Post by Bozur on Mar 18, 2019 12:27:51 GMT -5
BOSNA 1873: "Ovdje svi piju, i Turci i kmetovi i pravoslavni i katolici,
a i svećenici sve tri vjere"
O svom boravku u Bosni Pater Franz Pranner, utemeljitelj i prior samostana Marija
O svom boravku u Bosni Pater Franz Pranner, utemeljitelj i prior samostana Marija
Zvijezda (Maria Stern), kojeg je osnovao 1869. godine u Delibašinu Selu kod Banje
Luke je 1873. napisao je krajnje zanimljivo pismo u kome objašnjava koban utjecaj
rakije šljivovice na svakodnevni život Bosanaca.
Slobodna Bosna / 26. Decembar 2016
Slobodna Bosna / 26. Decembar 2016
Pater Franz Pranner je utemeljitelj i prior samostana Marija Zvijezda (Maria Stern),
kojeg je osnovao 1869. godine u Delibašinu Selu kod Banje Luke. Za nepunih desetak
godina taj samostan je stvorio temelje modernog industrijskog i poljoprivrednog
razvoja Banje Luke izgradnjom pivare, tvornice tekstila i tjestenine, metalskih i
drvoprerađivačkih pogona, dovoženjem najmodernijih poljoprivrednih strojeva, a
najčuveniji proizvod tog samostana bio je svjetski poznat sir trapist koji se, kao
delikatesa, služio na bečkom i dvorovima širom Europe
Nakon 14 godina provedenih u Mariji Zvijezdi, 1883. otac Franz Pfanner otputovao
Nakon 14 godina provedenih u Mariji Zvijezdi, 1883. otac Franz Pfanner otputovao
je u Transval (Južna Afrika), gdje je osnovao samostan Marianhill po istom 'obrascu'
i na istim standardima kao i banjalučki. Pater Franjo tamo je i pokopan. O svom
boravku u Bosni Pranner je 1873. napisao krajnje zanimljivo pismo u kome
objašnjava koban utjecaj rakije šljivovice na svakodnevni život Bosanaca:
Samostan Marija Zvijezda, 18. 3. 1873. AD
Dragi brate u Kristu Ivane,
Epistolu ovu šaljem u bisagama diplomatske pošte austrijskog konzula Stanislava
Samostan Marija Zvijezda, 18. 3. 1873. AD
Dragi brate u Kristu Ivane,
Epistolu ovu šaljem u bisagama diplomatske pošte austrijskog konzula Stanislava
Dragančića iz Banje Luke koja će, uz pomoć Svemogućeg kojem se molim za tvoje
zdravlje, stići do Mariawalda. Evo su nepune četiri godine otkad smo ovdje, u Turskoj,
mi Cisterciti, u mjesecu junu Ljeta Gospodnjeg 1869., a nakon bezuspješnih
nastojanja da to učinimo u Austriji, Hrvatskoj i Ugarskoj, utemeljili naš samostan.
Istini za volju, udaljeni smo sat hoda od grada na sjever prema Savi, ali to ima i dobru
Istini za volju, udaljeni smo sat hoda od grada na sjever prema Savi, ali to ima i dobru
stranu. Naime, Turci su lijeni, pa kada odluče da nam neka prava ospore ili nam
napakoste, blagovremeno saznamo i to preduhitrimo. Grad, u koji odlazim samo po
nužnoj potrebi, turski je, ali ima i neke europske značajke. Unatoč Sultanovu odobrenju
da kršćani ovdje zemlju slobodno kupovati mogu, i unatoč razvijenoj trgovini, u čemu
prednjači pravoslavni ortodoks Tomo Radulović, na jedvite jade nekih 100 jutara od
narečenog Radulovića otkupismo. U prvi mah tražio je za zemljište na desnoj obali
rijeke Vrbas (sa 400 hrastovih i 400 stabala šljive) čak tri hiljade dukata. Brate Ivane,
ti poznaješ moju upornost; natezali smo se, uz Konzulovu pomoć, do pola noći, a onda
gospodin Tomo, neka mu Svevišnji udijeli svaku milost, napokon spusti cijenu
na 1400 dukata.
Moram spomenuti i da sam, na kupljenoj zemlji, sva stabla znakom svojim obilježio u
Moram spomenuti i da sam, na kupljenoj zemlji, sva stabla znakom svojim obilježio u
nazočnosti Konzula i kmetova-katolika ovdašnjih: Ilije i Nikole Bilića i Mijata Janića.
(Ne zaboravi se vratiti na onih podcrtanih 400 stabala šljiva !). Sam Bog znade kroz
šta smo prolazili začinjući na pustoj livadi samostan! Ipak, nakon rezignacije življa
ovdašnjeg (muslimana, pravoslavnih, ali neka im Bog oprosti – i katolika) dosljedno
prakticiranje devize našega Reda “Ora et labora!” (“Moli i radi”), uzdržanost u jelu i
cjelodnevna šutnja, priskrbili su nam, Bogu hvala, i opće poštovanje ne samo prostoga
puka-kmetova (bez razlike u vjeri) nego i Vlasti službene. Sada na nas gledaju kao na
“derviše”, a to su pripadnici muhamedanskih sekli, koji uživaju velik ugled.
Podigosmo, dakle, samostan, ali nije nam bilo dopušteno zvoniti. Prošle godine, u
Podigosmo, dakle, samostan, ali nije nam bilo dopušteno zvoniti. Prošle godine, u
proljeće AD 1872, ovdje je velika suša zavladala. Kapi s neba mjesecima nema. Turska
vlast naredbu izdade kojom se sve konfesije (muhamedanci, kršćani i Mojsijevi) obvezuju
da svaki, prema svome obredu, molbe za kišu Svevišnjem upućuju. Vidjeh tada priliku
da Paši banjalučkom priopćim kako smo i mi, trapisti, voljni pridružiti se i za kišu Boga
moliti – ali pri tome moramo i zvoniti.
Turci držahu kako smo pobožni “derviši” koji osobitu milost Božju uživaju. Ukazom nam
Turci držahu kako smo pobožni “derviši” koji osobitu milost Božju uživaju. Ukazom nam
zvona rabiti dopustiše “dok kiša ne padne”. I Bog milostivi (da li baš na naše zvono?)
kišu na zemlju otposla. Istini za volju – trapisti su se molitvama posljednji pridružili,
pa tako i kod naroda, ali i kod vlasti, zavlada uvjerenje da je baš naša zvonjava kišu
dovabila.
I Muhamedanci su, nakon toga, samostanu dolazili, klanjali nam se i uzvikivali
I Muhamedanci su, nakon toga, samostanu dolazili, klanjali nam se i uzvikivali
“Mašallah!” A to je znak udivljenja i na turskome znači: “Kad Bog hoće (to i bude)!”
Zvonismo još dugo poslije toga, a njima to nije smetalo.
A sada da ti, brate Ivane, objasnim ono o šljivama.
Kad sam u proljeće AD 1869. stigao u ovaj kraj, zamijetih nešto što nigdje i nikad
A sada da ti, brate Ivane, objasnim ono o šljivama.
Kad sam u proljeće AD 1869. stigao u ovaj kraj, zamijetih nešto što nigdje i nikad
vidio nisam. Ovdje, naime, svi piju, što je zapravo najblaži izraz za uživanje u rakiji,
što se ogleda u cjelodnevnom napajanju tim vražjim eliksirom. Piju Turci, piju
kmetovi, piju i katolici i pravoslavni podjednako revnosno, a vidjeh i svećenike
(od sve tri vjere – neka im Bog oprosti!) kako im nije mrsko to smeće. Svima su od
rakije lica zemljane boje, oči se jedva naziru kroz nabubrele kapke, i gotovo da ne
možeš sresti čovjeka koji ide pravo, a da ne tetura. Turci – begovi još i nekako (oni
i ne hodaju nego jašu na konjima), ali nadničari mogu raditi najviše sat-dva, a onda
se svale u jarak (ako ga kopaju).
Ili, nakon sudaranja sa stablima koja su kanili posjeći, naprosto zamru od rakije.
Muka je to velika jer ovdje šljive uzgajaju isključivo da bi od njih destilirali rakiju. Pa
Ili, nakon sudaranja sa stablima koja su kanili posjeći, naprosto zamru od rakije.
Muka je to velika jer ovdje šljive uzgajaju isključivo da bi od njih destilirali rakiju. Pa
da bar to čine na način kako se to u svijetu radi. Ovdje su, naime, u stanju iz deset
kilograma prevrelog voća izvući dvadeset litara otrova koga niko živ i nigdje u svijetu
okusio ne bi. A ovi ga piju umjesto vode, jer kažu – od vode obole bubrezi, ispadaju
zubi, napada kostobolja.
Vidjevši tu muku i propast, odlučim podučiti bijednike da se šljive mogu sušiti, pa u
Vidjevši tu muku i propast, odlučim podučiti bijednike da se šljive mogu sušiti, pa u
zimi, okrepljujući i hranljivi kompot od njih praviti. Trapisti oduvijek suše voće pa
ponudili seljacima da ga kušaju. I bijahu zadivljeni. Da bih im nekako šljive uskratio,
lani sam s ostalom braćom sagradio sušionicu. Onda sam ponudio dobru cijenu i
otkupljivao to voće, punio sušnicu, a pred prošli Božić, besplatno, raji i kmetovima,
bez razlike vjere, to sušeno voće dijelio. Vjerovao sam da će im se oči otvoriti: uzeli
su novce (a ostali bez šljiva) i onda te šljive sušene dobili. Bilo je očekivati da će ove
godine i sami početi šljive sušiti jer sam razglasio da ću sve viškove otkupiti.
Niko sretniji od mene kada sam prošloga oktobra i novembra zaključio da se šljiva
Niko sretniji od mene kada sam prošloga oktobra i novembra zaključio da se šljiva
destilira tek na dva-tri mjesta u cijelome kraju. Jer ovi jadnici su gotovo cijeli urod
prodali za našu sušnicu. Minula je Nova godina, stigao januar, snijeg je cijeli kraj
gotovo zatrpao, tek smo put do samostana uspjeli malo prokrčiti. A onda se moja
zamisao srušila, a bolje bi bilo, neka mi Svevišnji oprosti, da su se nebesa provalila
i još jedan opći potop nastao! Hulio sam u sebi, a sada nastavljam perom. Da
skratim: jednoga dana dolazi samostanu brojno izaslanstvo. I nose darove. Neko
mlijeko, neko kolcu, tjeraju i nekoliko ovčica, napiti li svježe ispečenih ogromnih
kruhova, i svi pjevaju (bolje je kazati – zavijaju kao vukovi) i, dragi moj brate u
Kristu Ivane – svi pijani da ne mogu pijaniji biti!
Sklopljenih ruku zaustih se obratiti Svevišnjem, no najstariji među zabludjelima
Sklopljenih ruku zaustih se obratiti Svevišnjem, no najstariji među zabludjelima
pristupi s nakanom da mi ruku poljubi, ali se onako pijan nosom svali u snijeg.
Prignuh se da ga podignem, no on se izvali, i blaženog izraza otpoče govoriti:
“Neka Bog blagoslovi pater Vranju i sve patere, i ovaj samostan, i sve trapiste
koliko god i gdje god ih ima! Dok vi, sveti oci, ne dođoste, mi smo, bijedni, ujesen
rakiju pekli, popili bi je do iza Božića, a onda cijelu zimu suha grla tugovali. Kad
ste nas prosvijetlili da se šljiva sušiti može, nama su se Nebesa otvorila. Neka vam
Bog da zdravlja i veselja, jer sada, i u pola zime, mi rakiju od suhih šljiva peći
moremo! I bolja je, oče duovniče, od one sirove, jesenske. Ilija dodaj-de našem
premilostivom i učevnom pater Vranji plošku da se i on pričesti ovom
blagoslovljenom mučenicom od njegovih suhih šljiva!”
Stisnuo sam zube brale Ivane da ne bih kletvu izustio! Pobjegoh od bezbožnika
koji su, neka im Bog oprosti, u stanju rakiju i od suhih drva napraviti! Cijeli dan
i cijelu noć provedoh u molitvi i pokori, bez mrvice kruha i kapi vode, a sve to uz
flagelaciju do krvi! Braća su molila uz mene, a neki suze zadržati nisu mogli dok
sam bičevao svoje griješno tijelo. Svevišnji mi je svjedok da ni u snu ne pomislih
kako će se moja benevolentna nakana u blasfemiju izroditi!
Na koncu, sve što sam mogao učiniti bilo je da obznanim kako pristup samostanu
Na koncu, sve što sam mogao učiniti bilo je da obznanim kako pristup samostanu
neću dopustiti nikome ko pije. Pijance nećemo ispovijedati ni pričešćivati, niti ih
crkvi pripuštati. Da je onda tek bilo jad naš vidjeti! Mise smo nedjeljama držali u
gotovo praznoj crkvi. O pričestima neću niti pisati. Zatvorili bismo jedno oko na
krštenjima, a posljednju pomast davali smo u domovima umirućih – no tu ne
možemo utjecati na ukućane koji smrt, baš kao rođenje i krštenje, bez rakije
zamisliti ne mogu. Za utjehu, i na kraju: stanje se koncem februara počelo
popravljali.
Crkva je gotovo puna na nedjeljnoj misi. Skrušeno mole puni pokajanja,
Crkva je gotovo puna na nedjeljnoj misi. Skrušeno mole puni pokajanja,
ispovjede se i pričeste, a onda nestrpljivo jure pred samostan, na livade, i tu
počinju lokati. I muški i ženski, bez razlike, i tako do zalaska sunca (ako ga ima).
Najradije bih pobjegao u Afriku, u misije, no još nisam ispunio zavjet, a to je da
Najradije bih pobjegao u Afriku, u misije, no još nisam ispunio zavjet, a to je da
ovaj Samostan postane zubljom industrijskog preporoda i općeg, gospodarskog i
kulturnog napretka ovog dijela Turske. Svevišnji će se, uz našu molitvu, pobrinuti
da ovako ne ostane zauvijek. Neka te, premili brate u Kristu Ivane, ova epistola
zatekne u dobrome zdravlju.
Moli za nas koji smo ovdje, u sumračnome kutku Balkana. Moli da nas Svevišnji
Moli za nas koji smo ovdje, u sumračnome kutku Balkana. Moli da nas Svevišnji
uzdrži u Vjeri, Nadi i Ljubavi da istrajemo na svome križnome putu!
Moli i za ove nesretnike koji, osim u Boga, vjeruju još samo u rakiju…
Tvoj brat u Kristu Franjo
Moli i za ove nesretnike koji, osim u Boga, vjeruju još samo u rakiju…
Tvoj brat u Kristu Franjo
Komentari:
Davorin
Ime je Franz Pfanner, a ne Franz Pranner.
Published at: 2016-12-26 17:14:20
senadbosnia
Nekih 150 godina vremenskog razdoblja nije mnogo ni promjenilo bosanskog covjeka.
E u takvom mentalnom stanju daj im oruzje u ruke i da vidis veselja.
Published at: 2016-12-27 05:43:41
Published at: 2016-12-27 05:43:41
NT
Tekst je zanimljiv. Nedostaje neki ukaz na originalni tekst.
Ovako bi mogla biti jednostavno zanimkjiva izmisljena priča.
Published at: 2016-12-27 07:39:31
Published at: 2016-12-27 07:39:31
Slobodna Bosna
Ovo je razlika izmedju pravih vjernika i laznog svestenstva. Pravi vjernici su se bavili
vrijednim tezackim radom i proizvodili ono sto je ljudima doista bilo potrebno - sir,
mlijecne proizvode, voce, tekstil. Lazno svestenstvo se bavilo svime ostalim -
sirenjem laznih dogmi (koje su bezbrojne) od gore navedene, da je alkohol zdraviji od
vode od koje, po uzludjenom svestenstvu, su navodno oboljevali bubrezi i ispadali zubi
do mnogih drugih. Kada je svestenstvo grijesno, citav je narod grijesan. Evo, sta danas
u Zapadnoj Hercegovini svestenstvo uci svoju pastvu? Da misli mozgom djeteta. Ako se
naivnoj djecici pricinilo da vide Gospu, svi odrasli moraju to isto vjerovati i slijepo slijediti
tu laznu dogmu da bi bili pravi vjernici. E sada da su nam ta djecica prenijela recept za
nepoznati lijek koji lijeci rak, tumore i raznorazne druge bolesti, covjek bi i pomislio da
je Gospa imala valjan razlog da se pojavi. Medjutim, da navodno poruci da se vise
molimo, vise slusamo lokalni kler i manje radimo, e to je vec sramotno. Zar doista
mislite da bi se prava Gospa bavi hrvatstvom, hrvatskim jezikom i pitanjem da li
zapadna Hercegovina treba biti u Hrvatskoj i Bosni i da li pucanstvo treba glasati za
HDZ ili SDP?! Zar mislite da vam prava Gospa ne bi rekla da sve to nema nikakve veze
sa vjerom i da vas ne bi strogo iskritikovala? Na kraju smo svojom zlobom i nevjerom
uspjeli otjerati oca Franju iz Bosne za Afriku. Ni prvi ni poslednji koji je to uradio...
Kod nas se kler umjesto Bozijim porukama bavi bosnjastvom, srpstvom i hrvatstvom,
skolskim nastavnim programom, gramatikom i pravopisom, kulturom i melosom,
politickim partijama, izborima (to je doista na nivou odluke da li se vise voli sljivovica,
pivo ili vino), geostrategijom i podjelom puka na svaki moguci nacin, sto je upravo
suprotno vjeri ciji cilj je da zblizi i ujedini narod...
Published at: 2016-12-27 14:28:13
Slobodna Bosna
Jedino mi nije jasno zasto se otac Franjo bicevao zato sto su lokalni ljudi bili notorni
pijanci. On im je poklonio hranu (suhe sljive) da nahrane gladne, znaci grijeh je narodni
a ne Franjin. Ne trebamo niti mozemo mi prihvatati tudji grijeh zato sto grijeh ide na
dusu grijesnika a ne nas. Nije Isus umro za tudje grijehe nego zbog tudjih grijeha. Nije
Isus nikada u svom zivotu zazvonio zvonom nego je privlacio ljude ljudskim glasom i
Bozijim porukama. Vjera se sastoji od poruka i principa a ne od bogomolja, munara i
zvonika, arapskog jezika i zvona... Vjerom je zabranjeno bicevati ljude a ko bicuje
sam sebe, opet bicuje covjeka...
Published at: 2016-12-27 14:32:09
Published at: 2016-12-27 14:32:09
Slobodna Bosna
E vidite, na primjeru Franza Pfannera mozete nauciti sve sto trebate znati o vjeri. Sustina
vjere je tezak drustveno korisan rad koji pomaze svima. Taj rad moze biti i fizicki i psihicki.
Nekome pomognete tako sto ga gladnoga nahranite, nekome pomognete tako sto ga
naucite korisnim i ispravnim principima a nekom pomognete tako sto mu objasnite sta
je to vjera a sta nije. Vjera je suprotna nacionalizmu. Ako ste Bosnjak, Srbin ili Hrvat
onda vjernik niste. Vjera je suprotna uskogrudnosti. Vjera je sveobuhvatna. Vjera vas
uci da tretirate sve ljude oko sebe jednako. Ne mozete diskriminirati protiv nekoga samo
zato sto je ove ili one nacionalnosti. Biti pripadnik bilo koje nacionalnosti znaci da ste
voljni jednu grupu ljudi tretirati bolje od drugih. Stetno vam je i opijati se. Sami cete
sebi nauditi a i drugima oko vas, prvenstveno svojoj sopstvenoj familiji. Vjera nije oko
vas, vjera je u vama. Franzu Pfanneru za vjeru nije bila potrebna niti Austrougarska
niti Turska. Nosio je u sebi. Nije mu bio potreban ni njegov narod. Napustio je kraj u
kojem je bio rodjen da bi otisao u tamni vilajet zvani Bosna te pomogao lokalnom
stanovnistvu bez obzira na licno ime ili konfesionalnu pripadnost. Napustio je i svoj
kontinent i svoju rasu pa otisao u Afriku pomagati tamosnjem puku… Ako je grijesio,
grijesio je zato sto ga je nekakav kler pogresno poducio vjeri u nekim stvarima u
njegovoj ranoj mladosti, pa takvi grijesi idu na dusu tom kleru a ne Franzu Pfanneru.
Vjerovao je da je vjera u zvonu. Vjerovao je da je on kriv za grijehe drugih ljudi pa
je stoga sam sebe bicevao. Mi mozemo pomoci drugim ljudima ali nikada ne mozemo
prihvatiti na sebe njihove grijehe. To je ono sto ostaje iskljucivo nase do Sudnjeg Dana…
Published at: 2016-12-27 15:19:29
Published at: 2016-12-27 15:19:29
Slobodna Bosna
Besha, Besha, nevazno je da li su imami pili rakiju ili ne. Vaznije je da li su puku usadili u
srce naviku da se ne opijaju, da budu vrijedni te da zive od svog sopstvenog rada a ne od
pljacke ili od tudjeg truda i znoja. A da nisu pljackali, ne bi ni bilo potrebe da Osmanlije
osvajaju Evropu. Da su bili vrijedni i marljiivi, bili bi i obrazovani i uspjesni te ih tudjin ne
bi mogao pregaziti na bojnom polju jer bi se lako i brzo udruzili sa svojim komsijama i
susjedima. Kada ste medjusobno posvadjani, pijanci i lijencine, svakojaka vas bagra moze
okupirati i eksploatirati… Da je Franz Pfanner dao tacan opis nekadasnjih Bosanaca vidi se
i iz toga sta se desilo na ovim prostorima i 1878 i 1914 i 1941 i 1991 godine. Pravi vjernici
nikada ne bi potegnuli kamu i pusku na svoje bliznje. A ako su se medjusobno krvili, to
samo znaci da ih njihove hodze, popovi i fratri nisu naucili pravoj vjeri. Stoga je lako
zakljuciti da je pater Franjo dao relativno tacnu dijagnozu lokalnog stanovnistva i klera…
Published at: 2016-12-27 20:27:17
Published at: 2016-12-27 20:27:17
BRANDO
Ovdje u ovom tekstu-pismu ima dosta protivriječnosti, i neistine, koja nikako ne
štima sa logikom. Da li ovaj katolički križar - Austrijanac, izmišlja i laže da bi Bosnu
još više ocrnio i umanjio, a sebe i zapad uzdigao, ili opravdao svoj neuspjeli
križarski poduhvat, ili je ovaj portal, pro vlaški. Pokušava ovim tekstom da nas sve
đuture svede na najprimitivnije grane i ubaci u isti koš sa nomadskim plemenima
vlaha, koji su često pod cugom. Ali štima i ta činjenica da su Osmanlije i Sultan
prilično bile liberalni u odnosu na druge dvije konfesije, a pogotovo pred kraj svog
vladanja nad Bosnom, bilo im je svejedno, tj pred Berlinski sporazum kojim su nas
prodali Evropi, tj Austrijancima. A evo i nelogičnih stvari: Šljiva, džanarika i ostalo
bosansko voće i povrće se u Bosni sušilo i prije Osmanlija, i u vrijeme Bosanskih
kraljeva a vjerovatno i prije srednjovjekovne Arijanske Bosne. A i u vrijeme dok su
na našem području živjla Iliro-gotso-keltska plemena -Bosanski gorštaci. Koji su se
samo voćem, mesom i mliječnim proizvodima hranili. Kukuruz i krompir Kolumbo
nije još ni donijo iz Amerike, a pšenicu krajem 7. ili početkom 8. vijeka tek prvi puta
donose Slaveni na naše podneblje. Tako da je suho voće, meso i mlijeko bilo glavni
izvor vitamina i minerala za Bosanske gorštake. A sama riječ HOŠAF - je turskog
porijekla, a pravi se od suhe mive - voća. A austrijanci ga iz HOŠAF prekrstiše u
Kompot. Tako da Evropa (Austrija) ama baš ništa nije tu novo izmislila ni donijela
u Bosnu. Nego su hamame, ćenife, bašče sa voćem, travnate meraje, i ostalo,
prepisali od nas, pa tehnikom kasnije još usavršili. Jedino što je Evropa izmislila je
PARNA MAŠINA. Ali nejse. Druga očita podvala je da se rakija peče zimi od suhog
voća. To je teoretski moguće i sigurno jako ukusno jer ima šmek dima, kao i
škotski viski, ali samo sa suhim šljivama od prošle godine, koje se opet u ranu
jesen pokisele i peklu. Zašto? Pa zbog vrenja, jer da bi se postiglo vrenje kod voća
potrebna je mala vinsk mušica, bez koje to nikako ne ide. A male vinske mušice su
u pokretu samo ako je temperatura u zraku preko +18 stepeni celzijusovih. Znači
to je zimi nemoguće izvesti. Dalje, svim vjerama je isti i jedini Bog zabranio alkohol,
ali one vjere koje su vremenski starije su izblijedile, pa su po želji preuređivane od
strane svećenika, tako da je kod Isusovih slijedbenika - kršćana alkohol u obliku
vina nazvan krv Isusova, i navodno po njihovoj ili Đavolovoj teoriji - priči dozvoljen
kršćanima da ga konzumiraju. Što je notorna izmišljotina i vjerska zabluda. Ali šta
se taj austrijanac ima tu, ko fol snebivati na raju koju je primjetio kako loče na
livadi, (ali sigurno u ograničenom broju), kad su Papa i ostalo svećenstvo dozvolili
vino, tj. alkohol. Njemu je bilo čudno što se to javno i transparentno čini, i što Balkan
ima od čega da napravi rakiju, jer je bogat prirodnim blagodatima među kojima je i
voće. Dok je hladna i gladna Europa umirala od gladi i inkvizicije, sve do momenta
kad se dolazeći Španski brod iz Južne Amerike, pun krompira nije prevrnuo u blizini
Irske obale. Pa se od tada krompir raširio kontinentalnom Evropom i spasio ih od
gladi. Tako da malo ko objektivno piše a pogotovo krstaška inkvizicija. Šta sam
samo na njemačkom pročitao knjiga o Bosni, napisanih u ovom stilu: >>" Ja ili
mi smo naj, naj, u svemu a ti Bosanci su najgora ološ."
.
Nastavak teksta >>>>>napisanih u ovom stilu: >>" Ja ili mi smo naj, naj, u svemu
a ti Bosanci su najgora ološ." Umanji retorikom one koji su bolji od tebe, da bi sebe
u očima neznalica uveličao! Imam jedan tekst - putopis kroz Bosnu jednog Franciza
u Osmanlijskom vremenu. Koji opisuje totalno drugačije Bosnu. Bez lopova, lažova i
prevaranata, bludnika, itd. pa je onda poredi sa tadašnjom mračnom Francuskom, i
kaže za Bosnu: "ovo je raj na zemlji." Ali je taj francuz samo jedan pored njih 50 koji
su pisali iz Evrope. A i sam Ivo Andrić ko fol nobelovac, je sva svoja dijela o Bosni
napisao kradući i prevodeći te nebuloze i neistine od strane križarskih inkvizitorskih
evropljana dok je bio ambasador u Austriji. Nesretni Ivo podlegao je evrpsko
kršćansko inkvizitorskoj mržnji i samo prepisao svu mržnju koja je već prije njega
bila na ovaj način sročena u evropskim knjigama, knjižicama i putopisima o
osmanlijskoj i srednjovjekovnoj Bosnu. Nadam se da ovo neće biti izbrisano. Pa u
demokratiji smo, nikoga ne vrijeđam samo iznosim svoj stav i mišljenje. LP
Objavljeno: 2016-12-28 21:05:58
SLOBODNA BOSNA
Moj Brando, problem sa tvojom logikom je da ignorira kljucne istorijske cinjenice. Da je
bilo tako kao sto ti pises 1873 godine kada je tekst nastao, Osmanlije bi jos uvijek bile
najjace carstvo pa se ne bi raspadali kao kula od karata tokom iducih 45 godina do
kraja Prvog Svjetskog Rata. A kako znamo da je opis is pisanja patera Franza Pfannera
i Matije Mazuranica iz 1840 godine (sto su nedavno objavljeni u Slobodnoj Bosni)
manje-vise tacni? Pa na osnovu njih bi se mogla tacno predvidjeti dogadjanja na ovim
prostorima 1878, 1914, 1941 i 1991 godine. Jedino je izuzetak period 1945-1990 godina,
ali taj napredak je stvorio komunizam kao svjetonazor a ne tri monoteisticke religije
koja Pfanner kritizira u svom pisanju. Ti pokusavas prikriti i banalizirati problem
interpretirajuci ga kao “mi protiv njih”, “krizari proti islama” konflikt, ali bilo kojem
objektivnom posmatracu je ocigledno da je Pfanner kritican prema sve tri konfesije,
tako da tvoja analiza nije tacna…
Objavljeno: 2016-12-30 13:38:38
SARAJLIJA BOSANAC
Kolja, zar je moguce da ne razumijete sta vam covjek govori? Franz Pfanner je bio vrlo
pametan vjernik koji je volio Bosnu. Takvi se vrlo rijetko nadju na ovome svijetu.
Prepoznao je strukturne greske unutar naseg drustva kao i pogresne principe koji ce nam
doci glave prije ili poslije. Nakon sto ga nismo poslusali i nismo se promijenili te nastavili
po starom, pokupio se i otisao u Afriku da ne bi gledao stradanja koja ce nas zadesiti.
Poslije njega je dosao Tito, vrlo pametan covjek koji se drzao kljucnih vjernickoh
principa i za razliku od Pfannera, bio sposoban da mobilizira vecinu od nas te je
promijenio i Bosnu i Jugoslaviju pa od nas napravio LJUDE. Poslije njegove smrti kler
sve tri boje nas je ponovo napravio neljudima i gurnuo u medjusobne ratove. Ako
mislite da ste sada rijesili svoje probleme time sto ste se podijelili pa mozete biti veliki
nacionalisti bez iole ikoga razlicitog medju vama koji vas moze upozoriti na nevjernicko
ponasanje i principe, grdno se varate. Mrznja prema vasim komsijama i susjedima
(literalno vasoj sopstvenoj braci), vasa pohlepa i sebicnost, nesposobnost da prepoznate
sopstvene greske I da se promijenite na bolje, spremnost da pokorno slusate
korumpiranu vlast za bijednu crkavicu, narcisoidnost koja se ogleda u buljenju u
Facebook i Tweeter, pretjerani mejkup, tetovaze i nausnice kao dokaz opsjednutosti
sopstvenim tijelom, nedostatak licne odgovornosti koja se ogleda u prekomjernom
zaduzivanju, te lijenost i zavisnost od jeftinih kineskih proizvoda ce vam se vratiti kao
bumerang te porazbijati i raskrvariti i tintare i nosese i ledja polomiti. Posto vas evo
vec cetiri godine upozoravam i savjetujem bez ikakva rezultata i pomaka, vrijeme je
dici ruke od vas i potraziti druge koji ce mozda takvu vrstu pomoci vise cijeniti… Ko
bjezi od vjere i istine takvim pomoci nema…
Objavljeno: 2016-12-31 14:40:27
Objavljeno: 2016-12-31 14:40:27