Post by Emperor AAdmin on Dec 24, 2007 23:56:18 GMT -5
Lopov na dvoru kneza Milosa
Dugi prsti poverljivog Avrama
Knezev blagajnik Avram Stojkovic izneo je iz drzavne kase citavo bogatstvo, ali nije odmah iskusio kaznu
Ilustrovao Andrej Vojkovic
Lukavi knez Milos Obrenovic bio je oprezan u novcanim poslovima kao i u politici. Jednom je ipak prevaren i opljackan.
Danas je tesko utvrditi sta je Milos smatrao za svoju, a sta za drzavnu blagajnu. Neku narocitu razliku on tu nije pravio, ali je nastojao da u svojim kasama ima sto vise kesa s novcem. Koristio je sva moguca sredstva da ih napuni i u tome je uspevao. Brzo je stekao veliko bogatstvo.
Naravno, pored njega jos neko je morao da vodi nadzor nad blagajnom i da zavrsava obimne poslove oko naplate i isplate. Milosev blagajnik ili seliktar, kako su ga onda imenovali, zvao se Avram Stojkovic.
On nije bio neki strucnjak u tim poslovima, a nije imao ni strucne spreme. Avram je bio samo jedan od prvih Milosevih slugu i njegov „covek od poverenja”.
Seliktar Avram pokazao se prepredeniji i podmukliji od Milosa. Umeo je tako vesto da se pretvara da je uspeo da uveri Milosa u svoje nepokolebljivo postenje. A onda, poceo je da zavlaci ruku u blagajnu.
U ondasnjem malom i patrijarhalnom Beogradu znalo se cak i to sta ko kuva za rucak, koliko je ko kafa popio... Znalo se sve. I najzad, po carsiji je pocelo da se govori o potkradanjima seliktara Avrama.
Opozicija u akciji
Ti glasovi doprli su i do Milosevih usiju. Ali, on je i dalje verovao svom prvom slugi. Mozda se nista ne bi dogodilo da se nisu pojavile i politicke intrige.
U to vreme Milos je vec imao prilicno jake protivnike. Opozicija se uveliko stvarala. Jedni su ustajali protiv njegovog despotizma, drugi su bili protiv kneza zato sto nisu dobili zeljene polozaje.
Toma Vucic Perisic otvoreno je poceo da radi protiv Milosa. Opoziciji se pridruzio cak i knezev brat Jevrem Obrenovic, verovatno u nameri da zauzme knezevski presto. Stojan Simic i Djordje Protic prebegli su u Rumuniju i otuda, s grupom emigranata, poceli ozbiljno da rade protiv Milosa. U takvim okolnostima nastala je povika na seliktara Avrama zato sto je lose uticao na kneza u drzavnim i politickim poslovima. Na Milosevom dvoru, kao i na dvorovima pre njega, plele su se nebrojene spletke.
Sigurno je da su zavidljivci doprineli sirenju glasina o potkradanjima seliktara Avrama. Milos je u pocetku mislio da su to carsijska ogovaranja i nije preduzimao nista sve dok do njega nisu stigla prebacivanja zbog Avramovog politickog uticaja. Tada je odlucio da ukloni Avrama Stojkovica, ali ga nije otpustio kao sto je opozicija ocekivala. Pocetkom 1837. godine Avram je samo udaljen iz konaka - knez ga je postavio za sreskog nacelnika negde u unutrasnjosti Srbije.
Cim je Avram Stojkovic otputovao iz Beograda, Milos je dobio nesumnjive dokaze o neispravnosti rada bivseg seliktara i naredio da se izvrsi premetacina u njegovoj kuci. I zaista, tamo su nadjene velike svote novca i mnoge dragocenosti iz dvora. Govorilo se da je to vredelo oko 30.000 dukata, sto je u ono vreme cinilo citavo bogatstvo.
Milos je bio veoma prek covek, narocito kad su bili povredjeni njegovi materijalni interesi. Zato su se svi nadali da ce on i u ovom slucaju postupiti na svoj nacin. Ostra kazna ocekivala se ne samo zbog kradje nego i zbog bruke. Jer, mudri i oprezni knez dopustio je da bude prevaren. Ali, ovog puta Milos nije hteo da se pokaze onakav kakav je ranije bio. Sada mu to nije odgovaralo. Trebalo je da bude stalozen i blag vladalac, a ne despot i grubijan. Racunao je na politicki utisak.
Avramu Stojkovicu samo su oduzete pokradene dragocenosti i novac. I nista vise. Smenjen je s polozaja sreskog nacelnika i postavljen za upravnika knezevog konaka u Pozarevcu.
Ali, dok je Milos bio miran i stalozen, Avram nije mirovao. I on je racunao na politicke prilike. Poceo je da govori kako mu je ucinjena strasna nepravda. Opomenut je. Uzalud. Posle ponovnih opomena Avram je poceo da preti. Govorio je da ce se osvetiti knezu za ucinjenu nepravdu. On je znao, kako je rekao, knezeve tajne i, ako ih objavi, Milos ce imati ozbiljnih politickih neprilika.
Beg u inostranstvo
Milos je izgubio strpljenje. Naljutio se i kaznio bivseg seliktara s dvadeset pet batina. Avram se otad sasvim izmenio. Prestao je da preti i cak je govorio o knezevim dobrocinstvima i o blagosti.
Vlasti su ipak motrile na njega. Naredjeno im je da paze da ne pobegne iz zemlje. Verovatno je Avram znao neke tajne, pa Milos zbog toga nije hteo da dopusti da se bivsi blagajnik udalji iz zemlje i da u inostranstvu prica. Medjutim, cim mu se ukazala prva prilika, Avram je pobegao iz Pozarevca, a zatim i iz Srbije.
Otisao je prvo u Vidin. Znao je da je vidinski pasa Husein Milosev dobar prijatelj, pa mu je, da ga ovaj ne bi vratio u Srbiju, ispricao o Milosu takve stvari o kojima je pasa, verovao u njih ili ne, morao da obavesti Portu.
Iz Vidina je Avram otisao u Bukurest. Tamo se sastao sa Simicem i Proticem i ponovio optuzbe protiv Milosa. Govorio je o Milosevim politickim planovima, o despotizmu, o namerama da poubija sve vidjenije ljude u Srbiji. Avram se nije zadrzao samo na tome. Sakupio je cetu s kojom je mislio da predje u Srbiju i da digne bunu protiv Milosa.
Ali, Milos je u Rumuniji imao svoje dousnike i bio je obavesten o Avramovim namerama. Stoga je poslao u Bukurest nekoliko svojih ljudi koji su stupili u Avramovu cetu i uspeli da zadobiju njegovo poverenje. Kad su to postigli, namamili su Avrama na obalu Dunava.
Tu su, toboze, imali da se sastanu s nekim zaverenicima iz Srbije i da se dogovore o pobuni. Ali, na Dunavu su ih cekali Milosevi ljudi. Oni su uhvatili Avrama, prebacili ga camcem u Srbiju i odveli u Kragujevac.
Iz Bukuresta je stigao zvanicni protest zbog ove otmice izvrsene na rumunskoj teritoriji i zahtev da se Avram preda rumunskim vlastima. Milos se na to nije osvrtao. Predao je Avrama velikom sudu koji je bivseg blagajnika osudio na smrt. Posle izvrsenja presude, Avram je, po Milosevoj naredbi, stavljen na tocak gde mu je telo duze vreme ostalo izlozeno.
J. Radovanovic
link
Dugi prsti poverljivog Avrama
Knezev blagajnik Avram Stojkovic izneo je iz drzavne kase citavo bogatstvo, ali nije odmah iskusio kaznu
Ilustrovao Andrej Vojkovic
Lukavi knez Milos Obrenovic bio je oprezan u novcanim poslovima kao i u politici. Jednom je ipak prevaren i opljackan.
Danas je tesko utvrditi sta je Milos smatrao za svoju, a sta za drzavnu blagajnu. Neku narocitu razliku on tu nije pravio, ali je nastojao da u svojim kasama ima sto vise kesa s novcem. Koristio je sva moguca sredstva da ih napuni i u tome je uspevao. Brzo je stekao veliko bogatstvo.
Naravno, pored njega jos neko je morao da vodi nadzor nad blagajnom i da zavrsava obimne poslove oko naplate i isplate. Milosev blagajnik ili seliktar, kako su ga onda imenovali, zvao se Avram Stojkovic.
On nije bio neki strucnjak u tim poslovima, a nije imao ni strucne spreme. Avram je bio samo jedan od prvih Milosevih slugu i njegov „covek od poverenja”.
Seliktar Avram pokazao se prepredeniji i podmukliji od Milosa. Umeo je tako vesto da se pretvara da je uspeo da uveri Milosa u svoje nepokolebljivo postenje. A onda, poceo je da zavlaci ruku u blagajnu.
U ondasnjem malom i patrijarhalnom Beogradu znalo se cak i to sta ko kuva za rucak, koliko je ko kafa popio... Znalo se sve. I najzad, po carsiji je pocelo da se govori o potkradanjima seliktara Avrama.
Opozicija u akciji
Ti glasovi doprli su i do Milosevih usiju. Ali, on je i dalje verovao svom prvom slugi. Mozda se nista ne bi dogodilo da se nisu pojavile i politicke intrige.
U to vreme Milos je vec imao prilicno jake protivnike. Opozicija se uveliko stvarala. Jedni su ustajali protiv njegovog despotizma, drugi su bili protiv kneza zato sto nisu dobili zeljene polozaje.
Toma Vucic Perisic otvoreno je poceo da radi protiv Milosa. Opoziciji se pridruzio cak i knezev brat Jevrem Obrenovic, verovatno u nameri da zauzme knezevski presto. Stojan Simic i Djordje Protic prebegli su u Rumuniju i otuda, s grupom emigranata, poceli ozbiljno da rade protiv Milosa. U takvim okolnostima nastala je povika na seliktara Avrama zato sto je lose uticao na kneza u drzavnim i politickim poslovima. Na Milosevom dvoru, kao i na dvorovima pre njega, plele su se nebrojene spletke.
Sigurno je da su zavidljivci doprineli sirenju glasina o potkradanjima seliktara Avrama. Milos je u pocetku mislio da su to carsijska ogovaranja i nije preduzimao nista sve dok do njega nisu stigla prebacivanja zbog Avramovog politickog uticaja. Tada je odlucio da ukloni Avrama Stojkovica, ali ga nije otpustio kao sto je opozicija ocekivala. Pocetkom 1837. godine Avram je samo udaljen iz konaka - knez ga je postavio za sreskog nacelnika negde u unutrasnjosti Srbije.
Cim je Avram Stojkovic otputovao iz Beograda, Milos je dobio nesumnjive dokaze o neispravnosti rada bivseg seliktara i naredio da se izvrsi premetacina u njegovoj kuci. I zaista, tamo su nadjene velike svote novca i mnoge dragocenosti iz dvora. Govorilo se da je to vredelo oko 30.000 dukata, sto je u ono vreme cinilo citavo bogatstvo.
Milos je bio veoma prek covek, narocito kad su bili povredjeni njegovi materijalni interesi. Zato su se svi nadali da ce on i u ovom slucaju postupiti na svoj nacin. Ostra kazna ocekivala se ne samo zbog kradje nego i zbog bruke. Jer, mudri i oprezni knez dopustio je da bude prevaren. Ali, ovog puta Milos nije hteo da se pokaze onakav kakav je ranije bio. Sada mu to nije odgovaralo. Trebalo je da bude stalozen i blag vladalac, a ne despot i grubijan. Racunao je na politicki utisak.
Avramu Stojkovicu samo su oduzete pokradene dragocenosti i novac. I nista vise. Smenjen je s polozaja sreskog nacelnika i postavljen za upravnika knezevog konaka u Pozarevcu.
Ali, dok je Milos bio miran i stalozen, Avram nije mirovao. I on je racunao na politicke prilike. Poceo je da govori kako mu je ucinjena strasna nepravda. Opomenut je. Uzalud. Posle ponovnih opomena Avram je poceo da preti. Govorio je da ce se osvetiti knezu za ucinjenu nepravdu. On je znao, kako je rekao, knezeve tajne i, ako ih objavi, Milos ce imati ozbiljnih politickih neprilika.
Beg u inostranstvo
Milos je izgubio strpljenje. Naljutio se i kaznio bivseg seliktara s dvadeset pet batina. Avram se otad sasvim izmenio. Prestao je da preti i cak je govorio o knezevim dobrocinstvima i o blagosti.
Vlasti su ipak motrile na njega. Naredjeno im je da paze da ne pobegne iz zemlje. Verovatno je Avram znao neke tajne, pa Milos zbog toga nije hteo da dopusti da se bivsi blagajnik udalji iz zemlje i da u inostranstvu prica. Medjutim, cim mu se ukazala prva prilika, Avram je pobegao iz Pozarevca, a zatim i iz Srbije.
Otisao je prvo u Vidin. Znao je da je vidinski pasa Husein Milosev dobar prijatelj, pa mu je, da ga ovaj ne bi vratio u Srbiju, ispricao o Milosu takve stvari o kojima je pasa, verovao u njih ili ne, morao da obavesti Portu.
Iz Vidina je Avram otisao u Bukurest. Tamo se sastao sa Simicem i Proticem i ponovio optuzbe protiv Milosa. Govorio je o Milosevim politickim planovima, o despotizmu, o namerama da poubija sve vidjenije ljude u Srbiji. Avram se nije zadrzao samo na tome. Sakupio je cetu s kojom je mislio da predje u Srbiju i da digne bunu protiv Milosa.
Ali, Milos je u Rumuniji imao svoje dousnike i bio je obavesten o Avramovim namerama. Stoga je poslao u Bukurest nekoliko svojih ljudi koji su stupili u Avramovu cetu i uspeli da zadobiju njegovo poverenje. Kad su to postigli, namamili su Avrama na obalu Dunava.
Tu su, toboze, imali da se sastanu s nekim zaverenicima iz Srbije i da se dogovore o pobuni. Ali, na Dunavu su ih cekali Milosevi ljudi. Oni su uhvatili Avrama, prebacili ga camcem u Srbiju i odveli u Kragujevac.
Iz Bukuresta je stigao zvanicni protest zbog ove otmice izvrsene na rumunskoj teritoriji i zahtev da se Avram preda rumunskim vlastima. Milos se na to nije osvrtao. Predao je Avrama velikom sudu koji je bivseg blagajnika osudio na smrt. Posle izvrsenja presude, Avram je, po Milosevoj naredbi, stavljen na tocak gde mu je telo duze vreme ostalo izlozeno.
J. Radovanovic
link