Post by Bozur on Aug 5, 2009 22:54:13 GMT -5
preuzeto sa sc
Sadržaj dokumenta koji se čuva u Arhivu Mitropolije crnogorsko-primorske na Cetinju, a koji je objavio Veljko Sjekloća u knjizi „Pet ekshumacija Njegoševih kosti”, Cetinje, 1995, pod naslovom „U paukovoj mreži Vatikana”, u kome piše:
„Među 450 dokumenata koje je mitropolit crnogorsko-primorski Danilo Dajković sakupio o podizanju Meštrovićevog mauzoleja na Lovćenu nalazi se i pismo koje je 28. decembra 1969. godine stiglo na cetinjsku poštu. Pismo je dva dana ranije, kao preporuku koja je nosila broj 22384, mitropolitu Danilu uputio iz sarajevske pošte specijalni izaslanik vatikanskog pape. Bio je to Francisko Palovineti...
”
Ovaj izuzetno značajni dokument, koji svjedoči o velikoj zainteresovanosti Vatikana za prebacivanje Njegoševe kapele [pravoslavne crkve] sa Lovćena i pravoj pozadini ovog skandaloznog čina objavljujemo u celini, bez ikakvih intervencija.
„Vaše preosveštenstvo,
... Nosim Vam specijalnu poruku Svetog Oca Pape i Njegovu poruku trebam lično da uručim, pa sam rado prihvatio ovaj naporan trud da se uz Njegov blagoslov obezbedi Vaša saglasnost i saučešće što je izričita želja Svetog Oca Pape, pa sam pošao na ovaj istorijski put koji treba da ovjekoveči Vas. No evo u Sarajevu sam pozvan u Nadbiskupiju gde sam obaviješten da momentalno nije pogodan momenat - naime, pala bi u oči moja prisutnost na Cetinju, pa bi mogle nastupiti nemile posledice i mnoge neprijatnosti od nenamjernih zlih ljudi Vaše sredine što bi omelo i mnogo naškodilo postignutim uspjesima u odvajanju Vaše Svete crkve od naturene separatističke jeresi.
Mnogo se postiglo i Sv. Otac Papa je veoma zadovoljan i predložio je da bi bilo najbolje da se skine ona mala kapela [na Lovćenu] i smjesti u muzej ili u Njeguše gde bi odgovarao namjeni, gde istorija toga vremena izumrlog starog naroda još jedino ne može da vidi.
Svima je jasno da sadašnji narod nema više ništa zajedničko sa nekadašnjim narodom orijentisanim velikosrpskom ideologijom koja je zloupotrebila ovaj narod koji se eto, može se reći, potpuno izumire. Novi narod sa novim navikama i novim životom je narod budućnosti i novih pregnuća, pa je Sv. Otac Papa voljan da ovaj narod svesrdno pomogne i da ga povrati u pravu Hristovu vjeru zašto je voljan i da uloži velika sredstva.
Sv. Otac Papa je voljan da dade 500 miliona lira kao pomoć za izgradnju Mauzoleja koji ti hrabri ljudi tako uporno traže i žele, pa će i Papina pomoć mnogo doprinijeti, pa će se samo tražiti da u Mauzolej budu smještene kosti Lucije - Crnogorke (Ozane Kotorske) koja je još ranije prešla u pravu Hristovu vjeru i do smrti bila izložena svim proganjanjima, ali nikad nije htjela da tu vjeru osramoti i ostavi. Zato će ona biti oglašena sveticom i želja bi bila da se njeni ostaci pohrane u Mauzolej zašto će biti izgrađen veliki i divni sarkofag koji će krasiti unutrašnjost Mauzoleja.
Sv. Otac Papa, cijeneći veoma Vaše napore i veliku duševnu i prosvjetnu vrijednost, cijeneći Vašu odanost svetoj crkvi, a vjerujući da će u Vama naići na saradnika u borbi da se uspostavi u Crnoj Gori prava Hristova vjera [misli se na katoličku veru], i taj narod povrati i osamostali kao novorođenče, Sv. Otac Papa, on je voljan da sve žrtve podnese i sva sredstva za to uloži pa jedva čeka da se osveti divni hram u Titogradu i uspostavi biblioteka, dovedu misionari i otpočne pomaganje tog dobrog naroda u prevođenju pravoj Hristovoj vjeri [katoličkoj].
U tome Sv. Otac Papa računa na Vašu saradnju i voljan je da Vam ponudi položaj među svojim najbližim saradnicima, a da Vi rukovodite svim tim poslovima uz zagarantovanu diskreciju. To je i bila moja misija i to bi bila poruka koju sam imao da uručim sa još mnogim drugim, pa kako sam spriječen i kako su sada zaoštrene mnoge nesigurnosti od pakosti ljudi, to sam obaviješten da prilikom posjete Predsjednika od strane Pačinelija i dodira istog sa izvjesnim hrabrim ljudima Titograda, da se ovo sada izbjegne i zatraži dodir ili sastanak u Zagrebu ili Đakovu, kako bi se izbjeglo da se predaju novčana sredstva i nagrade hrabrim ljudima na mjestima koja bi bila podloga neprijatnosti kako tih hrabrih ljudi, tako i sveg dosadašnjeg uspjeha i rada.
Iznoseći Vam ovo, molim Vas da razumijete veliko interesovanje Sv. Oca Pape za Vaša velika djela u ljubavi prema svojoj pastvi koja treba da se prevede pravoj Hristovoj vjeri zašta bi Vi bili najpogodnija ličnost.
Vjerujem da Vam je poznat udio Sv. Oca Pape kod odvajanja makedonske crkve, no iz specijalnog razloga u današnjoj vjeri, što je bilo uslovljeno od tih hrabrih ljudi u Skoplju, koji su voljni da se u dogledno vrijeme i taj narod prevede u pravu Hristovu vjeru.
Iz želje da se sve to najljepše sredi, molim da donesete Vašu odluku gde bi željeli da se lično sastanemo i primite sve što Vam donosim, a Vi mi dadete Vašu saglasnost ili mogućnost, dostavite Nadbiskupiji Zagreb.
Metkovići
S osobitim poštovanjem, odani i pokorni Vam
Palovineti