Post by Emperor AAdmin on Jul 22, 2010 13:15:32 GMT -5
Feljton - Nedjelja, 21. decembar 2003. godine
Milenko RATKOVIĆ: Paštrovačka hronika : 1.
Nastajanje imena
(Prema studiji dr Jovana Vukomanovića)
Paštrovići se prostiru na uskom priobalnom pojasu od Kufina do Babinog Vira kod Bečića. Zahvaljujući blagoj klimi i pogodnim župskim mjestima, tu su bila naselja još u praistorijsko doba. Kamene gomile, kojih ima duž čitave oblasti, svjedoče o njenoj ranoj naseljenosti. Nekada su tu živjeli Iliri, Rimljani, Vlasi i Arbanasi. Iz ilirskog vremena ostali su izvjesni toponimi. Pa i samo etničko ime Paštrovići izvedeno je od ilirskog ličnog imena Pastro /Pastroje/. Kod ovog imena isti je korijen kao kod latinske riječi pastor /pastir/. Slovensko stanovništvo, koje se kasnije naselilo, primilo je ime starosjedelaca, i to kao geografski i etnički pojam. Prvi odnosi između starosjedelaca i doseljenika bili su neprijateljski. Sloveni nijesu potpuno istisli starosjedioce, već su se naseljavali u manjim grupama. Među njima je bilo uzajamnih veza i izvjesnog stapanja, što pokazuju i sačuvani toponimi.
U Barskom rodoslovu Pop Dukljanin navodi mnoge toponime u Duklji, ali oblasni naziv Paštrovići ne pominje, već samo Lastva. To je prvi pomen paštrovačke teritorije, i to u vezi sa kraljem Radoslavom, koji je živio krajem 8. i početkom 9. vijeka.
Teška kazna
U doba Nemanjića Paštrovići postaju značajna oblast srpske države. U njima Nemanjići podižu crkve, daju priloge manastirima i izvjesne povlastice stanovništvu. Jedno vrijeme Zetskim primorjem vladala je kraljica Jelena i dala neka sela i zemlje Ratačkom manastiru, a njen sin Milutin to potvrđuje 1313. godine. Paštrovići se pominju 1355. godine kao vlastela u službi cara Dušana, koji je neko vrijeme boravio u Budvi. U Zeti, za nepuna dva vijeka koliko je bila u sastavu nemanjićke Srbije, učvršćeni su feudalni odnosi. Poslije smrti cara Dušana prestaje saradnja Raške i Zete. Od pojedinih njihovih oblasti formiraju se nove feudalne državice. Balšići su držali Bar, Budvu i Gornju Albaniju. Oni su vodili borbu za Kotor, najprometniji grad u Zetskom primorju. Kotorani zatraže pomoć od ugarskog kralja Ludovika /Ljudevita/ i 1370. godine prime mađarsku vrhovnu vlast. No i Mlečani su imali pretenzija prema Kotoru. U borbi između Mađara i Mlečana 1378. godine podmićeni paštrovski glavari pomogli su Mlečanima da zauzmu grad.
Iz tog dvogodišnjeg rata Mletačka Republika izašla je iscrpljena, pa se prilikom sklapanja mira morala odreći svoga prava na Dalmaciju i čitavo primorje do grada Drača. Kotor je vraćen Ugarskoj. Da bi kaznio Paštroviće zbog napada na Kotor, ugarski kralj Ludovik pošalje veliku vojsku da ih potpuno iskorijeni. Njegov vojskovođa Lujo Madžar na prevaru je zarobio 1400 Paštrovića pod oružjem i sve ih posjekao pod Golim vrhom, a poštedio je djecu i žene. Dugo su se Paštrovići oporavljali od tog programa.
O etničkom sastavu Paštrovića nema nikakvih podataka sve do 14. vijeka. Stefan Mitrov Ljubiša piše: „Mračna je istorija naša do ljeta 1350. /treba 1378./ jer su gotovo svi rukopisi iz kojih bi štogod pocrpsti mogli u to doba zajedno s narodnim poglavicama propali u borbi sa ugarskim kraljem Ludovikom”.
Imena i prezimena
U arhivskoj građi 14. i 15. vijeka pominju se mnoga paštrovska lična i bratstvenička imena, koja jasno govore o etničkom sastavu tadašnjeg stanovništva. U jednom dokumentu iz 1355. godine pominju se vlastelini Paštrovići /Aleksa, Nikola, Ostoja, Radič i Stefan/. Iste godine, na drugom mjestu, imenovana je vlastelinska porodica Medina i kuće Martinovića, Dobroslavića, Rucovića i Čelentovića iz Lastve i Brestovika.
U jednoj povelji Balše Drugog navedena su imena: Dabajko Tomić, Nikola Martinović, Radić Miković, Harvoje Novaković, Dabajko Aleksić, Mirko Miletić i Aleksa Kanjoš. U spisku dužnika kotorskog trgovca Luke Bolice iz 1398. godine imenuju se: Sladan Milmović, Stojan Suergucović, Đonas Stitar, Glupko Radgostić, Cvjetoje Radinović, Radoje Milenk, Obrad Oblačić, Grubac Radmilović, Milovan Golkosić i Bogoslav Svatikio. Među dužnicima istog trgovca za 1399. godinu nalaze se i imena dva kmeta: Stojko Sestan i Đonas Stitar, doseljeni iz Šestana i Štitara.
U dubrovačkim i kotorskim dokumentima oni se redovno javljaju od 1377. godine. Krajem decembra 1399. knez i Kotorsko vijeće „primaju na vječno vrijeme” braću Ostoju i Radića, sinove Radoslava Paštrovića, kao i njihove nasljednike, i opraštaju im ako su što učinili protiv grada, da se uzdrži i umnoži grad Kotor.
Dvanaest paštrovačkih plemena, prema jednom spisku iz 1655. godine, bila su: Bečići, Kalođurđevići, Crnci, Nikolići, Butaki, Glavoči, Ćude, Reževići, Mikovići, Tomići, Mitrovići i Blizikuće. Ova plemena poticala su od dvanaest vlastelinskih porodica, čiji su se preci doselili sa raznih strana: devet od njih iz Stare Srbije, jedan iz Pipera, jedan iz Hercegovine, a jednom izumrlom plemenu ne zna se porijeklo. To je pleme Nikolići /Nikandrovići - Baroci/, o kojima nema pomena već od prve polovine 19. vijeka.
Neka od navedenih plemena kasnije su promijenila nazive. Pleme Butaki /Buci/ - docnije Nikolićevići /Niklićevići/, a još docnije Midžori; Glavoči - docnije Junkovići, a još docnije Suđići; Ćude - Srzentići; Tomići - Armenko; Blizikuće - Ljubiše.
Od plemića Bečići, Mikovići i Mitrovići danas postoji veći broj bratstva i pod drugim nazivima. Na teritoriji starog plemena Reževići danas takođe postoji više bratstava pod drugim nazivima. Jedino se Kalođurđevići nijesu izdvajali u posebna bratstva.
(Nastaviće se)
www.pobjeda.co.me/citanje.php?datum=2003-12-21&id=15189