Post by Emperor AAdmin on Dec 22, 2007 0:04:41 GMT -5
Ko je bio Dmitrij Ivanovic Mendeljejev?
Tablica u glavi, nedoumica na stolu
Jedna legenda kaze da je u snu video tablicu hemijskih elemenata, a druga da je u nekom drugom snu smislio formulu za spravljanje votke. U svakom slucaju, stvarnost ga je svrstala u ne tako brojnu galeriju velikana nauke
Suvi biografski podaci kazu da je Dmitrij Ivanovic Mendeljejev, kao sedamnaesto dete u porodici direktora gimnazije, rodjen 8. februara 1834. godine u sibirskom gradu Toboljsku. bio je prosecan djak, cesto sa slabim ocenama iz latinskog jezika, ali zato odlican student na Fiziko-matematickom fakultetu Glavnog pedagoskog instituta u Sankt Peterburgu, gde je postao vlasnik zlatne medalje za uspeh. Istrazivanjem se predano bavio jos u vreme studiranja i mozda je vec tada znao da ga ocekuju velika dela koja ce mu sirom otvoriti vrata za galeriju velikana nauke.
Glavno, zivotno delo Mendeljejeva svakako je otkrivanje Periodnog zakona. Prikazao ga je graficki, u obliku tablice Periodnog sistema hemijskih elemenata.
Kako je doslo do ovog otkrica?
Posle odbrane doktorske disertacije 1865. godine, Mendeljejev je izabran za profesora opste i neorganske hemije na Sanktpeterburskom univerzitetu. Buduci da u to vreme nije bilo dobrog udzbenika za taj predmet, sam se prihvatio pisanja. Ali, kako u knjizi poredjati hemijske elemente i njihova jedinjenja? Opsteprihvacenog sistema nije bilo. Zato je postepeno pravio kartoteku u kojoj je svaki hemijski element imao svoju karticu s nazivom, osnovnim osobinama i najvaznijim jedinjenjima. Popunio je podacima o svim do tada poznatim elementima.
I onda, uporedjujuci kartice, uvideo je da tu postoje i te kakve pravilnosti. Kad je hemijske elemente po rastu relativne atomske mase (tezine) postavio u niz, uocio je da oni periodicno ponavljaju vaznije, pre svega, hemijske osobine. Zato se prilikom stvaranja Periodnog sistema elemenata strogo drzao periodike ponavljanja hemijskih osobina, cak i po cenu manjeg odstupanja od redosleda elemenata po porastu atomske mase, sto govori da je intuitivno shvatio sustinu. Periodika, naime, nije uslovljena atomskom masom nego atomskim brojem, ali Mendeljejev to nije mogao da zna jer u to vreme jos nije bila poznata gradja atoma i postojanje izotopa, odnosno raznih atomskih masa jednog istog hemijskog elementa. Za njega je jedini moguci orijentir bila relativna atomska masa koja je ukazivala na pravi put.
Mendeljejevljeva tablica hemijskih elemenata iz 1870. godine
Prva verzija Mendeljejevljevog Periodnog sistema hemijskih elemenata saopstena je marta 1869. godine tek osnovanom Ruskom hemijskom drustvu.
U njoj su 63 do tada poznata hemijska elementa bila poredjana po porastu relativnih atomskih masa u uspravne grupe, a hemijski srodni elementi nalazili su se u vodoravnim redovima.
Mendeljejev je nastavio rad odstranjujuci nedostatke uocene u prvobitnoj tablici i tokom 1870. i 1871. godine u nekoliko navrata objavio izmenjen Periodni sistem elemenata. Zbog zelje da inostranu naucnu javnost bolje upozna sa svojim dostignucem, rad je stampao u nemackom casopisu „Liebig’s Analen” 1871. godine. Tablica u tom clanku malo se razlikuje od danasnjeg Periodnog sistema kratkih perioda. Izvrsio je ispravke relativnih atomskih masa nekih elemenata (urana, indijuma, cerijuma) koje su eksperimentalno bile pogresno odredjene.
Pored toga, na osnovu Periodnog zakona, predvideo je otkrice novih elemenata, odredio im relativnu atomsku masu, dao nazive, ostavio prazno mesto u tablici i opisao njihove osobine: eka-bor, sto znaci prvi do bora (eka, sanskritski = jedan, prvi), eka-aluminijum i eka-silicijum. Predvideo je i postojanje elemenata koji su kasnije nazvani tehnecijum, renijum, polonijum, astat, francijum i radijum.
Naslovna stranica doktorske disertacije Mendeljejeva s njegovim rukopisnim napomenama
Mendeljevijum, br. 101
Da bi pokazali koliko je Mendeljejevu bilo potrebno napora da otkrije Periodni zakon, njegovi mladji saradnici i biografi Tiscenko i Mladencev u knjizi „Dmitrij Ivanovic Mendeljejev. Njegov zivot i delatnost” navode karakteristican slucaj. Jednog dana profesor Inostrancev navratio je u radni kabinet svog prijatelja i kolege Dmitrija Ivanovica i zatekao ga umornog i zabrinutog. Na pitanje cime se trenutno bavi, Mendeljejev je odgovorio: „Sve mi je slozeno u glavi, ali to ipak ne mogu da izrazim u obliku tabele.” Neprekidno je tri dana i tri noci radio u kabinetu pokusavajuci da misaone rezultate spakuje u tablicu, ali uzalud. Na kraju snaga legao je i istog trenutka zaspao. „Vidim u snu tablicu gde su elementi rasporedjeni onako kako treba. Probudim se i odmah sve zapisem na parcetu hartije. Kasnije je samo na jednom mestu bila potrebna ispravka.”
Mendeljejevljeva sposobnost da sistematizuje sve one podatke o elementima koje je eksperimentalno utvrdio ili nasao u literaturi, da medju njima otkrije duboke unutrasnje veze i, sto je posebno vazno, da na osnovu toga naucno predvidi postojanje novih elemenata i njihove osobine cini ga istinskim tvorcem Periodnog zakona.
I pre Mendeljejeva bilo je pokusaja da se hemijski elementi sistematski grupisu. Nemacki hemicar Deberajner prvi je 1829. godine ukazao na postojanje zavisnosti osobina elemenata od njihovih relativnih atomskih masa. Na njegovom tragu bio je i francuski naucnik Sankurtua, pa 1864. godine engleski hemicar Njulends. Pet godina kasnije nemacki hemicar Lotar Majer takodje je objavio tablicu hemijskih elemenata, ali se prilikom rasporeda elemenata drzao njihovih fizickih a ne hemijskih osobina.
S obzirom na to da mnogi u pocetku nisu razumeli znacaj otkrica Mendeljejeva, pojedini naucnici nisu odmah prihvatili Periodni zakon. Jedan od njih cak je preporucivao da se izbegavaju „jeftine” teorije poput Periodnog zakona, a drugi tvrdio da je Mendeljejev samo razradio ideje Lotara Majera. Naucni svet u potpunosti shvata vaznost Periodnog zakona tek kad su otkriveni elementi koje je predvideo Mendeljejev:
najpre, 1875. godine, galijum (eka-aluminijum), potom 1879. godine skandijum (eka-bor) i 1886. godine germanijum (eka-silicijum). Ubrzo su otkriveni i svi ostali elementi za koje je Mendeljejev predvideo da postoje i svi su imali iste ili slicne nagovestene hemijske i fizicke osobine. Kada je Lekok de Buabodran otkrio galijum, pokazalo se da osobine ovog elementa, osim gustine, odgovaraju Mendeljejevljevom eka-aluminijumu.
Francuski naucnik prvobitno je odredio gustinu od 4,7 g/cm3, a ne kako je predvideo Mendeljejev - 5,9. Ponavljajuci eksperiment sa cistijom supstancom dobio je vrednost 5,96. Slicno je bilo i sa eka-borom (skandijumom). da bi svoje pocetne rezultate proverili i ispravili tacnijim opitima, pronalazaci ovog elementa koristili su vrednost relativne atomske mase koju je predvideo Mendeljejev.
Kad je americki nobelovac Siborg sa svojim saradnicima 1955. godine dobio novi hemijski element iz serije aktinoida pod rednim, odnosno atomskim brojem 101, nazvao ga je mendeljevijum. Povodom toga, napisao je: „...u znak priznanja prvenstva velikom ruskom hemicaru Dmitriju Mendeljejevu, koji je prvi koristio Periodni sistem za predvidjanje hemijskih osobina tada jos neotkrivenih elemenata. Taj princip postao je kljuc za otkrivanje gotovo svih transuranskih elemenata.”
Zgodno za reklamu
Mendeljejeva su posebno zanimali rastvori i on im je posvetio mnogo vremena. Cak je verovao da ce njegova teorija rastvora biti znacajniji doprinos nauci nego Periodni zakon.
Prvi rad vezan za rastvore zapravo je njegova doktorska teza „Razmisljanje o jedinjenju alkohola s vodom”. Vec u naslovu jasno kaze da su rastvori jedinjenja, a ne smese. I pise: „Neodredjena hemijska jedinjenja, na primer rastvore, nemoguce je ostro odvojiti od odredjenih ili takozvanih stvarnih hemijskih jedinjenja.”
Na osnovu cinjenice da se votka dobija od visestruko destilisanog ili preciscenog etil-alkohola razblazenog u vodi do 400 (gradusa, zapreminski procenti) i uz podatak da se njegov doktorski rad tice upravo rastvora etil-alkohola u vodi, stvorena je i legenda kako je Mendeljejev izmislio sadasnju rusku votku, odnosno odredio njen najbolji sadrzaj, sto mnogi proizvodjaci ovog pica koriste u reklamne svrhe.
Medjutim, votka od cetrdeset gradusa postojala je u Rusiji mnogo ranije, a i Mendeljejev je u svom radu detaljno razmatrao koncentracije alkohola iznad uobicajenog sastava ruske votke. Treba razlikovati rusku meru za jacinu alkoholnog pica gradus od naseg grada. Jedan grad je 2,5 zapreminskih procenata, odnosno 2,5 puta je veci od jednog gradusa.
Bilo bi pogresno reci da njegovi radovi u oblasti alkoholnih rastvora nisu imali nikakve veze s votkom. baveci se teoretskim pitanjima, Mendeljejev nije zaboravljao potrebe svakodnevnog zivota, pa je zapisao: „Uveren sam da ne samo sto nema razmimoilazenja vec postoji potpuna harmonija izmedju trebovanja koje postavlja nauka i onih koje se odnose na odredjen posao i koje postavlja fabricka, trgovacka i uopste privredna delatnost.”
Zavetne misli
Polovinu zivota Mendeljejev je vezao za Sanktpeterburski univerzitet. Tu su prosli njegovi studentski dani, tu je kao dvadesettrogodisnji docent drzao predavanja, a vec u trideset trecoj godini postao je redovni profesor na katedri za hemiju. Ovde se njegova delatnost pedagoga cvrsto povezuje s delatnoscu naucnika.
Inace, od 1868. godine predavanje hemije na Sanktpeterburskom univerzitetu bilo je rasporedjeno na sledeci nacin: opsta i neorganska hemija - profesor Mendeljejev, organska hemija - profesor Butlerov i analiticka hemija - profesor Mensutkin. Tako su sve osnovne oblasti hemije dobile dostojne predstavnike koji su ovu nauku postavili na nivo najboljih svetskih univerziteta. Dmitrij Ivanovic bio je, medjutim, i drustveno vredan. Nije cutao na razlicite dogadjaje oko sebe. Tako je, posle vise desetleca profesorskog rada, iz solidarnosti sa studentima koji su trazili autonomiju Univerziteta i zbog neslaganja s politikom tadasnjeg ministra prosvete Deljanova, 1890. godine podneo ostavku.
Posle toga prihvatio je ponudu da bude direktor Glavne palate mera i pod njegovim rukovodstvom obnovljeni su etaloni tadasnjih ruskih mernih jedinica. Na zahtev Mendeljejeva, 1899. godine u Rusiji je uporedo sa starim odobrena upotreba metrickog sistema. Danas se Glavna palata mera naziva Naucnoistrazivacki institut metrologije „Mendeljejev”.
Pri kraju zivota napisao je knjigu „Zavetne misli” u kojoj je izneo svoja vidjenja o problemima naseljenosti, obrazovanja, privrede i politike u tadasnjoj Rusiji.
Umro je od upale pluca 2. februara 1907. godine.
Veselin Vascic
link
Tablica u glavi, nedoumica na stolu
Jedna legenda kaze da je u snu video tablicu hemijskih elemenata, a druga da je u nekom drugom snu smislio formulu za spravljanje votke. U svakom slucaju, stvarnost ga je svrstala u ne tako brojnu galeriju velikana nauke
Suvi biografski podaci kazu da je Dmitrij Ivanovic Mendeljejev, kao sedamnaesto dete u porodici direktora gimnazije, rodjen 8. februara 1834. godine u sibirskom gradu Toboljsku. bio je prosecan djak, cesto sa slabim ocenama iz latinskog jezika, ali zato odlican student na Fiziko-matematickom fakultetu Glavnog pedagoskog instituta u Sankt Peterburgu, gde je postao vlasnik zlatne medalje za uspeh. Istrazivanjem se predano bavio jos u vreme studiranja i mozda je vec tada znao da ga ocekuju velika dela koja ce mu sirom otvoriti vrata za galeriju velikana nauke.
Glavno, zivotno delo Mendeljejeva svakako je otkrivanje Periodnog zakona. Prikazao ga je graficki, u obliku tablice Periodnog sistema hemijskih elemenata.
Kako je doslo do ovog otkrica?
Posle odbrane doktorske disertacije 1865. godine, Mendeljejev je izabran za profesora opste i neorganske hemije na Sanktpeterburskom univerzitetu. Buduci da u to vreme nije bilo dobrog udzbenika za taj predmet, sam se prihvatio pisanja. Ali, kako u knjizi poredjati hemijske elemente i njihova jedinjenja? Opsteprihvacenog sistema nije bilo. Zato je postepeno pravio kartoteku u kojoj je svaki hemijski element imao svoju karticu s nazivom, osnovnim osobinama i najvaznijim jedinjenjima. Popunio je podacima o svim do tada poznatim elementima.
I onda, uporedjujuci kartice, uvideo je da tu postoje i te kakve pravilnosti. Kad je hemijske elemente po rastu relativne atomske mase (tezine) postavio u niz, uocio je da oni periodicno ponavljaju vaznije, pre svega, hemijske osobine. Zato se prilikom stvaranja Periodnog sistema elemenata strogo drzao periodike ponavljanja hemijskih osobina, cak i po cenu manjeg odstupanja od redosleda elemenata po porastu atomske mase, sto govori da je intuitivno shvatio sustinu. Periodika, naime, nije uslovljena atomskom masom nego atomskim brojem, ali Mendeljejev to nije mogao da zna jer u to vreme jos nije bila poznata gradja atoma i postojanje izotopa, odnosno raznih atomskih masa jednog istog hemijskog elementa. Za njega je jedini moguci orijentir bila relativna atomska masa koja je ukazivala na pravi put.
Mendeljejevljeva tablica hemijskih elemenata iz 1870. godine
Prva verzija Mendeljejevljevog Periodnog sistema hemijskih elemenata saopstena je marta 1869. godine tek osnovanom Ruskom hemijskom drustvu.
U njoj su 63 do tada poznata hemijska elementa bila poredjana po porastu relativnih atomskih masa u uspravne grupe, a hemijski srodni elementi nalazili su se u vodoravnim redovima.
Mendeljejev je nastavio rad odstranjujuci nedostatke uocene u prvobitnoj tablici i tokom 1870. i 1871. godine u nekoliko navrata objavio izmenjen Periodni sistem elemenata. Zbog zelje da inostranu naucnu javnost bolje upozna sa svojim dostignucem, rad je stampao u nemackom casopisu „Liebig’s Analen” 1871. godine. Tablica u tom clanku malo se razlikuje od danasnjeg Periodnog sistema kratkih perioda. Izvrsio je ispravke relativnih atomskih masa nekih elemenata (urana, indijuma, cerijuma) koje su eksperimentalno bile pogresno odredjene.
Pored toga, na osnovu Periodnog zakona, predvideo je otkrice novih elemenata, odredio im relativnu atomsku masu, dao nazive, ostavio prazno mesto u tablici i opisao njihove osobine: eka-bor, sto znaci prvi do bora (eka, sanskritski = jedan, prvi), eka-aluminijum i eka-silicijum. Predvideo je i postojanje elemenata koji su kasnije nazvani tehnecijum, renijum, polonijum, astat, francijum i radijum.
Naslovna stranica doktorske disertacije Mendeljejeva s njegovim rukopisnim napomenama
Mendeljevijum, br. 101
Da bi pokazali koliko je Mendeljejevu bilo potrebno napora da otkrije Periodni zakon, njegovi mladji saradnici i biografi Tiscenko i Mladencev u knjizi „Dmitrij Ivanovic Mendeljejev. Njegov zivot i delatnost” navode karakteristican slucaj. Jednog dana profesor Inostrancev navratio je u radni kabinet svog prijatelja i kolege Dmitrija Ivanovica i zatekao ga umornog i zabrinutog. Na pitanje cime se trenutno bavi, Mendeljejev je odgovorio: „Sve mi je slozeno u glavi, ali to ipak ne mogu da izrazim u obliku tabele.” Neprekidno je tri dana i tri noci radio u kabinetu pokusavajuci da misaone rezultate spakuje u tablicu, ali uzalud. Na kraju snaga legao je i istog trenutka zaspao. „Vidim u snu tablicu gde su elementi rasporedjeni onako kako treba. Probudim se i odmah sve zapisem na parcetu hartije. Kasnije je samo na jednom mestu bila potrebna ispravka.”
Mendeljejevljeva sposobnost da sistematizuje sve one podatke o elementima koje je eksperimentalno utvrdio ili nasao u literaturi, da medju njima otkrije duboke unutrasnje veze i, sto je posebno vazno, da na osnovu toga naucno predvidi postojanje novih elemenata i njihove osobine cini ga istinskim tvorcem Periodnog zakona.
I pre Mendeljejeva bilo je pokusaja da se hemijski elementi sistematski grupisu. Nemacki hemicar Deberajner prvi je 1829. godine ukazao na postojanje zavisnosti osobina elemenata od njihovih relativnih atomskih masa. Na njegovom tragu bio je i francuski naucnik Sankurtua, pa 1864. godine engleski hemicar Njulends. Pet godina kasnije nemacki hemicar Lotar Majer takodje je objavio tablicu hemijskih elemenata, ali se prilikom rasporeda elemenata drzao njihovih fizickih a ne hemijskih osobina.
S obzirom na to da mnogi u pocetku nisu razumeli znacaj otkrica Mendeljejeva, pojedini naucnici nisu odmah prihvatili Periodni zakon. Jedan od njih cak je preporucivao da se izbegavaju „jeftine” teorije poput Periodnog zakona, a drugi tvrdio da je Mendeljejev samo razradio ideje Lotara Majera. Naucni svet u potpunosti shvata vaznost Periodnog zakona tek kad su otkriveni elementi koje je predvideo Mendeljejev:
najpre, 1875. godine, galijum (eka-aluminijum), potom 1879. godine skandijum (eka-bor) i 1886. godine germanijum (eka-silicijum). Ubrzo su otkriveni i svi ostali elementi za koje je Mendeljejev predvideo da postoje i svi su imali iste ili slicne nagovestene hemijske i fizicke osobine. Kada je Lekok de Buabodran otkrio galijum, pokazalo se da osobine ovog elementa, osim gustine, odgovaraju Mendeljejevljevom eka-aluminijumu.
Zivot i prikljucenija
... Mendeljejev je voleo da se u slobodno vreme bavi zanatskim radovima. Ukoricavao je knjige, pravio ramove za slike i izradjivao kofere. Materijal je obicno kupovao u carsiji. Jednom prilikom cuo je iza sebe tihi glas nekog kupca: „Ko je ovaj gospodin?” Pomocnik trgovca je odgovorio: „Takve ljude treba znati. To je cuveni majstor za izradu kofera Mendeljejev.”
... U cast Mendeljejeva nazvane su mnoge naucne i prosvetne ustanove u Rusiji, vulkan na Kurilskim ostrvima, podvodni greben u Severnom moru, krater na Mesecu, jedan mineral i jedan hemijski element.
... Kad je sluzbenik ministarstva mornarice dosao kod Dmitrija Ivanovica Mendeljejeva da razgovara o novcanoj nadoknadi za njegov rad na razradi tehnoloskog postupka dobijanja bezdimnog baruta, pitao ga je koliko novca trazi. Naucnik je odgovorio pitanjem: „A koliki dodatak imaju admirali i generali za rad u Tehnickom komitetu?” Odgovor je bio dve hiljade rubalja godisnje. „Tada i meni dajte dve hiljade.” Sluzbenik mu je otvoreno rekao da ima ovlascenje za ponudu i do trideset hiljada. „Ne, ako mnogo daju, mnogo ce i zahtevati. Dve hiljade.” Pod njegovim rukovodstvom razradjena je tehnologija dobijanja bezdimnog baruta, nazvanog pirokolodij.
... Mendeljejev je voleo da se druzi ne samo sa svojim kolegama, vec i sa umetnicima. Bio je obicaj da se svake srede vece drustvo okupi u kuci Mendeljejevih gde se vise razgovaralo o umetnosti nego o nauci. Na tim „sredama” cesti gosti bili su veliki ruski slikari Rjepin, Surikov, Siskin, Kramskoj, Kuindji.
... Dmitrij Ivanovic Mendeljejev izabran je za dopisnog clana Imperatorske sanktpeterburske akademije nauka 1876. godine. Cetiri godine kasnije grupa akademika koju je predvodio svetski poznati hemicar Butlerov, tvorac teorije o strukturi organskih jedinjenja i prvi tumac izomerije, podnela je Akademiji predlog za izbor Mendeljejeva u redovno clanstvo. Zasedanju Fiziko-matematickog odeljenja, gde je vrsen izbor, prisustvovalo je 16 akademika tog odeljenja, predsednik Akademije grof Litke (s pravom na dva glasa) i stalni sekretar Akademije Veselovski. Od ukupno 19 glasova, Mendeljejevu je za izbor bilo potrebno najmanje dve trecine, odnosno 13 glasova. Posle prebrojavanja zakljuceno je da je 9 bilo za, a 10 protiv. Akademija nije izabrala Mendeljejeva za svog clana i time je izazvala burno negodovanje ruske javnosti. Biografi Dmitrija Ivanovica Mendeljejeva iznose razne pretpostavke o mogucim razlozima za ovakav neocekivan rezultat glasanja. Od toga da se Mendeljejev, pored teorije, bavio i resavanjem prakticnih problema, sto se medju akademicima tada smatralo nedostojnim naucne vrhuske, preko tvrdnje da je bio suvise iskljuciv u odnosima prema visokim drzavnim cinovnicima, do postojanja surevnjivosti izmedju Akademije i Univerziteta. Sekretar Akademije Veselovski rekao je Butlerovu: „To ste vi krivi. Vi hocete da mi od Univerziteta trazimo odobrenje za nase izbore. Toga nece biti. Mi necemo univerzitetlije.
Ako su oni i bolji od nas, ipak nam nisu potrebni. Dok smo zivi, boricemo se.” Na ovakav stav Mendeljejev bi mogao da odgovori jedino recima Anaksagore koje je filozof posredno uputio Atinjanima prilikom odlaska u izgnanstvo: „Nisam ja lisen njihovog drustva nego su oni liseni mog”.
Francuski naucnik prvobitno je odredio gustinu od 4,7 g/cm3, a ne kako je predvideo Mendeljejev - 5,9. Ponavljajuci eksperiment sa cistijom supstancom dobio je vrednost 5,96. Slicno je bilo i sa eka-borom (skandijumom). da bi svoje pocetne rezultate proverili i ispravili tacnijim opitima, pronalazaci ovog elementa koristili su vrednost relativne atomske mase koju je predvideo Mendeljejev.
Kad je americki nobelovac Siborg sa svojim saradnicima 1955. godine dobio novi hemijski element iz serije aktinoida pod rednim, odnosno atomskim brojem 101, nazvao ga je mendeljevijum. Povodom toga, napisao je: „...u znak priznanja prvenstva velikom ruskom hemicaru Dmitriju Mendeljejevu, koji je prvi koristio Periodni sistem za predvidjanje hemijskih osobina tada jos neotkrivenih elemenata. Taj princip postao je kljuc za otkrivanje gotovo svih transuranskih elemenata.”
Zgodno za reklamu
Mendeljejeva su posebno zanimali rastvori i on im je posvetio mnogo vremena. Cak je verovao da ce njegova teorija rastvora biti znacajniji doprinos nauci nego Periodni zakon.
Prvi rad vezan za rastvore zapravo je njegova doktorska teza „Razmisljanje o jedinjenju alkohola s vodom”. Vec u naslovu jasno kaze da su rastvori jedinjenja, a ne smese. I pise: „Neodredjena hemijska jedinjenja, na primer rastvore, nemoguce je ostro odvojiti od odredjenih ili takozvanih stvarnih hemijskih jedinjenja.”
Na osnovu cinjenice da se votka dobija od visestruko destilisanog ili preciscenog etil-alkohola razblazenog u vodi do 400 (gradusa, zapreminski procenti) i uz podatak da se njegov doktorski rad tice upravo rastvora etil-alkohola u vodi, stvorena je i legenda kako je Mendeljejev izmislio sadasnju rusku votku, odnosno odredio njen najbolji sadrzaj, sto mnogi proizvodjaci ovog pica koriste u reklamne svrhe.
Medjutim, votka od cetrdeset gradusa postojala je u Rusiji mnogo ranije, a i Mendeljejev je u svom radu detaljno razmatrao koncentracije alkohola iznad uobicajenog sastava ruske votke. Treba razlikovati rusku meru za jacinu alkoholnog pica gradus od naseg grada. Jedan grad je 2,5 zapreminskih procenata, odnosno 2,5 puta je veci od jednog gradusa.
Bilo bi pogresno reci da njegovi radovi u oblasti alkoholnih rastvora nisu imali nikakve veze s votkom. baveci se teoretskim pitanjima, Mendeljejev nije zaboravljao potrebe svakodnevnog zivota, pa je zapisao: „Uveren sam da ne samo sto nema razmimoilazenja vec postoji potpuna harmonija izmedju trebovanja koje postavlja nauka i onih koje se odnose na odredjen posao i koje postavlja fabricka, trgovacka i uopste privredna delatnost.”
Zavetne misli
Polovinu zivota Mendeljejev je vezao za Sanktpeterburski univerzitet. Tu su prosli njegovi studentski dani, tu je kao dvadesettrogodisnji docent drzao predavanja, a vec u trideset trecoj godini postao je redovni profesor na katedri za hemiju. Ovde se njegova delatnost pedagoga cvrsto povezuje s delatnoscu naucnika.
Inace, od 1868. godine predavanje hemije na Sanktpeterburskom univerzitetu bilo je rasporedjeno na sledeci nacin: opsta i neorganska hemija - profesor Mendeljejev, organska hemija - profesor Butlerov i analiticka hemija - profesor Mensutkin. Tako su sve osnovne oblasti hemije dobile dostojne predstavnike koji su ovu nauku postavili na nivo najboljih svetskih univerziteta. Dmitrij Ivanovic bio je, medjutim, i drustveno vredan. Nije cutao na razlicite dogadjaje oko sebe. Tako je, posle vise desetleca profesorskog rada, iz solidarnosti sa studentima koji su trazili autonomiju Univerziteta i zbog neslaganja s politikom tadasnjeg ministra prosvete Deljanova, 1890. godine podneo ostavku.
Posle toga prihvatio je ponudu da bude direktor Glavne palate mera i pod njegovim rukovodstvom obnovljeni su etaloni tadasnjih ruskih mernih jedinica. Na zahtev Mendeljejeva, 1899. godine u Rusiji je uporedo sa starim odobrena upotreba metrickog sistema. Danas se Glavna palata mera naziva Naucnoistrazivacki institut metrologije „Mendeljejev”.
Pri kraju zivota napisao je knjigu „Zavetne misli” u kojoj je izneo svoja vidjenja o problemima naseljenosti, obrazovanja, privrede i politike u tadasnjoj Rusiji.
Umro je od upale pluca 2. februara 1907. godine.
Veselin Vascic
link