Bozur
Amicus
Posts: 5,515
|
Post by Bozur on May 18, 2008 15:26:38 GMT -5
|
|
Bozur
Amicus
Posts: 5,515
|
Post by Bozur on May 18, 2008 15:31:26 GMT -5
Vladimir Šipčić Vladimir "" Šipčić (Serbian Cyrillic: Владимиp "Владo" Шипчић ; also known as Шилe ) (May 12, 1924 - July 29, 1957) was a Serbian commandant now primarily remembered as the last remaining Yugoslav Chetnik from World War II. After the war, he was captured by the Communist security forces and shot. Contents * 1 Early life * 2 World War II * 3 Death * 4 Controversies over "death" * 5 Bibliography * 6 External links ** 6.1 Photos Early life Born in Selo Mala, Crna Gora, Kingdom of Yugoslavia, Sipčić went into the Serbian Army at the beginning of 1941. He was at this time a young soldier, only 17 years old. In 1943, he was the youngest officer of the Chetnik unit operating in Montenegro and Bosnia. World War II Following the Yugoslav defeat by Germany in April 1941, a small group of officers and soldiers led by Mihailović refused to surrender, and retreated in hope of finding Yugoslav army units still fighting in the mountains. He joigned in 1941 the Unit of the commandant Obrd Cicmil, who get orders from the General Mihailović who was based at Ravna Gora, Serbia on May 8, at this time, the Chetnik movement was highly decentralized, and in that way was more like a collective of many small regional guerrillas. Vladimir Sipčić was a really strong man, 195 cm high, with an athletic look. The soldiers respected this giant of a man who in turn followed General Mihailović. Kosta Milovanović Pećanac, a First World War uprising leader and former Chetnik himself, who opted for cooperation with the Germans against Tito's Communists. In 1943, "" was 19 years old, and was in several battles in the Bosnian Region. He fought against the partisans, he engaged in heavy combat with the Ustaše (13th Waffen-Gebirgs-Division des SS "Handschar" (kroat. Nr.1)) and the Bulgarian/German divisions. By the middle of 1943, the partisan movement had survived an intense period of Axis pressure. At the Tehran Conference in November 1943, a decision was made by the Allies to cease their support of the Chetniks, and switch support to Tito's Partisans. Towards the end of the war, Šipčić went into hiding in East Bosnia and Montenegro with his men, between them were his two best friends, Bozo Bjelica and Srpsko Medenica. After the war, they went into hiding in Bosnian's mountains, but they had to spend winters in woods, the communist secret police (Udba) was non stop searching them. Death Sipčić was executed when he tried to escape from Yugoslavia to Greece on July 29, 1957 by agents of UDBA (Secret service). Šipčić' friend Bozo Bjelica was captured and executed in 1951, and Medenica in 1952. He was considered public enemy number one, sentenced to death in 1955 and executed two years later near the town of Bijelo Polje. The Presidium of the National Assembly rejected his appeal for clemency on July 16. He was executed together with his girlfriend and and then buried in an unmarked grave . Controversies over "death" After his death, some people said that they saw or spoke with the Commandant Šipčić, and nobody, even the Police, can affirm that it was really Šipčić who was executed near Priljepolje. Almost sixty years later, Šipčić became an icon for the Serbian people in the region of Durmitor, Piva and Drina, and was always considered a hero by many Serbian families, especially in Bosnia and Montenegro. Bibliography * Šipčić, Radoje. ""Poslednji Kraljev vojnik u Otadzbini Vladimir Šipčić ." Beograd: Integra, 2004. * Mitra Lopusina. The kings soldiers against a wall, 1952-1953. London H&R editions, 1983. * Laurence, Graig. Bosnian war : The story of a young Chetnik : Šipčić . New York: Bender-Hills, 1952. External links www.serbianunity.net/culture/library/Lopusina2/teror/teror6.htmlwww.srpska-rec.co.yu/arhiva/331/dajstranu.php?a=23www.pogledi.co.yu/forum.krstarica.com/showthread.php?t=165809Photos
|
|
|
Post by vinjak on May 18, 2008 21:16:20 GMT -5
R.I.P Sile Neka ti je laka zemlja Junacino.
|
|
|
Post by Sh1 Shonić on May 19, 2008 19:24:19 GMT -5
A gusle? Ne vidim nigde ikakav link za muzicki fajl.
P.S Nadjoh pesmu na linku od Krstarice. Hvala
|
|
Bozur
Amicus
Posts: 5,515
|
Post by Bozur on May 19, 2008 23:20:54 GMT -5
From Krstarica Sipcic je rođen 1924 godine na Durmitoru u selu Mala Crna Gora gdje i danas žive Sipcici, koji vode porijeklo iz plemena malesevskog vojvode, koji je bio veliki Vojvoda u 13 vijeku. je imao 4 brata i sestru (Mihajlo, Zarko, Simo, Radoje i Vidosava). Otac Mitar je bio ucesnik Balkanskih i I Svjetskog rata. Ubijen je 1943 godine u Zabljaku, u vrijeme crvenog terora i „pasjih grobalja” zato što nije znao gdje mu se nalazi sin.
se u aprilu 1941 godine dobrovoljno javio u kasarnu u Pljevljima i prikljucio brdskoj pjesadiji koja je bila poslana u planine oko Foce Komandant te jedinice je bio Obrad Cicmil koji se kasnije prikljucio komunistima i postao clan njihovog staba u Scepan Polju.
Poslije kapitulacije se pridruzuje gerilcima Djenerala Draže Mihajlovića i 1944 je postao jedan od najmladjih četnickih komandanata. Njegov odred je zadavao strah i trepet komunistima i ustašama u rejonu Foce, Visegrada i jugoistocne Bosne. Poslije rata ne nasjeda na komunisticku propagandu o pomilovanju i ostaje u sumi. Oko 8000 istocnobosanskih četnika koji su 1945 povjerovali u pomilovanje i predali oruzje ubijeni su po sumama i jamama između Visegrada i Sarajeva.
se skrivao sa svojom malom grupom u planinama i kanjonima u Istocnoj Bosni i Crnoj Gori, uslovi zivota su bili veoma teski, naročito zimi, jer nisu mogli da pale vatru da komunisti nebi primijetili dim.
Ono sto bi zaplijenili od milicije i vojske često su dijelili siromasnim familijama od kojih su mnoge izgubile svoje najmilije u borbi za Kralja i Otadzbinu.
1955 godine ga komunisticki rezim proglasava za državnog neprijatelja broj 1.
Od 220 ljudi, koliko ih je bilo u bataljonu 1945 godine, 1956 godine su ostala samo trojica.
Poginuo je blizu Bijelog Polja 29 jula 1957 godine, u nastojanju da se sa svojom djevojkom dokopa granice. Zaustavio ga je milicioner koji je htio da ga legitimise ali ga je ubio. Međutim veoma brzo je alarmirana vojska koja je blokirala cijeli region. Videci da nema gdje, je prihvatio neravnopravnu borbu (imao je samo pistolj i nekoliko bombi). Posljednja 2 metka ostavio je za sebe i svoju saputnicu...
Pod komunistickim rezimom Vladina porodica je bila pod stalnom torturom, sestra i majka su mu bile vise puta zatvarane 50_tih godina dok su mladja braca ostajala sama bez hrane. Konfiskovana im je ljetina, vlast je bogato nagradjivala spijune koji su spijunirali ko im dolazi u kucu, zivjeli su u potpunoj izolaciji...
Godinama poslije njegove smrti javljali su se ocevici koji su ga navodno vidjeli u sumama oko Foce.
Komunistickom rezimu je dosao kraj. je postao heroj opjevan u guslarskim pjesmama.
www.ojkrajino.com/muzika/gusle/Milomir%20Miljanic%20-%20%20Sipcic.wma
www.ojkrajino.com/muzika/gusle/%20Sipcic_2_dio.mp3
www.ojkrajino.com/muzika/gusle/Bjelica%20Sipcic%20Medenca_1_dio.mp3
2003 godine MUP Crne Gore je dozvolio djelimicno otvaranje dosijea „ Sipcic”, međutim još uvijek odbijaju da kažu gdje su tijela sahranjena.
-----------------------------------------
Savo Derikonja, koji je za vrijeme II Svjetskog rata bio komandant Prve Sarajevske brigade ubijen je u ljeto 1952 godine. Sahranjen je na tajnoj lokaciji.
Rodom je sa Hrese (Sarajevo). Derikonje su prije rata zivjele na Vucijoj Luci (ne znam da li je to sad pripalo federaciji ili je u sastavu Republike Srpske)
Za vrijeme Otadzbinskog rata 1992-1995 četnicki dobrovoljacki odred sa Ilidze (Sarajevo) je nosio Savino ime (Prvi dobrovoljacki puk "Savo Derikonja”)
Porucnik Srpko Medenica, komandant Prve dobrunske cete, poginuo je 1951 godine.
Sudbina Borivoja Tasica, jednog od posljednih prezivjelih Četnika je neizvjesna. Bio je u grupi Boze Bjelice (ubijen u jesen 1952 godine) po nekim informacijama je navodno uspio da živi i zdrav stigne u Grcku, po nekim je poginuo pri prelasku grcke granice a po nekim opet je poginuo kad je pokusao da se iz Grcke vrati u komunisticku jugoslaviju.
-----------
Smrt Boze Bjelice (jesen 1952)
Baziran u pecini u Viogoru u kojoj je vec sedam godina zimovao sa svojom druzinom, Bozo se sastajao sa Stojom Golubic iz Domjesica kod Zaborka. Stojan, djever Stoje Golubic, prijavio je cajnickoj OZNI da mu se snaja vidja sa cetnicima. OZNA iz Cajnica odredi dva oficira i vodnika Sekulu Bandica da se sakriju u kuci i da sacekaju dolazak Boze Bjelice. Oficiri zaprijetise Stoji da ce biti ubijena ako Bozi bude dala ikakav znak da su oni u njenoj kuci. U daljini oko kuce vojska je postavila "mrtve straze". Sekula Bandic i oficiri OZNE uselise se u Stojinu kucu...
...Poslije sest mjeseci Bozo Bjelica izadje iz pecine i povede sa sobom Mirka Kovacevica, Borivoja Tasica i Ristu Danilovica. Prosavsi izmedju kota na kojima se nalazila vojska, pridjose kuci bocno, dodjose do ograde i zastadose...
-"Vidi Bozo, sunce ti jarko, ovdje na ogradi ima rupa. Prije nije bila. Bogami se ovuda provlaci milicija, cekajuci nas" - prosaputa Borivoje Tasic i cucnu iza ograde. -"Ma kakva rupa, nebi mene Stoja izdala da joj je zivot u pitanju" - odgovori mu Bozo Bjelica. "Ti ostani iz ograde sa Kovacevicem, a ja cu sa Danilovicem prici pod prozor da mi doda hrane i rakije." - rece i lako preskoci ogradu sa Danilovicem.Pridje prozoru i kucnu o staklo.Prozor se iznutra otvori. -"Ja sam Stojo" - tiho progovori. -"Spremi nam nesto za jelo i flasu rakije i dodaj mi kroz prozor"- rece joj priljubljen uz zid kuce.
Oficiri i vodnik Bandic spavali su u sobi. Stoja u kuhinji pridje sporetu i zastade za trenutak kolebajuci se. Blijeda mjesecina prodirala je kroz prozor u kucu. Strah je uhvati i stade da drhti. Odmace se od sporeta, pogleda po kuhinji i podje u sobu. Polako otvori vrata i pridje oficirima.
-"Dos'o je" - drmnu porucnika za lakat. -"Bozo je pod prozorom, ceka da mu dodam hranu." -"Uh" - skochi oficir iz postelje, drmnu svog kolegu i vodnika Bandica i rece Stoji: -'Neboj se, polako. Stavi u tepsiju hljeb i pitu koju si za nas ispekla, i jos sta imas. Mi cemo sa strane prici prozoru, provuci cijev masinke ispod tvojih misica i pucacemo u njega kad mu budes dodavala tepsiju. A ti Sekula - reche vodniku - cuvaj mitraljezom ulazna vrata da ne banu u kucu da nas pobiju".
Ustadose iz kreveta, tiho repetirase masinke i, neoblaceci se, pridjoshe prozoru.
Stoja Golubic se naze kroz prozor sa tepsijom iznad Bozove glave. Dvije masinke ispod njenih misica sa jedne i druge strane odjeknuse dugim rafalom. Izresetase Bozu Bjelicu i pogodise u stomak Ristu Danilovica. Drzeci rukom crijeva koja mu pokuljase iz stomaka, Risto potrca prema ogradi, predje je i pobjeze kroz vocnjak prema sumi u pravcu sela Podhrid. Za njim su se vukla crijeva. Kod jaruge aktivira bombu i leze na nju...
Borivoje Tasic sa ograde izruchi rafal mitraljeza u prozor i rani jednog oficira. Mirko Kovacevic baci bombu.Oba cetnika kao srne potrcase prema Ratkovim vodama, u sumu Brezanje. Izvukose se suprotno od zasjede desetine Radeta Dobrilovica koja se, zbunjena pucnjavom kod kuce Golubica, oglasi mitraljeskim rafalima.
Vojnici dotrcase do kuce Stoje Golubic, previse ranjenog oficira i odnesose ga u bolnicu. Druga grupa krenu po krvavom tragu koji je za sobom ostavljao ranjeni Risto Danilovic. Nadjose u potoku njegovo mrtvo tijelo, stavise ga na grane i odvukose do kuce. Naredise Stojanu, Stojinom djeveru, da upregne volove u kola, natovarise mrtvog Bozu Bjelicu i Rista Danilovica i povezose ih u Cajnice. Prolazeci glavnom ulicom, oficiri i vojnici pocese da senluce iz mitraljeza, veseleci se sto su ubili Bozu Bjelicu. Zastadose u centru grada da ga pokazu narodu. Zapjevase oko volovskih kola: "Oj,Zaborak, jel' ti zao, Bjelica je Bozo pao..." . .
----------------------------------------------------------------- Napomena: 1996 god. objavljena je trilogija Momira Krsmanovica koja se sastoji iz sljedecih knjiga: 1.Krvave ruke islama. 2.Tragovi mrtve brace. 3.Kletva mrtve brace. Ove trilogija (iz koje je preuzet gore navedeni tekst) predstavlja potresnu hroniku mucenistva Srpskog naroda od 1941 do jula 1957 godine.
|
|
|
Post by Sh1 Shonić on May 20, 2008 7:02:51 GMT -5
Milomir Miljanic kida!
|
|