Post by Emperor AAdmin on Dec 22, 2007 20:56:44 GMT -5
Zadaci za 21. vek
Racunar na kurblu
On je kompjuterska zvezda decenije. Leptop racunar, pravi pravcati, moci ce da se kupi za manje od sto dolara. Nije ni greska ni igracka - manje od $100! Silno smo uzbudjeni njegovom najavom. Uzbudjenje je opste, svetskih razmera
Gospodin N. N. iz Medijske laboratorije Masacusetskog instituta za tehnologiju (MIT), njen saosnivac, odlucio je u trenutku samaricanskog nadahnuca da svakom siromasnom detetu planete pokloni leptop. Ne bas sasvim pokloni, ali blizu tome. Racunar kao sredstvo ucenja. Racunar kao potpuno licna svojina djaka. Kao sto su olovka i sveska. A ucenje i obrazovanje kao put ka boljem razumevanju sveta, koje, opet, donosi smanjenje napetosti, strahova i mrznje, manje rata i nesrece. Lepo!
Zamisao je prvi put javno izneta u januaru ove godine na Svetskom ekonomskom forumu u Davosu. Predlog je predocen kao vid modernog skolovanja, a ne jevtinog racunara. Najveci teret ponela bi organizacija „Leptop za svako dete” (OLPC - One Laptop Per Child). Probni program bio bi izveden sa 15.000.000 (petnaest miliona) racunara!!! MIT bi racunare prodavao vladama zemalja u razvoju, a ove bi ih besplatno delile osnovcima i srednjoskolcima za koje misle da su im najpotrebniji. Za probni poduhvat odabrano je pet zemalja: Brazil, Kina, Tajland, Egipat i Juzna Afrika.
Slicnih predloga bilo je i ranije. AMD ponudio je racunar „Internet prikljucak” za 185 dolara, bez monitora. Indijska kompanija „Novacijum” priprema kucnu varijantu za 70-75 dolara. Ali, zamisli ovakvih razmera jos nije bilo.
Kasnije bi MIT prodao ili ustupio patent nekom jakom svetskom proizvodjacu da za slobodno trziste pravi istu masinu za 200 dolara. Od toga bi se 20-30 vracalo u osnovni projekat. Do 2007. godine trebalo bi, kako je zamisljeno, da se podeli 150.000.000 primeraka!
N. N., gospodin iz MIT-a, nije nepoznato lice (nomen nescio), vec ugledni strucnjak Nikolas Negroponte. Kaze: sadasnji programi i operativni sistemi postali su previse „debeli” i nestabilni, nepouzdani. Treba preci na Linuks!
U pustinji ili na planini
Racunar je sa AMD procesorom brzine 500 MHz, memorijom od 1 GB, tankim ekranom u boji sa milion tackica, cetiri USB komunikacijske veze, nepoderivim kucistem i kurblom... Da, kurblom! Kad nema napona, kada ste u pustinji ili na planini... Za minut „kurblanja” - deset minuta rada. Pre kurble bice ponudjeno napajanje iz uticnice, baterije, generatora na sunce, pedala, vesala, vetrenjace...
Operativni sistem je Linuks, delotvorniji od Majkrosofta. Mnogi ce se na 500 MHz namrstiti, ali to je brzina koja pokriva multimedijalne potrebe, pa time i ostalo sto se od racunara zahteva. Ocigledno, masina bez mehanike jer sva ta mehanika trazi puno energije.
Hard-disk, flopi, CD, DVD, rezac... Svima njima treba puno napajanja da bi radili. Ovako osmisljen racunar startuje u trenu i moze da nastavi tamo gde je kod poslednjeg gasenja stao.
Za rad na otvorenom, pod neposrednom Suncevom svetloscu, monitor moze da se prebaci u jednobojni nacin rada, s povecanom rezolucijom i citljivoscu. Bio bi savrseno opremljen za Internet preko mobilnog telefona ili wi-fi veze. Jednu Internet vezu moglo bi da deli vise racunara, recimo, celo odeljenje. Uz dodatak prikljucnih uredjaja, mogao bi da obavi svaki posao koji danas obavlja dobar kucni racunar. Sve sto se danas ugradjuje u racunar ima i svoju spolja prikljucivu varijantu.
Ovaj racunar bio bi i elektronska knjiga i elektronska beleznica.
Kuciste otporno na udarce i padove. Kada se klinci zasite racunara, moci ce da ga postave kao stative za „na male golice” ili da ih upotrebe kao stit kada motkama podupru rasprave. Ni pesak, prasina, prljavstina, voda... nece biti neprijatelji. Napojni kabl napravljen je tako da se ne kida i da sluzi kao kais za nosenje preko ramena. Od dobrog kucnog racunara razlikovao bi se samo po tome sto ne bi mogao da skladisti vece kolicine podataka.
MIT ima cilj da razvije monitor od deset centi po kvadratnom incu, sa zanemarljivom potrebom za napajanjem. Tako bi danas uobicajena „sedamnaestica” izasla na manje od 15 dolara. Primamljivo? Toliko da lici na bajku!
Pet velikih kompanija pristalo je da ucestvuje u ovom poslu: Gugl, AMD, Njuz Korp., Red Het i BrajtStar. Snaga ucesnika obecava da bajka moze da postane stvarnost.
Pokusaj da se uzvrati udarac?
Odmah su se, kako to uvek biva, javili i sumnjicavi. Kojih namera, ostaje da se vidi. Smatraju da je Negroponteova zamisao preterivanje. Godisnja svetska proizvodnja leptopova je ispod pedeset miliona, a ovaj poduhvat trebalo bi ne da je nadmasi, nego da je utrostruci!
Ne veruju da ce Bil Gejts dozvoliti da se njegovom bogatstvu od stotinak milijardi dolara utanji pritok. Ako je namera da stotine miliona korisnika zaobidju Majkrosoft, sigurno je da su u toku i pripreme da se to ne desi. Samo Kina ima vise od dvesta miliona djaka. Ako oni pocnu sa Linuksom, onda Majkrosoft moze da pocne da se sprema za lagano i potpuno povlacenje iz Kine. Hoce li?
Negroponte je predvideo da svaka vlada ucestvuje u unosenju osobenosti svojih zemalja u programe. Koliko ce to glatko teci i koliko ce biti uspesno?
Toliko niska cena neodoljiva je za trgovce. Koliko poduhvat moze da opstane u prvobitnoj zamisli, da ga trziste ne preotme? Kako da do ovih racunara dolaze oni koji nemaju, a ne oni koji imaju i vole jevtino? Neko je dao i smesan predlog: da oni koji su boljeg imovnog stanja, a dodju do ovog racunara, budu na neki nacin zigosani.
Pojavom licnog racunara Amerika je racunala na dugorocne, ogromne zarade. Nije uspela. U posao su se umesali elektronicari iz Azije, oborili cene, uveli masovnu proizvodnju i nepreglednu ponudu modela i varijanti. Americi su ostali uglavnom procesori. Da li je ovo pokusaj da se uzvrati udarac? Ako jeste, kakav odgovor Azija sprema? Da li cemo uskoro kupovati dobre racunare na trafici, zajedno s novinama, zvakama i halo karticama?
Ako, koliko, kako...
Ako je racunar takav da po ceo dan mozete da ga nosite sa sobom i koristite, ne pridruzuje li se on mobilnom telefonu u smanjenju neposrednih veza?
Koliko ce promeniti skolu time sto ce istisnuti knjigu i svesku? Koliko ce ucestvovati u stvaranju jednoobrazne licnosti?
Ako se ogranici prodaja, nece li neki snagator na ulici pokupiti klincima kompjutere na putu do skole i u drugoj ulici odmah ih dobro prodati? I - kako obezbediti da roditelji, kubureci s novcem, ne prodaju detetov racunar? Negde je pedesetak dolara veliki novac.
Fondacija Nikolasa Negropontea i njegove zene, ustanovljena za pomoc skolskoj deci u Kambodzi, podelila je slicne racunare radi prikupljanja iskustava. I, sta se dogodilo? Deca su od kuce u skolu donosila racunare koje nisu ni otvorila. Nisu im to do zvoljavali roditelji bojeci se cene popravke ako se racunaru nesto dogodi. Negroponte je onda svakom detetu dao potpisano pismo za roditelje kojim ih oslobadja odgovornosti. Tek tada su deca pocela da rade na racunarima. Od pedeset podeljenih samo je jedan ostecen.
Nasuprot poslovnim racunarima, koji u svakoj novoj ponudi imaju sve vise dodataka, ovde bi se islo suprotnim smerom. Sto jednostavnije iz isporuke u isporuku odrzavajuci ili uvecavajuci mogucnosti i kvalitet. Uz neprekidno snizavanje cene.
I za salu na kraju: Stariji brat uceni mladjeg: - Ako hoces da ti to pokazem, mesec dana da mi pravis struju! Ko zakasni na cas, po uciteljevoj kazni, isto.
* * *
Ovakvoj temi ne moze se odoleti. Idite na Google ili Yahoo i ukucajte „$100 laptop”. Imacete po pola miliona priloga, pa birajte i listajte.
Milos Vujovic
link
Racunar na kurblu
On je kompjuterska zvezda decenije. Leptop racunar, pravi pravcati, moci ce da se kupi za manje od sto dolara. Nije ni greska ni igracka - manje od $100! Silno smo uzbudjeni njegovom najavom. Uzbudjenje je opste, svetskih razmera
Gospodin N. N. iz Medijske laboratorije Masacusetskog instituta za tehnologiju (MIT), njen saosnivac, odlucio je u trenutku samaricanskog nadahnuca da svakom siromasnom detetu planete pokloni leptop. Ne bas sasvim pokloni, ali blizu tome. Racunar kao sredstvo ucenja. Racunar kao potpuno licna svojina djaka. Kao sto su olovka i sveska. A ucenje i obrazovanje kao put ka boljem razumevanju sveta, koje, opet, donosi smanjenje napetosti, strahova i mrznje, manje rata i nesrece. Lepo!
Zamisao je prvi put javno izneta u januaru ove godine na Svetskom ekonomskom forumu u Davosu. Predlog je predocen kao vid modernog skolovanja, a ne jevtinog racunara. Najveci teret ponela bi organizacija „Leptop za svako dete” (OLPC - One Laptop Per Child). Probni program bio bi izveden sa 15.000.000 (petnaest miliona) racunara!!! MIT bi racunare prodavao vladama zemalja u razvoju, a ove bi ih besplatno delile osnovcima i srednjoskolcima za koje misle da su im najpotrebniji. Za probni poduhvat odabrano je pet zemalja: Brazil, Kina, Tajland, Egipat i Juzna Afrika.
Slicnih predloga bilo je i ranije. AMD ponudio je racunar „Internet prikljucak” za 185 dolara, bez monitora. Indijska kompanija „Novacijum” priprema kucnu varijantu za 70-75 dolara. Ali, zamisli ovakvih razmera jos nije bilo.
Kasnije bi MIT prodao ili ustupio patent nekom jakom svetskom proizvodjacu da za slobodno trziste pravi istu masinu za 200 dolara. Od toga bi se 20-30 vracalo u osnovni projekat. Do 2007. godine trebalo bi, kako je zamisljeno, da se podeli 150.000.000 primeraka!
N. N., gospodin iz MIT-a, nije nepoznato lice (nomen nescio), vec ugledni strucnjak Nikolas Negroponte. Kaze: sadasnji programi i operativni sistemi postali su previse „debeli” i nestabilni, nepouzdani. Treba preci na Linuks!
U pustinji ili na planini
Racunar je sa AMD procesorom brzine 500 MHz, memorijom od 1 GB, tankim ekranom u boji sa milion tackica, cetiri USB komunikacijske veze, nepoderivim kucistem i kurblom... Da, kurblom! Kad nema napona, kada ste u pustinji ili na planini... Za minut „kurblanja” - deset minuta rada. Pre kurble bice ponudjeno napajanje iz uticnice, baterije, generatora na sunce, pedala, vesala, vetrenjace...
Operativni sistem je Linuks, delotvorniji od Majkrosofta. Mnogi ce se na 500 MHz namrstiti, ali to je brzina koja pokriva multimedijalne potrebe, pa time i ostalo sto se od racunara zahteva. Ocigledno, masina bez mehanike jer sva ta mehanika trazi puno energije.
Hard-disk, flopi, CD, DVD, rezac... Svima njima treba puno napajanja da bi radili. Ovako osmisljen racunar startuje u trenu i moze da nastavi tamo gde je kod poslednjeg gasenja stao.
Za rad na otvorenom, pod neposrednom Suncevom svetloscu, monitor moze da se prebaci u jednobojni nacin rada, s povecanom rezolucijom i citljivoscu. Bio bi savrseno opremljen za Internet preko mobilnog telefona ili wi-fi veze. Jednu Internet vezu moglo bi da deli vise racunara, recimo, celo odeljenje. Uz dodatak prikljucnih uredjaja, mogao bi da obavi svaki posao koji danas obavlja dobar kucni racunar. Sve sto se danas ugradjuje u racunar ima i svoju spolja prikljucivu varijantu.
Ovaj racunar bio bi i elektronska knjiga i elektronska beleznica.
Kuciste otporno na udarce i padove. Kada se klinci zasite racunara, moci ce da ga postave kao stative za „na male golice” ili da ih upotrebe kao stit kada motkama podupru rasprave. Ni pesak, prasina, prljavstina, voda... nece biti neprijatelji. Napojni kabl napravljen je tako da se ne kida i da sluzi kao kais za nosenje preko ramena. Od dobrog kucnog racunara razlikovao bi se samo po tome sto ne bi mogao da skladisti vece kolicine podataka.
MIT ima cilj da razvije monitor od deset centi po kvadratnom incu, sa zanemarljivom potrebom za napajanjem. Tako bi danas uobicajena „sedamnaestica” izasla na manje od 15 dolara. Primamljivo? Toliko da lici na bajku!
Pet velikih kompanija pristalo je da ucestvuje u ovom poslu: Gugl, AMD, Njuz Korp., Red Het i BrajtStar. Snaga ucesnika obecava da bajka moze da postane stvarnost.
Pokusaj da se uzvrati udarac?
Odmah su se, kako to uvek biva, javili i sumnjicavi. Kojih namera, ostaje da se vidi. Smatraju da je Negroponteova zamisao preterivanje. Godisnja svetska proizvodnja leptopova je ispod pedeset miliona, a ovaj poduhvat trebalo bi ne da je nadmasi, nego da je utrostruci!
Ne veruju da ce Bil Gejts dozvoliti da se njegovom bogatstvu od stotinak milijardi dolara utanji pritok. Ako je namera da stotine miliona korisnika zaobidju Majkrosoft, sigurno je da su u toku i pripreme da se to ne desi. Samo Kina ima vise od dvesta miliona djaka. Ako oni pocnu sa Linuksom, onda Majkrosoft moze da pocne da se sprema za lagano i potpuno povlacenje iz Kine. Hoce li?
Negroponte je predvideo da svaka vlada ucestvuje u unosenju osobenosti svojih zemalja u programe. Koliko ce to glatko teci i koliko ce biti uspesno?
Toliko niska cena neodoljiva je za trgovce. Koliko poduhvat moze da opstane u prvobitnoj zamisli, da ga trziste ne preotme? Kako da do ovih racunara dolaze oni koji nemaju, a ne oni koji imaju i vole jevtino? Neko je dao i smesan predlog: da oni koji su boljeg imovnog stanja, a dodju do ovog racunara, budu na neki nacin zigosani.
Pojavom licnog racunara Amerika je racunala na dugorocne, ogromne zarade. Nije uspela. U posao su se umesali elektronicari iz Azije, oborili cene, uveli masovnu proizvodnju i nepreglednu ponudu modela i varijanti. Americi su ostali uglavnom procesori. Da li je ovo pokusaj da se uzvrati udarac? Ako jeste, kakav odgovor Azija sprema? Da li cemo uskoro kupovati dobre racunare na trafici, zajedno s novinama, zvakama i halo karticama?
Ako, koliko, kako...
Ako je racunar takav da po ceo dan mozete da ga nosite sa sobom i koristite, ne pridruzuje li se on mobilnom telefonu u smanjenju neposrednih veza?
Koliko ce promeniti skolu time sto ce istisnuti knjigu i svesku? Koliko ce ucestvovati u stvaranju jednoobrazne licnosti?
Ako se ogranici prodaja, nece li neki snagator na ulici pokupiti klincima kompjutere na putu do skole i u drugoj ulici odmah ih dobro prodati? I - kako obezbediti da roditelji, kubureci s novcem, ne prodaju detetov racunar? Negde je pedesetak dolara veliki novac.
Fondacija Nikolasa Negropontea i njegove zene, ustanovljena za pomoc skolskoj deci u Kambodzi, podelila je slicne racunare radi prikupljanja iskustava. I, sta se dogodilo? Deca su od kuce u skolu donosila racunare koje nisu ni otvorila. Nisu im to do zvoljavali roditelji bojeci se cene popravke ako se racunaru nesto dogodi. Negroponte je onda svakom detetu dao potpisano pismo za roditelje kojim ih oslobadja odgovornosti. Tek tada su deca pocela da rade na racunarima. Od pedeset podeljenih samo je jedan ostecen.
Nasuprot poslovnim racunarima, koji u svakoj novoj ponudi imaju sve vise dodataka, ovde bi se islo suprotnim smerom. Sto jednostavnije iz isporuke u isporuku odrzavajuci ili uvecavajuci mogucnosti i kvalitet. Uz neprekidno snizavanje cene.
I za salu na kraju: Stariji brat uceni mladjeg: - Ako hoces da ti to pokazem, mesec dana da mi pravis struju! Ko zakasni na cas, po uciteljevoj kazni, isto.
* * *
Ovakvoj temi ne moze se odoleti. Idite na Google ili Yahoo i ukucajte „$100 laptop”. Imacete po pola miliona priloga, pa birajte i listajte.
Milos Vujovic
link