Post by Emperor AAdmin on Jul 22, 2010 13:03:41 GMT -5
Kultura i društvo - Subota, 27. januar 2007. godine
Bogati nalazi:Zidine grada Budve
Kapije antičkog grada
“…grad Budva, malen po opsegu zidina
koje ga okružuju ali velik po ugledu koji
uživa zbog svojih vrlina i hrabrosti…”
Don Krsto Ivanović
Kao grad sagrađen još u antičko vrijeme na poluostrvu, Budva je do danas, po svojoj urbanističkoj i arhitektonskoj strukturi, uglavnom, zadržala izgled srednjevekovnog urbanog centra, opasanog utvrđenim, debelim zidinama sa kulama na pojedinim uglovima. Izuzev Kotora, danas u Crnoj Gori jedino Budva ima zidine koje cirkulišu oko kompletnog gradskog jezgra.
Kako potvrđuju bogati arheološki nalazi nekropole, koja je kontinuitet upotrebe zadržala gotovo hiljadu godina ( od V vijeka prije n.e. do V vijeka n. e.), o Budvi iz antičkih vremena se može govoriti kao o značajnom trgovačkom središtu, emporionu, u kojem je razmjenjivana ili prodavana grčka roba za domaće ilirske, uglavnom, naturalne proizvode. Već polovinom prvog milenijuma prije Hrista, Butua je bila čvrsto utvrđeni grad nezavisno od toga da li su je, gradili kolonizatori Grci za sebe ili za Ilire, ili su sami Iliri od Grka naučili pravila građenja sa svim karakteristikama grčkog urbanizma. Kao što potvrđuje niz primjera, planiranje gradova na helenski i helenistički način je na obalama Sredozemnog mora vrlo često, kao što je i primjenjivanje grčkih stilova u arhitekturi skoro svuda prihvaćeno. S obzirom na njihov cjeloviti plan, raspored ulica, kao i tehniku zidanja, takve naše gradove, možemo smatrati iliro-grčkim emporijama i polisima. Uslovno ih ovako često i nazivamo, naročito zbog toga što za njih nemamo odgovarajući termin iz ilirskog jezika. Kada je riječ o Budvi, arheolozi su se dugo pitali gdje se, u odnosu na nekropolu, nalazio antički grad. I onda, igrom slučaja, poslije zemljotresa 1979. godine, prilikom kopanja za izgradnju infrastrukture u Starom gradu, otkriveni su bedemi i piloni, kapija antičkog grada Budve, jedini nalaz koji potvrđuje Sofoklovo pominjanje iz V vijeka prije nove ere. I bedemi i kapija rađeni su u karakterističnoj kiklopskoj tehnici koja podrazumijeva ređanje po horizontali masivnih kamenih blokova grublje obrade. Kao značajno trgovinsko središte, Budva je po svom urbanističkom sklopu pripadala tipu “polismatona” koji nije morao da ima ni agoru, niti akropolj, dok je u osnovi sadržao sve odlike grčkog urbanizma sa elementima helenističkih urbanih struktura. Kao što se može naslutiti, i ostali urbani antički centri koji se smatraju za najstarije na našem Primorju (Risan, Ulcinj), podizani su slično, unutar bedema, dok im je unutrašnja urbana struktura urađena, takođe, po pravilima helenističkog urbanizma. Različito od rimskog ortogonalnog sistema gradskog plana sa forumom u centru dvije glavne ulice koje se sjeku pod pravim uglom, grčko planiranje je podrazumjevalo slobodnija rješenja s glavnom podužom ulicom koja je više sa strane, a ne sredinom grada vodila do glavnog gradskog trga. Pored novootkrivenih pilona, kapije antičke Budve, najnovija istraživanja su pokazala da se u temeljima određenog dijela postojećih bedema, na sjevernoj i zapadnoj strani, nalaze ostaci zidina iz helenističkog i rimskog perioda.
U Srednjem vijeku Budva se nazivala Civitas antiljua, odnosno Stari grad. Današnji izgled zidina se vezuje za kraj srednjevjekovne epohe, odnosno period vlasti Vizantije, mada su one i u toku kasnijih vremena, takođe, krupno razarane i obnavljane, posebno poslije snažnog zemljotresa koji je zahvatio Budvu 1667. godine. Pretpostavlja se da dio zida kod benediktinskog manastira Santa Marija in Punta potiče iz IDž vijeka, dio zida na potezu sjever-jug vezuje se za DžII do DžIII vijek, dok se za ostatak smatra da je iz doba mletačke vladavine, dakle za period poslije DžV vijeka. Sve ovo ukazuje na hronološku kompleksnost građenja zidina kao bitnog, odbrambenog dijela grada. Prve poznate gravire Budve potiču sa kraja DžVI vijeka i na njima se može razaznati da je grad u to vrijeme bio okružen zidinama sa šest kula na pojedinim uglovima, dok je glavna gradska tvrđava - Citadela imala dvije kule, jednu okruglog i drugu nepravilnog oblika. Po Don Krstu Ivanoviću (1628-1688), znamenitom budvanskom hroničaru, kule su, kao i ulazi u grad, imale svoja posebna imena. Na sjevero-zapadnoj strani nalazila se, a i danas se nalazi, glavna kula pod nazivom Gradenigo, na kojoj je isklesan mletački grb sa predstavom lava, kao simbola Sv. Marka, zaštitnika Venecije. Kula pod nazivom Repeno nalazi se na sjevero-istočnoj strani. Don Krsto Ivanović u svojim “Analima” iznosi da je “…grad Budva, malen po opsegu zidina koje ga okružuju ali velik po ugledu koji uživa zbog svojih vrlina i hrabrosti, smješten je na obali morskoj na položaju jednako plemenitom kao što je i njegova klima koja godi ljudskom zdravlju. More ga okružuje sa svih strana osim sa zapadne gdje postoji prilaz s kopna širok oko 100 koraka. Grad je svud opasan zidovima koji su na nekim mjestima veoma slabi usled laguma i požara kao što će to izbiti iz detalja opisanih u ovoj hronici.”.
Na stjenovitom, najuzvišenijem dijelu grada, prema jugo-istoku, čvrsto povezana sa ostalim zidinama, uzdiže se gradska tvrđava – Citadela, ili Kaštel Sv. Marije, rijedak primjer istorijski slojevitog arhitektonskog objekta na Crnogorskom primorju. Vjekovima je predstavljala glavno odbrambeno uporište ili bastion grada, a najnovija sondažna arheološka ispitivanja su potvrdila da se na ovom, najuzvišenijem dijelu utvrđenja i u antičko vrijeme nalazio dio grada najvjerovatnije u funkciji akropolisa. U središtu masivnog sjevernog zida, koji je odvajao Citadelu od ostalog grada nalazi se uzano stepenište (ranije pokretni most) preko kojeg se ulazi u unutrašnjost utvrđenja. Citadela je imala dvije kule, jednu okruglog i drugu nepravilnog oblika. Najnovija iskopavanja i ispitivanja kule na zapadnoj strani Citadele, su potvrdila pretpostavku da se unutar njenog jezgra, u nižim slojevima nalaze marerijalni ostaci iz srednjeg vijeka. Arhitektonski sklop kule sa tri sprata otkriva više faza gradnji, a u funkcionalnom smislu pokazuje da je nekada bila važan samostalni strateški objekat. Arheološki materijal pronađen u ovom objektu predstavlja značajan prilog za izučavanje materijalne kulture srednjeg vijeka na našem Primorju. Posebna zanimljivost unutar Citadele su ostaci temelja crkve Santa Marija de Castello, a po kojoj se cijela tvrđava nazivala Kaštel Sv. Marije. Dijelom su je srušili Austrijanci 1837.g. zbog pregrađivanja i izgradnje svog vojnog sistema, tako da se danas teško prepoznaje izgled crkve. Po ostacima se ipak može zaključiti da je predstavljala jednobrodnu građevinu sa polukružnom apsidom na istoku i portalom na zapadnoj strani. Takođe se u zapadnom dijelu, iznad zazidanog portala može nazrijeti da je crkva bila zasvedena poluobličastim svodom. Kod Koletija, a prema prevodu P. Šerovića, nailazimo na tvrdnju da su grčki monasi osnovali ovu crkvu i manastir, a takođe i na navod o gotičkom natpicu (danas zazidanom) koji se nalazio na zapadnoj strani, iznad portala. Šerović je mišljenja da je to bio staroslovenski ćirilični natpis, koji je Koletiju bilo teško da protumači. Prema M. Crnogorčeviću ova crkva, kao i crkva Sv. Save Osvećenog, potiču iz DžII – DžIV vijeka »... za vlasti Nemanjića i Balšića«. Istorijski je dokazano da je srpski despot Đurađ Branković u ovoj crkvi godine 1412. izdao povelju kojom se mainska porodica Bubić proglašava za plemićku. Na ostacima sjevernog i dijela zapadnog zida otkriveni su fragmenti fresko živopisa koji se datuje u DžVI – DžVII vijek.
Citadela se prvi put pominje 1425. godine. U njoj je stolovao zetski mitropolit prilikom prelaska iz Prevlake u Vranjinu, a don Krsto Ivanović je ovako opisuje: “Kaštel Budve sagrađen u staro vrijeme na južnoj strani jednog otočića sa visokim zidovima i ravnim površinama, ima potrebna skladišta za municiju, bunare, peći, stambene zgrade, kako za predstavnike državne vlasti, tako i za vojnike. Na kaštel se nadovezuje sa sjeverne strane ograđen prostor Barbakano, koji služi za smiono povlačenje i sigurno sklonište u slučaju da padne grad. Ovaj prostor ima prema jugu jednu kulu koja, i pored toga što štiti zidine prema istoku, uspješno brani kopno i luku. Grad ima dovoljno topova i bacača da se brani. Međutim, ovu odbranu u slučaju napada mnogo otežavaju jedan brežuljak zvani Sv. Đorđe i brdo Sv. Spas koji mu stoje nasuprot sa sjeverozapada iako su od grada i njegovog kaštela dosta udaljeni. Kuće su u gradu dobro građene jer su često bile izložene požarima.”
Danas na Citadeli možemo raspoznati osobenosti gradnje vezane za period srednjeg vijeka i period austrougarske vlasti. Uz razna pregrađivanja i rušenja, vojna uprava austrougarske vojske je svoju kasarnu grubo i proporcijama neusklađeno ugradila uz sjeverni zid Citadele, dok su istočna i zapadna kula, ostaci crkve Santa Maria de Castello i visoke zidine koje izrastajući iz mora uzdižu tvrđavu, ostale da svjedoče o skladnom i mjerom prožetom vremenu srednjeg vijeka.
Ostaci velike civilne bazilike
O Budvi iz perioda rimske imperije dugo se samo pretpostavljalo. Međutim skorašnji nalazi su potvrdili da se i rimska Budva prostirala, takođe, na zemljištu Starog grada. Određeni zidovi su otkriveni u blizini zapadnog bedema, a jedan kapitel, komad arhitravne grede i dio stilobata nađeni su u glavnoj poprečnoj ulici koja ide od Citadele prema sjevernim gradskim vratima. Najvjerovatnije da potiču sa neke onovremene reprezentativne javne građevine. Kako pretpostavlja akademik V. Korać, visok zanatski stepen obrade pojedinih dijelova ima najbližu analogiju u ostacima velike civilne bazilike na forumu rimskog grada Duklje. Mogućno je da je budvanska “Villa Urbana”, djelo onih istih majstora koji su radili u Duklji. To je vrijeme, u nauci poznato kao pozni Rim, kada u rimskoj provinciji Dalmaciji nastaju mnoga graditeljska djela velikih vrijednosti. Cjeloviti opseg rimske Budve nije poznat. Istočna i južna strana grada bila je ograničena morem. Prema zapadu je, možda, pokrivao današnju površinu, jer su u donjem dijelu zapadnog bedema potvrđeni ostaci rimskog zida. Takođe se pretpostavlja da bi zazidana vrata, sjeverno od glavne gradske kapije, mogla poticati iz kasnorimskih vremena.
Lucija Đurašković
www.pobjeda.co.me/citanje.php?datum=2007-01-27&id=111131