|
Post by Emperor AAdmin on Jul 22, 2010 13:06:38 GMT -5
Društvo - Nedjelja, 19. februar 2006. godine Zapisi sa periferije
Teutin grad
Velika rimska cesta koja je vezivala Dubrovnik sa Dračom išla je uz more preko Konavala i Sutorine, kotlinom Morinja, pa obalom za Risan, odakle je jedan krak produžavao za Kotor i Drač. Vrijeme je odavno izbrisalo njene tragove, i sada se na mjestu kuda su nekada prolazile rimske kočije pruža vijugava linija jadranske magistrale, što u širokom luku povezuje gradove Boke Kotorske.
Uz magistralu, koliko oko doseže, protežu se zelene oaze oleandra sa bojama crvenim i roze cvjetovima.
To je, kažu, cvijeće kraljice Teute.
To je ona ilirska gospa, koja je ovim krajevima vladala nakon smrti svoga muža Argona (od 230. godine p.n.e) sve do propasti svog kraljevstva, kada je njena flota pod komandom Dimitrija Hvaranina pretrpjela težak poraz od rimskog ratnog brodovlja.
Teutinog cvijeća naročito mnogo ima u kamenitom brdu Priboj, gdje raste u manjim vrtačama, dajući čitavom kraju, naročito za ljetnjih mjeseci, veoma impresivan izgled.
Ovdašnji mještani vjeruju da su oleander u ovaj kraj donijeli Teutini ratnici, a možda i Grci ili Rimljani, kako bi njegovim otrovnim sokom premazivali svoje ratničke strijele. U narodu znaju da se lišće ove biljke ne smije prinositi ustima niti mirisati. Pod njim ne raste trava, a pas koji bi bio vezan za drvo ove biljke brzo bi uginuo. Zato oleander ovdje ima i svoje drugo ime. Zlojesina! Raste posvud slobodno, rijetko ga ko uzgaja, pa ipak njime je zasađeno nekoliko aleja na obali.
Teutin grad oleandara, po narodnom vjerovanju, potonuo je usljed jakog zemljotresa, još u antička vremena, u more, i tako se za vječita vremena pridružio svojoj legendarnoj kraljici koja je 228. godine (prije naše ere) izvršila samoubistvo, sunovrativši se sa njegovih zidina, kada više nije mogla da se odupre rimskim legijama. Plinije Mlađi ga pominje kao Rhizinium, "utvrđeni grad rimskih građana, koji je mogao brojati oko 10.000 stanovnika". Svakako da je za pomenuto vrijeme grad predstavljao dosta veliko, značajno i utvrđeno mjesto.
Da se doista današnji Risan razvio na temeljima nekadašnje ilirske prestonice, potvrdila su i istraživanja Džona Artura Evansa, koji je na Carinama, na dubini od nekoliko metara, 1878. naišao na temelje starog grada. Francuski naučnik E. Kons svjedoči slično o gradskim zidinama, odavno potonulim u more, obraslim algama i drugim morskim rastinjem. Tako se ovaj grad pročuo i kao važno arheološko nalazište. Pogotovo su na glasu njegovi rimski mozaici, među kojima se naročito ističe onaj na kome je prikazan bog Hipnos u ležećem položaju. Po mnogim, ovi mozaici ni po čemu ne zaostaju za najljepšim iz svoga vremena, recimo onima koji se i danas mogu vidjeti u porušenoj Pompeji.
Risanski mozaik nastao je u doba najvećeg cvata rimske kulture i umjetnosti, napisao je prof. Dušan Vuksan, čovjek kome je svojevremeno bilo povjereno iskopavanje ovog arheološkog nalazišta, jednog od najznačajnijih ne samo u Boki već i u vascijeloj Crnoj Gori.
Prohujali su Iliri, Kelti, Grci, Rimljani, Vizantijci, Goti... Antičkog Risna odavno više nema. Sada je to neki novi Risan, u koji moderni nomadi ljeti naiđu i sa čuđenjem zastanu pokraj njegovih okomitih strana, kakve se još samo mogu sresti u norveškim fjordovima. Uzberu po koju grančicu oleandera, zađenu je u kosu, i ne sluteći krenu stazom kojom je nekada, toliko vjekova prije njih, koračala okrutna i bajoslavna kraljica jednog davno, davno iščezlog naroda.
Miodrag Tripković www.pobjeda.co.me/citanje.php?datum=2006-02-19&id=82914
|
|
|
Post by Emperor AAdmin on Jul 22, 2010 13:09:04 GMT -5
Kultura i društvo - Subota, 20. avgust 2005. godine Naučno-istraživački projekti:Završena arheološka kampanja u Risnu
Otkriveno je lice kiklopskog zida
Arheološka kampanja u Risnu, kao dio naučno-istraživačkog projekta, iz oblasti arheologije „Risinium prijestonica kraljice Teute“, koji zajednički realizuju ekipe arheologa iz Poljske i Crne Gore, već pet godina , završena je prije desetak dana a nastaviće se i u narednom petogodišnjem periodu.Ovogodišnja arheološka istraživanja sprovedena su na kopnu i na moru, odnosno na lokalitetu Carine VII i u podmorju risanskog zaliva, dok su na lokalitetu Gradina iznad Risna i okapini u Lipcima istraživanja bila manjeg obima, zapravo u funkciji pripremnih radova i dopunjavanja dokumentacije.
.
Kopnena arheološka istraživanja sprovedena su na Carinama,odnosno na lokalitetu gdje su prošle godine otkriveni dijelovi tvrđave, izgrađene od gigantskih zidova( četvrti vijek prije naše ere)., širine čak do pet metara, pod uticajem mikenske kulture, zapravo kao u Mikeni. Tvrđavu su gradili Grci i Iliri, a tek kasnije ovdje su stigle osvajačke legije Rima,. Postoji zapis o suživotu Grka i Ilira, a sada se istražuje period prije Rima, kada je ovdje bio izrazit uticaj helenske kulture.
U ovogodišnjoj kampanji otkriveno je lice kiklopskog zida, sa tri strane u dužini od deset metara,čija faza gradnje odgovara takođe otkrivenoj popločanoj ulici, koja kroz formirana vrata izlazi na riječicu Spilu.Uz ovu ulicu konstatovano je i šest manjih objekata. Cjelokupna otkopana površina, na lokalitetu Carine, tokom kampanje 2004. i 2005. godine iznosi 400 kvadratnih metara, a otkrivene faze potiču od antičkog do austrougarskog perioda.
Na ovom lokalitetu pronađeni su brojni pokretni nalazi od keramike, metala i stakla. Naime, pronađeno je je približno 200 novčića, za koje se pretpostavlja da najveći broj pripada emisiji ilirskog vladara Balajosa, dok manji broj pripada nekoj od grčkih emisija.
Veliki broj novčića pronađen je i ranijih godina, a na čitavom području ogromne rimske imperije iskopano ih je samo desetak. Pojedinačni primjerci istog novca pronađeni su na Krku i u Dubrovniku, a u Risnu se sada već mogu brojati stotinama, što govori da je novac kovan na ovom području i da je ovdje bila ilirska prijestonica.
Keramički nalazi odnose se uglavnom na fragmente amfora, »terra gnathie« i drugih sličnih predmeta, koji po vrsti i kvalitetu keramike predstavljaju import iz južne Italije,a pripadaju oblicima trpezne keramike.
Istraživanja u podmorju, na dubinama od deset do 12 metara, gdje su pripremni radovi i prospekcija obavljeni prošle godine, obavljena su na lokaciji potencijalnog sidrište antičke luke, odakle su izvađeni veći fragmenti amfora. Ovo je bilo cjelivito i veoma značajno arheološko istraživanje morskog dna, jer je obavljeno sa savremenom opremom i uređajima, koju poljska ekipa posjeduje.
Lokalitet Carine u Risnu je, neposredno, po završetku arheološke kampanje 2005. godine, ograđen, a ogromne količine iskopane zemlje su odvežene zahvaljujući privatnom preduzeću „YU Briv“ iz Kotora, koje je i ove godine ovaj posao uradilo bez nadoknade.
Ovogodišnja arheološka kampanja bila je, kao i prošlogodišnja, veoma uspješna sa aspekta nalaza i organizacije posla. Pored toga, važno je istači da je kampanja sprovedena uz striktno poštovanje propisa, koji regulišu ovu oblast, počevši od dozvole za istraživanja, inventarisanja nalaza, izrade kompletne dokumentacije, kao i dostavljanja izvještaja nadležnim organima.
Poljsku ekipu arheologa predvodio je, kao i ranijh godina, arheolog Piotr Diček, profesor varšavskog univerziteta, dok je na čelu ekipe iz Crne Gore bila Vilma Kovačević, arheolog Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture Kotor, koja je bila i rukovodilac istraživanja.Po prvi put su našu ekipu sačinjavali arheolozi iz svih institucija Crne gore, koje se bave arheologijom ( Republički zavod za zaštitu spomenika kulture Cetinje, Centar za arheološka istraživanja podgorica, JU „Muzeji i Galerije“ Podgorica), što je ovim istraživanjima dalo poseban kvalitet. Pored arheologa u arheološku kampanju bili su uključeni i studenti iz obje države, kao i konzervator, radi zaštite arheoloških nalaza na licu mjesta. Tehničku pomoć za podvodna istraživanja pružao je Regionalni centar za obuku ronilaca i sigurnost na moru iz Bijele, sa kojim naš Zavod ima veoma dobru saradnju
Ružica Ivanović www.pobjeda.co.me/citanje.php?datum=2005-08-20&id=68856
|
|
|
Post by Emperor AAdmin on Jul 22, 2010 13:09:57 GMT -5
Društvo - Subota, 25. jun 2005. godine ARHEOLOŠKA ISTRAŽIVANjA U BOKI KOTORSKOJ
Risan kao Mikena
Kotor, 24. juna - Prije nekoliko dana na području Risna počela je peta kampanja arheoloških istraživanja. Već prvi rezultati u potpunosti zadovoljavaju i dokaz su izuzetno vrijednog nalazišta. Tim povodom danas je u Regionalnom zavodu za zaštitu spomenika kulture u Kotoru održana konferencija za štampu, ali će svi detalji biti prezentovani nakon 17. jula kada će se kampanja završiti.
- Istraživanja će se vršiti na kopnu i podmorju risanskog zaliva. Na kopnu se ispituju lokaliteti Carine i Gradina, a na moru pojas između Rsa i manastira Banja, rekla je direktora Zavoda Ružica Ivanović.
Istraživanja vrše zajednički ekipa arheologa iz Poljske, na čelu sa profesorom Pjotrom Dičekom, sa crnogorskim arheolozima, čiju ekipu čine Vilma Kovačević (rukovodilac kompletnih istraživanja), Predrag Lutovac, Marija Jabučanin (arheolog ronilac) i Dejan Gazivoda. U obije ekipe uključeni su studenti arheologije iz Poljske i naše zemlje, kao i regionalni centar za obuku ronilaca iz Bijele, pripadnici obalske jedinice MUP-a Crne Gore i Lučke kapetanije iz Kotora. Kompletan projekat finansiraju Ministarstvo kulture Crne Gore i Univerzitet iz Varšave, a skromna sredstva iznose manje od 20 hiljada eura.
Projekat koji su 2001. godine započeli poljski arheolozi i Regionalni zavod iz Kotora puni zamah ostvario je tokom prošle godine.
Istraživanja su već dostigla istorijski karakter, a nadam se da će trajati u dugom i kvalitetnom ritmu, istakao je Predrag Malbaša, pomoćnik ministra kulture i medija u crnogorskoj vladi.
Profesor Duček najavio je da će centar istraživanja biti Carine i Gradina, gdje se nalaze tvrđave. Ova na Carinama sagrađena je od giganskih bedema širine čak pet metara, a rađeni su u četvrtom vijeku prije naše ere.
- To su kiklopski zidovi, kao u Mikeni. O ovoj tvrđavi svjedoči i natpis pronađen u Sjevernoj Africi, kojeg je uradio legionar rimske vojske, rekao je Duček.
Kako je pojasnila Vilma Kovačević, zidine su analogne sa onima u staroj Grčkoj, a tvrđava je postojala do trećeg vijeka naše ere, odnosno punih sedam stoljeća. Dakle, radili su ih Grci i Iliri, a tek kasnije ovdje su stigle osvajačke legije Rima. Zidane su prije kraljice Teute. Postoji zapis o suživotu Grka i Ilira, a sada se istražuje period prije Rima, kada je ovdje bio izrazit uticaj Heleneske, ali je vrijeme napravilo autohtonu ilirsku kulturu.
Novinari su danas imali priliku da vide kade za djecu, koje su konzervirane u Poljskoj, a potiču iz Risna, što govori da se ovdje živjelo na civilizovan način. U tekućoj kampanji istraživanja prvi put je angažovan stručnjak konzervator na licu mjesta.
Kada je u pitanju keramika, anfore govore o prvom vijeku prije naše ere, a korišćene su za vino iz Grčke i južne Italije. Pronađene su i posude iz Grčke, obojene crnom bojoj, a visoko su kvalitetne. U Risnu je, dakle, kupovano grčko vino, a za uzvrat davano je drvo i željezna ruda iz „Brskova”.
Kako je danas istaknuto, pored keramičkih nalazišta najviše je pronađeno novca iz vremena malo poznatih ilirskih kraljeva prije Teute, jer izgleda da slavna kraljica nije kovala svoj novac. Samo za nekolio protleklih dana pronađeno je 40 komada ilirskog novca. To govori da je kovan u Risnu, što je ranije bilo pod znakom pitanja. Veliki broj pronađenih je i ranijih godina, a na čitavom području ogromne rimske imperije iskopano ih je samo desetak. Pojedinačni primjerci istog novca pronađeni su na Krku i u Dubrovniku, a u Risnu se sada već mogu brojati stotinama, što govori da je ovdje bila ilirska prijestonica.
Posebno će biti interesantna nalazišta u moru, na dubinama od deset do 12 metara, gdje su pripremni radovi i prospekcija obavljeni prošle godine. Planorano je ispitivanje 36 arheoloških nalazišta amfora sa kojih su mnogi primjerci davno izvađeni i ilegalno prodati muzejima i kolekcionarima širom svijeta. Ovo će biti prvo stručno arheološko istraživanje morskog dna u Crnoj Gori. Sada je sve zakonom zaštićeno, a o tome će brinuti Ronilački centar iz Bijele i specijalizovane jedinice MUP-a Crne Gore.
J.Redžepagić www.pobjeda.co.me/citanje.php?datum=2005-06-25&id=64758
|
|
|
Post by Emperor AAdmin on Jul 22, 2010 13:15:26 GMT -5
Kultura i društvo - Subota, 09. avgust 2003. godine "TEUTA" MIRAšA MARTINOVIćA, PRIčA O ILIRSKOJ KRALjICI
Žena kojoj su se i bogovi divili
Jedan od autora, koji se zagledao u najdublju prošlost Crne Gore i njenih prostora je publicista i književnik Miraš Martinović. Ovaj stvaralac i sanjar traga za tajnama skrivenim u dalekoj prošlosti, za nestalim gradovima, ličnostima i civilizacijama na tlu Crne Gore. Pošto je izbrusio svoje pero na raznim krugovima, molitvama, mitovima i smaragdima, zagledan u Eshilov dan, podučen Vavilonskim mudracima, stigao je izgleda u svoj Montenegro - "Pietre di Montenegro" (Kamenje Crne Gore), Putevima Prevalisa, sa željom da otvori Agruvijum. A onaj koji putevima Prevalisa stigne u kamenje Crne Gore, stigao je u vrtlog iz kojega više ne izlazi. Martinović, po svoj prilici, i ne namjerava odatle ni izlaziti. U maniru pravog istoričara on osnovu za svoje knjige uzima istorijske teme a potka su mu nadahnuti literarni opisi i reminiscencije, tako da čitalac njegove knjige guta u jednom dahu čime upoznaje prošlost na najpopularniji mogući način.
Već zreli stvaralac M. Martinović nam je nedavno podario novu knjigu na istorijske teme. Izvukao je iz 23-vjekovne tame ilirsku kraljicu Teutu, ženu neponovljive ljepote kojoj su se čak i bogovi divili, a neprijatelji ostajali nemoćni pred tom ljepotom. Autor je za fabulu svog djela uzeo kraljicu Teutu, i što se podrazumijeva, grad Risan kao njenu prijestonicu.
Upravo na istorijskim činjenicama i na ovom terenu Miraš Martinović veze prelijepi istorijski ćilim crnogorske prošlosti. Istorijsko štivo je zaogrnuo literarnom pređom tako da čitalac ne osjeća gdje počinje i gdje završava istorija i gdje pisac govori ustima svojih junaka. Pročitavši knjigu Martinovića stiče se utisak da se o Teuti nema što više reći od već rečenog.
Inspirisan nalazima poljskih arheologa autor plete priču kao pauk mrežu, oko veze iz VII ili VIII vijeka prije Hrista i zrna sa Carina koje cvjeta poslije tri milenijuma, zrna koje seže do središta Zemlje kao u bajkama, a svoju priču kazuju i drugi nalazi - novac, keramika...
Ovo je priča sa kraja knjige, što govori o tome da se Miraševa knjiga može čitati i s kraja kao i sa početka, jer je štivo raspoređeno u dvije knjige (prvu i drugu) sa po dvadeset slika - poglavlja koja se po potrebi mogu čitati nezavisno jedno od drugog, iako se pravi ugođaj dobija tek nakon čitanja cjeline. No, to nije sve. Autor je djelo opremio fusnotama koje pored toga što pojašnjavaju osnovni njegov tekst, predstavljaju primjer kako i suvoparno istorijsko štivo kad se upotrijebi na pravi način može zvučati i naučno, pjesnički lepršavo ako je osmišljeno i pisano perom majstora. Ovdje je našla mjesto sveta ilirska biljka - iris (iris illyrica), čiju su ljekovitost hvalili mnogi antički pisci, a Iliri o njoj ispredali legende i predanja. Naravno, direktnu vezu ovdje iris ima i sa Teutom jer u neno doba najbolje uspijeva. Svoje mjesto ovdje nalaze i božanstva- boginja ljepote kod Ilira Latra i Bidnus, bog rijeka kod plemena Japoda. Ipak, nijedna priča o Boki Kotorskoj ne bi bila potpuna da se u njoj ne nađe mjesta za Kotor, grad čarobne mjesečine, ljubimac zvijezda, miljenik mita, simbol pomorskog bogatstva, koji je prema legendi osnovala grčka boginja Alkima koja i danas živi u pećini Vilinici iznad grada.
Posebnu pažnju čitalaca u glavnom tekstu privlači prepiska između Teute i njenog vojskovođe Demetrija, pisma koja su pisana sa puno ljubavi i nježnosti, mada pisana u surovim vremenima bitka i pogibija kojima je ovaj prostor bogat i prebogat, možda najbogatiji na svijetu.
Umjesto da lamentiram nad autorskim tekstom Miraša Martinovića citiraću ukratko samo neke njegove rečenice koje govore sve. On kaže ustima svojih junaka: "Nigdje noć nije tajanstvena kao u ovoj zemlji. Nigdje zvijezde ne blistaju kao ovdje. I nigdje nebo nije u dosluhu sa zemljom kao nad ovim planinama".
Iako legende i istorija ne idu zajedno, jer su legende vezane za literaturu, a istorija za izvore, ipak treba naći opravdanja za Miraševo mišljenje da "predanja stvaraju prostor za trajanje, sebi i svom narodu". Nesporno je takođe, činjenice govore da je Rizon predstavljao centar vojne moći u Iliriji u vrijeme kraljice Teute i da su divlja ilirska plemena poput Ardijeja, Dokleata i Labeata predstavljala glavnu smetnju za uspostavljanje rimske vlasti u Iliriji. Čitaocima prepuštam da prosude ima li ova priča o nepokorenosti i divljini svoj nastavak.
A M. Martinović optimistički ostavlja otvorenom priču svoje knjige, jer kaže on, kraljica Teuta nastavlja da živi u mašti naroda. Nastavlja da putuje i gleda svoje kraljevstvo, iz irisa, u doba kad on rascvjeta.
Božidar Šekularac www.pobjeda.co.me/citanje.php?datum=2003-08-09&id=1942
|
|