Post by Emperor AAdmin on Dec 25, 2007 16:26:03 GMT -5
Ukus drugih
Neki to vole...
Ima namirnica koje se nekima gade, dok ih drugi jedu s uzivanjem. Medju njima su i salata od zrikavaca, barene tarantule, peceni pacovi, supa od govedjeg repa
Gastronomija (od grcke reci gaster - trbuh i nomus - pravilo, red, zakon) je kuvarska vestina, poznavanje i umece pripremanja dobrih jela, gurmanstvo. A gurman je onaj ko voli da pojede nesto ukusno, probrano, poznavalac i ljubitelj jela.
Gastronom je osoba vicna spremanju jela, ali i sladokusac, onaj ko voli da jede. S tim u vezi je i pojava oznacena kao gastromanija, a rec je o preteranoj sklonosti ka jelu i picu.
„Nema iskrenije i vece ljubavi od ljubavi prema hrani“, napisao je svojevremeno britanski knjizevnik Dzordz Bernard So. Istinitost ove izreke primenjiva je na bezmalo sve ljude, ali ne i na sva jela! U tom pogledu - na srecu - svet jos nije obukao jednoobrazno odelo. Doduse, idemo u tom pravcu, ali su razlike izmedju gastronomskih bastina pojedinih zemalja ili kontinenata i dalje veoma uocljive. Osim toga, dokazano je da je nacin ishrane postao deo onoga sto bi se moglo nazvati „genetskim pamcenjem“. Ostri prekid s obicajima, odnosno hranom podneblja, kod nekih ljudi oznacio je i pocetak teskih oboljenja...
I dok jos nismo bas svi utonuli u jednolicnost brze hrane, pomenimo i ovoga puta da je svaka kultura zajedno sa sklonostima ka umetnosti razvijala i sopstveni ukus koji je vezan za - culo ukusa. Za neke narode pojedina jela ostace tajna jer potrebnih sirovina za pripremu nema. Druga ostaju tabu zbog toga sto ih brani vera.
Kambodza - Salata od tarantula s belim lukom
Jesti - ne jesti
Pojedina jela nekima se gade zbog ukusa, mirisa ili zbog toga sto ne mogu da se pomire s higijenskim uslovima pod kojima se hrana priprema. Jednostavno, ima namirnica za koje neki ljudi smatraju da se ne mogu jesti, dok ih drugi jedu s uzivanjem. Obicaji, kao i prirodna bogatstva, cine ponekad cuda! Na primer, nama je nezamislivo da jedemo insekte ili pse, kao sto je to obicaj u Africi i Aziji. U Kambodzi visoko se ceni jelo od velikih, dlakavih tarantula koje se najpre obare, a zatim se isprze na ulju i doda im se beli luk.
Ovde se neki ljudi „dave“ u brizlama, „belim bubrezima“, govedjim ocima i slicno. I niko se ne pita sta o tome misle stanovnici nekog drugog dela sveta... Kad je rec o culu ukusa, ljudi cesto ne podnose nepoznatu hranu i ne uvazavaju tudje kulinarske napore. Svako uziva u svome i cudi se ako se to nekom ne svidja, a spremni su da ne prihvate nepoznato. Da li se neko prilikom svinjokolja upitao da li gosti vole krvavicu, crevca, svarglu, skembice ili nesto slicno? Podrazumeva se da vole!
Sociolozi zakljucuju da je Zapad postao veoma gadljiv na tudju hranu: ljudi se sve vise okrecu jelima koja su preradjena i konzervisana, koja gube svoja prirodna svojstva, tako da covek nema uvid u to sta zapravo jede. Da li to znaci da se i culo ukusa umrtvilo?
Tajland - Przeni skorpioni
Krokodil ili prase?
Mozda upravo u Kini, cija je kuhinja nadaleko cuvena, postoji najveci broj jela i namirnica koje mi ne bismo mogli ni „da zamislimo“. Retko ko se odluci da jede meso zmije, misa, pacova, ili medvedje sape, tigrove testise, matericu krmace... Od „stogodisnjeg jajeta“ mnogi zapadnjaci padaju u nesvest. Rec je o pacijem jajetu koje se ostavlja „da odlezi“ u glini, limunovom soku, soli i pepelu. To traje nekoliko nedelja. Naposletku se dobije jelo koje lici na tamnozeleni zelatin, veoma jakog mirisa i ukusa. Umesto pileceg pecenja, iz kineskih pecnica puse se peceni pacovi i misevi. A umesto prasece glave, res pecene i s jabukom u ustima, na stolu Kineza mogla bi da stoji glava krokodila. Kakva je razlika u ukusu? Mozda ima dobrovoljaca koji bi je okusili?
Vijetnam - Salata od zrikavaca
Ni na jugoistoku Azije ne sale se kad je u pitanju hrana; na pijaci moze da se kupi zmija na rostilju, crvi, larve, cevapi od skorpija, kao i mravi, vilinski konjici i ose za grickanje izmedju obroka. U Koreji, na primer, ako se riba ne pracaka u ustima, ne smatraju je svezom. Polipi se namotavaju na stapice poput spageta i onda - hop! - pravo u usta. Osim toga sto su ukusni, nezgodni su za one koji imaju golicljiva nepca. U Vijetnamu je salata od zrikavaca specijalitet. Jer, treba ih naloviti. Obareni sluze se uz zelenis. Na Tajlandu, cak i na ulicama, prodaju przene skorpione za koje tvrde da su veoma ukusni.
Ukoliko ste pomislili da samo narodi koji su geografski veoma udaljeni od nas jedu ono sto mi nikada ne bismo jeli, pomenimo Skotlandjane kako bismo rascistili i sa ovom predrasudom. Cuveni skotski specijalitet hagis zapravo je jagnjeci zeludac koji se puni iznutricama i ovsom. Njima se to dopada. Islandjanima se svidja jelo koje se zove hakerl, a to su kockice odstajalog mesa ajkule. Svedjani vole jelo koje se zove sylta, odnosno neku vrstu pastete od unutrasnjosti glave jagnjeta ili svinje.
Kina - Krokodilska glava
Truli sir
I kuhinje koje se smatraju prefinjenima, kao sto su italijanska i francuska, u svom okrilju cuvaju pomalo neobicne recepte. Jedan od takvih je i sir koji se posebno ceni na Sardiniji: casu marzu. Njegovo vrenje traje nesto duze nego obicno, tacnije, dok se gotovo ne raspadne. Jedu ga onda kad je pun larvi musice Piophilia casei. U stvari, prisustvo larvi jamci da se onaj ko pojede sir nece otrovati! Francuzi na poseban nacin umeju da pripreme kravlje vime. Sta reci za puzeve? Smatraju ih pravim delikatesom. Pa ipak, neki bi radije gladovali nego sto bi nekog puza stavili u usta. I u Spaniji, kao i kod nas, veoma se ceni supa od juneceg repa. Kazu da je veoma ukusna i hranljiva.
Kina - Pecenje od pacova
Od kada je vatre, bilo je i posuda u kojima se kuvalo i izvesno je da u njima nije prestalo da se krcka. Ispostavlja se da i jela mogu da budu izvor nesporazuma i neslaganja. Oko cega se ljudi najcesce ne slazu kad je rec o kulinarstvu: da li su to zacini ili pripremanje hrane? Cini se ipak da prisustvo mesa u ishrani stvara odredjenu zabunu. Vecina je spremna da stavi u usta razne travke, ali ne i meso bas svih zivotinja. Bez obzira na to da li su to insekti, ribe, domace ili divlje zivotinje, prisustvo krvi u mesu izaziva izvesnu nelagodu. Da ne pominjemo kanibale!
Mozda je cokolada jedno od onih jela u istoriji civilizacije oko kojih bi se svi slozili, bez obzira na to odakle dolaze. Kad je spanski osvajac Kortes u prvoj polovini 16. veka otkrio tajnu asteckog vladara Montezume i prvi put okusio cokoladni napitak, resio je da vladara zatoci, a plantaze kakaovca prisvoji. Ernanu Kortesu bilo je jasno zasto je Montezuma svakodnevno pio taj neverovatno ukusni napitak koji mu je budio cula i onda kad je trebalo da stupi u svoj harem.
Ispostavilo se da je ono oko cega su se slozili - a to je da je cokolada najukusnija od svega - izvor sukoba. Ljudi kao da uvek nadju neki razlog da se ne sloze. Pa makar bio iz domena cula ukusa.
Mirjana Ognjanovic
link
Neki to vole...
Ima namirnica koje se nekima gade, dok ih drugi jedu s uzivanjem. Medju njima su i salata od zrikavaca, barene tarantule, peceni pacovi, supa od govedjeg repa
Gastronomija (od grcke reci gaster - trbuh i nomus - pravilo, red, zakon) je kuvarska vestina, poznavanje i umece pripremanja dobrih jela, gurmanstvo. A gurman je onaj ko voli da pojede nesto ukusno, probrano, poznavalac i ljubitelj jela.
Gastronom je osoba vicna spremanju jela, ali i sladokusac, onaj ko voli da jede. S tim u vezi je i pojava oznacena kao gastromanija, a rec je o preteranoj sklonosti ka jelu i picu.
„Nema iskrenije i vece ljubavi od ljubavi prema hrani“, napisao je svojevremeno britanski knjizevnik Dzordz Bernard So. Istinitost ove izreke primenjiva je na bezmalo sve ljude, ali ne i na sva jela! U tom pogledu - na srecu - svet jos nije obukao jednoobrazno odelo. Doduse, idemo u tom pravcu, ali su razlike izmedju gastronomskih bastina pojedinih zemalja ili kontinenata i dalje veoma uocljive. Osim toga, dokazano je da je nacin ishrane postao deo onoga sto bi se moglo nazvati „genetskim pamcenjem“. Ostri prekid s obicajima, odnosno hranom podneblja, kod nekih ljudi oznacio je i pocetak teskih oboljenja...
I dok jos nismo bas svi utonuli u jednolicnost brze hrane, pomenimo i ovoga puta da je svaka kultura zajedno sa sklonostima ka umetnosti razvijala i sopstveni ukus koji je vezan za - culo ukusa. Za neke narode pojedina jela ostace tajna jer potrebnih sirovina za pripremu nema. Druga ostaju tabu zbog toga sto ih brani vera.
Kambodza - Salata od tarantula s belim lukom
Jesti - ne jesti
Pojedina jela nekima se gade zbog ukusa, mirisa ili zbog toga sto ne mogu da se pomire s higijenskim uslovima pod kojima se hrana priprema. Jednostavno, ima namirnica za koje neki ljudi smatraju da se ne mogu jesti, dok ih drugi jedu s uzivanjem. Obicaji, kao i prirodna bogatstva, cine ponekad cuda! Na primer, nama je nezamislivo da jedemo insekte ili pse, kao sto je to obicaj u Africi i Aziji. U Kambodzi visoko se ceni jelo od velikih, dlakavih tarantula koje se najpre obare, a zatim se isprze na ulju i doda im se beli luk.
Ovde se neki ljudi „dave“ u brizlama, „belim bubrezima“, govedjim ocima i slicno. I niko se ne pita sta o tome misle stanovnici nekog drugog dela sveta... Kad je rec o culu ukusa, ljudi cesto ne podnose nepoznatu hranu i ne uvazavaju tudje kulinarske napore. Svako uziva u svome i cudi se ako se to nekom ne svidja, a spremni su da ne prihvate nepoznato. Da li se neko prilikom svinjokolja upitao da li gosti vole krvavicu, crevca, svarglu, skembice ili nesto slicno? Podrazumeva se da vole!
Sociolozi zakljucuju da je Zapad postao veoma gadljiv na tudju hranu: ljudi se sve vise okrecu jelima koja su preradjena i konzervisana, koja gube svoja prirodna svojstva, tako da covek nema uvid u to sta zapravo jede. Da li to znaci da se i culo ukusa umrtvilo?
Tajland - Przeni skorpioni
Krokodil ili prase?
Mozda upravo u Kini, cija je kuhinja nadaleko cuvena, postoji najveci broj jela i namirnica koje mi ne bismo mogli ni „da zamislimo“. Retko ko se odluci da jede meso zmije, misa, pacova, ili medvedje sape, tigrove testise, matericu krmace... Od „stogodisnjeg jajeta“ mnogi zapadnjaci padaju u nesvest. Rec je o pacijem jajetu koje se ostavlja „da odlezi“ u glini, limunovom soku, soli i pepelu. To traje nekoliko nedelja. Naposletku se dobije jelo koje lici na tamnozeleni zelatin, veoma jakog mirisa i ukusa. Umesto pileceg pecenja, iz kineskih pecnica puse se peceni pacovi i misevi. A umesto prasece glave, res pecene i s jabukom u ustima, na stolu Kineza mogla bi da stoji glava krokodila. Kakva je razlika u ukusu? Mozda ima dobrovoljaca koji bi je okusili?
Vijetnam - Salata od zrikavaca
Ni na jugoistoku Azije ne sale se kad je u pitanju hrana; na pijaci moze da se kupi zmija na rostilju, crvi, larve, cevapi od skorpija, kao i mravi, vilinski konjici i ose za grickanje izmedju obroka. U Koreji, na primer, ako se riba ne pracaka u ustima, ne smatraju je svezom. Polipi se namotavaju na stapice poput spageta i onda - hop! - pravo u usta. Osim toga sto su ukusni, nezgodni su za one koji imaju golicljiva nepca. U Vijetnamu je salata od zrikavaca specijalitet. Jer, treba ih naloviti. Obareni sluze se uz zelenis. Na Tajlandu, cak i na ulicama, prodaju przene skorpione za koje tvrde da su veoma ukusni.
Ukoliko ste pomislili da samo narodi koji su geografski veoma udaljeni od nas jedu ono sto mi nikada ne bismo jeli, pomenimo Skotlandjane kako bismo rascistili i sa ovom predrasudom. Cuveni skotski specijalitet hagis zapravo je jagnjeci zeludac koji se puni iznutricama i ovsom. Njima se to dopada. Islandjanima se svidja jelo koje se zove hakerl, a to su kockice odstajalog mesa ajkule. Svedjani vole jelo koje se zove sylta, odnosno neku vrstu pastete od unutrasnjosti glave jagnjeta ili svinje.
Kina - Krokodilska glava
Truli sir
I kuhinje koje se smatraju prefinjenima, kao sto su italijanska i francuska, u svom okrilju cuvaju pomalo neobicne recepte. Jedan od takvih je i sir koji se posebno ceni na Sardiniji: casu marzu. Njegovo vrenje traje nesto duze nego obicno, tacnije, dok se gotovo ne raspadne. Jedu ga onda kad je pun larvi musice Piophilia casei. U stvari, prisustvo larvi jamci da se onaj ko pojede sir nece otrovati! Francuzi na poseban nacin umeju da pripreme kravlje vime. Sta reci za puzeve? Smatraju ih pravim delikatesom. Pa ipak, neki bi radije gladovali nego sto bi nekog puza stavili u usta. I u Spaniji, kao i kod nas, veoma se ceni supa od juneceg repa. Kazu da je veoma ukusna i hranljiva.
Kina - Pecenje od pacova
Od kada je vatre, bilo je i posuda u kojima se kuvalo i izvesno je da u njima nije prestalo da se krcka. Ispostavlja se da i jela mogu da budu izvor nesporazuma i neslaganja. Oko cega se ljudi najcesce ne slazu kad je rec o kulinarstvu: da li su to zacini ili pripremanje hrane? Cini se ipak da prisustvo mesa u ishrani stvara odredjenu zabunu. Vecina je spremna da stavi u usta razne travke, ali ne i meso bas svih zivotinja. Bez obzira na to da li su to insekti, ribe, domace ili divlje zivotinje, prisustvo krvi u mesu izaziva izvesnu nelagodu. Da ne pominjemo kanibale!
Mozda je cokolada jedno od onih jela u istoriji civilizacije oko kojih bi se svi slozili, bez obzira na to odakle dolaze. Kad je spanski osvajac Kortes u prvoj polovini 16. veka otkrio tajnu asteckog vladara Montezume i prvi put okusio cokoladni napitak, resio je da vladara zatoci, a plantaze kakaovca prisvoji. Ernanu Kortesu bilo je jasno zasto je Montezuma svakodnevno pio taj neverovatno ukusni napitak koji mu je budio cula i onda kad je trebalo da stupi u svoj harem.
Ispostavilo se da je ono oko cega su se slozili - a to je da je cokolada najukusnija od svega - izvor sukoba. Ljudi kao da uvek nadju neki razlog da se ne sloze. Pa makar bio iz domena cula ukusa.
Mirjana Ognjanovic
link