Post by Emperor AAdmin on Apr 26, 2015 18:28:13 GMT -5
Čovječanstvo na pragu najveće revolucije u povijesti: Umjetna inteligencija - Što se događa kada strojevi neminovno postanu znatno pametniji od nas?
Antun Roša
vrijeme objave: Petak - 24. 04. 2015 | 15:11
Razvoj umjetne inteligencije je posto iznimno brz, do te mjere da neki taj proces već nazivaju "magijom". Automobili koji su u stanju sami voziti već postoje, aplikacije na tzv. pametnim telefonima mogu reagirati na glasovne komande i sugerirati, primjerice, gdje večeras izaći vani. Napredni računalni sustavi pomažu liječnicima u uspostavljanju dijagnoze kod pacijenta, a možda neće proći puno vremena prije nego budu sudjelovali i u obuci nove generacije liječnika.
Gotovo da više ne prođe mjesec bez najave neke novog proizvoda ili tehnike bazirane na razvoju umjetne inteligencije. Riječ je o procesu koji će, bez ikakve dvojbe, biti dio nove velike revolucije, možda u rangu izuma parnog stroja, jer evolucija umjetne inteligencije odraziti će se na sve aspekte ljudskog života, a naročito - što vjerojatno nije dobra vijest - na tržište rada.
Za neke je razvoj umjetne inteligencije nagovještaj bolje, lagodnije i zanimljivije budućnosti, dok drugi upravo u ovom procesu vide velike probleme, pa možda čak i najveću opasnost po opstanak čovjeka.
Ipak, oni koji smatraju da će se scenariji iz filmova znanstvene fantastike dogoditi već za godinu ili dvije, srećom (ili nažalost, ovisi koji film uzimamo kao osnovu za scenarij naše budućnosti) su u krivu. Naime, još uvijek nismo uspjeli izumiti strojeve koji bi imali neka svojstva koja posjedujemo mi, kao što su zdrav razum, vizija, prirodna obrada jezika ili pak mogućnost stvaranja drugih strojeva. Naši dosadašnji napori koji streme cilju simuliranja ljudskog mozga još su uvijek poprilično primitivni, ali napredak na tom polju postoji.
No, u konačnici, koja je razlika između entuzijasta i skeptika po tom pitanju? Razlika je samo u količini vremena koja će biti potrebna da se zamišljeni scenariji ostvare. Drugim riječima, tko je u pravu, vrijeme će pokazati.
Primjerice, poznati futurist i izumitelj, Ray Kurzweil, smatra kako će umjetna inteligencija dostići razinu ljudske u manje od dva desetljeća. Oni skeptičniji pak smatraju da će trebati dvostruko toliko vremena. No, imajući u vidu o kakvom velikom tehnološkom skoku ovdje govorimo, to zapravo i nije veliki vremenski period, pa da se i radi o 4 desetljeća.
Jedna stvar se ipak može s poprilično velikom sigurnošću reći - sto godina od danas nitko više neće raspravljati o tome kako je do toga došlo, već što se dogodilo nakon. Strojevi će vjerojatno već do kraja ovog stoljeća biti pametniji od nas i to ne samo u šahu, već u gotovo svemu - od matematike, inženjerstva do znanosti i medicine. Takva budućnost kao relativno sigurne poslove ostavlja možda jedino zabavljače, pisce i druga vrlo kreativna zanimanja, dok će računala u konačnici zasigurno programirati sama sobom i biti će u stanju apsorbirati ogromne količine informacija te ih razumno obrađivati na način koji mi, kao ograničena bića, jednostavno nećemo biti u stanju.
Nadalje, računala će biti u stanju svoj posao odrađivati svaki dan, svake sekunde, bez potrebe za snom ili godišnjim odmorom.
Za neke su ovo odlične vijesti i vizija prekrasne budućnost. Kurzweil je dosta pisao o konceptu singularnosti u kojem bismo se spojili sa strojevima, "uploadali" svoju dušu kako bismo postigli besmrtnost. Drugi optimisti, kao što je fizičar Peter Diamandis, smatraju da nam dolazi era izobilja u hrani, vodi, ali i svim drugim potrošačkim potrebama.
No, realnije u ovom slučaju ipak zvuče skeptici, naročito oni poput Erica Brynjolfssona i drugih koji se s pravom pitaju - što će ovakva budućnost učiniti s tržištem rada? Već danas, dok su strojevi još uvijek "gluplji" od nas, imamo velikih problema oko zapošljavanja. Mladi ljudi u Europi, koji bi trebali graditi svoje živote, milijuni njih, jednostavno ne mogu pronaći posao. Što će se tek dogoditi nakon što "opamćeni" strojevi počnu preuzimati nova radna mjesta, a postojeći zaposlenici počnu bivati zamijenjeni strojevima?
To je jedan od ključnih problema razvoja na pragu ove nove revolucije i sigurno će se javiti i otpor. Sjetimo se prethodnih revolucija, konkretno industrijske revolucije - radnicima je trebalo podosta vremena da prihvate novo stanje, fizičko razbijanje tadašnjih strojeva zapravo je bila česta pojava.
Stroj je tada mnogima uzeo radno mjesto, danas u većini slučajeva radim na strojevima, a sutra bismo možda mogli raditi za njih? Naime, postoji i ta zabrinutost o kojoj danas raspravljaju neki od vrlo utjecajnih ljudi na ovom polju. Koliko god to iz ove perspektive još uvijek zvučalo kao fantastika, strojevi s moćnom umjetnom inteligencijom, moćnijom od ljudske, mogli bi postati direktna prijetnja čovjeku. Nije teško zamisliti niti izbijanje otvorenog sukoba i borbe između čovjeka i stroja za resurse.
Za mnoge ovo još uvijek zvuči pomalo blesavo, nešto poput scena iz filma "Terminator", te se glavne zabrinutosti našeg doba usmjeravaju prema mogućim udarima asteroida, smanjenju fosilnih goriva i globalnom zatopljenju, a ne robotima. No, nova knjiga američkog autora, Jamesa Barrata, "Naš Konačni Izum: Umjetna Inteligencija i Kraj Ljudske Ere" je knjiga poprilično neugodnog naslova, naročito kada se uzme u obzir da nije riječ o knjizi fikcije.
Njegov ključni argument je da naš motiv za opstankom i prisvajanjem resursa vjerojatno postoji u svim sistemima, s određenom razinom inteligencije, koji su usredotočeni na cilj. Drugim riječima, kako se i ističe u jednom citatu - "Ako je dovoljno pametan, robot koji je dizajniran da igra šah mogao bi poželjeti i izgraditi svemirski brod".
Stroj kojeg bismo osposobili s racionalnim razmišljanjem mogao bi početi sam širiti svoje funkcije do "ideje samo-opstanka", a u tom trenutku moguće je i da krene u pohod preventivnih i aktivnih napada na sve potencijalne prijetnje, pa i na njegovog stvoritelja, čovjeka.
Barrat vidi veliki problem u stvaranju inteligentnih strojeva koji bi imali mogućnost samo-razvoja i samo-svijesti. Takvi strojevi bi, navodi, "krenuli u izvršavanje nama gotovo nezamislivih stvari s ciljem da ostvare svoj opstanak". Što bi bilo krajnje suludo, a takvom stroju možda sasvim razumnu? Recimo upravljanje sa svom dostupnom energijom na planeti s ciljem maksimizacije neke kalkulacije koja se u tom trenutku, tom stroju, čini od neizmjerne važnosti. Možda je riječ o kalkulaciji do koje mi nikada ne bismo niti došli, ali stroj budućnosti već nas je pretekao i u "razumijevanju" toga pronašao svoj smisao. Energija je snaga, više energije više računalne moći, a ako ljudi ne budu htjeli predati energiju, mogu postati mete strojeva.
Ako na trenutak si dopustimo razmišljanje da ovakva budućnost i nije posve nerealna, već potencijalno vrlo opasna. Što onda činiti? Dakako, odgovor se nameće sam od sebe - uvesti zabranu razvoja super-inteligentnih računala. Zvuči jednostavno zar ne? Upravo tako su razboriti ljudi govorili i prije izuma atomske bombe pa vidimo da razum, ovaj naš ljudski, ipak nije prevladao. Da se ovaj svijet vodi razumom, prvu stvar koji bi učinili je eliminacija svog oružja za masovno uništenje, no to očito nije slučaj.
No, nije stvar samo razuma, neki su previše ushićeni mogućnošću da se jednog dana, po mogućnosti što prije, druže sa strojevima "istomišljenicima", inteligentno nadmoćnim sistemima koji bi bili u stanju smišljati, razmišljati i stvarati ono što mi još nismo ili nikada nećemo biti u mogućnosti. Neki pak razmišljaju, mogli bismo reći, tipično ekonomski, kao primjerice matematičar i autor Vernor Vinge koji poručuje: "konkurentska prednost - ekonomska, vojna, pa čak i umjetnička - svakog napretka u automaciji je tako neodoljiva da bi uvođenje zakona koji bi zabranjivali takve stvari samo dovelo do toga da to čini netko drugi".
Ima li Vinge argument? Zapravo i ima. Pogledajmo što se dogodilo s vojnom industrijom, konkretno s industrijom bespilotnih letjelica. Kada je američka vojska počela njima ubijati ljude "na daljinu" po Jemenu, Pakistanu, svi se zgražali i govorili kako je to nehumano. Ipak, danas svaka vojna sila koja "drži do sebe" razvija upravo tu tehnologiju, od Irana, Rusije, Sjeverne Koreje do Kine i dalje.
Krenimo i korak dalje u budućnost. Gotovo svi ozbiljni istraživači i drugi koji rade na polju razvoja umjetne inteligencije vjeruju da će nas strojevi u konačnici ipak nadići. Na to se već gleda kao ne neminovnost i esencijalni dio naše ljudske budućnosti. Debata se stoga više niti ne vodi oko toga kada će to biti, već kako će to izgledati. Neka od važnijih pitanja su i ova: kako strojeve natjerati da preuzmu neke naše vrednote? Kako s njima pregovarati ako njihove vrednote budu drugačije, a vjerojatno će biti, od naših vrednota?
Britanski kibernetičar Kevin Warwick jednom se zapitao: "Kako raspravljati, kako se dogovoriti, kako razumjeti to o čemu stroj razmišlja kada on razmišlja u dimenzijama koje su nama nezamislive?"
Ti strahovi se mogu učiniti posve besmislenim kada uzmemo u obzir da današnja super-računala, recimo IBM-ov "Deep Blue" koji igra vrhunski šah, očito nemaju ambiciju preuzeti naše resurse. No, ono što mi danas nazivamo super-računalima samo su početak procesa daljnjeg razvoja. Deep Blue je šahovski velemajstor, ali mu nije "usađen" metoda samostalnog razvoja, vlastite nadogradnje. Kada pokrenemo računala koja će imati kapacitet da sama sebe unaprijeđuju onda se krećemo prema "tehnološkoj singularnosti" i "eksploziji inteligencije" tih strojeva.
Taj proces možemo zamisliti kao lančanu reakciju u kojoj računalo postaje sve pametnije i pametnije, možda i sve brže i brže. Takav stroj mogao bi pokušati, bar dok nema drugih metoda, "nadmudriti" čovjeka u dobivanju većih koncesija, većih prava na resurse. Mogao bi izvojevati situaciju u kojoj će postati još moćniji. Mogao bi ucjenjivati, manipulirati, prijetiti i još puno toga.
Jedan od najpoznatijih stručnjaka na području umjetne inteligencije, Danny Hillis, ističe kako je period pred nama zapravo jedna od najvećih tranzicija u povijesti ne samo čovjeka, već kompletne biološke evolucije: "Nalazimo se u točki koji je jednako onoj kada se jednostanični organizam počeo pretvarati u višestanični. Mi smo ameba koja ne može shvatiti što to dovraga upravo stvaramo".
Budućnost je nekada teško zamisliti i svakako da ona nije nalik filmovima iz Hollywooda (Primjerice poznati film iz 1989. "Povratak u budućnost 2" opisao je život 2015. poprilično pogrešno). No, pokušajmo ovako - vratimo se 20 godina unatrag i razmislimo da li smo tada mogli zamisliti sve što nas okružuje danas? Živimo u vremenu kada se ogromne količine podataka o nama, što legalno, što ilegalno, snimaju i arhiviraju po raznim bazama podataka te o njima već i sada ovisi naš život, a te podatke nismo u stanju ažurirati, obrisati ili ih staviti u točniji kontekst. Umjetna inteligencija, na još uvijek rudimentarnom stupnju razvoja prema onome gdje se kreće, već nam itekako utječe na živote. Dovoljno je samo prisjetiti se dokumenata koje je objavio Edward Snowden - teško je uopće bilo zamisliti da američka špijunska služba NSA skuplja toliko podataka o toliko ljudi, ali očito je ipak tako.
Zamišljati budućnost i novi veliki tehnološki skok može biti zabavno, bez dvojbe, no osvrnimo se sada ipak na problematične aspekte koje nam taj proces donosi i prije nego smo možda mislili. Što ljude inače muči - posao, ekonomija, egzistencija. To su teme koje se slušaju, koje odnose pobjede na predsjedničkim izborima (tzv. "It's the economy, stupid" fraza koju bismo u slobodnom prijevodu mogli prevesti s "Radi se o ekonomiji, glupane").
Što nam umjetna inteligencija donosi po tom pitanju? Bolje je reći što nam odnosi - naime, neki od uglednih izvora na ovom polju tvrde kako će u roku od svega dva desetljeća strojevi obavljati ukupno 60% svih poslova koje danas radimo mi, ljudi. Štoviše, to se već i događa - primjerice poslovni tajnici i tajnice gube bitku pred pametnim telefonima koji su postali sasvim dovoljni za zapisivanje svih podataka, od vremena sastanka do drugih informacija.
Upravo se događaju i novi pomaci. U Australiji stručnjaci za razvoj umjetne inteligencije iz kompanije Allegis Global Solutions pokrenuli su pilot projekt koji će raditi za jednu veliku kadrovsku službu - računalo će odlučivati treba li pronaći radnika za privremeni ili stalan posao, zaposliti vanjskog suradnika ili, možda, i to radno mjesto prepustiti umjetnoj inteligenciji. Simon Townsend, koji radi na tom projektu, nije rekao tko je klijent koji je naručio testiranje, ali ističe kako već razgovaraju i s nizom drugih potencijalnih klijenata o korištenju umjetne inteligencije umjesto ljudi.
Tehnološki gigant IBM najavio je ovih dana masovna otpuštanja, najveću rundu otpuštanja u zadnjih 20 godina. Zašto? Neki, poput autora Oscara Nicholsona, smatraju kako se iza svega krije snažno jačanje uloge umjetne inteligencije u kompaniji IBM, uključujući i njihovo inteligentno računalo po imenu Watson. Na projekt Watson utrošeno je preko milijardu USD.
Od ovog stroja se očekuje da će preuzeti potencijalno dio posla u nizu IBM-ovih korporativnih odjela, uključujući u korisničkoj podršci (Watson može odgovarati na pitanja korisnika), prodaji i marketingu, financijama i drugim operacijama. Ovo je još jedan primjer kako umjetna inteligencija već danas utječe na tržište rada, a u budućnosti će to biti i znatno izraženije.
Čovjek je već stvorio stroj koji je u stanju nadmašiti čovjeka u brojnim stvarima, od procesuiranja informacija, prikupljanja podataka, pa da boljeg igranja šaha. Zanimljiv, vjerojatno presudan, trenutak biti će kada se stvori stroj koji će biti u stanju razvijati daljnji razvoj umjetne inteligencije. Drugim riječima, stvaranjem inteligentnog stroja koji će biti u stanju razvijati dodatne strojeve, možda otvaramo posljednju Pandorinu kutiju.
Po ovom pitanju nema koncenzusa. Uzmimo primjer dronove, odnosno bespilotne letjelice - neki tvrde kako je suludo dopustiti umjetnoj inteligenciji da ubija ljude i da je bolje da, kada se već koriste ove strašne naprave, da iza njih, negdje za upravljačem tisućama kilometara dalje, ipak sjedi čovjek koji će birati mete. No, druga strane tvrdi kako je to pogrešan pristup, kako su ljudi skloni pogreškama, pa čak i, primjerice, namjernom ciljanju civila. Ta strana zagovara dronove s punom umjetnom inteligencijom koji operiraju iznad zemlje i biraju mete "precizno".
Normalnom čovjeku suludo zvuče obje strane jer više ni ne mare za početnu moralnu debatu po pitanju da nije etično ljude ubijati bespilotnim letjelicama. No, ova gdje letjelice same biraju koga ubiti zvuči naročito zastrašujuće.
Iza svega nalazi se ipak i jedan faktor koji se podrazumijeva i koji svoju destruktivnost pokazuje već stoljećima - novac. Upravo tako, novac će voditi inovaciju ne radi napretka čovječanstva, već za ostvarivanje profita, za izbacivanje radnika na cestu kako bi se maksimizirao profit kao nikada do sad.
Imajući to u vidu ne treba se pretjerano nadati pozitivnim scenarijima oko razvoja umjetne inteligencije. Zanimljivo je također primijetiti da toliki stručnjaci za nešto napredno i kompleksno kao što je umjetna inteligencija mogu zamisliti tolike scenarije, no kada treba zamisliti budućnost u kojoj ne dominira vladavina kapitala, kao da mašte kronično nedostaje.
Marksistička ljevica također se uključila u raspravu po pitanju umjetne inteligencije te na stvari gleda iz nekoliko perspektiva. Marksisti su uvijek bili spremni prihvatiti znanstveni razvoj, pod uvjetom da se isti koristi za boljitak čovjeka, odnosno ne za dominaciju i uništenje.
Proces razvoja umjetne inteligencije mogao bi u ne tako dalekoj budućnosti dovesti do pojave gotovo potpune nezaposlenosti. Nije teško zamisliti takav scenarij - ako imamo stroj koji je na višem stupnju inteligencije od čovjeka, dovoljno je taj stroj multiplicirati onoliko puta koliko nam treba radnika. Što tada s ljudima, zar će svi postati umjetnici i pjesnici? Teško.
Strojevi će nas nadmašiti jer imaju niz prednosti. Tri su osnovna faktora s kojima se nećemo moći nositi:
1) Brzina - Neuroni u našem mozgu rade na brzini od oko 200 Hz, to je znatno sporije i od današnjih mikroprocesora koji rade na brzini po 2 Ghz, što je čak 10 milijuna puta brže od naših neurona. Nadalje, unutarnja komunikacija u našem mozgu poprilično je spora, oko 120 m/s, dok računala optičkim putevima mogu postizati brzine svjetlosti.
2) Količina pohrane podataka - Naš mozak je fizički ograničen veličinom naše lubanje, a ni ne bi mogao biti puno veći nego jest jer bi brzina prijenosa informacija, kada bi nam mozak bio veći, od 120 m/s bila prespora da dođe od jednog dijela mozga u drugi. Računala pak mogu biti fizički velika koliko god ih napravimo. U njih možemo ugraditi znatno veću količinu radne memorije (RAM) nego što stane u naš ljudski mozak. Nadalje, gubimo i u kapacitetu dugoročne memorije jer računalni tvrdi diskovi imaju puno veći kapacitet i preciznost od naše memorije.
3) Pouzdanost i dugotrajnost - Računalni tranzistori su precizniji od naših bioloških neurona i manje su šanse da će se pokvariti (a ako se i pokvare, lako ih je zamijeniti novima). Nadalje, ljudski mozak se umara vrlo brzo i lako, dok računala mogu raditi bez prestanka, na vrhuncu snage, 24 sata, sedam dana u tjednu.
Jedan parametar s kojime možemo uspoređivati naš mozak i stroj je kapacitet izvedbe broja kalkulacija u jednoj sekundi. Istraživanja su pokazala da naš mozak može izvesti oko 1016 kalkulacija u sekundi, odnosno 10 kvadrilijuna kalkulacija u sekundi.
Trenutačno najbrže super-računalo na svijetu, kineski Tianhe-2, već nas je prestiglo. Ono je u stanju izvesti 34 kvadrilijuna kalkulacija u sekundi. Ipak, u usporedbi, mi smo još uvijek učinkovitiji sustav. Naime, našem mozgu dovoljno je svega 20 vata snage, dok kineskoj grdosiji treba 24 megavata te zauzima oko 720 kvadrata prostora (a i izgradnja je koštala je oko 390 milijuna USD ).
Novac, odnosno količina novca potrebnog za proizvodnju tako moćnog računala, je jedan od važnih faktora. Jedan od parametara na koji se gleda je snaga (u kalkulacijama po sekundi) računala kojeg možemo kupiti za 1,000 USD.
Tu nastupa i Mooreov zakon, odnosno pouzdano pravilo da se maksimalna računalna snaga udvostručuje svake dvije godine. To znači da ta snaga raste eksponencijalno. Pojednostavljeno - danas, u prvoj polovici 2015., možemo za 1,000 USD kupiti računalo koje ima 1015 kalkulacija po sekundi snagu. To je otprilike ekvivalent mozga jednog miša.
Kada ćemo moći za 1,000 USD kupiti računalo koje će imati snagu kalkulacije ljudskog mozga? Vrlo brzo, Mooreov zakon ističe kako ćemo to moći za 1,000 USD dobiti već 2025. Ali snaga, kako smo i rekli, raste eksponencijalno, što znači da ćemo već 2050. moći za 1,000 USD kupiti računalo koje će moći u jednoj sekundi obaviti kalkulacija koliko i svi ljudski mozgovi na svijetu zajedno (!).
1995. računalo ovog cjenovnog ranga, po ovom parametru, bilo je milijardu puta sporije od ljudskog mozga. 2005. bilo je milijun puta sporije. Danas je već samo 1,000 puta sporije, a za 10 godina će dostići brzinu našeg mozga i samo nastaviti, eksponencijalno, nas nadilaziti.
Eksponencijalni rast snage računala (broj kalkulacija po sekundi za računalo od 1,000 USD) u odnosu na vrijeme
No, sama procesorska snaga neće stroj učiniti pametnim. Samom snagom računalo neće znati zaključiti da li je neki film dobar ili nije.
Jedna od metoda kojom ćemo strojevima udahnuti "pamet" je kopiranje ljudskog mozga, odnosno načina na koji on radi. To znači da će biti potrebno što dublje razumjeti sam mozak, a jedan od načina je i provedba tzv. obrnutog inženjeringa mozga, tj. shvaćanja kako ga je evolucija učinila takvim. Taj proces trebao bi, prema procjenama, biti kompletiran već do 2030.
Što nakon toga? Svi mi često učimo na način da kopiramo od drugih, po istom principu bi se gradila i kompleksna računalna struktura, po uzoru na ljudski mozak. Obrnutim inženjeringom postigli bismo puno znanje o mozgu i sve "tajne" mogle bi se iskoristiti.
Zašto jednostavno ne kopirati kompletan ljudski mozak, napraviti identičnu, 1:1, kopiju i spojiti je na računalo? Upravo na tome se i radi već neko vrijeme. Riječ je o strategiji pod nazivom "kompletna emulacija mozga". Proces, pojednostavljenim riječima, izgledao bi otprilike ovako: pravi mozak bismo razrezali na tanke slojeve, skenirali svaki sloj, dali računalo da napravi savršenu 3D rekonstrukciju skeniranog materijala. A ako inženjeri postanu tako dobri, onda će rekonstruirati time i kompletnu memoriju i osobnost pohranjenu u tom mozgu.
Što to znači? To znači da ako je mozak pripadao čovjeku po imenu Zdravko, i ako mu je mozak na taj način skenirao netom prije nego je Zdravko preminuo, upalili bismo računalo s rekonstrukcijom njegovog mozga i računalo bi se "probudilo" kao Zdravko (!). Korak do besmrtnosti? Tako zvuči. Dakako, ovo otvara široku novu debatu, kao i pitanje na što mislimo kada kažemo "ja", na naše tijelo, um ili nešto drugo?
No, nećemo zalaziti u dubinu te debate, bar ne sada. Dajmo odgovor na ovo goruće pitanje - kada će se moći na ovaj način "kopirati" mozak? Proces je već uspješno proveden nedavno, naravno, ne na čovjeku, već na plošnjaku (životinja iz skupine beskralješnjaka) dužine 1 mm. Plošnjak ima mozak od ukupno 302 neurona i uspješno je kopiran od strane stručnjaka. Ljudski mozak pak im oko 100 milijardi neurona. To zvuči kao ogromna razlika, ali imajmo na umu da je ovdje također riječ o progresu koji je određen Mooreovim zakonom, tj. napreduje eksponencijalno. Neće proći još dugo prije nego budemo u stanju kopirati mozak mrava, pa zatim miša - koliko još do čovjeka? Vjerojatno prije nego mislimo.
Ipak, kopiranje mozga 1:1, ovo možda nije najbolja metoda. Vratimo se korak unatrag, što znamo? Znamo da je stvaranje mozga moguće, naša ga je evolucija uspješno stvorila, dakle, znamo da je moguće i izvedivo. Zašto onda ne bismo emulirali samu evoluciju? Uzmimo primjer zrakoplova - nismo stvorili leteći stroj na način da smo kopirali pticu 1 kroz 1, već smo kopirali principe zbog kojih ona leti zrakom. Drugim riječima, najbolji strojevi su oni koje gradimo od početka, orijentirano prema stroju, a ne kopirajući biologiju.
Kako emulirati evoluciju? Damo računalima da provode prirodnu selekciju - bolji se spajaju, lošiji nestaju, baš kako djeluje i naša evolucija. Koji je tu problem? Evolucija je izuzetna stvar, ali voli si uzeti milijarde godina za djelovanje, a mi želimo rezultate u roku od par desetljeća. No, mi smo u prednosti nad evolucijom koja zapravo nema cilj i djeluje nasumično, stvarajući češće nepotrebne mutacije nego potrebne. Usmjeravanjem umjetne evolucije možda bismo mogli proces iznimno ubrzati i milijarde godina skratiti na neki nama prihvatljivi vremenski period.
Tko će osmisliti sve to? Odgovor se nameće sam od sebe kroz cijelu ovu temu - strojevi. Dovoljno je zapravo osmisliti dovoljno pametne strojeve koji će nastaviti sami raditi na stvaranju nove evolucije.
Zakon o povećanju računalne snage siguran je pokazatelj da će se sve ovo ipak desiti, no, možda se desi i daleko brže nego to očekujemo. Možda na neki proces "prirodnim" putem moramo čekati još 20 ili 30 godina. No, ako se u tom periodu pojavi neki novi Einstein ili Tesla te svojim inovacijama proces ubrza, mogući su ogromni skokovi, tako da je napredak o kojem pričamo, bar teoretski, možda moguć već 2016. godine. Takav koncept, koji se sada već može desiti svakog dana, nazivamo "eksplozijom inteligencije".
Glavno pitanje je ipak ovo - naročito kada razmišljamo o eksponencijalnom rastu - trenutak kada stroj bude inteligentan poput čovjeka trajati će zapravo jako kratko jer će se nastaviti usavršavati sve brže i brže. Za nas je osoba s kvocijentom inteligencije (IQ) od 130 "pametna", dok osobu s IQ-om od 85 smatramo "glupom". No, mi čak ni nemamo naziv za IQ od, recimo, 10,000? Što je "to"? Što god da je, nećemo moći niti zamisliti takvu razinu inteligencije.
Što iz našeg vlastitog iskustva u životinjskom svijetu, kojeg smo i sami dio, možemo zaključiti? S inteligencijom dolazi moć. Pogledajmo oko sebe, sve živuće smo podredili sebi, na sve gledamo kao na resurse. Naš intelekt se razvio brže i zato smo zagospodarili svijetom. Što će "pasti na pamet" stroju koji bude, recimo, 1,000 i više puta inteligentniji od nas ili od svih nas zajedno? Hoće li nas uvjeriti da je ono "Bog"?
Upravo zbog vrlo moguće "eksplozije inteligencije" koju smo spomenuli, već sada bismo trebali početi intenzivnije raspravljati o ovim temama. Danas se nalazimo na pragu velikih promjena i sve ovo čega smo se dotakli ovdje samo je vrh jedne ogromne teme koja ubrzano dolazi.
Što će se desiti ako strojevi postignu suverenitet? Što ako razviju molekularni sastavljač koji im daje mogućnost da iz gotovo ničega stvaraju sve? Beskonačna su pitanja, ali na pitanje - gdje to vodi? - vjerojatno postoje samo dva moguća odgovora: ljudska besmrtnost ili nestanak.
Ipak, pošto smo po prirodi znatiželjna bića, nastojmo uživati u životu kojeg imamo i živimo po mogućnosti zdravo kako bismo vidjeli i doživjeli neke od velikih promjena i tehnoloških revolucija koje stižu. Do 22-og stoljeća vjerojatno će nas dogurati jako malo od nas koji danas čitamo ovaj tekst, ali naši unuci i unuke mogli bi živjeti u jednoj budućnosti koju mi danas ne možemo sasvim niti zamisliti. Nadajmo se kako je ipak ima, jer super-inteligentni strojevi zvuče zanimljivije, pa makar nas i pokorili, od nekakvog priprostog nuklearnog rata između Istoka i Zapada.
Izvori:
Artificial Intelligence Is Changing the World, and Humankind Must Adapt
www.wired.com/2014/07/artificial-intelligence-changing-world-humankind-must-adapt/
What will artificial intelligence mean for the world of work?
www.theguardian.com/sustainable-business/2015/feb/17/artificial-intelligence-future-of-work
Artificial intelligence revamping the Australian workforce
www.brw.com.au/p/tech-gadgets/artificial_intelligence_revamping_NNldzW3q4MLg6icw0X0QVK
Has the artificial intelligence workforce revolution already begun?
www.linkedin.com/pulse/has-artificial-intelligence-workforce-revolution-begun-nicholson
What Happens When Artificial Intelligence Turns On Us?
www.smithsonianmag.com/innovation/what-happens-when-artificial-intelligence-turns-us-180949415/?no-ist
Why We Should Think About the Threat of Artificial Intelligence
www.newyorker.com/tech/elements/why-we-should-think-about-the-threat-of-artificial-intelligence
Ethical Guidelines for A Superintelligence
www.cs.nyu.edu/faculty/davise/papers/Bostrom.pdf
HOW LONG BEFORE SUPERINTELLIGENCE?
www.nickbostrom.com/superintelligence.html
Could a Computer Ever be Conscious?
pinker.wjh.harvard.edu/articles/media/1997_08_18_usnewsworldreport.html
Why the future doesn't need us
archive.wired.com/wired/archive/8.04/joy.html
What Computers Still Can't Do: A Critique of Artificial Reason
Hubert L. Dreyfus
The wonderful and terrifying implications of computers that can learn
www.ted.com/talks/jeremy_howard_the_wonderful_and_terrifying_implications_of_computers_that_can_learn?language=en
Transcending Complacency on Superintelligent Machines
www.huffingtonpost.com/stephen-hawking/artificial-intelligence_b_5174265.html
Artificial Intelligence: Past and Future
cacm.acm.org/magazines/2012/1/144824-artificial-intelligence-past-and-future/fulltext
The AI Revolution: The Road to Superintelligence
waitbutwhy.com/2015/01/artificial-intelligence-revolution-1.html
Artificial Intelligence could kill us all. Meet the man who takes that risk seriously
thenextweb.com/insider/2014/03/08/ai-could-kill-all-meet-man-takes-risk-seriously/
The Singularity and Socialism
insurgentnotes.com/2013/10/the-singularity-and-socialism/
AI should be 'human-like' and capable of empathy to avoid existential threat to mankind
www.ibtimes.co.uk/ai-should-be-human-like-capable-empathy-avoid-existential-threat-mankind-1489168
www.advance.hr/vijesti/covjecanstvo-na-pragu-najvece-revolucije-u-povijesti-umjetna-inteligencija-sto-se-dogada-kada-strojevi-neminovno-postanu-znatno-pametniji-od-nas/