Post by niquetamere on Mar 19, 2008 19:25:20 GMT -5
Ginekolozi ubili tri Srbije
Godišnje se u Srbiji uradi oko 200.000 abortusa. Tako je od Drugog svetskog rata do danas ubijeno više od deset miliona ljudi.
Bela kuga kao bolest poodavno je zahvatila naš narod i našu državu. Sva statistika, analize, mišljenja stručnjaka iz raznoraznih oblasti vode ka jednom jedinom zaključku - "bela kuga" preti da jednostavno nestanemo sa lica zemlje.
Najpesimističkije prognoze stručnjaka su još konkretnije - ako se ovako nastavi, Srbi će za 500 godina i biološki izumreti.
Podaci i statistika su sumorni. Da postoje valjani razlozi da se pozabavimo ovom temom, neka posluži najnoviji podatak da na svaki brak u Srbiji dolazi 0,88 posto dece. Drugim rečima, Srbi umiru i ako se, ne daj bože, ovako nastavi već 2100. godine, u centralnoj Srbiji biće 2.100.000 stanovnika, Vojvodini 800.000, dok bi na Kosovu i Metohiji taj broj, prema sadašnjem populacionom trendu, bio čak 4,4 miliona. Dakle u svojoj državi bićemo nacionalna manjina!
Ovi podaci su plod desetogodišnjeg rada mr Biljane Spasić, profesora u Ekonomskoj školi u Kragujevcu, čija knjiga uskoro izlazi iz štampe. Ako se i pitamo "šta će biti s nama do pošljetka", onda nam odgovor na ovo pitanje ne daje razloga za optimizam. Štaviše. Problem neminovno mora da se preseli u institucije i da država shodno iskustvima populacione politike, koja je u svetu prisutna još od sredine 19. veka (Francuska), omogući pre svega zdravo ekonomsko polazište za rešavanje ovog problema.
No da bismo došli do razloga zašto se dospelo u populacioni ćorsokak, moramo se vratiti u svoju nacionalnu istoriju. "Belu kugu" su, prema mišljenju Spasićke, uzrokovali ratovi (genocid), čedomorstvo (autogenocid), samoubistva i seobe.
Dijaspora
U svetu živi više od trećine Srba ili oko četiri miliona. U periodu od 1991. do 1996. godine zemlju je napustilo 298 doktora nauka, 214 magistara i više od 30.000 stručnjaka iz raznoraznih oblasti.
Umesto 27 - šest miliona
Da nam se nije događalo sve što nam se događalo; sedam ratova u ovom veku, genocid, čedomorstva, samoubistva; u Srbiji bi, prema mišljenjima stručnjaka, danas živelo - oko 27 miliona Srba.
Samoubistva
Samo 1999. godine u Srbiji se ubilo 1579 ljudi. U centralnoj Srbiji ubilo se 937 osoba, u Vojvodini 635, dok je 247 Beograđana sebi oduzelo život.
- Depopulacionim procesima zahvaćen je narod u Srbiji i Vojvodini i mi neminovno srljamo ka demografskom sunovratu. Jednostavno rečeno, Srbija u sve manjem broju rađa decu i po broju živorođene dece poslednja smo zemlja u Evropi - kaže mr Spasić, potkrepljujući to brojnim podacima.
Ako se kao polazište uzme podatak nemačkog geografa dr Alojza Fišera fon Egera o broju balkanskih naroda početkom prošlog stoleća dolazimo do činjenice da se turski narod brojčano uvećao za 400 odsto, albanski za 700 odsto, rumunski za 45 odsto, bugarski 38 odsto i grčki za 35 odsto. Jedini narod koji se ne uvećava, već umire je srpski narod. To potkrepljuje i profesor Pavle Šafarik koji je 1840. godine zapisao da je broj Srba 5,5 miliona. Danas, u Srbiji živi svega 6.180.000 Srba
Pa ipak, kada je demografija u pitanju Srbija kao država karakteristična je i po dijametralno suprotnim trendovima u njenim krajevima. Dok se u Srbiji i Vojvodini poslednjih godina beleži značajan mortalitet, na Kosovu i Metohiji tokom poslednjih 80 godina imamo pravi bebi-bum. Recimo, Šiptara je 1921. godine, bilo 140.000. Danas ih prema svim relevantnim podacima ima više od dva miliona, a već smo pomenuli da će ih 2100. godine biti čak 4,4 miliona. Opet u Vojvodini je 1948. godine bilo 2,2 puta više stanovnika nego li na Kosmetu, da bi danas Kosovo i Metohija bili brojniji za oko 200.000 ljudi.
- Kosovo i Metohija je područje koje ima najveću stopu nataliteta u svetu poslednjih osam decenija. I sve opštine na Kosmetu imaju pozitivan prirodni priraštaj osim Zubinog Potoka koji je naseljen Srbima - kaže mr Spasić. Opet u Srbiji pozitivan prirodni priraštaj u 1999. godini od 157 opština imali su samo Loznica, Požarevac i Grocka, dok ni jedna opština u Vojvodini nije imala više rođenih od umrlih. Prostom računicom dolazi se do podatka da je samo u 1999. godini broj umrlih u odnosu na broj rođenih u plusu za 29.222. Dakle, u jednoj godini izgubili smo grad veličine Despotovca.
- Problem "bele kuge" ne rešava se samo poboljšanjem životnog standarda. Potrebni su značajniji i suštinskiji zahvati da bi roditeljstvo, a pre svega materinstvo ponovo zadobilo značajno mesto na lestvici životnih vrednosti. Potrebno je lečiti savremenu, a u stvari najstariju ljudsku bolest, a to je egoizam- kaže za "Glas" NJegovo preosveštenstvo episkop Sava. Prema njegovim rečima, vrlo često roditelji se ne odlučuju na rađanje iz čisto sebičnih razloga, ne želeći da poremete svoj konformizam. Rađanje i podizanje dece predstavlja - žrtvu, na koju je savremeni čovek sve manje spreman.
- Još jedan znacajan momenat na koji država treba da obrati pažnju bio bi pokušaj da se stvore uslovi za uravnoteženje težnji savremene žene za karijerom i materinstvom. Potpuno je neprihvatljivo i za društvo pogubno ukoliko žena treba neprestano da bira između ova dva puta, a da je pri tom materinstvo daleko ispod uspeha u poslu na društvenoj lestvici vrednosti. U uticaju i menjanju "idejne" pozadine bele kuge sastoji se i deo misije crkve - napominje episkop Sava.
Dragan Alempijevic
Godišnje se u Srbiji uradi oko 200.000 abortusa. Tako je od Drugog svetskog rata do danas ubijeno više od deset miliona ljudi.
Bela kuga kao bolest poodavno je zahvatila naš narod i našu državu. Sva statistika, analize, mišljenja stručnjaka iz raznoraznih oblasti vode ka jednom jedinom zaključku - "bela kuga" preti da jednostavno nestanemo sa lica zemlje.
Najpesimističkije prognoze stručnjaka su još konkretnije - ako se ovako nastavi, Srbi će za 500 godina i biološki izumreti.
Podaci i statistika su sumorni. Da postoje valjani razlozi da se pozabavimo ovom temom, neka posluži najnoviji podatak da na svaki brak u Srbiji dolazi 0,88 posto dece. Drugim rečima, Srbi umiru i ako se, ne daj bože, ovako nastavi već 2100. godine, u centralnoj Srbiji biće 2.100.000 stanovnika, Vojvodini 800.000, dok bi na Kosovu i Metohiji taj broj, prema sadašnjem populacionom trendu, bio čak 4,4 miliona. Dakle u svojoj državi bićemo nacionalna manjina!
Ovi podaci su plod desetogodišnjeg rada mr Biljane Spasić, profesora u Ekonomskoj školi u Kragujevcu, čija knjiga uskoro izlazi iz štampe. Ako se i pitamo "šta će biti s nama do pošljetka", onda nam odgovor na ovo pitanje ne daje razloga za optimizam. Štaviše. Problem neminovno mora da se preseli u institucije i da država shodno iskustvima populacione politike, koja je u svetu prisutna još od sredine 19. veka (Francuska), omogući pre svega zdravo ekonomsko polazište za rešavanje ovog problema.
No da bismo došli do razloga zašto se dospelo u populacioni ćorsokak, moramo se vratiti u svoju nacionalnu istoriju. "Belu kugu" su, prema mišljenju Spasićke, uzrokovali ratovi (genocid), čedomorstvo (autogenocid), samoubistva i seobe.
Dijaspora
U svetu živi više od trećine Srba ili oko četiri miliona. U periodu od 1991. do 1996. godine zemlju je napustilo 298 doktora nauka, 214 magistara i više od 30.000 stručnjaka iz raznoraznih oblasti.
Umesto 27 - šest miliona
Da nam se nije događalo sve što nam se događalo; sedam ratova u ovom veku, genocid, čedomorstva, samoubistva; u Srbiji bi, prema mišljenjima stručnjaka, danas živelo - oko 27 miliona Srba.
Samoubistva
Samo 1999. godine u Srbiji se ubilo 1579 ljudi. U centralnoj Srbiji ubilo se 937 osoba, u Vojvodini 635, dok je 247 Beograđana sebi oduzelo život.
- Depopulacionim procesima zahvaćen je narod u Srbiji i Vojvodini i mi neminovno srljamo ka demografskom sunovratu. Jednostavno rečeno, Srbija u sve manjem broju rađa decu i po broju živorođene dece poslednja smo zemlja u Evropi - kaže mr Spasić, potkrepljujući to brojnim podacima.
Ako se kao polazište uzme podatak nemačkog geografa dr Alojza Fišera fon Egera o broju balkanskih naroda početkom prošlog stoleća dolazimo do činjenice da se turski narod brojčano uvećao za 400 odsto, albanski za 700 odsto, rumunski za 45 odsto, bugarski 38 odsto i grčki za 35 odsto. Jedini narod koji se ne uvećava, već umire je srpski narod. To potkrepljuje i profesor Pavle Šafarik koji je 1840. godine zapisao da je broj Srba 5,5 miliona. Danas, u Srbiji živi svega 6.180.000 Srba
Pa ipak, kada je demografija u pitanju Srbija kao država karakteristična je i po dijametralno suprotnim trendovima u njenim krajevima. Dok se u Srbiji i Vojvodini poslednjih godina beleži značajan mortalitet, na Kosovu i Metohiji tokom poslednjih 80 godina imamo pravi bebi-bum. Recimo, Šiptara je 1921. godine, bilo 140.000. Danas ih prema svim relevantnim podacima ima više od dva miliona, a već smo pomenuli da će ih 2100. godine biti čak 4,4 miliona. Opet u Vojvodini je 1948. godine bilo 2,2 puta više stanovnika nego li na Kosmetu, da bi danas Kosovo i Metohija bili brojniji za oko 200.000 ljudi.
- Kosovo i Metohija je područje koje ima najveću stopu nataliteta u svetu poslednjih osam decenija. I sve opštine na Kosmetu imaju pozitivan prirodni priraštaj osim Zubinog Potoka koji je naseljen Srbima - kaže mr Spasić. Opet u Srbiji pozitivan prirodni priraštaj u 1999. godini od 157 opština imali su samo Loznica, Požarevac i Grocka, dok ni jedna opština u Vojvodini nije imala više rođenih od umrlih. Prostom računicom dolazi se do podatka da je samo u 1999. godini broj umrlih u odnosu na broj rođenih u plusu za 29.222. Dakle, u jednoj godini izgubili smo grad veličine Despotovca.
- Problem "bele kuge" ne rešava se samo poboljšanjem životnog standarda. Potrebni su značajniji i suštinskiji zahvati da bi roditeljstvo, a pre svega materinstvo ponovo zadobilo značajno mesto na lestvici životnih vrednosti. Potrebno je lečiti savremenu, a u stvari najstariju ljudsku bolest, a to je egoizam- kaže za "Glas" NJegovo preosveštenstvo episkop Sava. Prema njegovim rečima, vrlo često roditelji se ne odlučuju na rađanje iz čisto sebičnih razloga, ne želeći da poremete svoj konformizam. Rađanje i podizanje dece predstavlja - žrtvu, na koju je savremeni čovek sve manje spreman.
- Još jedan znacajan momenat na koji država treba da obrati pažnju bio bi pokušaj da se stvore uslovi za uravnoteženje težnji savremene žene za karijerom i materinstvom. Potpuno je neprihvatljivo i za društvo pogubno ukoliko žena treba neprestano da bira između ova dva puta, a da je pri tom materinstvo daleko ispod uspeha u poslu na društvenoj lestvici vrednosti. U uticaju i menjanju "idejne" pozadine bele kuge sastoji se i deo misije crkve - napominje episkop Sava.
Dragan Alempijevic