Post by Emperor AAdmin on Dec 25, 2007 0:28:01 GMT -5
Ukoliko verujete u vile...
Prolecno dozivanje
Kako da prepoznamo vilin poziv na druzenje? Jedan od nacina jeste da obratimo paznju na zivotinje. U stvari, vile se njima sluze da bi dozvale ljude...
U programu nedavno odrzanog koncerta pisalo je da ce nas ugledni ansambl „Kolo” izvesti - „Vilinsko kolo”... Nista neobicno. Mnogi su culi za ove narodne muzicke kompozicije, odnosno igre. Jedina je razlika sto ce neko, kad se bude setio vilinskog kola, pomisliti na pecurke, tacnije krug (u narodu nazvan vilinskim kolom) koje ponekad obrazuju kad niknu negde u sumi... A druge ce masta odvesti dalje, do vila, mitskih bica sto zive u predanjima mnogih naroda.
Prolece je pravo vreme kad obican svet pocinje da pominje neobicna bica kakve su vile. U stvari, u prolece i leto pominju se uglavnom vilinska kola. Budjenje prirode kao da nadahnjuje na pomisao kako ukrasavanje prirode nije tako jednostavan posao koji bi mogao da se objasni samo na naucni nacin. Vile su kao neki jedinstveni „ukras” prolecnog kicenja prirode.
Lepe i vecno mlade
Medjutim, da li u gradu vise iko razmislja o vilama? Gradjani mozda polako i zaboravljaju na prirodu: pred ocima su im arhitektonski i gradjevinski poslovi, radovi na putu, saobracajna guzva... Umesto cuda prirode, primecuju da su „presvuceni” izlozi prodavnica. Pojavila se nova, prolecna odeca. I to je sve... Postaje vec pomalo dosadno.
Zato nije na odmet da se jos jednom na brzinu preslisamo: kako izgledaju vile, gde zive, kakve su im kuce i slicno. Dakle, sta vidi vila kad se pogleda u ogledalu? Najcesce vidi ljupko lice devojcice ili devojke. Ali, u izvesnim, iako retkim slucajevima, moze da vidi i oronulu, naboranu staricu podbulih ociju i retke kose, raspolucenog jezika kao u zmije. To je ipak retko. Ono sto ce vila odmah primetiti jesu belicasta, providna krila po kojima je i vilin konjic dobio ime.
Uz to, ipak treba imati u vidu da je jedna od osnovnih osobenosti vila da mogu da promene izgled, velicinu i da se prikazu ljudima u oblicima koji lice na ziva bica, ali ne nuzno (i samo) na ljudska bica, vec i na biljke: drvece ili cvece. Doduse, stari Kelti vilama su smatrali svetlucave zvezde na nebeskom svodu, tako da su mogucnosti njihovog pojavljivanja zaista mnogobrojne.
Uopsteno govoreci, vile su lepe i vecno mlade. Ne kaze se bez razloga „lepa kao vila”. Osobenost vila jeste i da poput svitaca svetle u mraku. Cesto imaju kosu do zemlje i nose bozanstveni nakit: od cveca ili, pak, dragog kamenja. Njihove haljine sasivene su od laganih tkanina, najmeksih svila. I haljine im sezu do zemlje buduci da neke od vila imaju jedan telesni nedostatak: umesto vitkih stopala imaju - kopita! Za razliku od vila koje vole da se kindjure, postoje i skromne sumske vile. One nose iskljucivo bele tunike ili haljetke od upletenog lisca. Neke se, pak, vrzmaju po sumama pokrivene samo sopstvenom kosom.
Oni koji tvrde da su zabasali u vilinski svet kazu da su vilinski dvorci carobni: beskrajni niz prostorija pregradjenih zavesama od svile, namestaj izradjen ocigledno nekakvom carobnom rukom... Spolja gledano, ne bi se reklo da je moguca ikakva raskos. vile, naime, cesto nastanjuju napustene kolibe, a jos cesce traze dom u utrobi zemlje, u stenama, raznoraznim pukotinama ili u stablima. Da bi neko usao u vilinsku kucu, treba da uoci pukotinu, na primer u steni. Ukoliko se u blizini pukotine nalazi izvor, ili jos bolje bunar, onda je jasno sta je ulaz, a sta izlaz iz vilinske kuce. Ulaze kroz otvor na steni, a izlaze kroz bunar!
Vile su uglavnom dobre, plemenite i ljubazne prema ljudima. Nekada umeju da se razbesne ukoliko neko nezvan i nepazljiv zgazi njihovo kolo, kao sto se pripoveda u nasem narodu. U svakom slucaju, treba biti obazriv i nikada se ne praviti vazan pred vilama. Cak i ukoliko vas one same pozovu.
Kako da prepoznamo vilin poziv na druzenje? Jedan od nacina jeste da obratimo paznju na zivotinje. Jer, vile obozavaju zivotinje. U stvari, njima se sluze da bi dozvale ljude. Ako vidite da je neka neobicna pticica sletela na vas prozor, ili na granu drveta ispod koga se upravo nalazite, mozda to nije slucajno nego vas doziva neka vila.
Slucaj Nabokov
Mnoge price govore o lovcima koji su zadivljeni, bezmalo zacarani, zalazili sve dublje i dublje u sumu sledeci prekrasne jelene zlatnih rogova. Nikako nisu mogli da pucaju, a nisu znali zbog cega.
Naposletku bi se jelen pred njima pretvorio u prekrasnu devojku. Kakav dogadjaj! I leptiri su vilinski sluzbenici. Ko njih pocne da sledi s mrezicom u rukama, nece moci da se zaustavi i odrekne te strasti do kraja zivota. Slavni pisac Vladimir Nabokov bio je jedan od takvih strastvenika. Tek kad bi zasao duboko u sumu (i to sam, jos kao decak), osetio bi da je slobodan: njegove misli nesmetano su se kretale kao sto je njegovo telo trcalo za leptirima.
Drugim recima, prijateljstvo koje veze vile i zivotinje drevno je i duboko. Neke vile se tokom izvesnog dela godine pretvaraju u zivotinje. Postaju misevi, lisice, paukovi, ribe, svici... Tada gube svoje carobne moci i dele sudbinu zivotinja. Legende kazu da se vile pretvaraju u zivotinje tako sto se ogrcu njihovim krznom ili stave bar jedno pero, krljust... A onda, u odredjenom trenutku, zbace to sa sebe i pojavljuju se u svom sjaju. Ako se dogodi da ih covek postedi, odnosno odluci da ne ubije zivotinju (ne znajuci da je rec o vili), bice bogato nagradjen. Mozda nece razumeti zbog cega ga je zadesila iznenadna sreca, ali to ce biti samo izraz vilinske zahvalnosti.
Mirjana Ognjanovic
link
Prolecno dozivanje
Kako da prepoznamo vilin poziv na druzenje? Jedan od nacina jeste da obratimo paznju na zivotinje. U stvari, vile se njima sluze da bi dozvale ljude...
U programu nedavno odrzanog koncerta pisalo je da ce nas ugledni ansambl „Kolo” izvesti - „Vilinsko kolo”... Nista neobicno. Mnogi su culi za ove narodne muzicke kompozicije, odnosno igre. Jedina je razlika sto ce neko, kad se bude setio vilinskog kola, pomisliti na pecurke, tacnije krug (u narodu nazvan vilinskim kolom) koje ponekad obrazuju kad niknu negde u sumi... A druge ce masta odvesti dalje, do vila, mitskih bica sto zive u predanjima mnogih naroda.
Prolece je pravo vreme kad obican svet pocinje da pominje neobicna bica kakve su vile. U stvari, u prolece i leto pominju se uglavnom vilinska kola. Budjenje prirode kao da nadahnjuje na pomisao kako ukrasavanje prirode nije tako jednostavan posao koji bi mogao da se objasni samo na naucni nacin. Vile su kao neki jedinstveni „ukras” prolecnog kicenja prirode.
Lepe i vecno mlade
Medjutim, da li u gradu vise iko razmislja o vilama? Gradjani mozda polako i zaboravljaju na prirodu: pred ocima su im arhitektonski i gradjevinski poslovi, radovi na putu, saobracajna guzva... Umesto cuda prirode, primecuju da su „presvuceni” izlozi prodavnica. Pojavila se nova, prolecna odeca. I to je sve... Postaje vec pomalo dosadno.
Zato nije na odmet da se jos jednom na brzinu preslisamo: kako izgledaju vile, gde zive, kakve su im kuce i slicno. Dakle, sta vidi vila kad se pogleda u ogledalu? Najcesce vidi ljupko lice devojcice ili devojke. Ali, u izvesnim, iako retkim slucajevima, moze da vidi i oronulu, naboranu staricu podbulih ociju i retke kose, raspolucenog jezika kao u zmije. To je ipak retko. Ono sto ce vila odmah primetiti jesu belicasta, providna krila po kojima je i vilin konjic dobio ime.
Uz to, ipak treba imati u vidu da je jedna od osnovnih osobenosti vila da mogu da promene izgled, velicinu i da se prikazu ljudima u oblicima koji lice na ziva bica, ali ne nuzno (i samo) na ljudska bica, vec i na biljke: drvece ili cvece. Doduse, stari Kelti vilama su smatrali svetlucave zvezde na nebeskom svodu, tako da su mogucnosti njihovog pojavljivanja zaista mnogobrojne.
Uopsteno govoreci, vile su lepe i vecno mlade. Ne kaze se bez razloga „lepa kao vila”. Osobenost vila jeste i da poput svitaca svetle u mraku. Cesto imaju kosu do zemlje i nose bozanstveni nakit: od cveca ili, pak, dragog kamenja. Njihove haljine sasivene su od laganih tkanina, najmeksih svila. I haljine im sezu do zemlje buduci da neke od vila imaju jedan telesni nedostatak: umesto vitkih stopala imaju - kopita! Za razliku od vila koje vole da se kindjure, postoje i skromne sumske vile. One nose iskljucivo bele tunike ili haljetke od upletenog lisca. Neke se, pak, vrzmaju po sumama pokrivene samo sopstvenom kosom.
Oni koji tvrde da su zabasali u vilinski svet kazu da su vilinski dvorci carobni: beskrajni niz prostorija pregradjenih zavesama od svile, namestaj izradjen ocigledno nekakvom carobnom rukom... Spolja gledano, ne bi se reklo da je moguca ikakva raskos. vile, naime, cesto nastanjuju napustene kolibe, a jos cesce traze dom u utrobi zemlje, u stenama, raznoraznim pukotinama ili u stablima. Da bi neko usao u vilinsku kucu, treba da uoci pukotinu, na primer u steni. Ukoliko se u blizini pukotine nalazi izvor, ili jos bolje bunar, onda je jasno sta je ulaz, a sta izlaz iz vilinske kuce. Ulaze kroz otvor na steni, a izlaze kroz bunar!
Vile su uglavnom dobre, plemenite i ljubazne prema ljudima. Nekada umeju da se razbesne ukoliko neko nezvan i nepazljiv zgazi njihovo kolo, kao sto se pripoveda u nasem narodu. U svakom slucaju, treba biti obazriv i nikada se ne praviti vazan pred vilama. Cak i ukoliko vas one same pozovu.
Kako da prepoznamo vilin poziv na druzenje? Jedan od nacina jeste da obratimo paznju na zivotinje. Jer, vile obozavaju zivotinje. U stvari, njima se sluze da bi dozvale ljude. Ako vidite da je neka neobicna pticica sletela na vas prozor, ili na granu drveta ispod koga se upravo nalazite, mozda to nije slucajno nego vas doziva neka vila.
Slucaj Nabokov
Mnoge price govore o lovcima koji su zadivljeni, bezmalo zacarani, zalazili sve dublje i dublje u sumu sledeci prekrasne jelene zlatnih rogova. Nikako nisu mogli da pucaju, a nisu znali zbog cega.
Naposletku bi se jelen pred njima pretvorio u prekrasnu devojku. Kakav dogadjaj! I leptiri su vilinski sluzbenici. Ko njih pocne da sledi s mrezicom u rukama, nece moci da se zaustavi i odrekne te strasti do kraja zivota. Slavni pisac Vladimir Nabokov bio je jedan od takvih strastvenika. Tek kad bi zasao duboko u sumu (i to sam, jos kao decak), osetio bi da je slobodan: njegove misli nesmetano su se kretale kao sto je njegovo telo trcalo za leptirima.
Drugim recima, prijateljstvo koje veze vile i zivotinje drevno je i duboko. Neke vile se tokom izvesnog dela godine pretvaraju u zivotinje. Postaju misevi, lisice, paukovi, ribe, svici... Tada gube svoje carobne moci i dele sudbinu zivotinja. Legende kazu da se vile pretvaraju u zivotinje tako sto se ogrcu njihovim krznom ili stave bar jedno pero, krljust... A onda, u odredjenom trenutku, zbace to sa sebe i pojavljuju se u svom sjaju. Ako se dogodi da ih covek postedi, odnosno odluci da ne ubije zivotinju (ne znajuci da je rec o vili), bice bogato nagradjen. Mozda nece razumeti zbog cega ga je zadesila iznenadna sreca, ali to ce biti samo izraz vilinske zahvalnosti.
Mirjana Ognjanovic
link