Post by Emperor AAdmin on Dec 27, 2007 16:11:37 GMT -5
Hipohondrija, bolest koja traje
Ne diraj moje bacile!
Otkad je sveta i veka neki su se groznicavo plasili bolesti, bili bolesni od straha da ce biti bolesni, i to neizlecivo. A onda su se neki (duhoviti) dosetili da naprave prave pravcate prirucnike koji ce im pomoci da ostanu to sto jesu. Cak i da napreduju. Ovo je kratak prilog tom prilogu...
Ilustrovao Dobrosav Bob Zivkovic
Bilo je tu smejanja do neba, cak ni posle spustanja zavese mnogi Parizani dugo nisu uspevali da obuzdaju grceve na licu. Taj Molijer je pravi vragolan, kako je on to umeo ne samo da napise nego, jos i vise, da prikaze. Bolje da je glavnog junaka Argona nazvao po sebi, tako ga je, vec trecu noc zaredom, dobro igrao u komediji „Uobrazeni bolesnik”.
Cetvrte veceri, pak, Zan-Batist Poklen Molijer - francuski knjizevnik, glumac i upravnik pozorista - toliko se uziveo u ulogu lika koji se uvek zali na bolest i plasi da ga od smrti deli samo korak da se na sceni zagrcnuo od kaslja i poceo obilno da krvari. Publika je aplauzom nagradila njegovu uverljivost i s osmehom se razisla. I kolege su samo odmahnule rukom uverene da je Molijer ponovo izmislio neku od mnostva svojih (izmisljenih) bolesti. Lekar je kasno stigao. Pisac „Uobrazenog bolesnika” nije docekao svoj pedeset drugi rodjendan.
Ipak, najcuveniji uobrazeni bolesnik novijeg doba bio je Hauard Hjuz (1905-1976), naftni magnat, neustrasivi ratni pilot, filmski mocnik i najveci zenskaros na svetu koji je zivot zavrsio kao izgladneli pustinjak. A pocetak vesele price s tuznim krajem zbio se posle ozbiljne povrede u teskoj avionskoj nesreci 1946. godine, kad je Hjuz postao zavisnik od morfijuma. Ubrzo je, u gotovo panicnom strahu, poceo da izbegava drustvo i zabarikadirao se u svom hotelu u Las Vegasu.
U toku osamnaest godina dobrovoljne izolacije u automobilu je imao ugradjen ogroman uredjaj za preciscavanje vazduha koji je zauzimao najveci deo prtljaznika i kostao vise nego sama limuzina. Hranu su mu isporucivali u kesama od hartije koje su prethodno dve godine stajale netaknute u zapecacenom kredencu, a donosioci su obavezno morali da imaju bele pamucne bolnicke rukavice. I sam multimilioner je tu hranu - uglavnom table cokolade i mleko - vadio sakom omotanom papirnom maramicom. A njih je, u proseku po petnaest, koristio i za svako otvaranje ormana. Imao je i strogo utvrdjena pravila prilikom isporuke casopisa: uvek su mu donosili po tri ista primerka i on bi, rukom u papirnoj maramici, pazljivo izvlacio onaj u sredini, dok je za druga dva davao posebna uputstva za spaljivanje. Brrr-rr!
Ilustrovao Dobrosav Bob Zivkovic
Opasne stamparske greske
A hipohondrija - preterani strah od bolesti ili sklonost ka umisljanju bolesti - nikako nije prica novijeg datuma. Uostalom, ovaj pojam nam je dotekao od starih Grka (hypochondria, gornji deo utrobe ispod rebrene hrskavice) jer se tada verovalo da je u tom delu tela sediste melanholije. Danas se cini da je uobrazenih bolesnika vise nego ikad, mozda i zbog toga sto se ljudi svakodnevno kljukaju mnostvom podataka o ovoj ili onoj bolesti, o ovome ili onome simptomu. O tome upecatljivo svedoci i podatak da se zdravlje danas nalazi na drugom mestu na spisku najpopularnijih tema za pretrazivanje po Internetu, odmah posle pornografije. Lekari ovu pojavu nazivaju sajberhondrijom.
A da li ima valjanih razloga za taj preterani strah od bolesti? Ako je suditi po nedavno objavljenim knjizicama Dusana Mrdjenovica i Dzona Naisa, obe istovetnog (duhovitog) naslova „Prirucnik za hipohondre”, eto (nama) novih pacijenata. Ipak, pre nastavka citanja ovog tekstica nije na odmet podsetiti se svojevremene tvrdnje Marka Tvena:
„Oprez sa citanjem knjiga o zdravlju. Mozete da umrete zbog stamparske greske.”
(Timski cemo se potruditi da ih u ovom tekstu bude sto manje, mislim stamparskih gresaka.)
Brrr-rr.
Utesno je, bar sto se tice onih nalik gorepominjanom Hauardu Hjuzu, da je - kako je to lepo zabelezio nobelovac Fransoa Zakob - jedina zelja bakterija da umesto jedne stvore dve bakterije. A bakterija je, oho-ho, svuda oko nas. Malih, golim okom tesko vidljivih, i nimalo bezazlenih. Jer, po ozbiljnim istrazivanjima, svaki dom, kuca nepregledni je rasadnik bakterija, bacila i mikroorganizama. U prirucniku uputstvu ce vam savetovati da, ako ih ignorisete, izazvace oboljenja od kojih su neka opasna po zivot. Pa ti sad vidi, i kad ne vidis! Posebno sto, kazuju vazna istrazivanja, ako kucu preterano cistite, mozete da stvorite sterilnu okolinu u kojoj je vas odbrambeni mehanizam nepripremljen na suocavanje s bacilima na koje ce, sasvim sigurno, naici na nekom drugom mestu.
U tepisima je, na primer, moguce otkriti pravi zooloski vrt, sa sve besplatnom kartom za posetu, i osmehnutim grinjama. I kvake su pravi rezervati razlicitih virusa koji mogu da budu uzrocnici kojekakvih bolestina, od prehlade do salmonele. A cetkica za zube? Gle radosti za zuticu, grip i prehladu, posto pljuvacka i krv ostaju na vlasima cetkice a s njima, gotovo zaverenicki, i bakterije. I ne samo to, savetuju pominjani prirucnici: pranje zuba utrljava hiljade mikroorganizama u vase desni, odnosno u krvotok. Pa sad ti veruj da je sve oko nas bezbedno.
U krevet s grinjama
U krevetu kad mislis da si sam nikad to nisi. Guzva je kao u Knez-Mihailovoj u podne, ili u nekoj slicnoj prometnoj ulici bilo gde. Kao u nekom visemilionskom gradu posto grinje, koje se hrane sitnim otpacima ljudske koze koji otpadaju s covecjeg tela u toku spavanja i prevrtanja po krevetu, mogu da dostignu brojku i do dva miliona primeraka, a samo jedna grinja se „olaksa” izmedju deset i dvadeset puta na dan. Ni to nije sve s obzirom na to da je rec samo o posteljini, vaznom delu svakog kreveta. Cutljive a radne su i stenice (Cimex lectularius) koje borave u naprslinama drvenih dasaka u krevetu. Duge su oko sest milimetara, a hrane se krvlju vlasnika kreveta, uglavnom u vreme sna, i izazivaju prilican svrab. Njoj, goreimenovanoj stenici, dovoljan je jedan ugriz da narednih sest meseci miruje u skrovistu i vari hranljive materije. Brrr-rr!
Moja kucica moja slobodica, kako to lepo i - ponekad - gordo zvuci. Bice, ipak, bar tako svedoce ozbiljna i dobro placena istrazivanja, da svakog od nas tu ceka (u busiji) prava okupacija. Uglavnom nevidljiva golom oku. Ogoljene su, pak, brojke, a one kazu da je broj bacila na cesmi - 50.000, na rucici vodokotlica isto toliko, da je daska klozetske solje prilicno skrta sa 1200 bacila, ali zato na dasci za meso mrda njih 60.000, a u kuhinjskoj krpi, nasem odomacenom oltaru cistunstva, ume da se pritaji 700 miliona.
Nisu oni, bacili, voljni da vrsljaju samo po kuhinji. Na tastaturi racunara dokonik moze da stigne do 3000, na telefonskoj slusalici moze i da zanoci jer mu valja brojati do 25.000. A kad u samousluzi poguras kolica ispred sebe, eto te u drustvu milion bacila. I tu je covek vise nego socijalno bice. Pravi stanovnik planete.
Jer, nije sam ni kad - osamivsi se - posegne za novinama ili knjigom. Po hemijskom sastavu, hartija je pogodna za razvijanje gljivica, plesni i drugih mikroorganizama. Pametno je ne drzati novine od juce ili - ne daj boze - od pre nekoliko dana jer su se u njima vec ulogorile potencijalno opasne bakterije. Mnogo je uputnije baviti se novim novinama koje, uglavnom, ne sadrze klice posto sveza stamparska boja sprecava razvoj mikroorganizama. Metaforicni izraz za nekog da je knjiski moljac, osoba koja je pasionirano vezana za iscitavanje svega napisanog, moze, dakle, da bude uvreda za one prave, sveprisutne mikroorganizme nesklone tumacenju napisanog. Brrr-rr!
Vreli poljubac u kupatilu
Pogdegde i pogdeko, u ime zdravog zivota, zdusno preporucuje da je zdravije jesti bajat hleb. Mozda, ali je istina i da trovanje bajatim hlebom nije izmisljotina i da ono dolazi od zita (obicno je to raz) zarazenog gljivicom Claviceps purpurea koja moze da izazove halucinacije a one bas ne pucaju od zdravlja.
Nije, razume se, zdravo plivati u bazenu u kome nema hlora posto on dezinfikuje vodu i ubija vecinu klica, mada ne sve. Ali, nije najuputnije plivati ni u bazenu s hlorom jer on skodi ocima i kozi i moze da bude otrovan ukoliko se proguta. A za one koji su ocelavili, mozda je utesno da vise ne moraju da brinu zbog gljivica iz roda Candida koja nastanjuje cetke i cesljeve i moze da izazove zarazu. Muka je, po ovim prirucnicima za hipohondre, i kad su u pitanju usi, pa savetuju da u njih ne treba stavljati nista manje od lakta s obzirom na to da ostri predmeti mogu da probuse bubnu opnu, a stapici za ciscenje usiju samo guraju masnocu jos dublje.
Utesno je, medjutim, da je mnogo bezbednije poljubiti bolesnu osobu nego se s njom rukovati jer se vecina klica raznosi preko ruku, zatim prelazi na usta, nos i oci. Ipak, ne treba preterivati s poljupcima, ako ni zbog cega drugog a ono zbog takozvane bolesti poljubaca, kako nazivaju mononukleozu, zaraznu bolest kod koje se u krvi javlja preterano veliki broj mononuklearnih leukocita. Uz to valja znati da se tokom jednog „filmskog poljupca” razmeni 40.000 parazita i 250 vrsta bakterija, pa sad verujte da ste bili sami pri (tajnoj) razmeni neznosti.
Niste, naravno, nikad sami ni kad ste u svom kupatilu. S vama su uvek vase bakterije, ali vam one - domacinski - nece naskoditi. Zato hoce tudji bacili, te ne dozvoljavajte nikom da koristi vase kupatilo ili tus. Opasno po strah! Posebno ako se ima u vidu podatak da takozvane otporne bakterije, a nije ih mali broj, godisnje ubiju 40.000 ljudi sirom planete. I jos nesto, nemojte dva puta zaredom da koristite isti peskir za kupanje - mrtve celije koje ste obrisali sa sebe sadrze bakterije i gljivice koje se razmnozavaju na peskiru! Brrr-rr!
Od nogu do kuge
Ovi prirucnici za hipohondre, razumljivo, nude i savete kako da utvrdite sta je posredi s vasim zdravljem ili nekim nazovi
usputnim tegobama. Primerice: noge vam smrde a nokti su pozuteli?
Savetnici nude tri moguca odgovora: potrebne su vam nove cipele, imate gljivice ili imate rani stadijum gangrene. Utesno, nema sta! Isto kao i preporuka kad patite od nesanice a nijedno sredstvo za spavanje vam ne pomaze. Nista lakse, tu je drevni lek - istrljajte zube voskom iz usne skoljke psa, a stopala izmetom puha!
A ako vas ujede buva, to najcesce nije dobar razlog za paniku, ali ako se ta buva napila krvi zarazenog slepog misa ili pacova, ona moze da prenese bakterije i na ljude. Ukoliko je pacov ili slepi mis zarazen bakterijom Yersinia, mozete da dobijete kugu. Da je to i te kako moguce, svedok je i velika epidemija kuge u 14. veku u kojoj je stradalo preko 30 miliona ljudi. A lanac je upravo isao tim putem.
Nista zato. Vazno je da znamo da sa svakim udisajem vazduha u organizam unesemo milione bakterija. Srecom, njih oko 80 odsto je bezopasno, kazu naucnici. Prostom racunicom, medjutim, dolazimo do podatka da se sa svakim udisajem vazduha u organizam unese i nekoliko stotina hiljada opasnih bakterija. Brrr-rr!
Svi ovi primeri ce kod onih opsednutih strahom od kojekakve bolesti mozda biti dodatna kapisla za razbuktavanje novog ili gomilanje starog straha, ali je osnovna ideja ove pricice upravo da pokusa da razveje bespotrebna strahovanja. Za one koji bi da ipak provere koliko je opravdan njihov preterani strah od bolesti ili bolest od straha, dajemo takozvani Vajtlijev upitnik, standardni autotest za hipohondriju. Proverite, ne boli.
Brrr-rr
Petar Milatovic
link
Ne diraj moje bacile!
Otkad je sveta i veka neki su se groznicavo plasili bolesti, bili bolesni od straha da ce biti bolesni, i to neizlecivo. A onda su se neki (duhoviti) dosetili da naprave prave pravcate prirucnike koji ce im pomoci da ostanu to sto jesu. Cak i da napreduju. Ovo je kratak prilog tom prilogu...
Ilustrovao Dobrosav Bob Zivkovic
Bilo je tu smejanja do neba, cak ni posle spustanja zavese mnogi Parizani dugo nisu uspevali da obuzdaju grceve na licu. Taj Molijer je pravi vragolan, kako je on to umeo ne samo da napise nego, jos i vise, da prikaze. Bolje da je glavnog junaka Argona nazvao po sebi, tako ga je, vec trecu noc zaredom, dobro igrao u komediji „Uobrazeni bolesnik”.
Cetvrte veceri, pak, Zan-Batist Poklen Molijer - francuski knjizevnik, glumac i upravnik pozorista - toliko se uziveo u ulogu lika koji se uvek zali na bolest i plasi da ga od smrti deli samo korak da se na sceni zagrcnuo od kaslja i poceo obilno da krvari. Publika je aplauzom nagradila njegovu uverljivost i s osmehom se razisla. I kolege su samo odmahnule rukom uverene da je Molijer ponovo izmislio neku od mnostva svojih (izmisljenih) bolesti. Lekar je kasno stigao. Pisac „Uobrazenog bolesnika” nije docekao svoj pedeset drugi rodjendan.
Ipak, najcuveniji uobrazeni bolesnik novijeg doba bio je Hauard Hjuz (1905-1976), naftni magnat, neustrasivi ratni pilot, filmski mocnik i najveci zenskaros na svetu koji je zivot zavrsio kao izgladneli pustinjak. A pocetak vesele price s tuznim krajem zbio se posle ozbiljne povrede u teskoj avionskoj nesreci 1946. godine, kad je Hjuz postao zavisnik od morfijuma. Ubrzo je, u gotovo panicnom strahu, poceo da izbegava drustvo i zabarikadirao se u svom hotelu u Las Vegasu.
U toku osamnaest godina dobrovoljne izolacije u automobilu je imao ugradjen ogroman uredjaj za preciscavanje vazduha koji je zauzimao najveci deo prtljaznika i kostao vise nego sama limuzina. Hranu su mu isporucivali u kesama od hartije koje su prethodno dve godine stajale netaknute u zapecacenom kredencu, a donosioci su obavezno morali da imaju bele pamucne bolnicke rukavice. I sam multimilioner je tu hranu - uglavnom table cokolade i mleko - vadio sakom omotanom papirnom maramicom. A njih je, u proseku po petnaest, koristio i za svako otvaranje ormana. Imao je i strogo utvrdjena pravila prilikom isporuke casopisa: uvek su mu donosili po tri ista primerka i on bi, rukom u papirnoj maramici, pazljivo izvlacio onaj u sredini, dok je za druga dva davao posebna uputstva za spaljivanje. Brrr-rr!
Ilustrovao Dobrosav Bob Zivkovic
Opasne stamparske greske
A hipohondrija - preterani strah od bolesti ili sklonost ka umisljanju bolesti - nikako nije prica novijeg datuma. Uostalom, ovaj pojam nam je dotekao od starih Grka (hypochondria, gornji deo utrobe ispod rebrene hrskavice) jer se tada verovalo da je u tom delu tela sediste melanholije. Danas se cini da je uobrazenih bolesnika vise nego ikad, mozda i zbog toga sto se ljudi svakodnevno kljukaju mnostvom podataka o ovoj ili onoj bolesti, o ovome ili onome simptomu. O tome upecatljivo svedoci i podatak da se zdravlje danas nalazi na drugom mestu na spisku najpopularnijih tema za pretrazivanje po Internetu, odmah posle pornografije. Lekari ovu pojavu nazivaju sajberhondrijom.
A da li ima valjanih razloga za taj preterani strah od bolesti? Ako je suditi po nedavno objavljenim knjizicama Dusana Mrdjenovica i Dzona Naisa, obe istovetnog (duhovitog) naslova „Prirucnik za hipohondre”, eto (nama) novih pacijenata. Ipak, pre nastavka citanja ovog tekstica nije na odmet podsetiti se svojevremene tvrdnje Marka Tvena:
„Oprez sa citanjem knjiga o zdravlju. Mozete da umrete zbog stamparske greske.”
(Timski cemo se potruditi da ih u ovom tekstu bude sto manje, mislim stamparskih gresaka.)
Brrr-rr.
Utesno je, bar sto se tice onih nalik gorepominjanom Hauardu Hjuzu, da je - kako je to lepo zabelezio nobelovac Fransoa Zakob - jedina zelja bakterija da umesto jedne stvore dve bakterije. A bakterija je, oho-ho, svuda oko nas. Malih, golim okom tesko vidljivih, i nimalo bezazlenih. Jer, po ozbiljnim istrazivanjima, svaki dom, kuca nepregledni je rasadnik bakterija, bacila i mikroorganizama. U prirucniku uputstvu ce vam savetovati da, ako ih ignorisete, izazvace oboljenja od kojih su neka opasna po zivot. Pa ti sad vidi, i kad ne vidis! Posebno sto, kazuju vazna istrazivanja, ako kucu preterano cistite, mozete da stvorite sterilnu okolinu u kojoj je vas odbrambeni mehanizam nepripremljen na suocavanje s bacilima na koje ce, sasvim sigurno, naici na nekom drugom mestu.
U tepisima je, na primer, moguce otkriti pravi zooloski vrt, sa sve besplatnom kartom za posetu, i osmehnutim grinjama. I kvake su pravi rezervati razlicitih virusa koji mogu da budu uzrocnici kojekakvih bolestina, od prehlade do salmonele. A cetkica za zube? Gle radosti za zuticu, grip i prehladu, posto pljuvacka i krv ostaju na vlasima cetkice a s njima, gotovo zaverenicki, i bakterije. I ne samo to, savetuju pominjani prirucnici: pranje zuba utrljava hiljade mikroorganizama u vase desni, odnosno u krvotok. Pa sad ti veruj da je sve oko nas bezbedno.
U krevet s grinjama
U krevetu kad mislis da si sam nikad to nisi. Guzva je kao u Knez-Mihailovoj u podne, ili u nekoj slicnoj prometnoj ulici bilo gde. Kao u nekom visemilionskom gradu posto grinje, koje se hrane sitnim otpacima ljudske koze koji otpadaju s covecjeg tela u toku spavanja i prevrtanja po krevetu, mogu da dostignu brojku i do dva miliona primeraka, a samo jedna grinja se „olaksa” izmedju deset i dvadeset puta na dan. Ni to nije sve s obzirom na to da je rec samo o posteljini, vaznom delu svakog kreveta. Cutljive a radne su i stenice (Cimex lectularius) koje borave u naprslinama drvenih dasaka u krevetu. Duge su oko sest milimetara, a hrane se krvlju vlasnika kreveta, uglavnom u vreme sna, i izazivaju prilican svrab. Njoj, goreimenovanoj stenici, dovoljan je jedan ugriz da narednih sest meseci miruje u skrovistu i vari hranljive materije. Brrr-rr!
Moja kucica moja slobodica, kako to lepo i - ponekad - gordo zvuci. Bice, ipak, bar tako svedoce ozbiljna i dobro placena istrazivanja, da svakog od nas tu ceka (u busiji) prava okupacija. Uglavnom nevidljiva golom oku. Ogoljene su, pak, brojke, a one kazu da je broj bacila na cesmi - 50.000, na rucici vodokotlica isto toliko, da je daska klozetske solje prilicno skrta sa 1200 bacila, ali zato na dasci za meso mrda njih 60.000, a u kuhinjskoj krpi, nasem odomacenom oltaru cistunstva, ume da se pritaji 700 miliona.
Nisu oni, bacili, voljni da vrsljaju samo po kuhinji. Na tastaturi racunara dokonik moze da stigne do 3000, na telefonskoj slusalici moze i da zanoci jer mu valja brojati do 25.000. A kad u samousluzi poguras kolica ispred sebe, eto te u drustvu milion bacila. I tu je covek vise nego socijalno bice. Pravi stanovnik planete.
Jer, nije sam ni kad - osamivsi se - posegne za novinama ili knjigom. Po hemijskom sastavu, hartija je pogodna za razvijanje gljivica, plesni i drugih mikroorganizama. Pametno je ne drzati novine od juce ili - ne daj boze - od pre nekoliko dana jer su se u njima vec ulogorile potencijalno opasne bakterije. Mnogo je uputnije baviti se novim novinama koje, uglavnom, ne sadrze klice posto sveza stamparska boja sprecava razvoj mikroorganizama. Metaforicni izraz za nekog da je knjiski moljac, osoba koja je pasionirano vezana za iscitavanje svega napisanog, moze, dakle, da bude uvreda za one prave, sveprisutne mikroorganizme nesklone tumacenju napisanog. Brrr-rr!
Proverite samog sebe
Kod svakog od dole postavljenih pitanja zaokruzite broj koji najbolje opisuje kako se osecate:
1 = uopste ne; 2 = malo; 3 = umereno; 4 = prilicno i 5 = mnogo.
• Da li mnogo brinete za svoje zdravlje?
1 2 3 4 5
• Mislite li da nesto ozbiljno nije u redu s vasim organizmom?
1 2 3 4 5
• Da li vam je tesko da zaboravite na sebe i mislite na sve moguce druge stvari?
1 2 3 4 5
• Ako se osecate bolesno a neko vam kaze da izgledate bolje, da li se zabrinete?
1 2 3 4 5
• Verujete li da ste cesto svesni onoga sto se dogadja u vasem organizmu?
1 2 3 4 5
• Da li vas muce mnoge tegobe i bolovi?
1 2 3 4 5
• Da li se plasite bolesti?
1 2 3 4 5
• Brinete li za svoje zdravlje vise nego vecina ljudi?
1 2 3 4 5
• Imate li osecaj da ljudi ne uzimaju vase bolesti za ozbiljno?
1 2 3 4 5
• Da li vam je tesko da poverujete svom lekaru kad vam kaze da nemate zbog cega da brinete?
1 2 3 4 5
• Brinete li cesto da mozda imate neku ozbiljnu bolest?
1 2 3 4 5
• Ukoliko ste obratili paznju na neko oboljenje (saznavsi za njega s radija, televizije, iz novina ili od nekog koga poznajete), brinete li da biste i vi mogli da ga dobijete?
1 2 3 4 5
• Mislite li da vas muce brojni razliciti simptomi?
1 2 3 4 5
• Imate li cesto simptome veoma ozbiljnih bolesti?
1 2 3 4 5
Saberite zaokruzene brojeve. Sto je zbir veci, to su veci i vasi izgledi da ste preterano zabrinuti zbog svog zdravlja. Ne postoje nikakvi precizni parametri kod Vajtlijevog upitnika, ali ako se vas rezultat nalazi izmedju 32 i 55 (ili cak iznad toga), smatraju vas hipohondrom. Ako imate rezultat izmedju 14 i 28, normalni ste. Ipak, sve ove brojke valja uzeti s rezervom, a ako verujete da ipak imate tegoba najuputnija je poseta lekaru.
Vreli poljubac u kupatilu
Pogdegde i pogdeko, u ime zdravog zivota, zdusno preporucuje da je zdravije jesti bajat hleb. Mozda, ali je istina i da trovanje bajatim hlebom nije izmisljotina i da ono dolazi od zita (obicno je to raz) zarazenog gljivicom Claviceps purpurea koja moze da izazove halucinacije a one bas ne pucaju od zdravlja.
Nije, razume se, zdravo plivati u bazenu u kome nema hlora posto on dezinfikuje vodu i ubija vecinu klica, mada ne sve. Ali, nije najuputnije plivati ni u bazenu s hlorom jer on skodi ocima i kozi i moze da bude otrovan ukoliko se proguta. A za one koji su ocelavili, mozda je utesno da vise ne moraju da brinu zbog gljivica iz roda Candida koja nastanjuje cetke i cesljeve i moze da izazove zarazu. Muka je, po ovim prirucnicima za hipohondre, i kad su u pitanju usi, pa savetuju da u njih ne treba stavljati nista manje od lakta s obzirom na to da ostri predmeti mogu da probuse bubnu opnu, a stapici za ciscenje usiju samo guraju masnocu jos dublje.
Utesno je, medjutim, da je mnogo bezbednije poljubiti bolesnu osobu nego se s njom rukovati jer se vecina klica raznosi preko ruku, zatim prelazi na usta, nos i oci. Ipak, ne treba preterivati s poljupcima, ako ni zbog cega drugog a ono zbog takozvane bolesti poljubaca, kako nazivaju mononukleozu, zaraznu bolest kod koje se u krvi javlja preterano veliki broj mononuklearnih leukocita. Uz to valja znati da se tokom jednog „filmskog poljupca” razmeni 40.000 parazita i 250 vrsta bakterija, pa sad verujte da ste bili sami pri (tajnoj) razmeni neznosti.
Niste, naravno, nikad sami ni kad ste u svom kupatilu. S vama su uvek vase bakterije, ali vam one - domacinski - nece naskoditi. Zato hoce tudji bacili, te ne dozvoljavajte nikom da koristi vase kupatilo ili tus. Opasno po strah! Posebno ako se ima u vidu podatak da takozvane otporne bakterije, a nije ih mali broj, godisnje ubiju 40.000 ljudi sirom planete. I jos nesto, nemojte dva puta zaredom da koristite isti peskir za kupanje - mrtve celije koje ste obrisali sa sebe sadrze bakterije i gljivice koje se razmnozavaju na peskiru! Brrr-rr!
Od nogu do kuge
Ovi prirucnici za hipohondre, razumljivo, nude i savete kako da utvrdite sta je posredi s vasim zdravljem ili nekim nazovi
usputnim tegobama. Primerice: noge vam smrde a nokti su pozuteli?
Savetnici nude tri moguca odgovora: potrebne su vam nove cipele, imate gljivice ili imate rani stadijum gangrene. Utesno, nema sta! Isto kao i preporuka kad patite od nesanice a nijedno sredstvo za spavanje vam ne pomaze. Nista lakse, tu je drevni lek - istrljajte zube voskom iz usne skoljke psa, a stopala izmetom puha!
A ako vas ujede buva, to najcesce nije dobar razlog za paniku, ali ako se ta buva napila krvi zarazenog slepog misa ili pacova, ona moze da prenese bakterije i na ljude. Ukoliko je pacov ili slepi mis zarazen bakterijom Yersinia, mozete da dobijete kugu. Da je to i te kako moguce, svedok je i velika epidemija kuge u 14. veku u kojoj je stradalo preko 30 miliona ljudi. A lanac je upravo isao tim putem.
Nista zato. Vazno je da znamo da sa svakim udisajem vazduha u organizam unesemo milione bakterija. Srecom, njih oko 80 odsto je bezopasno, kazu naucnici. Prostom racunicom, medjutim, dolazimo do podatka da se sa svakim udisajem vazduha u organizam unese i nekoliko stotina hiljada opasnih bakterija. Brrr-rr!
Svi ovi primeri ce kod onih opsednutih strahom od kojekakve bolesti mozda biti dodatna kapisla za razbuktavanje novog ili gomilanje starog straha, ali je osnovna ideja ove pricice upravo da pokusa da razveje bespotrebna strahovanja. Za one koji bi da ipak provere koliko je opravdan njihov preterani strah od bolesti ili bolest od straha, dajemo takozvani Vajtlijev upitnik, standardni autotest za hipohondriju. Proverite, ne boli.
Brrr-rr
Petar Milatovic
link