Post by Demonel on Nov 4, 2007 6:20:04 GMT -5
ZAGREB, DEN HAAG - Haaško tužiteljstvo traži da se na suðenju šestorici èelnika Herceg Bosne prihvati 87 transkripata iz Ureda predsjednika Franje Tuðmana, kojima namjeravaju dokazivati da je državni vrh devedesetih predvodio zloèinaèki pothvat s ciljem stvaranja Velike Hrvatske na štetu BiH, piše Jutarnji list.
Od toga je 28 transkripata veæ prihvaæeno u procesu Tuti i Šteli. Svih 87 transkripata “osigurala je Hrvatska”, navodi se u podnesku.
- Na jednom mjestu piše da su dokumente dobili iz službenog izvora, Ureda predsjednika RH, a na drugom mjestu da je izvor bila Vlada RH. Odvjetnici su veæ najavili žalbe. - Postavit æemo pitanje ima li Tužiteljstvo uopæe pravo koristiti ove transkripte kao dokaz na sudu - kaže Vesna Alaburiæ, odvjetnica Milivoja Petkoviæa. Želimo utvrditi ima li tužitelj pravo transkripte koristiti kao dokaz, ili samo kao ispomoæ u istrazi. Raspolažemo zasad neprovjerenim informacijama da ih tužitelj ne može koristiti kao dokaz bez posebnog dopuštenja Vlade - rekla je V. Alaburiæ.
Jutarnji list je dobio potvrdu da je bivši potpredsjednik Vlade Goran Graniæ s Del Ponte potpisao dokument kojim se Tužiteljstvo obavezalo da æe trankripte koristiti samo u istragama, a ako ih želi koristiti i kao dokaz, morat æe od Vlade ponovno tražiti posebno odbrenje za to. Donosimo transkripte nekih od razgovora
1. Veza optužene šestorke i Hrvatske
• Sastanak 4. ožujka 1994., Jadranko Prliæ na sastanku s Tuðmanom govori o podjeli Bosne izmeðu Srba i Hrvata
PRLIÆ: Mislim da æe “velika Srbija” dijelom postojati, da æe dijelu Srba s manjim teritorijem biti dopušteno da se pripoje Srbiji. U tom smislu mi trebamo imati razumnu politiku i kretati se prema njistoènijoj moguæoj rijeci kad se budu definirale granice
• Sastanak 22. listopada 1993.
TUÐMAN: Interesiraju me rezultati. To znaèi da Gornji Vakuf i Bugojno moraju ostati pod našom kontrolom.
BOBETKO: Ne bih bio tako radikalan, Predsjednièe, ali iz iskustva rekao bih da dopuna ljudstvom nije najbolja. Tamo bi trebalo biti mnogo vojnika...
TUÐMAN: Hajdemo biti precizni. Tamo imamo generala Praljka, generala Petkoviæa, generala Matiæa, Tolu...
TUÐMAN: I, ono što ste radili - napalm bombe - neke eksplozije moraju biti korištene da uplašite Jugoslavensku armiju i kasnije neke Muslimane.
2. Hrvatska vojska u BiH
• Sastanak Tuðmana s Praljkom, generalom Luciæem, Tusom i ostalima, 1. 8. 1992.
VRBANAC: I oni ovdje stjeèu uvjete za život i ne žele iæi na tu stranu, i to ne motivira naše ljude. Zašto bi on išao u Bosnu? (Objašnjenje) da se borimo za hrvatsku stvar, da to tako kažem, više ne može motivirati naše ljude, to je problem. Želio sam vas informirati tako da znate kakva je situacija.
TUS: Osim naše Treæe brigade tamo dolje i dijelova jedinica, kao 153. zagrebaèka i nekih slavonskih bataljuna, 108., 106., ali to je samo djelomièno. Nekih 813 dobrovoljaca su odgovorili na poziv iz cijele Hrvatske.
• Sastanak 22. listopada 1993.
- TUÐMAN: Prije nekoliko mjeseci sam vam govorio o situaciji i dao zadatke ministru obrane Šušku i generalu Bobetku o našoj pomoæi i angažmanu u Herceg Bosni. Rekao sam da æe tu buduæe granice hrvatske države biti postavljene. Tada sam istakao kako je jako bitno da se obrane pozicije i teritorij koji drži HVO. To je Novi Travnik, Vitez, Busovaèa, Mostarska linija i problem Gornjeg Vakufa i Bugojna treba biti riješen što je prije moguæe.
3. Dijeljenje Bosne i Hercegovine
• Sastanak Franje Tuðmana s Nikicom Valentiæem, Franjom Greguriæem, Žarkom Domljanom, Pericom Jurkoviæem, Slavkom Degoricijom, J. Radiæem, M. Vedrišem, B. Mikšom
TUÐMAN: Dakle, duboko u sebi sam znao da æe biti - nisam znao da æe biti tako krvavo - ali da æe morati doæi do rješenja srpskog pitanja. Ali, isto tako, da se istodobno treba baviti sigurnošæu Hrvatske, hrvatskog teritorija, u svjetlu tog neodrživog oblika pereca, ove države u obliku pereca koju imamo, ove naše granice se jedva mogu oèuvati i u najidealnijim, mirnodopskim uvjetima, a kamoli ako su odnosi neriješeni.
• Sastanak 4. prosinca 1993. - sudionici: Tuðman, Bobetko, Èervenko, Krpina, Juras...
TUÐMAN: Ovdje se odreðuju granice buduæe hrvatske države. One æe vjerojatno biti veæe nego što je ijedan hrvatski vladar ili kralj imao pod svojom kontrolom u povijesti.
TUÐMAN: Stoga se ne moramo bojati èinjenice da æe se Republika Srpska pripojiti Srbiji jer æe se Hrvatska Republika (op. a., govori se o Hrvatskoj Republici Herceg Bosni) pripojiti Hrvatskoj. Hrvatska æe biti snažnija i moænija.
• Sastanak 4. ožujka 1994., na kojem se govori da je Tuðman bio pod velikim pritiskom da prihvati Washingtonski sporazum
TUÐMAN: Drugim rijeèima, unutar Hrvatske imat æemo, neæu reæi dvije Hrvatske, ali barem pola Bosne. I onda æe ti lajavci i oni koji ne shvaæaju da sam ja bio taj koji je zagovarao podjelu Bosne moæi sami doæi do zakljuèka da Zapad ne samo provodi nego nas èak prisiljava da prihvatimo podjelu Bosne. Samo što nam, zbog svojih razloga, nameæu savez s Muslimanima, što u ovom trenutku, meðu nama, ne bi bilo lako prihvaæeno, imajuæi na umu rat koji se dogodio izmeðu Muslimana i Hrvata.
• Tuðman na više sastanaka istièe kako je njegova zasluga da su Hrvati izašli na referendum za nezavisnost BiH, no razlozi zbog koji je to uèinio su dvojaki. Pred Alijom Izetbegoviæem Tuðman 21. srpnja 1992. govori:
TUÐMAN: U situaciji kad postoji namjera da se cijela Bosna pripoji Velikoj Srbiji ili Jugoslaviji oni (Hrvati u Bosni, op. a.) su tražili da se hrvatska podruèja, naseljena samo hrvatskim i katolièkim narodom, pripoje Hrvatskoj, kako bi sprijeèili da se cijela BiH pripoji Jugoslaviji ili srpskim podruèjima. Mi, hrvatsko vodstvo, i ja osobno, rekli smo im: ne radite to. Imate pravo da se sami organizirate - jer znali smo što to znaèi - da se sami organizirate za obranu, ali trebate tražiti rješenje unutar BiH.
Meðutim, pred svojim suradnicima 4. prosinca 1993. Tuðman govori drukèije:
TUÐMAN: Gospodo, iako sam znao kakav problem Muslimani predstavljaju, uèinio sam sve da sprijeèim konflikt. Pripremio sam Hrvate u BiH da sudjeluju u referendumu za nezavisnu Bosnu, ne zato što sam mislio da može preživjeti, jer Bosna je za mene Jugoslavija u malom, možda èak i gore od toga.
• 5. kolovoza 1993. godine na sastanku sa Šuškom, Mikšom, Šariniæem, Degoricijom i Miroslavom Tuðmanom
TUÐMAN: Izetbegoviæ stvarno ne želi nikakav model mira, on želi rat ali naravno to ne želi reæi javno i pronalazi razne izgovore za to. Upravo sada je njegov posljednji izgovor da Srbi i Mladiæ napadaju Bjelašnicu. No ispada da je CIA uspjela organizirati stalni nadzor nad Izetbegoviæevim i Mladiæevim kontaktima. Mladiæ je dao soèan komentar - jebite se svi!
• 21. listopada 1993., sastanak s Fikretom Abdiæem
TUÐMAN: Vidite da cijeli Zapad i osobito Njemaèka, èak i SAD, svi su zainteresirani za moguæu operaciju koja bi bila postignuta izmeðu Bošnjaèko-Muslimanske Republike i Hrvatske zbog geopolitièkih i stateških razloga. No u sluèaju da se ta zajednica raspradne, i to treba javno reæi, zapadna provincija automatski pripada Hrvatskoj. Razumijete, zbog strateških razloga, tu je nit razmišljanja što æe biti ako Srbima bude dopušteno da odu, da li Hrvati i Muslimani ostaju u zajednici? Istakao sam im da to neæe biti prihvatljivo za Hrvate u Bosni i Hercegovini zbog konflikta i izbit æe rat jer æe se osjeæati uplašeni pred dominacijom, a postoji dominacija Muslimana i politike.
ABDIÆ: Tijekom prve faze, najznaèajnija stvar bi bila da mi priznamo HR HB i jednako tako, da HR HB prizna nas. Isto bi trebalo biti napravljeno s Republikom Srpskom kako bi mir bio uspostavljen u podruèju na kojem su ostala otvorena pitanja koja nisu riješena.
TUÐMAN: Potpiši tajni sporazum ovdje koji bi znaèio da u sluèaju raspada pokrajina zapadne Bosne æe biti ukljuèena u Hrvatsku kao pokrajina i u tom smislu to æe biti obaveza i Hrvatskoj i tvojoj politici. To je važno da doprinesemo našim prijateljima iz Njemaèke i SAD-a jer mi uistinu nemamo druge dobre prijatelje.
• 22. listopada 1993., sastanak s Bobetkom i Šuškom.
TUÐMAN: ... Reæi æu vam nešto što ne smijete dalje širiti. Sa Izetbegoviæem imamo dogovor o prijateljstvu koje treba biti kreirano izmeðu Muslimanske Republike i Hrvatske... Ali, isto tako, imamo sporazum sa Abdiæem da ako doðe do raspada odnosno kada doðe do raspada da Zapadna Bosna bude integralni dio Hrvatske.
4. Odnos prema Muslimanima
TUÐMAN: Oni pjevaju, možete li to vjerovati: ‘od Istanbula do Trsta neæe biti krsta’. I stoga obièni ljudi tamo, obièni Hrvati, jednostavno se lakše slažu sa Srbima nego s Muslimanima. To je tragièno, bez obzira na èinjenicu da su Srbi bili naši glavni protivnici u Bosni od poèetka.
TUÐMAN: ... Kao što je današnja debata pokazala, postojale su neke sumnje u vezi hrvatske politike prema Bosni i Hercegovini i nije to èudo, jer to je složen problem, meðu ostalim i zato jer nam je Starèeviæ u svom tom hrvatskom duhu ostavio nešto što smo platili, da su muslimani najbolji Hrvati, cvijet hrvatskog naroda. Taj je cvijet i Paveliæ ostavio takoðer, i tako dalje, razumijete, ali meni je bilo jasno, gledajuæi nacionalne probleme, ne samo na našem podruèju, nego i u svijetu, bilo mi je jasno gospodo da je to etnièko èišæenje i etnièka homogenizacija bila užas, ali od biblijskih vremena, ako èitate Bibliju, od biblijskih vremena do danas bilo je takvih stvari... To zlo koje se dogaða ima nešto dobro u sebi jer stvara uvjete za dugotrajniju normalizaciju.
5. Dogovori sa Srbima
• 4. prosinca 1993., Tuðman o Muslimanima i Srbima
TUÐMAN: To je paklena stvar, taj bosanski lonac. Danas Srbi i Muslimani suraðuju. Srbi prodaju Muslimanima metke, granate i posuðuju im tenkove za novac. (Orlanda Obad, Tomislav Krasnec, Boris Vlašiæ)
3.11.2007.
Pincom.info/Jutarnji.hr
Od toga je 28 transkripata veæ prihvaæeno u procesu Tuti i Šteli. Svih 87 transkripata “osigurala je Hrvatska”, navodi se u podnesku.
- Na jednom mjestu piše da su dokumente dobili iz službenog izvora, Ureda predsjednika RH, a na drugom mjestu da je izvor bila Vlada RH. Odvjetnici su veæ najavili žalbe. - Postavit æemo pitanje ima li Tužiteljstvo uopæe pravo koristiti ove transkripte kao dokaz na sudu - kaže Vesna Alaburiæ, odvjetnica Milivoja Petkoviæa. Želimo utvrditi ima li tužitelj pravo transkripte koristiti kao dokaz, ili samo kao ispomoæ u istrazi. Raspolažemo zasad neprovjerenim informacijama da ih tužitelj ne može koristiti kao dokaz bez posebnog dopuštenja Vlade - rekla je V. Alaburiæ.
Jutarnji list je dobio potvrdu da je bivši potpredsjednik Vlade Goran Graniæ s Del Ponte potpisao dokument kojim se Tužiteljstvo obavezalo da æe trankripte koristiti samo u istragama, a ako ih želi koristiti i kao dokaz, morat æe od Vlade ponovno tražiti posebno odbrenje za to. Donosimo transkripte nekih od razgovora
1. Veza optužene šestorke i Hrvatske
• Sastanak 4. ožujka 1994., Jadranko Prliæ na sastanku s Tuðmanom govori o podjeli Bosne izmeðu Srba i Hrvata
PRLIÆ: Mislim da æe “velika Srbija” dijelom postojati, da æe dijelu Srba s manjim teritorijem biti dopušteno da se pripoje Srbiji. U tom smislu mi trebamo imati razumnu politiku i kretati se prema njistoènijoj moguæoj rijeci kad se budu definirale granice
• Sastanak 22. listopada 1993.
TUÐMAN: Interesiraju me rezultati. To znaèi da Gornji Vakuf i Bugojno moraju ostati pod našom kontrolom.
BOBETKO: Ne bih bio tako radikalan, Predsjednièe, ali iz iskustva rekao bih da dopuna ljudstvom nije najbolja. Tamo bi trebalo biti mnogo vojnika...
TUÐMAN: Hajdemo biti precizni. Tamo imamo generala Praljka, generala Petkoviæa, generala Matiæa, Tolu...
TUÐMAN: I, ono što ste radili - napalm bombe - neke eksplozije moraju biti korištene da uplašite Jugoslavensku armiju i kasnije neke Muslimane.
2. Hrvatska vojska u BiH
• Sastanak Tuðmana s Praljkom, generalom Luciæem, Tusom i ostalima, 1. 8. 1992.
VRBANAC: I oni ovdje stjeèu uvjete za život i ne žele iæi na tu stranu, i to ne motivira naše ljude. Zašto bi on išao u Bosnu? (Objašnjenje) da se borimo za hrvatsku stvar, da to tako kažem, više ne može motivirati naše ljude, to je problem. Želio sam vas informirati tako da znate kakva je situacija.
TUS: Osim naše Treæe brigade tamo dolje i dijelova jedinica, kao 153. zagrebaèka i nekih slavonskih bataljuna, 108., 106., ali to je samo djelomièno. Nekih 813 dobrovoljaca su odgovorili na poziv iz cijele Hrvatske.
• Sastanak 22. listopada 1993.
- TUÐMAN: Prije nekoliko mjeseci sam vam govorio o situaciji i dao zadatke ministru obrane Šušku i generalu Bobetku o našoj pomoæi i angažmanu u Herceg Bosni. Rekao sam da æe tu buduæe granice hrvatske države biti postavljene. Tada sam istakao kako je jako bitno da se obrane pozicije i teritorij koji drži HVO. To je Novi Travnik, Vitez, Busovaèa, Mostarska linija i problem Gornjeg Vakufa i Bugojna treba biti riješen što je prije moguæe.
3. Dijeljenje Bosne i Hercegovine
• Sastanak Franje Tuðmana s Nikicom Valentiæem, Franjom Greguriæem, Žarkom Domljanom, Pericom Jurkoviæem, Slavkom Degoricijom, J. Radiæem, M. Vedrišem, B. Mikšom
TUÐMAN: Dakle, duboko u sebi sam znao da æe biti - nisam znao da æe biti tako krvavo - ali da æe morati doæi do rješenja srpskog pitanja. Ali, isto tako, da se istodobno treba baviti sigurnošæu Hrvatske, hrvatskog teritorija, u svjetlu tog neodrživog oblika pereca, ove države u obliku pereca koju imamo, ove naše granice se jedva mogu oèuvati i u najidealnijim, mirnodopskim uvjetima, a kamoli ako su odnosi neriješeni.
• Sastanak 4. prosinca 1993. - sudionici: Tuðman, Bobetko, Èervenko, Krpina, Juras...
TUÐMAN: Ovdje se odreðuju granice buduæe hrvatske države. One æe vjerojatno biti veæe nego što je ijedan hrvatski vladar ili kralj imao pod svojom kontrolom u povijesti.
TUÐMAN: Stoga se ne moramo bojati èinjenice da æe se Republika Srpska pripojiti Srbiji jer æe se Hrvatska Republika (op. a., govori se o Hrvatskoj Republici Herceg Bosni) pripojiti Hrvatskoj. Hrvatska æe biti snažnija i moænija.
• Sastanak 4. ožujka 1994., na kojem se govori da je Tuðman bio pod velikim pritiskom da prihvati Washingtonski sporazum
TUÐMAN: Drugim rijeèima, unutar Hrvatske imat æemo, neæu reæi dvije Hrvatske, ali barem pola Bosne. I onda æe ti lajavci i oni koji ne shvaæaju da sam ja bio taj koji je zagovarao podjelu Bosne moæi sami doæi do zakljuèka da Zapad ne samo provodi nego nas èak prisiljava da prihvatimo podjelu Bosne. Samo što nam, zbog svojih razloga, nameæu savez s Muslimanima, što u ovom trenutku, meðu nama, ne bi bilo lako prihvaæeno, imajuæi na umu rat koji se dogodio izmeðu Muslimana i Hrvata.
• Tuðman na više sastanaka istièe kako je njegova zasluga da su Hrvati izašli na referendum za nezavisnost BiH, no razlozi zbog koji je to uèinio su dvojaki. Pred Alijom Izetbegoviæem Tuðman 21. srpnja 1992. govori:
TUÐMAN: U situaciji kad postoji namjera da se cijela Bosna pripoji Velikoj Srbiji ili Jugoslaviji oni (Hrvati u Bosni, op. a.) su tražili da se hrvatska podruèja, naseljena samo hrvatskim i katolièkim narodom, pripoje Hrvatskoj, kako bi sprijeèili da se cijela BiH pripoji Jugoslaviji ili srpskim podruèjima. Mi, hrvatsko vodstvo, i ja osobno, rekli smo im: ne radite to. Imate pravo da se sami organizirate - jer znali smo što to znaèi - da se sami organizirate za obranu, ali trebate tražiti rješenje unutar BiH.
Meðutim, pred svojim suradnicima 4. prosinca 1993. Tuðman govori drukèije:
TUÐMAN: Gospodo, iako sam znao kakav problem Muslimani predstavljaju, uèinio sam sve da sprijeèim konflikt. Pripremio sam Hrvate u BiH da sudjeluju u referendumu za nezavisnu Bosnu, ne zato što sam mislio da može preživjeti, jer Bosna je za mene Jugoslavija u malom, možda èak i gore od toga.
• 5. kolovoza 1993. godine na sastanku sa Šuškom, Mikšom, Šariniæem, Degoricijom i Miroslavom Tuðmanom
TUÐMAN: Izetbegoviæ stvarno ne želi nikakav model mira, on želi rat ali naravno to ne želi reæi javno i pronalazi razne izgovore za to. Upravo sada je njegov posljednji izgovor da Srbi i Mladiæ napadaju Bjelašnicu. No ispada da je CIA uspjela organizirati stalni nadzor nad Izetbegoviæevim i Mladiæevim kontaktima. Mladiæ je dao soèan komentar - jebite se svi!
• 21. listopada 1993., sastanak s Fikretom Abdiæem
TUÐMAN: Vidite da cijeli Zapad i osobito Njemaèka, èak i SAD, svi su zainteresirani za moguæu operaciju koja bi bila postignuta izmeðu Bošnjaèko-Muslimanske Republike i Hrvatske zbog geopolitièkih i stateških razloga. No u sluèaju da se ta zajednica raspradne, i to treba javno reæi, zapadna provincija automatski pripada Hrvatskoj. Razumijete, zbog strateških razloga, tu je nit razmišljanja što æe biti ako Srbima bude dopušteno da odu, da li Hrvati i Muslimani ostaju u zajednici? Istakao sam im da to neæe biti prihvatljivo za Hrvate u Bosni i Hercegovini zbog konflikta i izbit æe rat jer æe se osjeæati uplašeni pred dominacijom, a postoji dominacija Muslimana i politike.
ABDIÆ: Tijekom prve faze, najznaèajnija stvar bi bila da mi priznamo HR HB i jednako tako, da HR HB prizna nas. Isto bi trebalo biti napravljeno s Republikom Srpskom kako bi mir bio uspostavljen u podruèju na kojem su ostala otvorena pitanja koja nisu riješena.
TUÐMAN: Potpiši tajni sporazum ovdje koji bi znaèio da u sluèaju raspada pokrajina zapadne Bosne æe biti ukljuèena u Hrvatsku kao pokrajina i u tom smislu to æe biti obaveza i Hrvatskoj i tvojoj politici. To je važno da doprinesemo našim prijateljima iz Njemaèke i SAD-a jer mi uistinu nemamo druge dobre prijatelje.
• 22. listopada 1993., sastanak s Bobetkom i Šuškom.
TUÐMAN: ... Reæi æu vam nešto što ne smijete dalje širiti. Sa Izetbegoviæem imamo dogovor o prijateljstvu koje treba biti kreirano izmeðu Muslimanske Republike i Hrvatske... Ali, isto tako, imamo sporazum sa Abdiæem da ako doðe do raspada odnosno kada doðe do raspada da Zapadna Bosna bude integralni dio Hrvatske.
4. Odnos prema Muslimanima
TUÐMAN: Oni pjevaju, možete li to vjerovati: ‘od Istanbula do Trsta neæe biti krsta’. I stoga obièni ljudi tamo, obièni Hrvati, jednostavno se lakše slažu sa Srbima nego s Muslimanima. To je tragièno, bez obzira na èinjenicu da su Srbi bili naši glavni protivnici u Bosni od poèetka.
TUÐMAN: ... Kao što je današnja debata pokazala, postojale su neke sumnje u vezi hrvatske politike prema Bosni i Hercegovini i nije to èudo, jer to je složen problem, meðu ostalim i zato jer nam je Starèeviæ u svom tom hrvatskom duhu ostavio nešto što smo platili, da su muslimani najbolji Hrvati, cvijet hrvatskog naroda. Taj je cvijet i Paveliæ ostavio takoðer, i tako dalje, razumijete, ali meni je bilo jasno, gledajuæi nacionalne probleme, ne samo na našem podruèju, nego i u svijetu, bilo mi je jasno gospodo da je to etnièko èišæenje i etnièka homogenizacija bila užas, ali od biblijskih vremena, ako èitate Bibliju, od biblijskih vremena do danas bilo je takvih stvari... To zlo koje se dogaða ima nešto dobro u sebi jer stvara uvjete za dugotrajniju normalizaciju.
5. Dogovori sa Srbima
• 4. prosinca 1993., Tuðman o Muslimanima i Srbima
TUÐMAN: To je paklena stvar, taj bosanski lonac. Danas Srbi i Muslimani suraðuju. Srbi prodaju Muslimanima metke, granate i posuðuju im tenkove za novac. (Orlanda Obad, Tomislav Krasnec, Boris Vlašiæ)
3.11.2007.
Pincom.info/Jutarnji.hr