marže oko 30 odsto.
Pojavio se i podatak da je kod nas rabat na hleb i peciva oko 30 odsto.
Rabat od 30 odsto vam daje maržu od 42,3 odsto. Na to treba dodati troškove marketinga, kesa, koje naravno nisu besplatne… Dakle, marža na hleb kod nas je 45 odsto, što je najblaže reèeno enormna cifra. Na hlebu se barem dosad nje zaraðivalo, on je služio da navuèete mušteriju da uz njega kupi još pet, šest proizvoda. Sada se oèito, uz maržu od 45 odsto, i na hlebu zaraðuje.
Koliko bi proseèna porodica mogla da uštedi na hrani i higijeni da nije monopola?
U Beogradu imamo 1,7 miliona ljudi, odnosno pola miliona domaæinstava, i proseèan dohodak po domaæinstvu je oko 700 evra. Porodica barem polovinu tog iznosa troši za prehranu, hemiju, koje možete naæi u hipermarketima. Nek samo polovinu toga kupuju u hipermarketima, to znaèi da tamo ostave 175 evra meseèno. Pretpostavimo da su marže 30 odsto, to je oko 52 evra. Da je prisutna i neka strana kompanija, koja ima maržu od osam odsto, na marže bismo ostavili 12 evra. Razlika izmeðu 52 i 12 je ono što vam monopolista uzima. To znaèi da bi proseèna porodica mogla da uštedi oko 40 evra meseèno da nema monopola, ili blizu 500 evra godišnje. To možda nije mnogo, ali zašto bi oni dali taj iznos bilo kome, kad mogu da ga potroše na letovanje, belu tehniku, šta bilo.
Kako naterati trgovce da spuste marže?
Problem se jedino može rešiti dolaskom konkurencije. Treba se zapitati ko je oterao „Merkator“ kada je hteo da preuzme „C market“. Tada su potegnuti svi moguæi argumenti, od toga da je narod nezadovoljan do toga da ne treba Slovenci da nam sole pamet. Vlada je time poslala poruku i „Kori“, i „Tesku“ i „Èempionu“ i svim velikim lancima koji su došli u Istoènu Evropu i doneli konkurenciju - nemojte dolaziti, mi nismo tržište za vas.
Ali iz Vlade uvek tvrde da postoji konkurencija, kao i da su svi veliki igraèi dobrodošli.
Ako Vlada pod konkurencijom podrazumeva i mog komšiju koji ima radnju u zgradi sa 15 artikala, onda postoji konkurencija. Jasno je da to nije prava konkurencija, kao ni kiosk na uglu. Ako „Merkator“ u celoj Srbiji ima dva objekta u Beogradu, dva u Novom Sadu i još negde poneki, a „C market“ na stotine objekata, onda nema prave konkurencije. Imate taj „Intereks“, ali to je jedan objekat, „Idea“ ima dva objekta, „Rodiæ“ poneki, sve je to malo u odnosu na „Deltin“ dominantan položaj. Strani lanci ne dolaze jer su dobro informisani šta ih ovde èeka. Od svih investicija koje su stigle u Srbiju veæina je ukljuèivala neki dil s m, gde ste vi dobijali posebne pogodnosti, najèešæe tako što vam u paketu prodaju i kompaniju i tržište. Dakle, ovde sve ide tako uz neku nagodbu s m. Neke kompanije su spremne na takav rizik, ali veæina ozbiljnih neæe u takvim zemljama da posluje.
Zašto Vlada štiti monopoliste?
Verujem da se privatne kompanije štite zato što finansiraju stranke. Možda se tu krije odgovor. Ako vi nekog bespoštedno branite, onda imate neki interes. Valjda æe Vlada da odgovori zašto se tako ponaša. Drugi odgovor je neznanje i nestruènost Vlade.
Može li Antimonopolska komisija da zaustavi monopoliste?
Ne treba nama ta komisija, veæ mnogo konkurencije i ulazaka u Srbiju, bez mešanja Vlade. Kada bismo imali konkurenciju, Komisija bi možda jednom, dvaput godišnje imala nekog posla.
Da li æe „Delta“ platiti kaznu zbog monopola?
Kazna se kreæe od tri do 10 odsto godišnjeg prihoda. Ako “Delta” ima maržu za koju oni kažu da je 20 odsto, a verovatno je bitno veæa, i ako plate maksimalnih 10 odsto, ostaje im marža od 10 odsto, koja nije mala i opet je veæa nego u EU. Dakle, nije poenta da im se zarezuju kazne, jer æe i pored toga oni odlièno poslovati, pa æe nam još i poveæati maržu. Opet æemo mi kao potrošaèi da platimo iz svojih džepova tu kaznu. Dobar potez bi bio da se promeni zakon, tako da se firma monopolista, koja uporno krši zakon, može razbiti na više malih firmi. To bi za poèetak bilo dobro, ali nije trajno rešenje, jer ako te firme kontroliše isti holding, neæe biti dobro. Dakle, vraæamo se na prièu o tome da Vlada treba da pusti velike igraèe da uðu na tržište Srbije.
Osim ovog monopola, koji nas najviše boli, koji još monopol vidite kao štetan?
NIS je šampion u neefikasnosti, lošoj usluzi, a monopolista je. To je katastrofa od kompanije koja nam proizvodi štetu u svakom segmentu svog poslovanja. Država ga potpomaže time što NIS ima monopol na uvoz nafte.
Kakvu štetu od toga trpe graðani?
Prvo, NIS nije u stanju da se izbori sa fluktuacijama cena nafte. Svoju neefikasnost preko cena prevaljuje na graðane. Druga stvar, NIS i dalje prima subvencije, dakle, mi ga finansiramo kao poreski obveznici. Imate još primera monopola. RATEL mi se nameæe kao tema, jer ima monopol na distribuciju internet signala. To telo u ovom momentu spreèava privatnike da uvedu internet koji bi nas približio Evropi, i da umesto 1 mega imamo 50 mega u sekundi i da unapredimo poslovanje i život. Imate EDB koji vara svoje graðane, kojima kaže dajte nam vaša brojila, mi æemo da se brinemo o njima. Oni tako svakoj firmi koja želi da uðe na to tržište nameæu trošak koji je jednak ceni brojila.
Napolju odmor za džep
- Idite u samoposlugu u Maðarskoj ili Bugarskoj i videæete da je veæina stvari jeftinija. Idite u Bosnu, koja je 2000. bila enormno skuplja od Srbije, sada nam je tamo sve jeftino. Oèekujete da u Nemaèkoj „nutela“ košta koliko i u Srbiji, a vidite da je to tamo mnogo jeftinije. „Milka“ je mnogo jeftinija u EU nego u Srbiji.
Svi prehrambeni proizvodi su jeftiniji u zemljama EU, od mleka, ulja pa nadalje. Kad odem tamo, to je pravi odmor za džep.
Marketi za siromašne
U Nemaèkoj imate nekoliko velikih lanaca, od kojih je jedan, „Aldi“, namenjen najsiromašnijem sloju. kod njih je sve razbacano, kao na „buvljaku“ ali tamo je sve jeftino. Mi takav lanac nemamo. U Nemaèkoj takoðe imate lanac koji prodaje jeftinu odeæu i obuæu. Tamo su cipele pet evra, a obuèete se od glave do pete za 10 evra. U Srbiji nemate takvu moguænost. Slobodno tržište bi nam dalo rešenje za svakoga.
Autor: Katarina Preradoviæ | 02.12.2007 - 00:59
Trgovaèke marže u hipermarketima u Srbiji su od dva do èetiri puta su veæe nego u EU. Dok se kod nas marže u megamarketima kreæu oko 30 odsto, u zemljama EU su od 8 do 18 odsto - kaže u razgovoru za „Blic“ ekonomista Aleksandar Stevanoviæ iz Centra za slobodno tržište.
- Zato su osnovni proizvodi kod nas daleko skuplji nego u Zapadnoj Evropi. To nikako nije normalno, jer su plate kod nas 350 evra a tamo 1.500-2.000 evra. Tu nešto opako ne štima, znaèi maloprodaja nam zida znaèajan deo cena.
„Blic“ je napravio istraživanje o cenama Srbiji i Nemaèkoj. Kod nas je sve od 20 do 30 odsto skuplje. Kako je to moguæe?
Proseèna trgovaèka marža u Evropi je 18 odsto za sve vidove trgovine. Ako govorimo o maloprodaji, marže se kreæu od 16 do 18 odsto, dok se u radnjama tipa hipermarketa i megamarketa u Evropi te marže kreæu oko osam odsto. Štaviše, oni smatraju da su u hipermarketima marže koje se izražavaju sa dve cifre prilièno nepristojne. Realno, kod nas su te marže oko 30 odsto.
Pojavio se i podatak da je kod nas rabat na hleb i peciva oko 30 odsto.
Rabat od 30 odsto vam daje maržu od 42,3 odsto. Na to treba dodati troškove marketinga, kesa, koje naravno nisu besplatne… Dakle, marža na hleb kod nas je 45 odsto, što je najblaže reèeno enormna cifra. Na hlebu se barem dosad nje zaraðivalo, on je služio da navuèete mušteriju da uz njega kupi još pet, šest proizvoda. Sada se oèito, uz maržu od 45 odsto, i na hlebu zaraðuje.
Koliko bi proseèna porodica mogla da uštedi na hrani i higijeni da nije monopola?
U Beogradu imamo 1,7 miliona ljudi, odnosno pola miliona domaæinstava, i proseèan dohodak po domaæinstvu je oko 700 evra. Porodica barem polovinu tog iznosa troši za prehranu, hemiju, koje možete naæi u hipermarketima. Nek samo polovinu toga kupuju u hipermarketima, to znaèi da tamo ostave 175 evra meseèno. Pretpostavimo da su marže 30 odsto, to je oko 52 evra. Da je prisutna i neka strana kompanija, koja ima maržu od osam odsto, na marže bismo ostavili 12 evra. Razlika izmeðu 52 i 12 je ono što vam monopolista uzima. To znaèi da bi proseèna porodica mogla da uštedi oko 40 evra meseèno da nema monopola, ili blizu 500 evra godišnje. To možda nije mnogo, ali zašto bi oni dali taj iznos bilo kome, kad mogu da ga potroše na letovanje, belu tehniku, šta bilo.
Kako naterati trgovce da spuste marže?
Problem se jedino može rešiti dolaskom konkurencije. Treba se zapitati ko je oterao „Merkator“ kada je hteo da preuzme „C market“. Tada su potegnuti svi moguæi argumenti, od toga da je narod nezadovoljan do toga da ne treba Slovenci da nam sole pamet. Vlada je time poslala poruku i „Kori“, i „Tesku“ i „Èempionu“ i svim velikim lancima koji su došli u Istoènu Evropu i doneli konkurenciju - nemojte dolaziti, mi nismo tržište za vas.
Ali iz Vlade uvek tvrde da postoji konkurencija, kao i da su svi veliki igraèi dobrodošli.
Ako Vlada pod konkurencijom podrazumeva i mog komšiju koji ima radnju u zgradi sa 15 artikala, onda postoji konkurencija. Jasno je da to nije prava konkurencija, kao ni kiosk na uglu. Ako „Merkator“ u celoj Srbiji ima dva objekta u Beogradu, dva u Novom Sadu i još negde poneki, a „C market“ na stotine objekata, onda nema prave konkurencije. Imate taj „Intereks“, ali to je jedan objekat, „Idea“ ima dva objekta, „Rodiæ“ poneki, sve je to malo u odnosu na „Deltin“ dominantan položaj. Strani lanci ne dolaze jer su dobro informisani šta ih ovde èeka. Od svih investicija koje su stigle u Srbiju veæina je ukljuèivala neki dil s m, gde ste vi dobijali posebne pogodnosti, najèešæe tako što vam u paketu prodaju i kompaniju i tržište. Dakle, ovde sve ide tako uz neku nagodbu s m. Neke kompanije su spremne na takav rizik, ali veæina ozbiljnih neæe u takvim zemljama da posluje.
Zašto Vlada štiti monopoliste?
Verujem da se privatne kompanije štite zato što finansiraju stranke. Možda se tu krije odgovor. Ako vi nekog bespoštedno branite, onda imate neki interes. Valjda æe Vlada da odgovori zašto se tako ponaša. Drugi odgovor je neznanje i nestruènost Vlade.
Može li Antimonopolska komisija da zaustavi monopoliste?
Ne treba nama ta komisija, veæ mnogo konkurencije i ulazaka u Srbiju, bez mešanja Vlade. Kada bismo imali konkurenciju, Komisija bi možda jednom, dvaput godišnje imala nekog posla.
Da li æe „Delta“ platiti kaznu zbog monopola?
Kazna se kreæe od tri do 10 odsto godišnjeg prihoda. Ako “Delta” ima maržu za koju oni kažu da je 20 odsto, a verovatno je bitno veæa, i ako plate maksimalnih 10 odsto, ostaje im marža od 10 odsto, koja nije mala i opet je veæa nego u EU. Dakle, nije poenta da im se zarezuju kazne, jer æe i pored toga oni odlièno poslovati, pa æe nam još i poveæati maržu. Opet æemo mi kao potrošaèi da platimo iz svojih džepova tu kaznu. Dobar potez bi bio da se promeni zakon, tako da se firma monopolista, koja uporno krši zakon, može razbiti na više malih firmi. To bi za poèetak bilo dobro, ali nije trajno rešenje, jer ako te firme kontroliše isti holding, neæe biti dobro. Dakle, vraæamo se na prièu o tome da Vlada treba da pusti velike igraèe da uðu na tržište Srbije.
Osim ovog monopola, koji nas najviše boli, koji još monopol vidite kao štetan?
NIS je šampion u neefikasnosti, lošoj usluzi, a monopolista je. To je katastrofa od kompanije koja nam proizvodi štetu u svakom segmentu svog poslovanja. Država ga potpomaže time što NIS ima monopol na uvoz nafte.
Kakvu štetu od toga trpe graðani?
Prvo, NIS nije u stanju da se izbori sa fluktuacijama cena nafte. Svoju neefikasnost preko cena prevaljuje na graðane. Druga stvar, NIS i dalje prima subvencije, dakle, mi ga finansiramo kao poreski obveznici. Imate još primera monopola. RATEL mi se nameæe kao tema, jer ima monopol na distribuciju internet signala. To telo u ovom momentu spreèava privatnike da uvedu internet koji bi nas približio Evropi, i da umesto 1 mega imamo 50 mega u sekundi i da unapredimo poslovanje i život. Imate EDB koji vara svoje graðane, kojima kaže dajte nam vaša brojila, mi æemo da se brinemo o njima. Oni tako svakoj firmi koja želi da uðe na to tržište nameæu trošak koji je jednak ceni brojila.
Napolju odmor za džep
- Idite u samoposlugu u Maðarskoj ili Bugarskoj i videæete da je veæina stvari jeftinija. Idite u Bosnu, koja je 2000. bila enormno skuplja od Srbije, sada nam je tamo sve jeftino. Oèekujete da u Nemaèkoj „nutela“ košta koliko i u Srbiji, a vidite da je to tamo mnogo jeftinije. „Milka“ je mnogo jeftinija u EU nego u Srbiji.
Svi prehrambeni proizvodi su jeftiniji u zemljama EU, od mleka, ulja pa nadalje. Kad odem tamo, to je pravi odmor za džep.
Marketi za siromašne
U Nemaèkoj imate nekoliko velikih lanaca, od kojih je jedan, „Aldi“, namenjen najsiromašnijem sloju. kod njih je sve razbacano, kao na „buvljaku“ ali tamo je sve jeftino. Mi takav lanac nemamo. U Nemaèkoj takoðe imate lanac koji prodaje jeftinu odeæu i obuæu. Tamo su cipele pet evra, a obuèete se od glave do pete za 10 evra. U Srbiji nemate takvu moguænost. Slobodno tržište bi nam dalo rešenje za svakoga.