Post by Emperor AAdmin on Dec 22, 2007 18:14:45 GMT -5
Kad ponos i cast izgube smisao
Juris lake konjice
Ovaj dogadjaj kod Balaklave ostace zabelezen kao trajni spomenik ljudskoj gluposti, uzaludnoj hrabrosti i besmislenosti rata
Lord Kardigen predvodi juris lake konjice
Pocetkom oktobra 1854. godine, u jeku Krimskog rata, saveznicke snage ozbiljno su ugrozile Sevastopolj. Glavnokomandujuci ruskih trupa, princ Menj-sikov, odlucio je da izvrsi udar na anglo-francusko-tursku bazu, postavljenu u Balaklavi, te tako olaksa polozaj branilaca tvrdjave. Glavnu kolonu u napadu trebalo je da cine 45. azovski, 46. dnjeprovski, 47. ukrajinski i 48. odeski pesadijski puk, teska baterija br. 4, lake baterije br. 6, 7 i 8, kao i Druga husarska brigada. U sastav konjicke brigade ulazili su 9. kijevski husarski puk „njegovog imperatorskog velicanstva, vojvode Maksimilijana Lihtenberga”, 10. ingermanlandski husarski puk „velikog vojvode od Sakse-Vajmara”, Uralski kozacki puk br. 1, Donski kozacki puk br. 52 (sa osam topova teske donske baterije br. 3), te 2. rezervni kombinovani ulanski puk (tzv. Jeropkinovi kopljanici, koje su cinili eskadroni 6. volinskog, 10. odeskog, 9. bugskog, te 5. litavskog ulanskog puka). Napad glavne kolone trebalo je da podrze 61. vladimirski i 62. suzdaljski pesadijski puk, teska baterija br. 1 i divizion lake baterije br. 2. Vecina boraca obe kolone, prekomandovana iz Kisenjeva, odnosno, iz sastava Dunavske armije, na Balkanu je stekla bogato iskustvo u borbama s Turcima.
Noc pred bitku prekaljeni veterani bili su posveceni sopstvenim mislima, molitvama, ali i malim obredima, proisteklim iz iskustva, „sestog cula” ili praznoverja. Konjanici su raspakivali i oblacili cisto donje rublje - da dostojno budu sahranjeni ako poginu. Zemljacima iz drugih jedinica predavali su zamotuljke sa malim svotama novca namenjenog, u slucaju pogibije, za prvu ispomoc porodicama. Nakon toga potpuno su se posvetili najboljim prijateljima - konjima. Pazljivo su ih timarili, hranili i posmatrali svaki njihov pokret. Ukoliko bi zivotinja njistala i valjala se po travi - to je, navodno, znacilo da predstoji dugi mars. Ako bi konj odbijao hranu i stajao pognute glave, time je predskazivao svoju smrt. A ako bi trljao glavom grudi vlasnika, to je bio „siguran” znak pogibije konjanika. Porucnik 2. ulanskog puka Koribut-Kubitovic u mraku je zatekao starog konjanika, jednog od najpostovanijih u puku, kako jeca uz svog konja. Na pitanje zasto place, vojnik je odgovorio: „Kako ne bih plakao, Vase blagorodije. Sutra ce moja Junona poginuti (inace, u puku poznat kao divlji konj koji je slusao samo svog vlasnika). Osam godina me je verno sluzila, slusala svaku moju rec, a sad, pogledajte: ceo dan nije uzela ni zalogaj hrane, samo me tuzno gleda. Sutra cu ostati bez svoje ljubi-mice, niko vise nece tako da me voli.” Praznoverje ili ne, ali, Junona je zaista ubijena u jurisu.
Knez Menjsikov je 25. oktobra 1854. godine, u 7.00 casova, sa obala Cernaje pokrenuo trupe prema neprijateljskim polozajima. Bojiste ispred Balaklave cinile su severna i juzna dolina, medjusobno razdvojene brdskom kosom Voroncov. U pocetnoj fazi bitke ucestvovali su Azovski, Dnjeprovski, Ukrajinski i Odeski puk, lake baterije br. 6 i 7, te teska baterija br. 4.
Osnovni zadatak ruske pesadije bio je da zauzme redute izgradjene na padini Kasavejske (Voroncovljeve) kose prema severnoj dolini, koji su stitili prilaz saveznickom logoru iza juzne doline. Rusi su preciznom artiljerijskom i pesadijskom vatrom, te bajonetskim udarom, brzo razbili Turke. U ruskim rukama nasli su se neprijateljski reduti 1, 2, 3 i 4, u kojima je zaplenjeno 7 ispravnih britanskih gvozdenih topova kalibra 12 funti (125 mm). Prilikom povlacenja britanski podoficiri, koji su komandovali turskim artiljercima, uspeli su da zabiju klinove u falje ostalih orudja i tako ih privremeno onesposobe. Posto je redut br. 4 bio isuvise udaljen za izvlacenje zaplenjenih orudja, general Skuderi naredio je strelcima iz Odeskog puka da uniste sve topove koje su zatekli u utvrdjenju.
Tako su se Rusi nasli iznad juzne doline. Na njihovom putu prema britanskom skladistu u mestu Kadikoj, i dalje, prema Balaklavi, na jednoj maloj uzvisici nalazilo se samo 700 boraca skotskog 93. Suterland Hajlender pesadijskog puka, na celu sa ser Kolinom Kembelom i jedna baterija od 6 topova. Brdjanima se pridruzilo i oko 1000 Turaka izbeglih iz napustenih reduta. Znatno dalje, na brdu Hiblank (Mornaricki visovi), iznad Balaklave, nalazilo se 1200 britanskih marinaca sa 26 topova.
Na polozaju kod Balaklave posada britanskog artiljerijskog orudja koristi zatisje
Rusi dolaze
U zelji da iskoristi pocetni uspeh, ruska komanda je generalu Rizovu nalozila da husarskom brigadom, preko juzne doline, napadne britanska skladista u Kadikoju.
Rizov je komandovao 10. ingerlamandskim i 9. kijevskim husarskim pukom, 1. uralskim kozackim pukom, kao i lakom konjickom baterijom br. 12. U 8.30 casova, ruska konjica, dotle rasporedjena izmedju reduta 3. i 4, polako je pocela da se spusta u dolinu. U tom trenutku, pod artiljerijskom vatrom nasle su se obe suprotstavljene strane: ruske konjanike tukla je britanska mornaricka baterija sa Hiblanka, dok je na Skotlandjane vatru otvorila ruska artiljerija iz severne doline. Da bi izbegao nepotrebne gubitke, ser Kembel je 93. brdjanski puk privremeno povukao iza uzvisenja. U trenutku kada se ruska konjica priblizila na domet musketa, Kembel je „izbacio” Skote ispred kose, postrojio ih u dve linije i naredio: „Ljudi, odavde nema povlacenja. Tu gde stojite, morate umreti!” Kod Rusa, napred su galopirali ne mnogo disciplinovani kozaci. Zemlja koja je prstala ispod kopita, kozacko halakanje i blesak sablji i kopalja, nije uticao na prekaljene brdjane. Hladnokrvno sacekavsi da se Uralci priblize, Kembel je naredio da obe vrste opale po jedan plotun. Sasredjena vatra odbila je prvi, pa drugi juris uralskog kozackog puka. Za to vreme Rizov je, slicno francuskom heroju iz Napoleonovih ratova, Maratu, jasuci ispred svojih konjanika bez sablje u rukama, poveo husarsku brigadu u napad. U prvoj liniji nalazilo se 6 eskadrona Ingermanlandskog puka, cija krila je stitilo osam topova i dva eskadrona. Iza njih, rasporedjen u napadnim kolonama, nalazio se Kijevski husarski puk. Ali, precizna vatra Skotlandjana zaustavila je i ruske husare.
Osim toga, Rizov je primetio jake britanske konjicke snage koje su pristizale u pomoc Kembelu, pa je obustavio dalji napad. Kada su neki mladi vojnici, poneseni zarom borbe, pokusali da krenu na Ruse bajonetom, Kembel je hladnokrvno prokomentarisao: „Devedeset treca, devedeset treca, ne odobravam takvu nekontrolisanu impulsivnost.” Skoti su ostali nepomicni, „kao tanka, crvena linija”, kako je napisao dopisnik britanskog „Tajm-sa”. Od tada je pojam „tanke crvene linije” postao sinonim za granicu izmedju hrabrosti i kukavicluka, ali i discipline i samovolje.
Rizov je relativno brzo uspeo da preraspodeli svoje konjanike. Pred njim se, na samo 100 jardi, nasla Teska konjicka brigada generala Jork-Skarlita, koju su cinili: 4. puk kraljevskih irskih dragona, 5. dragonski gardijski puk, 6. dragonski puk Iniskilin, te puk Skot Grejs. Razvila se krvava konjicka borba. Kapetan Hitrov, komandir 1. eskadrona 10. ingermanlandskog husarskog puka, ranjen je s nekoliko puscanih hitaca i udaraca sabljom. Britanski dragoni su ga okruzili pokusavajuci da ga dokrajce ili zarobe. Hitrovljevi ulani videli su okolnost u kojoj se nasao njihov pretpostavljeni. Trpeci velike gubitke, krenuli su mu u pomoc. Uvidevsi da ce ljudi uzaludno izginuti, Hitrov je naredio da se vrate a sam je nastavio neravnopravnu borbu. Kada mu je konj ubijen, Britanci su uspeli da ga savladaju i zarobe. Odmah je prebacen na bolnicki brod ali, preminuo je na putu do vojne bolnice koju je Florens Najtingel vodila u Skutrtiju, jednom od predgradja Istanbula.
Druga epizoda govori o osobinama ruskih vojnika. Usred borbe, ubijen je konj generala Rizova. Videvsi ovo, podoficir „vajmarskog” puka dojahao je do komandanta i ustupio mu svog konja. Rizikujuci da bude ubijen ili zarobljen, podoficir je skinuo generalsko sedlo, uhvatio jednog britanskog konja, rasedlao ga, opremio Rizovljevim sedlom, uzjahao ga i probio se do svojih ljudi. Kada su ga upitali zasto je rizikovao zivot zbog sedla, podoficir je zaprepasceno odgovorio: „Sta, zar da neprijatelj zapleni sedlo ruskog generala?”
U svakom slucaju, hrabro drzanje Skota i intervencija britanske teske konjice obezvredili su ruske napore da se probiju do Balaklave. Na prvi pogled, inicijativa je presla na stranu saveznika.
Svim britanskim snagama komandovao je ostareli Ficroj Somerset, prvi baron od Reglana, poznat, izmedju ostalog, i po braku sa sestricinom legendarnog vojvode od Velingtona. Reglan je bio veteran Napoleonovih ratova i u bici kod Vaterloa izgubio je desnu ruku. Tom prilikom, tipicno za Britance, hladnokrvno je rekao hirurgu: „Nemojte da odnesete ruku dok sa nje ne skinem vencani prsten.” Da bi, uprkos invalidnosti, sacuvao skladan izgled uniforme, narucio je narocit mundir sa rukavima koji su polazili od kragne. Tako su nastali i danas popularni „raglan rukavi”.
Konjicom je komandovao Dzordz Carls Bingam, treci erl od Lukana, inace ozenjen sestrom Dzejmsa Tomasa Brudenela, sedmog erla od Kardigena, komandanta Lake konjicke brigade. Ove bracne veze stvarale su prikriveno nadmetanje dvojice generala.
Britanska komanda, smestena na uzvisenju Sapon Ridz, imala je odlican pregled bojista. Ocito je bilo da se Rusi rasporedjuju duz padina severne doline. U selu Komari smesten je 1. bataljon Dnjeprovskog puka sa divizionom teske artiljerije. Uz redut br. 1 nalazio se bataljon Azovskog puka sa 6 topova. Redut br. 2 poseo je 2. bataljon Dnjeprovskog puka sa 6 topova. Iza njih nalazio se divizion teske artiljerije br. 4 i Ukrajinski pesadijski puk, te dva preostala bataljona Dnjeprovskog puka. Desno krilo stitio je Odeski puk sa 8 topova, a iza reduta br. 3 mirovao je 2. rezervni kombinovani ulanski puk. Na kraju doline nalazilo se 12 topova Donske kozacke baterije br. 13 i lake konjicke baterije br. 12, a iza njih cela konjica generala Rizova, koja se, nakon sukoba sa Skerlitovim momcima, povukla iz juzne doline.
Lord Reglan, komandant britanskih snaga u Krimskom ratu
Tamo su vasi topovi
Prva misao lorda Reglana bila je da spreci Ruse da odvuku topove zaplenjene u redutima 1, 2, 3 i 4. Naredjenje je prosledio Lukanu, a Lukan svom podredjenom, lordu Kardigenu. Kurir koji je prenosio pisane naredbe povremeno ih je i sam tumacio. Bio je to kapetan Luis Edvard Nolan. Nolan je bio oficir od karijere. Bez politicke ili drustvene zaledjine, probijao se iskljucivo inteligencijom i darovitoscu. Zavrsio je obuku u nasim krajevima, kao pitomac austrijskog 10. husarskog puka „Fridrih Vilhelm III, kralj Pruske”. Bio je jedan od najboljih jahaca u vojsci, govorio je vise jezika, a bavio se i pisanjem knjiga o konjima i istoriji ratne vestine. Kod njega se postepeno razvijala sujeta ali i prezir prema oficirima koji su cinove stekli zahvaljujuci drustvenom polozaju. Reglan je Nolana izabrao za „galopera” (kurira) upravo zbog jahackog umeca. Naime, bio je siguran da kapetan najbrze moze da prenese naredjenja do lake brigade, oko 200 metara udaljene od komandnog mesta.
Iako se prava istina nikada nece saznati, izgleda da je Nolan bio jedan od vinovnika nesporazuma koji su doveli do unistenja Lake konjice. Nestrpljiv i impulsivan, za tadasnje pojmove drzak, Nolan, kao jedini posrednik izmedju zetova koji su se medjusobno prezirali, doveo je do potpune zabune.
Reglan je komandovao mozda najboljom, ali i naj-skupljom konjicom na svetu - Lakom konjickom brigadom. Borbeni poredak jedinice smestene na pocetku severne doline bio je: u sredistu prve linije 17. ulanski, 11. husarski na levom, te 13. laki dragonski puk na desnom krilu. Druga linija: 4. laki dragonski na levom i 8. husarski puk na desnom krilu. Na celu brigade, ispred prve linije, pa i staba brigade, utegnut u uniformu 11. husarskog, stajao je komandant brigade.
Kada mu je Nolan doneo naredjenje da napadne neprijatelja koji odvlaci topove, Kardigen, koji sa svog polozaja, osim orudja i konjice na suprotnom kraju, nije imao pregled ruskih snaga i dogadjaja duz obe strane doline, ljutito je upitao: „Kog neprijatelja i koje topove treba napasti?” Nolan je neodredjeno pokazao na dolinu i uzviknuo: „Tamo su, ser, vasi topovi. Tamo je neprijatelj.”
Do tog trenutka, britanska Laka konjicka brigada mirno je stajala na pocetku severne doline. Krajnje iznerviran takvim nerazumljivim naredjenjem i drskim Nolanovim ponasanjem, Kardigen je u 11 casova izdao komandu za pokret. Uz reski zvuk celika, na suncu je blesnulo 673 seciva. Bojistem je zavladao muk. Utegnuta u crveno-plave uniforme, u besprekornom poretku, kao da je na paradi usred Londona, brigada je krenula ka pogresnom cilju. Umesto prema obliznjim redutima sa zaplenjenim topovima, Kardigen je poveo pravo prema celokupnoj ruskoj artiljeriji, na kraju doline duge 3000 koraka! Rusi su se u cudu krstili razmisljajuci da li su Englezi pijani ili toliko ludo hrabri.
Posle 50 jardi, koje je presla u mukloj tisini, bez dejstva neprijateljske pesadije i artiljerije, brigada je nastavila kasom.
Tu pocinje jos jedna zagonetka. Nolan se, iako na duznosti kurira, nije vratio u stab. Obucen u tamnoplavu uniformu 15. husarskog puka, jasuci konja iz 13. lakog dragonskog, zamolio je prijatelja kapetana Vilijama Morisa, komandanta 17. ulanskog puka, da ucestvuje u napadu u sastavu njegove jedinice. Nolan je iznenada, i pored opomene kapetana Morisa, izleteo iz besprekornog poretka brigade, dogalopirao do lorda Kardigena i, masuci sabljom iznad glave, poceo nesto nera-zumljivo da vice. Kardigen je shvatio da Nolan zeli, mimo svih vojnih i dzentlmenskih pravila, da preuzme vodjenje jurisa. S druge strane, neki svedoci iz 17. ulanskog puka tvrde da je Nolan pokusavao komandanta da upozori kako se uputio ka pogresnim ciljevima, te da je vikao: „Skreni brigadu, po tri, ulevo!” U tom trenutku, visoko iznad konjanika, eksplodirala je prva ruska granata. Kartec je pogodio Nolana u levu stranu grudi i na mestu ga ubio. U samrtnom grcu, kapetan je ispustio sablju, ali je ostao u sedlu sa uzdignutom rukom. Konj je odgalopirao nazad, tako da je Nolan na zemlju pao daleko iza brigade. Kasnije je Kardigen Nolana proglasio kukavicom koji je pokusao da pobegne sa bojnog polja „vristeci kao zena”. Komandant Teske brigade lord Skarlit na to je odgovorio: „Nikada vise nemoj to da kazes. Upravo smo projahali pored njegovog mrtvog tela. To je prva zrtva jurisa.” Ali, sujetni Kardigen izjavio je kako je kapetan „urlao kao pas i umro kao pas”, te je zabranio da se dostojno sahrani. Nolanovo telo baceno je u jarak pored puta i tu sahranjeno bez ikakvog obelezja.
Ser Kolin Kembel, komandant „hajlendera”
U svakom slucaju, Rusi su se otreznili i sa cela, i sa oba boka, na nastupajucu brigadu otvorili uragansku artilje-rijsku, kartecnu i pesadijsku vatru. Uz vrisak konja, u oblaku barutnog dima i prasine, konjanici su padali kao snoplje. To, medjutim, nije uticalo na hladnokrvnog Kardigena koji je i dalje mirno jahao na celu, sablje nehajno prebacene preko desnog ramena. Gledao je pravo ispred sebe u usta ruskih topova nijednom se ne okrenuvsi. Samo je povremeno smirivao konjanike koji bi izletali iz vrste: „Mirno, 17. ulanski, mirno. Sabij redove. Blize centru, blize centru. Dzonson, malo nazad, drzi vrstu...”
Konacno, prvih 50 Britanaca, uglavnom iz 13. i 17. puka, sa Kardigenom na celu, uspelo je da stigne do topova na kraju doline. Konjanici su sabljama poceli da seku topovske posade koje su se trudile da izvuku orudja. U tom trenutku ruski princ Radzivil prepoznao je Kardigena koga je, u bolja vremena, vidjao na balovima u Londonu. Odmah je naredio grupi kozaka da zarobe lorda pazeci da ga ne povrede. Kozaci su okruzili Kardigena i uperili koplja. U opstoj napetosti, jedan siljak slucajno je generala ranio u nogu. Lord se, medjutim, nije osvrtao na neprijatelja. Za njega, kao plemica i generala, bilo je ispod casti da se bori sa obicnim vojnicima. Hladnokrvno je okrenuo konja i, laganim kasom, odjahao u pravcu polaznog polozaja ostavljajuci brigadu u jeku bitke. Kako su kozaci imali naredjenje da mu postede zivot, nisu mogli uciniti nista drugo do da ga puste da mirno odjase.
Kraj price
U medjuvremenu, medju topove je uleteo ostatak brigade - uglavnom konjanici 4. lakog dragonskog, koji su preziveli pakleni put od 3000 koraka. Ogorceni pogibijom drugova, dragoni su, kao samuraji, poceli sabljama da seku prezivele ruske artiljerce. Vazduh je bio ispunjen dimom, vriskom, reskim zvizdukom seciva i mirisom krvi. Jedan britanski oficir, polulud zbog klanice u kojoj je ucestvovao, podigao je u vazduh krvave ruke i nerazgovetno zaurlao.
Kada su svi ruski artiljerci pobijeni a topovski lafeti i kare isprevrtani i polomljeni, preziveli Britanci, u nezadrzivom galopu, uleteli su medju zbunjene konjanike Uralskog kozackog puka br. 1 koji su poceli da se povlace ulevo. Kozaci su uleteli u redove „vajmarskih” husara potiskujuci ih na konjanike „lihtenbergskog”, Kijevskog puka. Stvorilo se uzasno krvavo klupko u kome se nije znalo ko koga sece.
Britanci su iskoristili ovu zabunu i, u eselonima, kako su i pristizali, poceli da se vracaju na pocetni polozaj. No, i ovo je bio put kroz pakao. Na njih je ponovo otvorena bocna artiljerijska vatra, te vatra ruskih pesadijskih jedinica postrojenih u kare. Britance su potpune propasti pokusali da spasu francuski saveznici. General Dalonvil naredio je 4. francuskom konjickom puku africkih lovaca da napadne rusku artiljeriju. Francuze je pomoc saveznicima skupo kostala - vecina njih stradala je pod udarcima bajoneta 61. vladimirovskog pesadijskog puka.
Najveca opasnost za ostatke Lake brigade bio je, svakako, 2. kombinovani rezervni ulanski puk Jeropkina, koji je cekao u zasedi izmedju reduta 2 i 3. I ovde je, medjutim, doslo do nedopustivih propusta. Kao prvo, 48. odeski pesadijski puk, videvsi u daljini konjicke eskadrone s konjima razlicitih boja (ruski pukovi imali su sve konje iste boje), pomislio je da se radi o Englezima, pa je na sopstvene ulane otvorio uragansku puscanu vatru. Jeropkin je jedva uspeo da obavesti pesake da se radi o kobnoj gresci. Samo sto je jedinicu sredio od posledica „prijateljske” vatre, naisli su Englezi, uglavnom iz 13. lakog dragonskog i 17. ulanskog puka. Jeropkin je komandovao juris. Nakon snaznog bocnog udara razvila se pojedinacna borba. Jeropkin se nasao okruzen trojicom Engleza. Jednog je ubio hicem iz pistolja, drugog je likvidirao verni podoficir Mukha, dok se za treceg pobrinuo Jeropkin na tipicno ruski nacin: prvo ga je pesnicom snazno udario u lice, a kada je nesrecnik klonuo na vrat konja, zadao mu je udarac u slepoocnicu. Porucnik Pavlov nasao se licem u lice s dvojicom britanskih dragona dok mu je treci zasao iza ledja.
Kada je porucnikov konj ubijen, izgledalo je da je u bezizlaznoj situaciji. Tada mu je u pomoc pritekao podoficir Ivcenko. Sasekao je jednog, a Pavlov je licno ubio preostala dva protivnika. Samo nekoliko metara dalje, u trenutku kada je britanski pukovnik Vilijam Dzenins sjahao sa ranjenog konja, na njega su naletela tri ruska ulana. U nemogucnosti da se brani sabljom, Dzenins je potegao revolver, preciznim hicima oborio dvojicu Rusa, a treceg naterao u bekstvo. Ostatak Britanaca uspeo je da se probije, pa su se ulani pripremili za dolazak sledeceg eselona u povlacenju.
General-major lord Lukan, komandant konjice
Uskoro su u daljini ugledali konjanike na tamnim konjima, obucene u crne dusanke optocene zlatom - konjanike koji su potpuno odgovarali izgledu 9. kijevskog husarskog puka. Tek kada su se potpuno priblizili, Jeropkin je video da se radi o ostacima britanskog 11. husarskog i 4. lakog dragonskog puka, sa lordom Dzordzom Pedzetom na celu. Tu nastaje jos jedna zagonetka. Ili Rusi nisu imali vise vremena da se saberu i pravilno postupe ili su zakljucili da ostatke hrabrog protivnika treba pustiti da prodje. U svakom slucaju, lord Pedzet tvrdi kako je projahao „cesuci” se o vrhove ruskih kopalja.
To je i kraj price o jurisu lake konjice. Za kratko vreme od 673. konjanika poginulo je 118, ranjeno je 127, a izgubljeno je 362 konja.
***
Juris lake konjice kod Balaklave ostace zabelezen kao trajni spomenik ljudske gluposti, uzaludne hrabrosti i besmislenosti rata. Posmatrajuci napad sabljama na topove, francuski marsal Basket je uzviknuo: „Ovo je velicanstveno, ali to nije rat”.
Branko Bogdanovic
link
Juris lake konjice
Ovaj dogadjaj kod Balaklave ostace zabelezen kao trajni spomenik ljudskoj gluposti, uzaludnoj hrabrosti i besmislenosti rata
Lord Kardigen predvodi juris lake konjice
Pocetkom oktobra 1854. godine, u jeku Krimskog rata, saveznicke snage ozbiljno su ugrozile Sevastopolj. Glavnokomandujuci ruskih trupa, princ Menj-sikov, odlucio je da izvrsi udar na anglo-francusko-tursku bazu, postavljenu u Balaklavi, te tako olaksa polozaj branilaca tvrdjave. Glavnu kolonu u napadu trebalo je da cine 45. azovski, 46. dnjeprovski, 47. ukrajinski i 48. odeski pesadijski puk, teska baterija br. 4, lake baterije br. 6, 7 i 8, kao i Druga husarska brigada. U sastav konjicke brigade ulazili su 9. kijevski husarski puk „njegovog imperatorskog velicanstva, vojvode Maksimilijana Lihtenberga”, 10. ingermanlandski husarski puk „velikog vojvode od Sakse-Vajmara”, Uralski kozacki puk br. 1, Donski kozacki puk br. 52 (sa osam topova teske donske baterije br. 3), te 2. rezervni kombinovani ulanski puk (tzv. Jeropkinovi kopljanici, koje su cinili eskadroni 6. volinskog, 10. odeskog, 9. bugskog, te 5. litavskog ulanskog puka). Napad glavne kolone trebalo je da podrze 61. vladimirski i 62. suzdaljski pesadijski puk, teska baterija br. 1 i divizion lake baterije br. 2. Vecina boraca obe kolone, prekomandovana iz Kisenjeva, odnosno, iz sastava Dunavske armije, na Balkanu je stekla bogato iskustvo u borbama s Turcima.
Noc pred bitku prekaljeni veterani bili su posveceni sopstvenim mislima, molitvama, ali i malim obredima, proisteklim iz iskustva, „sestog cula” ili praznoverja. Konjanici su raspakivali i oblacili cisto donje rublje - da dostojno budu sahranjeni ako poginu. Zemljacima iz drugih jedinica predavali su zamotuljke sa malim svotama novca namenjenog, u slucaju pogibije, za prvu ispomoc porodicama. Nakon toga potpuno su se posvetili najboljim prijateljima - konjima. Pazljivo su ih timarili, hranili i posmatrali svaki njihov pokret. Ukoliko bi zivotinja njistala i valjala se po travi - to je, navodno, znacilo da predstoji dugi mars. Ako bi konj odbijao hranu i stajao pognute glave, time je predskazivao svoju smrt. A ako bi trljao glavom grudi vlasnika, to je bio „siguran” znak pogibije konjanika. Porucnik 2. ulanskog puka Koribut-Kubitovic u mraku je zatekao starog konjanika, jednog od najpostovanijih u puku, kako jeca uz svog konja. Na pitanje zasto place, vojnik je odgovorio: „Kako ne bih plakao, Vase blagorodije. Sutra ce moja Junona poginuti (inace, u puku poznat kao divlji konj koji je slusao samo svog vlasnika). Osam godina me je verno sluzila, slusala svaku moju rec, a sad, pogledajte: ceo dan nije uzela ni zalogaj hrane, samo me tuzno gleda. Sutra cu ostati bez svoje ljubi-mice, niko vise nece tako da me voli.” Praznoverje ili ne, ali, Junona je zaista ubijena u jurisu.
Kozaci
Laka, granicarska, u prvo vreme neregularna konjica, uglavnom naseljena duz granica Ruskog carstva. Od 19. veka Rusi su ustrojili i regularne kozacke pukove, sa taktickom namenom koju su imale i druge vrste lake konjice - ulani, husari ili laki dragoni.
Knez Menjsikov je 25. oktobra 1854. godine, u 7.00 casova, sa obala Cernaje pokrenuo trupe prema neprijateljskim polozajima. Bojiste ispred Balaklave cinile su severna i juzna dolina, medjusobno razdvojene brdskom kosom Voroncov. U pocetnoj fazi bitke ucestvovali su Azovski, Dnjeprovski, Ukrajinski i Odeski puk, lake baterije br. 6 i 7, te teska baterija br. 4.
Osnovni zadatak ruske pesadije bio je da zauzme redute izgradjene na padini Kasavejske (Voroncovljeve) kose prema severnoj dolini, koji su stitili prilaz saveznickom logoru iza juzne doline. Rusi su preciznom artiljerijskom i pesadijskom vatrom, te bajonetskim udarom, brzo razbili Turke. U ruskim rukama nasli su se neprijateljski reduti 1, 2, 3 i 4, u kojima je zaplenjeno 7 ispravnih britanskih gvozdenih topova kalibra 12 funti (125 mm). Prilikom povlacenja britanski podoficiri, koji su komandovali turskim artiljercima, uspeli su da zabiju klinove u falje ostalih orudja i tako ih privremeno onesposobe. Posto je redut br. 4 bio isuvise udaljen za izvlacenje zaplenjenih orudja, general Skuderi naredio je strelcima iz Odeskog puka da uniste sve topove koje su zatekli u utvrdjenju.
Tako su se Rusi nasli iznad juzne doline. Na njihovom putu prema britanskom skladistu u mestu Kadikoj, i dalje, prema Balaklavi, na jednoj maloj uzvisici nalazilo se samo 700 boraca skotskog 93. Suterland Hajlender pesadijskog puka, na celu sa ser Kolinom Kembelom i jedna baterija od 6 topova. Brdjanima se pridruzilo i oko 1000 Turaka izbeglih iz napustenih reduta. Znatno dalje, na brdu Hiblank (Mornaricki visovi), iznad Balaklave, nalazilo se 1200 britanskih marinaca sa 26 topova.
Na polozaju kod Balaklave posada britanskog artiljerijskog orudja koristi zatisje
Rusi dolaze
U zelji da iskoristi pocetni uspeh, ruska komanda je generalu Rizovu nalozila da husarskom brigadom, preko juzne doline, napadne britanska skladista u Kadikoju.
Rizov je komandovao 10. ingerlamandskim i 9. kijevskim husarskim pukom, 1. uralskim kozackim pukom, kao i lakom konjickom baterijom br. 12. U 8.30 casova, ruska konjica, dotle rasporedjena izmedju reduta 3. i 4, polako je pocela da se spusta u dolinu. U tom trenutku, pod artiljerijskom vatrom nasle su se obe suprotstavljene strane: ruske konjanike tukla je britanska mornaricka baterija sa Hiblanka, dok je na Skotlandjane vatru otvorila ruska artiljerija iz severne doline. Da bi izbegao nepotrebne gubitke, ser Kembel je 93. brdjanski puk privremeno povukao iza uzvisenja. U trenutku kada se ruska konjica priblizila na domet musketa, Kembel je „izbacio” Skote ispred kose, postrojio ih u dve linije i naredio: „Ljudi, odavde nema povlacenja. Tu gde stojite, morate umreti!” Kod Rusa, napred su galopirali ne mnogo disciplinovani kozaci. Zemlja koja je prstala ispod kopita, kozacko halakanje i blesak sablji i kopalja, nije uticao na prekaljene brdjane. Hladnokrvno sacekavsi da se Uralci priblize, Kembel je naredio da obe vrste opale po jedan plotun. Sasredjena vatra odbila je prvi, pa drugi juris uralskog kozackog puka. Za to vreme Rizov je, slicno francuskom heroju iz Napoleonovih ratova, Maratu, jasuci ispred svojih konjanika bez sablje u rukama, poveo husarsku brigadu u napad. U prvoj liniji nalazilo se 6 eskadrona Ingermanlandskog puka, cija krila je stitilo osam topova i dva eskadrona. Iza njih, rasporedjen u napadnim kolonama, nalazio se Kijevski husarski puk. Ali, precizna vatra Skotlandjana zaustavila je i ruske husare.
Dragoni
Britanski dragon
Vrsta konjice koja se javlja tokom 17. i 18. veka. Osnovna zamisao bila je da se stvori pesadija na konjima, odnosno, pesadija koja bi imala mogucnost da se brzo prebacuje sa mesta na mesto. Tako su prvi dragoni smatrani losim konjanicima. Kasnije prerastaju u vrstu konjice.
U 18. veku uvodi se i kategorija „lakih dragona”, na brzim i laksim konjima, opremljenih lakim sabljama, a namenjenih izvidjanju i drugim poslovima koji zahtevaju hitrost i okretnost. Upravo je to razlog sto Britanci, pocetkom 19. veka, postepeno izjednacavaju lake dragone, husare i ulane. Najbolji primer je sama Laka brigada.
Laku konjicku brigadu su, prema tadasnjim britanskim shvatanjima, cinili husari ili, ako hocete, laki dragoni:
• 11. husarski, formiran 1715. kao laki dragonski, u husarski puk preimenovan je 1840.
• 8. husarski, 1693. osnovan kao laki dragonski, u husarski puk preimenovan je 1822.
• 4. laki dragonski, osnovan 1685, u 4. husarski puk preimenovan je 1861. godine.
• 13. laki dragonski, formiran 1715, takodje je 1861. preimenovan u 13. husarski puk.
• 17. kopljanicki (ulanski), osnovan 1759. kao laki dragonski, u ulanski puk preimenovan je 1822. godine.
U laku konjicu spadao je i francuski 4. puk africkih lovaca, osnovan 1839. godine u severoistocnoj alzirskoj provinciji Konstantin.
Dragoni, pogotovo teski, sve vreme su bili opremljeni vatrenim oruzjem. Pretpostavlja se da i sam naziv potice od vrste kratke puske - „dragona”.
Britansku Tesku konjicku brigadu cinili su „teski dragoni”, na masivnim konjima, opremljeni mocnijim oruzjem:
• 4. kraljevski irski dragonski puk (ovo ime nosi od 1778), osnovan 1685. kao Kirasirski puk erla od Eraha.
• 5. dragonski gardijski puk (ovo ime nosi od 1788), osnovan 1685. kao Konjicki puk vojvode od Srusberija.
• 6. iniskilin dragonski puk (prema gradu u irskoj pokrajini Fermenah. Puk ovo ime nosi od 1751), osnovan 1689. kao Dragonski puk ser Alberta Kaninghema.
• Kraljevski „sivi” skotski puk (The Royal Scots Greys), osnovan 1681, kao Kraljevski puk skotskih dragona. Od 1713. nezvanicno se, zbog boje konja, naziva i „Sivim” skotskim pukom, a sluzbeno tek od 1866. godine.
Od druge polovine 19. veka, kako opada znacaj klasicne konjice, vecina armija prevodi sve vrste ovog roda u dragonsku sluzbu, odnosno, ponovo ih pretvara u pesadiju na konjima.
Osim toga, Rizov je primetio jake britanske konjicke snage koje su pristizale u pomoc Kembelu, pa je obustavio dalji napad. Kada su neki mladi vojnici, poneseni zarom borbe, pokusali da krenu na Ruse bajonetom, Kembel je hladnokrvno prokomentarisao: „Devedeset treca, devedeset treca, ne odobravam takvu nekontrolisanu impulsivnost.” Skoti su ostali nepomicni, „kao tanka, crvena linija”, kako je napisao dopisnik britanskog „Tajm-sa”. Od tada je pojam „tanke crvene linije” postao sinonim za granicu izmedju hrabrosti i kukavicluka, ali i discipline i samovolje.
Rizov je relativno brzo uspeo da preraspodeli svoje konjanike. Pred njim se, na samo 100 jardi, nasla Teska konjicka brigada generala Jork-Skarlita, koju su cinili: 4. puk kraljevskih irskih dragona, 5. dragonski gardijski puk, 6. dragonski puk Iniskilin, te puk Skot Grejs. Razvila se krvava konjicka borba. Kapetan Hitrov, komandir 1. eskadrona 10. ingermanlandskog husarskog puka, ranjen je s nekoliko puscanih hitaca i udaraca sabljom. Britanski dragoni su ga okruzili pokusavajuci da ga dokrajce ili zarobe. Hitrovljevi ulani videli su okolnost u kojoj se nasao njihov pretpostavljeni. Trpeci velike gubitke, krenuli su mu u pomoc. Uvidevsi da ce ljudi uzaludno izginuti, Hitrov je naredio da se vrate a sam je nastavio neravnopravnu borbu. Kada mu je konj ubijen, Britanci su uspeli da ga savladaju i zarobe. Odmah je prebacen na bolnicki brod ali, preminuo je na putu do vojne bolnice koju je Florens Najtingel vodila u Skutrtiju, jednom od predgradja Istanbula.
Druga epizoda govori o osobinama ruskih vojnika. Usred borbe, ubijen je konj generala Rizova. Videvsi ovo, podoficir „vajmarskog” puka dojahao je do komandanta i ustupio mu svog konja. Rizikujuci da bude ubijen ili zarobljen, podoficir je skinuo generalsko sedlo, uhvatio jednog britanskog konja, rasedlao ga, opremio Rizovljevim sedlom, uzjahao ga i probio se do svojih ljudi. Kada su ga upitali zasto je rizikovao zivot zbog sedla, podoficir je zaprepasceno odgovorio: „Sta, zar da neprijatelj zapleni sedlo ruskog generala?”
U svakom slucaju, hrabro drzanje Skota i intervencija britanske teske konjice obezvredili su ruske napore da se probiju do Balaklave. Na prvi pogled, inicijativa je presla na stranu saveznika.
Svim britanskim snagama komandovao je ostareli Ficroj Somerset, prvi baron od Reglana, poznat, izmedju ostalog, i po braku sa sestricinom legendarnog vojvode od Velingtona. Reglan je bio veteran Napoleonovih ratova i u bici kod Vaterloa izgubio je desnu ruku. Tom prilikom, tipicno za Britance, hladnokrvno je rekao hirurgu: „Nemojte da odnesete ruku dok sa nje ne skinem vencani prsten.” Da bi, uprkos invalidnosti, sacuvao skladan izgled uniforme, narucio je narocit mundir sa rukavima koji su polazili od kragne. Tako su nastali i danas popularni „raglan rukavi”.
Konjicom je komandovao Dzordz Carls Bingam, treci erl od Lukana, inace ozenjen sestrom Dzejmsa Tomasa Brudenela, sedmog erla od Kardigena, komandanta Lake konjicke brigade. Ove bracne veze stvarale su prikriveno nadmetanje dvojice generala.
Britanska komanda, smestena na uzvisenju Sapon Ridz, imala je odlican pregled bojista. Ocito je bilo da se Rusi rasporedjuju duz padina severne doline. U selu Komari smesten je 1. bataljon Dnjeprovskog puka sa divizionom teske artiljerije. Uz redut br. 1 nalazio se bataljon Azovskog puka sa 6 topova. Redut br. 2 poseo je 2. bataljon Dnjeprovskog puka sa 6 topova. Iza njih nalazio se divizion teske artiljerije br. 4 i Ukrajinski pesadijski puk, te dva preostala bataljona Dnjeprovskog puka. Desno krilo stitio je Odeski puk sa 8 topova, a iza reduta br. 3 mirovao je 2. rezervni kombinovani ulanski puk. Na kraju doline nalazilo se 12 topova Donske kozacke baterije br. 13 i lake konjicke baterije br. 12, a iza njih cela konjica generala Rizova, koja se, nakon sukoba sa Skerlitovim momcima, povukla iz juzne doline.
Lord Reglan, komandant britanskih snaga u Krimskom ratu
Tamo su vasi topovi
Prva misao lorda Reglana bila je da spreci Ruse da odvuku topove zaplenjene u redutima 1, 2, 3 i 4. Naredjenje je prosledio Lukanu, a Lukan svom podredjenom, lordu Kardigenu. Kurir koji je prenosio pisane naredbe povremeno ih je i sam tumacio. Bio je to kapetan Luis Edvard Nolan. Nolan je bio oficir od karijere. Bez politicke ili drustvene zaledjine, probijao se iskljucivo inteligencijom i darovitoscu. Zavrsio je obuku u nasim krajevima, kao pitomac austrijskog 10. husarskog puka „Fridrih Vilhelm III, kralj Pruske”. Bio je jedan od najboljih jahaca u vojsci, govorio je vise jezika, a bavio se i pisanjem knjiga o konjima i istoriji ratne vestine. Kod njega se postepeno razvijala sujeta ali i prezir prema oficirima koji su cinove stekli zahvaljujuci drustvenom polozaju. Reglan je Nolana izabrao za „galopera” (kurira) upravo zbog jahackog umeca. Naime, bio je siguran da kapetan najbrze moze da prenese naredjenja do lake brigade, oko 200 metara udaljene od komandnog mesta.
Iako se prava istina nikada nece saznati, izgleda da je Nolan bio jedan od vinovnika nesporazuma koji su doveli do unistenja Lake konjice. Nestrpljiv i impulsivan, za tadasnje pojmove drzak, Nolan, kao jedini posrednik izmedju zetova koji su se medjusobno prezirali, doveo je do potpune zabune.
Reglan je komandovao mozda najboljom, ali i naj-skupljom konjicom na svetu - Lakom konjickom brigadom. Borbeni poredak jedinice smestene na pocetku severne doline bio je: u sredistu prve linije 17. ulanski, 11. husarski na levom, te 13. laki dragonski puk na desnom krilu. Druga linija: 4. laki dragonski na levom i 8. husarski puk na desnom krilu. Na celu brigade, ispred prve linije, pa i staba brigade, utegnut u uniformu 11. husarskog, stajao je komandant brigade.
Ulani
Vrsta lake konjice, sa kopljima kao glavnim oruzjem. To je razlog sto se u nekim drzavama nazivaju i kopljanicima, odnosno, lanserima. Veruje se da su nastali pod turskim uticajem u 13. veku. Od 16. veka u
Poljskoj se smatraju nacionalnom konjicom. Vecina evropskih armija pocetkom 19. veka organizuje ih u regularne jedinice. Po taktickoj nameni, slicni su husarima. Pretpostavlja se da naziv potice od turske reci oglan (momak), ili tatarskog uhulan - hrabri ratnik
Kada mu je Nolan doneo naredjenje da napadne neprijatelja koji odvlaci topove, Kardigen, koji sa svog polozaja, osim orudja i konjice na suprotnom kraju, nije imao pregled ruskih snaga i dogadjaja duz obe strane doline, ljutito je upitao: „Kog neprijatelja i koje topove treba napasti?” Nolan je neodredjeno pokazao na dolinu i uzviknuo: „Tamo su, ser, vasi topovi. Tamo je neprijatelj.”
Do tog trenutka, britanska Laka konjicka brigada mirno je stajala na pocetku severne doline. Krajnje iznerviran takvim nerazumljivim naredjenjem i drskim Nolanovim ponasanjem, Kardigen je u 11 casova izdao komandu za pokret. Uz reski zvuk celika, na suncu je blesnulo 673 seciva. Bojistem je zavladao muk. Utegnuta u crveno-plave uniforme, u besprekornom poretku, kao da je na paradi usred Londona, brigada je krenula ka pogresnom cilju. Umesto prema obliznjim redutima sa zaplenjenim topovima, Kardigen je poveo pravo prema celokupnoj ruskoj artiljeriji, na kraju doline duge 3000 koraka! Rusi su se u cudu krstili razmisljajuci da li su Englezi pijani ili toliko ludo hrabri.
Posle 50 jardi, koje je presla u mukloj tisini, bez dejstva neprijateljske pesadije i artiljerije, brigada je nastavila kasom.
Tu pocinje jos jedna zagonetka. Nolan se, iako na duznosti kurira, nije vratio u stab. Obucen u tamnoplavu uniformu 15. husarskog puka, jasuci konja iz 13. lakog dragonskog, zamolio je prijatelja kapetana Vilijama Morisa, komandanta 17. ulanskog puka, da ucestvuje u napadu u sastavu njegove jedinice. Nolan je iznenada, i pored opomene kapetana Morisa, izleteo iz besprekornog poretka brigade, dogalopirao do lorda Kardigena i, masuci sabljom iznad glave, poceo nesto nera-zumljivo da vice. Kardigen je shvatio da Nolan zeli, mimo svih vojnih i dzentlmenskih pravila, da preuzme vodjenje jurisa. S druge strane, neki svedoci iz 17. ulanskog puka tvrde da je Nolan pokusavao komandanta da upozori kako se uputio ka pogresnim ciljevima, te da je vikao: „Skreni brigadu, po tri, ulevo!” U tom trenutku, visoko iznad konjanika, eksplodirala je prva ruska granata. Kartec je pogodio Nolana u levu stranu grudi i na mestu ga ubio. U samrtnom grcu, kapetan je ispustio sablju, ali je ostao u sedlu sa uzdignutom rukom. Konj je odgalopirao nazad, tako da je Nolan na zemlju pao daleko iza brigade. Kasnije je Kardigen Nolana proglasio kukavicom koji je pokusao da pobegne sa bojnog polja „vristeci kao zena”. Komandant Teske brigade lord Skarlit na to je odgovorio: „Nikada vise nemoj to da kazes. Upravo smo projahali pored njegovog mrtvog tela. To je prva zrtva jurisa.” Ali, sujetni Kardigen izjavio je kako je kapetan „urlao kao pas i umro kao pas”, te je zabranio da se dostojno sahrani. Nolanovo telo baceno je u jarak pored puta i tu sahranjeno bez ikakvog obelezja.
Ser Kolin Kembel, komandant „hajlendera”
U svakom slucaju, Rusi su se otreznili i sa cela, i sa oba boka, na nastupajucu brigadu otvorili uragansku artilje-rijsku, kartecnu i pesadijsku vatru. Uz vrisak konja, u oblaku barutnog dima i prasine, konjanici su padali kao snoplje. To, medjutim, nije uticalo na hladnokrvnog Kardigena koji je i dalje mirno jahao na celu, sablje nehajno prebacene preko desnog ramena. Gledao je pravo ispred sebe u usta ruskih topova nijednom se ne okrenuvsi. Samo je povremeno smirivao konjanike koji bi izletali iz vrste: „Mirno, 17. ulanski, mirno. Sabij redove. Blize centru, blize centru. Dzonson, malo nazad, drzi vrstu...”
Konacno, prvih 50 Britanaca, uglavnom iz 13. i 17. puka, sa Kardigenom na celu, uspelo je da stigne do topova na kraju doline. Konjanici su sabljama poceli da seku topovske posade koje su se trudile da izvuku orudja. U tom trenutku ruski princ Radzivil prepoznao je Kardigena koga je, u bolja vremena, vidjao na balovima u Londonu. Odmah je naredio grupi kozaka da zarobe lorda pazeci da ga ne povrede. Kozaci su okruzili Kardigena i uperili koplja. U opstoj napetosti, jedan siljak slucajno je generala ranio u nogu. Lord se, medjutim, nije osvrtao na neprijatelja. Za njega, kao plemica i generala, bilo je ispod casti da se bori sa obicnim vojnicima. Hladnokrvno je okrenuo konja i, laganim kasom, odjahao u pravcu polaznog polozaja ostavljajuci brigadu u jeku bitke. Kako su kozaci imali naredjenje da mu postede zivot, nisu mogli uciniti nista drugo do da ga puste da mirno odjase.
Kraj price
U medjuvremenu, medju topove je uleteo ostatak brigade - uglavnom konjanici 4. lakog dragonskog, koji su preziveli pakleni put od 3000 koraka. Ogorceni pogibijom drugova, dragoni su, kao samuraji, poceli sabljama da seku prezivele ruske artiljerce. Vazduh je bio ispunjen dimom, vriskom, reskim zvizdukom seciva i mirisom krvi. Jedan britanski oficir, polulud zbog klanice u kojoj je ucestvovao, podigao je u vazduh krvave ruke i nerazgovetno zaurlao.
Husari
Husari na rucku
Vrsta lake konjice, uglavnom opremljena sabljama. Pretpostavlja se da potice od srpskih konjanika koji su se, nakon Kosovske bitke, stavili u sluzbu Matije Korvina. Nakon smrti ugarsko-poljskog kralja, razisli su se, kao najamnici, po celoj Evropi. Kao odlicni konjanici, jedini su bili sposobni da se suprotstave tadasnjoj taktici turske konjice. Bili su uvezbani za brze manevre, udare po boku i ledjima neprijatelja. Vesti izvidjaci, osposobljeni za takozvani mali rat. U Austrijskom carstvu, sve do razvojacenja Krajine, cine glavninu konjice Vojne granice. Od 18. veka postaju regularne jedinice u svim vojskama. Neki autori smatraju da i naziv potice od srpskog „gusar”, dok drugi poreklo traze u madjarskom „huszar”.
Kada su svi ruski artiljerci pobijeni a topovski lafeti i kare isprevrtani i polomljeni, preziveli Britanci, u nezadrzivom galopu, uleteli su medju zbunjene konjanike Uralskog kozackog puka br. 1 koji su poceli da se povlace ulevo. Kozaci su uleteli u redove „vajmarskih” husara potiskujuci ih na konjanike „lihtenbergskog”, Kijevskog puka. Stvorilo se uzasno krvavo klupko u kome se nije znalo ko koga sece.
Britanci su iskoristili ovu zabunu i, u eselonima, kako su i pristizali, poceli da se vracaju na pocetni polozaj. No, i ovo je bio put kroz pakao. Na njih je ponovo otvorena bocna artiljerijska vatra, te vatra ruskih pesadijskih jedinica postrojenih u kare. Britance su potpune propasti pokusali da spasu francuski saveznici. General Dalonvil naredio je 4. francuskom konjickom puku africkih lovaca da napadne rusku artiljeriju. Francuze je pomoc saveznicima skupo kostala - vecina njih stradala je pod udarcima bajoneta 61. vladimirovskog pesadijskog puka.
Najveca opasnost za ostatke Lake brigade bio je, svakako, 2. kombinovani rezervni ulanski puk Jeropkina, koji je cekao u zasedi izmedju reduta 2 i 3. I ovde je, medjutim, doslo do nedopustivih propusta. Kao prvo, 48. odeski pesadijski puk, videvsi u daljini konjicke eskadrone s konjima razlicitih boja (ruski pukovi imali su sve konje iste boje), pomislio je da se radi o Englezima, pa je na sopstvene ulane otvorio uragansku puscanu vatru. Jeropkin je jedva uspeo da obavesti pesake da se radi o kobnoj gresci. Samo sto je jedinicu sredio od posledica „prijateljske” vatre, naisli su Englezi, uglavnom iz 13. lakog dragonskog i 17. ulanskog puka. Jeropkin je komandovao juris. Nakon snaznog bocnog udara razvila se pojedinacna borba. Jeropkin se nasao okruzen trojicom Engleza. Jednog je ubio hicem iz pistolja, drugog je likvidirao verni podoficir Mukha, dok se za treceg pobrinuo Jeropkin na tipicno ruski nacin: prvo ga je pesnicom snazno udario u lice, a kada je nesrecnik klonuo na vrat konja, zadao mu je udarac u slepoocnicu. Porucnik Pavlov nasao se licem u lice s dvojicom britanskih dragona dok mu je treci zasao iza ledja.
Kada je porucnikov konj ubijen, izgledalo je da je u bezizlaznoj situaciji. Tada mu je u pomoc pritekao podoficir Ivcenko. Sasekao je jednog, a Pavlov je licno ubio preostala dva protivnika. Samo nekoliko metara dalje, u trenutku kada je britanski pukovnik Vilijam Dzenins sjahao sa ranjenog konja, na njega su naletela tri ruska ulana. U nemogucnosti da se brani sabljom, Dzenins je potegao revolver, preciznim hicima oborio dvojicu Rusa, a treceg naterao u bekstvo. Ostatak Britanaca uspeo je da se probije, pa su se ulani pripremili za dolazak sledeceg eselona u povlacenju.
General-major lord Lukan, komandant konjice
Uskoro su u daljini ugledali konjanike na tamnim konjima, obucene u crne dusanke optocene zlatom - konjanike koji su potpuno odgovarali izgledu 9. kijevskog husarskog puka. Tek kada su se potpuno priblizili, Jeropkin je video da se radi o ostacima britanskog 11. husarskog i 4. lakog dragonskog puka, sa lordom Dzordzom Pedzetom na celu. Tu nastaje jos jedna zagonetka. Ili Rusi nisu imali vise vremena da se saberu i pravilno postupe ili su zakljucili da ostatke hrabrog protivnika treba pustiti da prodje. U svakom slucaju, lord Pedzet tvrdi kako je projahao „cesuci” se o vrhove ruskih kopalja.
To je i kraj price o jurisu lake konjice. Za kratko vreme od 673. konjanika poginulo je 118, ranjeno je 127, a izgubljeno je 362 konja.
***
Juris lake konjice kod Balaklave ostace zabelezen kao trajni spomenik ljudske gluposti, uzaludne hrabrosti i besmislenosti rata. Posmatrajuci napad sabljama na topove, francuski marsal Basket je uzviknuo: „Ovo je velicanstveno, ali to nije rat”.
Branko Bogdanovic
link