Post by Emperor AAdmin on Dec 21, 2007 19:41:59 GMT -5
Skriveni koraci u evoluciji?
Tajanstveni majmun iz Konga
Izgleda kao ukrsteni gorila i simpanzo, a domoroci ga zovu „ubica lavova”. S geneticke strane, cini se da je jos blizi coveku nego simpanzo. Skriva se po prasumama Afrike, te je malo ljudi uspelo da ga vidi
Postoji jedan majmun koji je u stanju da ubija lavove. Nadimak ubica lavova dali su mu stanovnici Bilija u Kongu, grada u blizini jedne neprohodne i netaknute prasume. O toj zveri malo se zna, a oni koji su ga videli kazu da je visok dva metra, da ima siroko crno lice i da deluje zastrasujuce.
Prasume u kojima zivi nalaze se na severoistoku Konga, potpuno su neistrazene i neprohodne, a neki zoolozi cak sumnjaju da bi tu mogli da se kriju poslednji preziveli dinosaurusi. Stoga neki zele da krenu u potragu za tajanstvenim majmunom i, uopste, u otkrivanje biljnog i zivotinjskog sveta ovog kutka planete.
Prvi koji se zainteresovao za ovu zivotinju, neuhvatljivu poput Jetija, bio je jedan belgijski oficir koji se 1898. godine iz Konga vratio s tri velike lobanje u koferu, ubedjen da je doneo ostatke gorila. Strucnjaci koji su ih potom proucavali utvrdili su da je rec o nekoj nama nepoznatoj podvrsti majmuna.
Vek kasnije, 1996. godine, svajcarski fotograf Karl Aman, koji zivi u Keniji i bori se za zastitu velikih primata, cuo je za ove „ubice lavova” koji lice na gorile ali se ponasaju kao simpanzi: kad vide ljude, povlace se i nestaju u mraku guste sume. I Aman je nasao jednu lobanju s osobinama oba velika majmuna i tako - da bi saznao da li je rec o nekoj novoj vrsti - doveo je u Kongo dva najveca americka primatologa, Dzordza Salera i Ricarda Rangama.
Ni njih dvojica nisu uspeli da sretnu ovu neuhvatljivu zverku iako tragovi na koje su naisli govore o neobicnom spoju gorile i simpanza u jednog novog primata. Gnezda koja su nasli bila su na zemlji, kao ona koja pravi gorila (simpanzi obicno spavaju na drvecu). Ispitivanje izmeta ukazalo je na ishranu bogatu vocem, kao kod simpanza. Sve u svemu, prava zagonetka.
Nesto kasnije u ovu oblast stigao je i Ron Pontijer, koji je nadletao ovu prasumu, gotovo dodirujuci vrhove drveca. U jednom trenutku ugledao je ogromnog majmuna kako pretrcava preko jedne cistine i nestaje u gustisu zelenila. Na Amanov poziv stigla je i Seli Vilijams, koja radi u Institutu Dzejn Gudvol u Merilendu (SAD). Ona je bila prvi naucnik koja je videla tajanstvene majmune, i cak je uspela da nekoliko njih snimi.
Pre nego sto je to objavila Seli Vilijams je pozvala nekoliko naucnika da pogledaju snimljeni materijal i kazu svoje misljenje. Nakon razgledanja fotografija, doslo je do neverovatno ostre rasprave, pa cak i svadje. Naime, Vilijamsova smatra da je rec o jednoj novoj vrsti: mozda su gorila i simpanzo dosli u dodir kada je voda reke koja deli njihove naseobine opala: obuzela ih je strast i stvorili su mesanca.
Ali, kako su tako veliki i kako su u stanju da ubiju lava? Zasto na mesecini pevaju cudnim glasom i voce ljuste rukama umesto zubima? I od koga su nasledili otpornost na otrovne strele lovaca? Da li je rec o novoj vrsti ili podvrsti obicnih simpanza?
Sva ova pitanja i pretpostavke naveli su na pomisao o jos jednoj mogucnosti: da nije rec o vrsti koja dozivljava sopstvenu evoluciju u izdvojenoj oblasti do koje covek jos nije stigao?
Rasprava se nastavlja jer ispitivanja DNK iz dlaka nadjenih u gnezdima nisu pruzila dovoljno podataka: naime, iz dlake se dobija samo mitohondrijalni DNK, to jest onaj koji se nasledjuje po majcinoj liniji. Onda se naucna javnost poradovala da ce se nesto vise podataka dobiti na osnovu nadjenog izmeta. Nakupili su ga na kilograme, ali i u ovom slucaju DNK je mitohondrijalni. Sada se pokusava s ispitivanjem zasnovanom na nuklearnim tehnikama.
Medju tolikim naucnicima, cuo se i glas jednog studenta - ljubitelja zivotinja. Kliv Hiks izneo je zaista jedinstveno misljenje: „Ti majmuni nisu podvrsta. Njihovo ponasanje navodi nas na pomisao da prisustvujemo evoluciji koja je u toku. Drugim recima, nova vrsta upravo se odvaja od simpanza. Sada bi jos samo ljudi trebalo da ih ostave na miru i omoguce im da dovrse taj posao”.
Z.M.
link
Tajanstveni majmun iz Konga
Izgleda kao ukrsteni gorila i simpanzo, a domoroci ga zovu „ubica lavova”. S geneticke strane, cini se da je jos blizi coveku nego simpanzo. Skriva se po prasumama Afrike, te je malo ljudi uspelo da ga vidi
Postoji jedan majmun koji je u stanju da ubija lavove. Nadimak ubica lavova dali su mu stanovnici Bilija u Kongu, grada u blizini jedne neprohodne i netaknute prasume. O toj zveri malo se zna, a oni koji su ga videli kazu da je visok dva metra, da ima siroko crno lice i da deluje zastrasujuce.
Prasume u kojima zivi nalaze se na severoistoku Konga, potpuno su neistrazene i neprohodne, a neki zoolozi cak sumnjaju da bi tu mogli da se kriju poslednji preziveli dinosaurusi. Stoga neki zele da krenu u potragu za tajanstvenim majmunom i, uopste, u otkrivanje biljnog i zivotinjskog sveta ovog kutka planete.
Prvi koji se zainteresovao za ovu zivotinju, neuhvatljivu poput Jetija, bio je jedan belgijski oficir koji se 1898. godine iz Konga vratio s tri velike lobanje u koferu, ubedjen da je doneo ostatke gorila. Strucnjaci koji su ih potom proucavali utvrdili su da je rec o nekoj nama nepoznatoj podvrsti majmuna.
Vek kasnije, 1996. godine, svajcarski fotograf Karl Aman, koji zivi u Keniji i bori se za zastitu velikih primata, cuo je za ove „ubice lavova” koji lice na gorile ali se ponasaju kao simpanzi: kad vide ljude, povlace se i nestaju u mraku guste sume. I Aman je nasao jednu lobanju s osobinama oba velika majmuna i tako - da bi saznao da li je rec o nekoj novoj vrsti - doveo je u Kongo dva najveca americka primatologa, Dzordza Salera i Ricarda Rangama.
Ni njih dvojica nisu uspeli da sretnu ovu neuhvatljivu zverku iako tragovi na koje su naisli govore o neobicnom spoju gorile i simpanza u jednog novog primata. Gnezda koja su nasli bila su na zemlji, kao ona koja pravi gorila (simpanzi obicno spavaju na drvecu). Ispitivanje izmeta ukazalo je na ishranu bogatu vocem, kao kod simpanza. Sve u svemu, prava zagonetka.
Nesto kasnije u ovu oblast stigao je i Ron Pontijer, koji je nadletao ovu prasumu, gotovo dodirujuci vrhove drveca. U jednom trenutku ugledao je ogromnog majmuna kako pretrcava preko jedne cistine i nestaje u gustisu zelenila. Na Amanov poziv stigla je i Seli Vilijams, koja radi u Institutu Dzejn Gudvol u Merilendu (SAD). Ona je bila prvi naucnik koja je videla tajanstvene majmune, i cak je uspela da nekoliko njih snimi.
Pre nego sto je to objavila Seli Vilijams je pozvala nekoliko naucnika da pogledaju snimljeni materijal i kazu svoje misljenje. Nakon razgledanja fotografija, doslo je do neverovatno ostre rasprave, pa cak i svadje. Naime, Vilijamsova smatra da je rec o jednoj novoj vrsti: mozda su gorila i simpanzo dosli u dodir kada je voda reke koja deli njihove naseobine opala: obuzela ih je strast i stvorili su mesanca.
Ali, kako su tako veliki i kako su u stanju da ubiju lava? Zasto na mesecini pevaju cudnim glasom i voce ljuste rukama umesto zubima? I od koga su nasledili otpornost na otrovne strele lovaca? Da li je rec o novoj vrsti ili podvrsti obicnih simpanza?
Sva ova pitanja i pretpostavke naveli su na pomisao o jos jednoj mogucnosti: da nije rec o vrsti koja dozivljava sopstvenu evoluciju u izdvojenoj oblasti do koje covek jos nije stigao?
Rasprava se nastavlja jer ispitivanja DNK iz dlaka nadjenih u gnezdima nisu pruzila dovoljno podataka: naime, iz dlake se dobija samo mitohondrijalni DNK, to jest onaj koji se nasledjuje po majcinoj liniji. Onda se naucna javnost poradovala da ce se nesto vise podataka dobiti na osnovu nadjenog izmeta. Nakupili su ga na kilograme, ali i u ovom slucaju DNK je mitohondrijalni. Sada se pokusava s ispitivanjem zasnovanom na nuklearnim tehnikama.
Medju tolikim naucnicima, cuo se i glas jednog studenta - ljubitelja zivotinja. Kliv Hiks izneo je zaista jedinstveno misljenje: „Ti majmuni nisu podvrsta. Njihovo ponasanje navodi nas na pomisao da prisustvujemo evoluciji koja je u toku. Drugim recima, nova vrsta upravo se odvaja od simpanza. Sada bi jos samo ljudi trebalo da ih ostave na miru i omoguce im da dovrse taj posao”.
Z.M.
link