Post by Rusyn on Oct 5, 2021 16:25:54 GMT -5
KAKO SU KLALI ALBANSKI BALISTI: Za dva sata zakolju i bace u vatru 400 starica, žena i dece
Nacionalni front, na albanskom Balli Kombëtar, bila je fašistička organizacija koja se tokom Drugog svetskog rata borila za očuvanje musolinijevskih granica Velike Albanije iz 1941. godine, kao i protiv komunista. Među slovenskim življem sa prostora Kosmeta, Raške, zapadne Makedonije i istočne Crne Gore danas je sa pravom ozloglašena
Balisti, albanski fašisti, u selu Veliki kod Andrijevice 28. jula 1944. godine zaklali su ili bacili u vatru oko 400 starica, žena i dece.
Balisti — kako se kolokvijalno nazivaju pripadnici nekadašnje organizacije Nacionalnog fronta (alb. Balli Kombëtar) koja je tokom Drugog svetskog rata delovala na području današnje Albanije, zapadne Makedonije, južne i jugozapadne Srbije i istočne Crne Gore — bili su albanski nacionalisti koji su se na strani Osovinskih sila borili za Veliku Albaniju.
Treba, ipak, reći da su albanski komunisti i balisti 1943. bili postigli dogovor o zajedničkom delovanju (jer su i njihovi "crveni" hteli Veliku Albaniju) koji je propao zbog intervencije jugoslovenskih komunista, pre svega Tempa, kojem nije padalo na pamet da dopusti čak ni teoretsko otimanje jugoslovenskog zemljišta od strane svojih ideoloških istomišljenika.
Nakon toga, balisti su ušli u dil sa Nemcima koji su iz njihovih redova napravili marionetsku vladu Albanije, ali kažu ljudi da su na prostoru Kosova, Metohije, Raške i Makedonije bili mnogo gori i agresivniji nego u samoj Albaniji. Krajem 1944. i počekom 1945. godine čak su bili digli veliki ustanak na Kosmetu u kojem je učestovalo oko 20.000 balista, a koji je Jugoslovenska armija uspešno ugušila aktiviranjem pet divizija.
Zna se da su balisti klali, da su vršili genocid i etničko čišćenje nad Srbima i Makedoncima. kod Andrijevice u istočnoj Crnoj Gori. Odigralo se to 28. jula 1944. godine kada su balisti potpomognuti nemačkom 7. SS-divizijom "Princ Eugen" i albanskom 21. SS-divizijom "Skenderbeg" u selima Veliki i Gornja Ržanica izvršili stravičan pokolj našeg življa.
Tom su prilikom za svega dva časa ubili, zaklali ili bacili u vatru oko 400 starica, žena i dece. Nekima su balisti danas heroji. Neka je na čast i njima, i onima koji su bacali starice u vatru.
Saradnja Albanaca s okupatorom u Drugom svetskom ratu
Albanci s Kosova i Metohije masovno su se uključivali u sve okupatorske vojne i policijske jedinice i verno služili nemačke i italijanske okupatore, ne samo na Kosovu i Metohiji, već i u Albaniji, Crnoj Gori, Makedoniji i drugim krajevima gde su vladali okupatori. Narod u Albaniji je po zlu pamtio Albance sa Kosova i Metohije, koji su kao okupatorski vojnici (21. SS brdska divizija Skenderbeg (1. albanska)) i balisti gušili ustanak protiv okupatora.
Od druge polovine 1943. godine, južno od Kruševca i Aleksinca, ni u jednom mestu u Srbiji nije se smela progovoriti na ulici neka ružna reč o Nemcima, ili nešto dobaciti u prolazu pored njih kao do tada. Razlog je bio u tome, da su se u nemačkim SS uniformama kretali srpskim ulicama i Albanci iz Kosmeta, starosti između 25 i 30 godina. Albanci su govorili srpski i bili nemilosrdni neprijatelji Srba. Na ulicama se nikad nije znalo da li je esesovac Nemac ili Albanac. Pored njih u civilu su se kretali i Albanci špijuni, koji su bili u službi Nemaca. Za celo vreme Drugog svetskog rata kretali su se Albanci u uniformi i civilu. Na Kosovu i Metohiji Albanci su uzeli masovno učešće u službi okupatoru, kao špijuni ili pripadnici vojnih formacija, balisti, žandarmerija ili policija.
Jedan deo esesovaca i špijuna je odstupio s Nemcima a mnogi od njih su ostali posle odstupanja i postali partizani. Sve im je oprošteno s obrazloženjem da su zaostali, neobrazovani i da su bili ugnjetavani u truloj Jugoslaviji. Albanci koji su bili u partizanima su često vršili zločine nad istim partizanima. Za vreme okršaja sa balistima, 23. decembra na takav način je ubijen Petar Slijepčević, komandant 4. čete 3. bataljona 5. Kosovsko-metohijske brigade, kog je ubio njegov borac Albanac. Na saslušanju je potvrđeno da je bio fašistički špijun.
Mnogo od ovih nemačkih sluga su se našli u albanskim partizanima, koje nisu htele da idu na Sremski front, već su se odmetnule i sručile u Drenicu, posle mnogo zločina izvršenih za kratko vreme nad Srbima od Podujeva do Drenice.
Bali Kombetar (alb. Balli Kombëtar — Narodni front) je bila albanska nacionalistička antikomunistička paravojna i politička organizacija osnovana 1942. godine.[1] Ova organizacija mobilisala je svoje članove na teritoriji Albanije, Crne Gore, Srbije, Severne Makedonije i Grčke. Njeni članovi su se nazivali balisti.
Politički program ove organizacije sastojao se u zauzimanju teritorija na Balkanskom poluostrvu i stvaranje Velike Albanije od teritorija Srbije, Crne Gore, Makedonije i Grčke. Iako su deklarativno ove snage bile antifašističke tesno su sarađivale sa Silama Osovine u toku okupacije Jugoslavije i to posebno u akcijama na Kosovu i Metohiji, Makedoniji i Grčkoj.
Kada je objavljena kapitulacija Italije 8. septembra 1943. godine, Bali Kombetar je napravio sporazum sa Nemcima i objavio da je Albanija objedinjena i nezavisna, opravdavajući da je nemačko privremeno prisustvo potrebno zbog borbe protiv angloameričko-sovjetske koalicije. Ovim sporazumom balisti su se stavili u službu nemačkih okupacionih snaga i prihvatili njihove oficire kao nadređene ili kao instruktore.
U novembru 1944. na Kosovo su ušli jugoslovenski partizani, a samo desetak dana kasnije izbija pobuna Albanaca zbog „okupacije“ Kosova
U Drugom svetskom ratu jedan manji deo Kosova, jugoistočno od Gnjilana, uzeli su za sebe Bugari; sever Kosova Nemci su pripojili Srbiji, a najveći deo Italijani su priključili Albaniji, koju su takođe okupirali. Italijani formiraju jedinice balista, albanskih kvislinga, koje vrše krvavi progon Srba, naročito kolonista koje je kralj Aleksandar naselio između dva rata. Mnogi od njih su ubijeni, imovina im je opljačkana, a kuće spaljene.Pripajanje AlbanijiNa početku rata Albanci nisu išli u partizane, pa su kosovski partizanski odredi uglavnom bili sastavljeni od Srba i Crnogoraca. Prvi albanski partizanski odredi formirani su krajem 1942. A u januara 1944. održana je Bujanska konferencija, na kojoj je Narodnooslobodilački odbor Kosova - organ partizanske vlasti! - doneo odluku o priključenju Kosova NR Albaniji. Do ovoga, međutim, nije došlo jer su se Srbi i Crnogorci u komunističkom rukovodstvu Jugoslavije oštro usprotivili, pa su nakon povlačenja Nemaca, u novembru 1944, na Kosovo ušli jugoslovenski partizani. Samo desetak dana kasnije izbija masovna pobuna onih Albanaca koji su to doživeli kao ponovnu „okupaciju“ Kosova.Dve sedmice posle oslobođenja Uroševca od Nemaca balisti su 2. decembra 1944. napali ovaj grad. Partizani su ih oterali posle nekoliko sati, ali samo u toj borbi poginulo je 56 i ranjeno oko 100 boraca NOVJ. Na meti su se našli i drugi gradovi, pa je tako 22. i 23. decembra bilo napadnuto Gnjilane...
21. SS brdska divizija „Skenderbeg"
21. SS brdska divizija „Skenderbeg” (1. albanska) (njem. 21. Waffen-SS Gebirgsdivision der SS „Skanderbeg“ (albanische Nr.1)) bila je njemačka brdska pješadijska divizija Vafen-SS, oružanog krila Nacističke partije.
Jezgro divizije je obrazovano oko albanskih bataljona koji su nakratko vodili borbu u istočnoj Bosni protiv jugoslovenskih partizana u sastavu 13. SS brdske divizije „Handžar” (1. hrvatska). Sačinjena uglavnom od Albanaca sa pretežno njemačkim (rajhsdočjeri i folksdojčeri) oficirima i podoficirima, naziv je dobila po albanskom nacionalnom heroju Đurđu Kastriotu Skenderbegu, koji je predvodio otpor albanskih plemena osmanskim osvajačima i islamizaciji.
Skenderbeg nikada nije dostigao brojnost divizije, imajući u najvećem broju 6.000—6.500 vojnika što je snaga brigade. U maju 1944. godine, pripadnici divizije su uhpasili 281 Jevreja u Prištini i predali ih Nijemcima, koji su ih transportovali u koncentracioni logor Bergen-Belzen, gdje su mnogi ubijeni. Sama divizija je bila poznatija po ovoj akciji i po ubijanju, silovanju i pljačkanju u pretežno srpskim oblastima, nego po učešću u borbenim dejstvima za njemačke ratne ciljeve. Jedina značajna vojna akcija desila se tokom njemačke antipartizanske ofanzive u okupiranoj Crnoj Gori u junu i julu 1944. godine. Nakon tih dejstava divizije, njeni pripadnici su raspoređeni kao stražari u rudnicima hroma na Kosovu, koja su ubrzo zauzeli partizani, što je dovelo do velikog dezerterstva. Ojačana pripadnicima Krigsmarina (njemačka mornarica) i sa manje od 500 Albanaca u svojim redovima, Skenderbeg se raspušta 1. novembra 1944. godine. Preostali pripadnici uključunjeni su u sastav 7. SS dobrovoljačke brdske divizije „Princ Eugen”. Nakon rata, divizioni komandant SS-brigadefirer i general-major Vafen-SS August Šmithuber osuđen je 1947. u Beogradu na smrt za počinjene ratne zločine i zatim pogubljen.
U februaru 1944. godine, Hitler je odobrio osnivanje albanske Vafen-SS divizije koja bi djelovala samo na prostoru Kosova i svrha divizije bila je samo zaštita Albanaca, ali je ostala pod njemačkom kontrolom. Bila je jedna od tri muslimanske Vafen-SS divizije na prostoru Balkana, dok su ostale dve bile 13. SS brdska divizija „Handžar” (1. hrvatska) i 23. SS brdska divizija „Kama” (2. hrvatska). Himlerov cilj bio je da proširi regrutovanje Vafen-SS na Balkanu i osnivanje po dva korpusa sa po dvije divizije, sa jednim korpusom koji će djelovati na prostoru Bosne i Hercegovine u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, dok bi drugi djelovao na prostoru Albanije. Ti korpusi bi trebalo da budu spojeni sa 7. SS dobrovoljačkom brdskom divizijom „Princ Eugen” i zajedno bi činili balkansku Vafen-SS brdsku armiju od pet divizija.
„Imate dva sata radite im šta hoćete…“
U velikom pokolju ubijene su dve trećine nejači u selu. Rasporeno je pet trudnica. Dečaku Matu Simonoviću odsekli su obe noge i okačili ga na šljivu – pričali su meštani ranije.
Dečaku Tomu Vučetiću zločinci su odrali kožu i umro je u najgorim mukama. U kući Tomice Gojkovića ubili su 15 članova, u kući Dušana Simonovića sedmoro članova porodice… Zločin su prema dostupnim podacima počinili pripadnici 21. SS “Skenderbeg divizije”, 7. SS “Princ Eugen” divizije i jedinice sastavljene od lokalnih muslimana koje su bile pod komandom nacističke Njemačke.
Nacionalni front, na albanskom Balli Kombëtar, bila je fašistička organizacija koja se tokom Drugog svetskog rata borila za očuvanje musolinijevskih granica Velike Albanije iz 1941. godine, kao i protiv komunista. Među slovenskim življem sa prostora Kosmeta, Raške, zapadne Makedonije i istočne Crne Gore danas je sa pravom ozloglašena
Balisti, albanski fašisti, u selu Veliki kod Andrijevice 28. jula 1944. godine zaklali su ili bacili u vatru oko 400 starica, žena i dece.
Balisti — kako se kolokvijalno nazivaju pripadnici nekadašnje organizacije Nacionalnog fronta (alb. Balli Kombëtar) koja je tokom Drugog svetskog rata delovala na području današnje Albanije, zapadne Makedonije, južne i jugozapadne Srbije i istočne Crne Gore — bili su albanski nacionalisti koji su se na strani Osovinskih sila borili za Veliku Albaniju.
Treba, ipak, reći da su albanski komunisti i balisti 1943. bili postigli dogovor o zajedničkom delovanju (jer su i njihovi "crveni" hteli Veliku Albaniju) koji je propao zbog intervencije jugoslovenskih komunista, pre svega Tempa, kojem nije padalo na pamet da dopusti čak ni teoretsko otimanje jugoslovenskog zemljišta od strane svojih ideoloških istomišljenika.
Nakon toga, balisti su ušli u dil sa Nemcima koji su iz njihovih redova napravili marionetsku vladu Albanije, ali kažu ljudi da su na prostoru Kosova, Metohije, Raške i Makedonije bili mnogo gori i agresivniji nego u samoj Albaniji. Krajem 1944. i počekom 1945. godine čak su bili digli veliki ustanak na Kosmetu u kojem je učestovalo oko 20.000 balista, a koji je Jugoslovenska armija uspešno ugušila aktiviranjem pet divizija.
Zna se da su balisti klali, da su vršili genocid i etničko čišćenje nad Srbima i Makedoncima. kod Andrijevice u istočnoj Crnoj Gori. Odigralo se to 28. jula 1944. godine kada su balisti potpomognuti nemačkom 7. SS-divizijom "Princ Eugen" i albanskom 21. SS-divizijom "Skenderbeg" u selima Veliki i Gornja Ržanica izvršili stravičan pokolj našeg življa.
Tom su prilikom za svega dva časa ubili, zaklali ili bacili u vatru oko 400 starica, žena i dece. Nekima su balisti danas heroji. Neka je na čast i njima, i onima koji su bacali starice u vatru.
Saradnja Albanaca s okupatorom u Drugom svetskom ratu
Albanci s Kosova i Metohije masovno su se uključivali u sve okupatorske vojne i policijske jedinice i verno služili nemačke i italijanske okupatore, ne samo na Kosovu i Metohiji, već i u Albaniji, Crnoj Gori, Makedoniji i drugim krajevima gde su vladali okupatori. Narod u Albaniji je po zlu pamtio Albance sa Kosova i Metohije, koji su kao okupatorski vojnici (21. SS brdska divizija Skenderbeg (1. albanska)) i balisti gušili ustanak protiv okupatora.
Od druge polovine 1943. godine, južno od Kruševca i Aleksinca, ni u jednom mestu u Srbiji nije se smela progovoriti na ulici neka ružna reč o Nemcima, ili nešto dobaciti u prolazu pored njih kao do tada. Razlog je bio u tome, da su se u nemačkim SS uniformama kretali srpskim ulicama i Albanci iz Kosmeta, starosti između 25 i 30 godina. Albanci su govorili srpski i bili nemilosrdni neprijatelji Srba. Na ulicama se nikad nije znalo da li je esesovac Nemac ili Albanac. Pored njih u civilu su se kretali i Albanci špijuni, koji su bili u službi Nemaca. Za celo vreme Drugog svetskog rata kretali su se Albanci u uniformi i civilu. Na Kosovu i Metohiji Albanci su uzeli masovno učešće u službi okupatoru, kao špijuni ili pripadnici vojnih formacija, balisti, žandarmerija ili policija.
Jedan deo esesovaca i špijuna je odstupio s Nemcima a mnogi od njih su ostali posle odstupanja i postali partizani. Sve im je oprošteno s obrazloženjem da su zaostali, neobrazovani i da su bili ugnjetavani u truloj Jugoslaviji. Albanci koji su bili u partizanima su često vršili zločine nad istim partizanima. Za vreme okršaja sa balistima, 23. decembra na takav način je ubijen Petar Slijepčević, komandant 4. čete 3. bataljona 5. Kosovsko-metohijske brigade, kog je ubio njegov borac Albanac. Na saslušanju je potvrđeno da je bio fašistički špijun.
Mnogo od ovih nemačkih sluga su se našli u albanskim partizanima, koje nisu htele da idu na Sremski front, već su se odmetnule i sručile u Drenicu, posle mnogo zločina izvršenih za kratko vreme nad Srbima od Podujeva do Drenice.
Bali Kombetar (alb. Balli Kombëtar — Narodni front) je bila albanska nacionalistička antikomunistička paravojna i politička organizacija osnovana 1942. godine.[1] Ova organizacija mobilisala je svoje članove na teritoriji Albanije, Crne Gore, Srbije, Severne Makedonije i Grčke. Njeni članovi su se nazivali balisti.
Politički program ove organizacije sastojao se u zauzimanju teritorija na Balkanskom poluostrvu i stvaranje Velike Albanije od teritorija Srbije, Crne Gore, Makedonije i Grčke. Iako su deklarativno ove snage bile antifašističke tesno su sarađivale sa Silama Osovine u toku okupacije Jugoslavije i to posebno u akcijama na Kosovu i Metohiji, Makedoniji i Grčkoj.
Kada je objavljena kapitulacija Italije 8. septembra 1943. godine, Bali Kombetar je napravio sporazum sa Nemcima i objavio da je Albanija objedinjena i nezavisna, opravdavajući da je nemačko privremeno prisustvo potrebno zbog borbe protiv angloameričko-sovjetske koalicije. Ovim sporazumom balisti su se stavili u službu nemačkih okupacionih snaga i prihvatili njihove oficire kao nadređene ili kao instruktore.
U novembru 1944. na Kosovo su ušli jugoslovenski partizani, a samo desetak dana kasnije izbija pobuna Albanaca zbog „okupacije“ Kosova
U Drugom svetskom ratu jedan manji deo Kosova, jugoistočno od Gnjilana, uzeli su za sebe Bugari; sever Kosova Nemci su pripojili Srbiji, a najveći deo Italijani su priključili Albaniji, koju su takođe okupirali. Italijani formiraju jedinice balista, albanskih kvislinga, koje vrše krvavi progon Srba, naročito kolonista koje je kralj Aleksandar naselio između dva rata. Mnogi od njih su ubijeni, imovina im je opljačkana, a kuće spaljene.Pripajanje AlbanijiNa početku rata Albanci nisu išli u partizane, pa su kosovski partizanski odredi uglavnom bili sastavljeni od Srba i Crnogoraca. Prvi albanski partizanski odredi formirani su krajem 1942. A u januara 1944. održana je Bujanska konferencija, na kojoj je Narodnooslobodilački odbor Kosova - organ partizanske vlasti! - doneo odluku o priključenju Kosova NR Albaniji. Do ovoga, međutim, nije došlo jer su se Srbi i Crnogorci u komunističkom rukovodstvu Jugoslavije oštro usprotivili, pa su nakon povlačenja Nemaca, u novembru 1944, na Kosovo ušli jugoslovenski partizani. Samo desetak dana kasnije izbija masovna pobuna onih Albanaca koji su to doživeli kao ponovnu „okupaciju“ Kosova.Dve sedmice posle oslobođenja Uroševca od Nemaca balisti su 2. decembra 1944. napali ovaj grad. Partizani su ih oterali posle nekoliko sati, ali samo u toj borbi poginulo je 56 i ranjeno oko 100 boraca NOVJ. Na meti su se našli i drugi gradovi, pa je tako 22. i 23. decembra bilo napadnuto Gnjilane...
21. SS brdska divizija „Skenderbeg"
21. SS brdska divizija „Skenderbeg” (1. albanska) (njem. 21. Waffen-SS Gebirgsdivision der SS „Skanderbeg“ (albanische Nr.1)) bila je njemačka brdska pješadijska divizija Vafen-SS, oružanog krila Nacističke partije.
Jezgro divizije je obrazovano oko albanskih bataljona koji su nakratko vodili borbu u istočnoj Bosni protiv jugoslovenskih partizana u sastavu 13. SS brdske divizije „Handžar” (1. hrvatska). Sačinjena uglavnom od Albanaca sa pretežno njemačkim (rajhsdočjeri i folksdojčeri) oficirima i podoficirima, naziv je dobila po albanskom nacionalnom heroju Đurđu Kastriotu Skenderbegu, koji je predvodio otpor albanskih plemena osmanskim osvajačima i islamizaciji.
Skenderbeg nikada nije dostigao brojnost divizije, imajući u najvećem broju 6.000—6.500 vojnika što je snaga brigade. U maju 1944. godine, pripadnici divizije su uhpasili 281 Jevreja u Prištini i predali ih Nijemcima, koji su ih transportovali u koncentracioni logor Bergen-Belzen, gdje su mnogi ubijeni. Sama divizija je bila poznatija po ovoj akciji i po ubijanju, silovanju i pljačkanju u pretežno srpskim oblastima, nego po učešću u borbenim dejstvima za njemačke ratne ciljeve. Jedina značajna vojna akcija desila se tokom njemačke antipartizanske ofanzive u okupiranoj Crnoj Gori u junu i julu 1944. godine. Nakon tih dejstava divizije, njeni pripadnici su raspoređeni kao stražari u rudnicima hroma na Kosovu, koja su ubrzo zauzeli partizani, što je dovelo do velikog dezerterstva. Ojačana pripadnicima Krigsmarina (njemačka mornarica) i sa manje od 500 Albanaca u svojim redovima, Skenderbeg se raspušta 1. novembra 1944. godine. Preostali pripadnici uključunjeni su u sastav 7. SS dobrovoljačke brdske divizije „Princ Eugen”. Nakon rata, divizioni komandant SS-brigadefirer i general-major Vafen-SS August Šmithuber osuđen je 1947. u Beogradu na smrt za počinjene ratne zločine i zatim pogubljen.
U februaru 1944. godine, Hitler je odobrio osnivanje albanske Vafen-SS divizije koja bi djelovala samo na prostoru Kosova i svrha divizije bila je samo zaštita Albanaca, ali je ostala pod njemačkom kontrolom. Bila je jedna od tri muslimanske Vafen-SS divizije na prostoru Balkana, dok su ostale dve bile 13. SS brdska divizija „Handžar” (1. hrvatska) i 23. SS brdska divizija „Kama” (2. hrvatska). Himlerov cilj bio je da proširi regrutovanje Vafen-SS na Balkanu i osnivanje po dva korpusa sa po dvije divizije, sa jednim korpusom koji će djelovati na prostoru Bosne i Hercegovine u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, dok bi drugi djelovao na prostoru Albanije. Ti korpusi bi trebalo da budu spojeni sa 7. SS dobrovoljačkom brdskom divizijom „Princ Eugen” i zajedno bi činili balkansku Vafen-SS brdsku armiju od pet divizija.
„Imate dva sata radite im šta hoćete…“
U velikom pokolju ubijene su dve trećine nejači u selu. Rasporeno je pet trudnica. Dečaku Matu Simonoviću odsekli su obe noge i okačili ga na šljivu – pričali su meštani ranije.
Dečaku Tomu Vučetiću zločinci su odrali kožu i umro je u najgorim mukama. U kući Tomice Gojkovića ubili su 15 članova, u kući Dušana Simonovića sedmoro članova porodice… Zločin su prema dostupnim podacima počinili pripadnici 21. SS “Skenderbeg divizije”, 7. SS “Princ Eugen” divizije i jedinice sastavljene od lokalnih muslimana koje su bile pod komandom nacističke Njemačke.