Post by Emperor AAdmin on Dec 25, 2007 22:11:18 GMT -5
Oj, Karlovci, mesto moje...
Cetiri lava ispod magarcevog brega
Kroz povest ovog uistinu istorijskog grada moze da se putuje na mnoge nacine. Jedan Karlovcanin odlucio je da to ucini na svoj nacin: zarko i predano sabrao je imena mesta koja su obelezila zivot na ovom prostoru i citaocima svoje knjige omogucio nesvakidasnju pustolovinu putovanja kroz vreme...
Okamenjena „carska” straza ispred Patrijarsijskog dvora.
Malo je ovako malih varosi s toliko dragocenim bagazom istorije. U Sremskim Karlovcima, ususkanim izmedju Fruske gore i Dunava, bezmalo svaka gradjevina, ulica, cesma ili bunar, cak i drvo, svedoce o vremenu koje je ovde ispisalo svoje nepotkupljive tragove. Deo njih, romanticarski raspevano, u svojim stihovima izrimovao je Branko Radicevic. (Mada je sled Rima ovde nepobitno dokazan, pesnikova rima s njima, Rimljanima, nema bas nikakve veze.)
Nepobitno je da su Sremski Karlovci duze od dva veka bili srediste duhovnog, politickog i kulturnog zivota srpskog naroda u Austrougarskoj. Naravno, zivot je ovde iskricio i ranije, a na mapi svekolike istorije Evrope ucrtan je i kao zavicaj poznatog Karlovackog mira koji su, nadomak Magarcevog brega, 1699. godine potpisale clanice Svete lige (Venecija, Poljska i Austrija) s Otomanskim carstvom. Trag i danas postoji u vidu Kapele mira gde je, prvi put u povesti, u diplomatiji primenjen okrugli sto, otada neizbezan u pregovorima svih koji bi da ratna i ina zbivanja okoncaju bar lupanjem sakom o sto.
Povest Sremskih Karlovaca tako je, zasluzeno i uobicajeno, ispisivana na mnostvo nacina, temeljenih na istorijskim svedocanstvima. Ljudi su tu, u toj istoriji, mahom bili „kolateralna korist”. Ovovremeni hronicar trajanja varosi, radoznali istoricar Zarko Dimic, odlucio je da svoje Karlovce prikaze na posve drugaciji nacin. I to svoje dugogodisnje istrazivanje ukoricio u lepu i korisnu knjigu pod nazivom „Toponimija Sremskih Karlovaca”.
Sta je Dragutinu bilo drago?
Za pocetak ove nevelike price valja reci da je toponomastika - pojam koji su nam darovali stari Grci - zapravo nauka koja ispituje poreklo i znacenje imena pojedinih mesta. A ovde, u Sremskim Karlovcima, uostalom kao i drugde, nazivi mesta svojevrsna su licna karta zivota ove varosi.
Oni koji su raspolozeni da slusaju vetar i saznaju sve sto ih ovde zanima, verovatno ce za prvog i najpouzdanijeg detektiva pozvati „strazilovac”, lokalni vetar koji duva tokom cele godine. I „gornjak” i „donjak”, vetrovi koji duvaju niz i uz Dunav, prilicno su obavesteni, kao sto ni „gorski”, odnosno „karlovacki vetar” - koji preko Dunava nosi glasove od Karlovaca prema koviljskim alasima - ne voli da ne bude upoznat sa stanjem stvari u svom ataru.
Mozda je ove mesne vetrove, kao posebna vrsta cenzure, uspela da ukroti i, po svom izboru, izabrane vesti pusti dalje - cuvena Cincareva vetrenjaca koja se ugnezdila na vrhu brda Banstol. Nje nema od kraja Drugog svetskog rata, ali nije joj uspelo da, novinarski neophodno, cenzurise poduzi spisak naziva kojima je ova varos putovala kroz vreme. Prvi, i najlepsi, svakako je Carus-Carom (Karom)-Karomi.
Jer, po Zarku Dimicu, grad je dobio ime od latinskog prideva carus, sto znaci drag, mio, ili Dragutinovo. Vremenom je izvedeno ime u Karom, Karomi ili Srpski Karlovci. Ova, za sada, pretpostavka temelji se na istorijskim cinjenicama da su Karlovci svoje ime dobili po imenu srpskog kralja Dragutina Nemanjica koji se ozenio ugarskom princezom Katalinom, unukom kralja Bele IV, i, kao svaki pristojan zenik, dobio odgovarajuci miraz. Tast mu nije bio cicija te mu je dao: Macvansko-bosansku banovinu, Usoru, Soli i Beograd. A kad je, polomivsi nogu u lovu, presto morao da ustupi mladjem bratu Milutinu, povukao se na imanje koje je dobio zenidbom i najveci deo vremena provodio u svom letnjikovcu, „dve milje nize od Karlovaca”, u raskosnom dvorcu na danasnjem Kraljevom bregu. Odavde je imao odlican pogled, bogata lovista, a u blizini imucan i utvrdjen grad (Karlovce), lepe i bogate vinograde, vocnjake i odlicno vino. Brodom ili Carigradskim drumom lako je mogao stici do (darovanog) Beograda.
Sto je Dragutinu drago i milo bilo, pesnik je docnije uzneo - a i kako drugacije - na vrh Fruske gore, na Strazilovo. Jer, i ono je, po svoj prilici, ime dobilo u vreme ovog (vikendaskog) kralja. Ono, kad se blizu Karlovaca odmarao, a lovci cuvali strazu da mu neko, ne daj boze, ne preotme recept za spravljanje nadaleko cuvenog vina.
Ovdasnje vinogorje i danas cuva svoj nadaleko poznat glas.
Ulica Zlatna ali i Gadna
Svako ime, razume se, ima i svoju pricu. U Sremskim Karlovcima imena mesta mogli bi da puste niz Dunav, da ih ukrcaju u kakvu deregliju i da im pri odlasku mahnu sa zahvalnoscu, toliko ih ima. Kao, vidimo se u istoriji. A istorija - koliko god umela da bude i silovateljica zivota - hoce, na srecu, i da dosapne da je valja negovati, da pametnima bude nauk da ne uce na sopstvenim greskama. I da podseti da sve ne pocinje od - danas, od nas.
Tako u imenima karlovackih manastira nailazimo na Sabornu crkvu svetog Nikole. Ovde je mestani prepoznaju i po nazivu Udovicki manastir jer su, po zapisima stranih putopisaca iz 16, 17. i 18. stoleca, u njemu svoje poslednje dane provele udovice znamenitih Srba. Tako je, oko 1550. godine, svoje tri poslednje jeseni upravo ovde provela monahinja Jelena, udovica despota Stefana Stiljanovica. Pored ostalih, tu je i takozvana Ruska kapela, osnovana s proleca 1921. godine, koju je srpski patrijarh Dimitrije ustupio brojnim ruskim izbeglicama koji su, upravo ovde, stvorili i svoju Zagranicnu crkvu.
A ko bi se, danas, setio porodice Zagar da na rimokatolickom groblju Magarcevo brdo nisu 1913. godine podigli kapelu, kao zaduzbinu Marije i Jakoba Zagara. Ili, mozda, Velike i Male dudare (danas stambenog dela Karlovaca), gde se nekad nalazila velika povrsina zasadjena dudovima i jedno od omiljenih odmorista mestana tokom leta. Sta tek reci o kraju varosi koji se, po nekad cuvenoj kafani „Tri zeca”, zvao isto tako?! Tu je, malo uzbrdo, i deo koji starosedeoci i danas zovu Svapska, po nemackim porodicama koje su se ovde naselile sredinom 18. veka. Pecat varosi dali su i Milicevi obori, kraj koji je dobio ime po dugogodisnjem karlovackom gradonacelniku Dusanu Milicu koji je ovde, pedesetih godina 19. veka, gajio svinje pa ih onda terao uz Dunav, sve do Beca.
I nazivi ulica u 18. i 19. veku svojevrsno su obelezje zivota na karlovackoj kaldrmi. Moze se, bez mnogo maste, samo zamisliti zbog cega su se pojedine zvale Brdska, Glavna, ili Blatnjava, Magareca, Zlatna, Gadna, cak i Usrano sokace. U imenima predela u mesnom ataru nailazimo na Kurjakovac (otkud su Karlovcani u 19. veku kretali u hajku na izgladnele vukove koji su dolazili iz Slavonije i Bosne), Kuzno groblje (mesto gde su sahranjivani stradali od kuge 1795-1796. godine), Mamutov dol (gde su krajem 19. veka nadjeni ostaci mamuta), Puckaros (deo druma za Novi Sad na kome su, zbog napornog puta, stalno „pucali” bicevi po hrbatima volujskih i konjskih zaprega), te Sikirica, mesto o kome predanje kaze da je upravo tu neki momak iz druzine Laze Harambase „sikiricom” ubio slugu jednog Karlovcanina.
Cesma cetiri lava jedan je od najprepoznatljivijih simbola Sremskih Karlovaca.
Lepo, naravno, zvuci ime brda Vezirac. Toliko lepo da postoji i Veliki i Mali Vezirac. Medjutim, samo je (ovde) jedno i jedino - Popisano brdo. A Tri babina guza ili, skraceno, Guzove, mozes, upravo pod tim imenom, da nadjes samo u Sremskim Karlovcima. Isto kao i Magarcev breg gde su se, veli prica, u tursko vreme napasali i odmarali magarci, u skrtoj senci vinograda. Kao da mi nismo imali svoje magarce nego su nam i za njih bili potrebni Turci?! Lepse, svakako, zvuci Kraljev breg i pricica o Dragutinu koji je, ocigledno, umeo da miraz iskoristi na pravi nacin.
Zec na kafi s Kurjakom
Posebna prica su karlovacke cesme, pre svega ona u centru varosi - podignuta jos 1799. godine - koja se odgovarajuce i zove - Cesma cetiri lava. Ko tu sve nije utolio zedj i ko od mestana nije, bar jedared, zakazao vidjenje? Mada je, nekad, svaka karlovacka (pristojnija) kuca imala svoj bunar, javne cesme odvajkada su bile i deo zivota grada. Zarko Dimic ih je nabrojao, i opisao, tacno - 42. Od ulicnih do onih dvorisnih, samo za potrebe odredjene porodice.
Uz toliko cesmi, do Dunava na „pljuvokaz”, mnostvo potoka, cak i tri jezera (Kuvalovo, Mala Rasa i Majdansko jezero), Karlovcani su mogli (mnogi mogu i danas) da preko glave navuku „slauf”, cuveni kotur za vodu, i iz njega, ili s njim, mirno projezde svojom prosloscu zazivajuci u pomoc toponime svog kraja, nesvakidasnje svedocanstvo o vremenu i ljudima s onu stranu duge. I gostoljubivo, kakvi vec jesu, i na ovaj nacin goste upoznaju s ne bas svakidasnjom pricom o Sremskim Karlovcima. Onom koje, uglavnom, nema u prigodnim vodicima.
Jer, kao u svakoj maloj velikoj varosi, ljudi ovde nisu tek broj ili pin. Prepoznaju se, najcesce, po nadimcima. Tako, recimo, ovdasnji Jovanovici (i ovde najbrojnije prezime) imaju sledece nadimke po kojima se (pre)poznaju: Brcini, Generalovi, Grkovi, Zanfirovi, Joldini, Lapcanovi, Pecula i Rajkini. Mnogi se, bez obzira na prezime ispisano u licnoj karti, odazivaju i po ociglednim karakternim osobinama predaka, kao sto su: Zec, Kukavica, Kurjak, Pacov, Puculjkov, Petlovi, Risovi...
Ovo je, dakle, tek skroman pokusaj da se povest jednog grada osvetli i uz pomoc imena koja su ga obelezila a koja je, tako zarko i pazljivo, uspeo da sakupi (a ko bi pa drugi?!) jedan „zadrti” Karlovcanin.
Petar Milatovic
Snimio Martin Candir
link
Cetiri lava ispod magarcevog brega
Kroz povest ovog uistinu istorijskog grada moze da se putuje na mnoge nacine. Jedan Karlovcanin odlucio je da to ucini na svoj nacin: zarko i predano sabrao je imena mesta koja su obelezila zivot na ovom prostoru i citaocima svoje knjige omogucio nesvakidasnju pustolovinu putovanja kroz vreme...
Okamenjena „carska” straza ispred Patrijarsijskog dvora.
Malo je ovako malih varosi s toliko dragocenim bagazom istorije. U Sremskim Karlovcima, ususkanim izmedju Fruske gore i Dunava, bezmalo svaka gradjevina, ulica, cesma ili bunar, cak i drvo, svedoce o vremenu koje je ovde ispisalo svoje nepotkupljive tragove. Deo njih, romanticarski raspevano, u svojim stihovima izrimovao je Branko Radicevic. (Mada je sled Rima ovde nepobitno dokazan, pesnikova rima s njima, Rimljanima, nema bas nikakve veze.)
Nepobitno je da su Sremski Karlovci duze od dva veka bili srediste duhovnog, politickog i kulturnog zivota srpskog naroda u Austrougarskoj. Naravno, zivot je ovde iskricio i ranije, a na mapi svekolike istorije Evrope ucrtan je i kao zavicaj poznatog Karlovackog mira koji su, nadomak Magarcevog brega, 1699. godine potpisale clanice Svete lige (Venecija, Poljska i Austrija) s Otomanskim carstvom. Trag i danas postoji u vidu Kapele mira gde je, prvi put u povesti, u diplomatiji primenjen okrugli sto, otada neizbezan u pregovorima svih koji bi da ratna i ina zbivanja okoncaju bar lupanjem sakom o sto.
Povest Sremskih Karlovaca tako je, zasluzeno i uobicajeno, ispisivana na mnostvo nacina, temeljenih na istorijskim svedocanstvima. Ljudi su tu, u toj istoriji, mahom bili „kolateralna korist”. Ovovremeni hronicar trajanja varosi, radoznali istoricar Zarko Dimic, odlucio je da svoje Karlovce prikaze na posve drugaciji nacin. I to svoje dugogodisnje istrazivanje ukoricio u lepu i korisnu knjigu pod nazivom „Toponimija Sremskih Karlovaca”.
Sta je Dragutinu bilo drago?
Za pocetak ove nevelike price valja reci da je toponomastika - pojam koji su nam darovali stari Grci - zapravo nauka koja ispituje poreklo i znacenje imena pojedinih mesta. A ovde, u Sremskim Karlovcima, uostalom kao i drugde, nazivi mesta svojevrsna su licna karta zivota ove varosi.
Oni koji su raspolozeni da slusaju vetar i saznaju sve sto ih ovde zanima, verovatno ce za prvog i najpouzdanijeg detektiva pozvati „strazilovac”, lokalni vetar koji duva tokom cele godine. I „gornjak” i „donjak”, vetrovi koji duvaju niz i uz Dunav, prilicno su obavesteni, kao sto ni „gorski”, odnosno „karlovacki vetar” - koji preko Dunava nosi glasove od Karlovaca prema koviljskim alasima - ne voli da ne bude upoznat sa stanjem stvari u svom ataru.
Mozda je ove mesne vetrove, kao posebna vrsta cenzure, uspela da ukroti i, po svom izboru, izabrane vesti pusti dalje - cuvena Cincareva vetrenjaca koja se ugnezdila na vrhu brda Banstol. Nje nema od kraja Drugog svetskog rata, ali nije joj uspelo da, novinarski neophodno, cenzurise poduzi spisak naziva kojima je ova varos putovala kroz vreme. Prvi, i najlepsi, svakako je Carus-Carom (Karom)-Karomi.
Jer, po Zarku Dimicu, grad je dobio ime od latinskog prideva carus, sto znaci drag, mio, ili Dragutinovo. Vremenom je izvedeno ime u Karom, Karomi ili Srpski Karlovci. Ova, za sada, pretpostavka temelji se na istorijskim cinjenicama da su Karlovci svoje ime dobili po imenu srpskog kralja Dragutina Nemanjica koji se ozenio ugarskom princezom Katalinom, unukom kralja Bele IV, i, kao svaki pristojan zenik, dobio odgovarajuci miraz. Tast mu nije bio cicija te mu je dao: Macvansko-bosansku banovinu, Usoru, Soli i Beograd. A kad je, polomivsi nogu u lovu, presto morao da ustupi mladjem bratu Milutinu, povukao se na imanje koje je dobio zenidbom i najveci deo vremena provodio u svom letnjikovcu, „dve milje nize od Karlovaca”, u raskosnom dvorcu na danasnjem Kraljevom bregu. Odavde je imao odlican pogled, bogata lovista, a u blizini imucan i utvrdjen grad (Karlovce), lepe i bogate vinograde, vocnjake i odlicno vino. Brodom ili Carigradskim drumom lako je mogao stici do (darovanog) Beograda.
Sto je Dragutinu drago i milo bilo, pesnik je docnije uzneo - a i kako drugacije - na vrh Fruske gore, na Strazilovo. Jer, i ono je, po svoj prilici, ime dobilo u vreme ovog (vikendaskog) kralja. Ono, kad se blizu Karlovaca odmarao, a lovci cuvali strazu da mu neko, ne daj boze, ne preotme recept za spravljanje nadaleko cuvenog vina.
Ovdasnje vinogorje i danas cuva svoj nadaleko poznat glas.
Ulica Zlatna ali i Gadna
Svako ime, razume se, ima i svoju pricu. U Sremskim Karlovcima imena mesta mogli bi da puste niz Dunav, da ih ukrcaju u kakvu deregliju i da im pri odlasku mahnu sa zahvalnoscu, toliko ih ima. Kao, vidimo se u istoriji. A istorija - koliko god umela da bude i silovateljica zivota - hoce, na srecu, i da dosapne da je valja negovati, da pametnima bude nauk da ne uce na sopstvenim greskama. I da podseti da sve ne pocinje od - danas, od nas.
Tako u imenima karlovackih manastira nailazimo na Sabornu crkvu svetog Nikole. Ovde je mestani prepoznaju i po nazivu Udovicki manastir jer su, po zapisima stranih putopisaca iz 16, 17. i 18. stoleca, u njemu svoje poslednje dane provele udovice znamenitih Srba. Tako je, oko 1550. godine, svoje tri poslednje jeseni upravo ovde provela monahinja Jelena, udovica despota Stefana Stiljanovica. Pored ostalih, tu je i takozvana Ruska kapela, osnovana s proleca 1921. godine, koju je srpski patrijarh Dimitrije ustupio brojnim ruskim izbeglicama koji su, upravo ovde, stvorili i svoju Zagranicnu crkvu.
A ko bi se, danas, setio porodice Zagar da na rimokatolickom groblju Magarcevo brdo nisu 1913. godine podigli kapelu, kao zaduzbinu Marije i Jakoba Zagara. Ili, mozda, Velike i Male dudare (danas stambenog dela Karlovaca), gde se nekad nalazila velika povrsina zasadjena dudovima i jedno od omiljenih odmorista mestana tokom leta. Sta tek reci o kraju varosi koji se, po nekad cuvenoj kafani „Tri zeca”, zvao isto tako?! Tu je, malo uzbrdo, i deo koji starosedeoci i danas zovu Svapska, po nemackim porodicama koje su se ovde naselile sredinom 18. veka. Pecat varosi dali su i Milicevi obori, kraj koji je dobio ime po dugogodisnjem karlovackom gradonacelniku Dusanu Milicu koji je ovde, pedesetih godina 19. veka, gajio svinje pa ih onda terao uz Dunav, sve do Beca.
I nazivi ulica u 18. i 19. veku svojevrsno su obelezje zivota na karlovackoj kaldrmi. Moze se, bez mnogo maste, samo zamisliti zbog cega su se pojedine zvale Brdska, Glavna, ili Blatnjava, Magareca, Zlatna, Gadna, cak i Usrano sokace. U imenima predela u mesnom ataru nailazimo na Kurjakovac (otkud su Karlovcani u 19. veku kretali u hajku na izgladnele vukove koji su dolazili iz Slavonije i Bosne), Kuzno groblje (mesto gde su sahranjivani stradali od kuge 1795-1796. godine), Mamutov dol (gde su krajem 19. veka nadjeni ostaci mamuta), Puckaros (deo druma za Novi Sad na kome su, zbog napornog puta, stalno „pucali” bicevi po hrbatima volujskih i konjskih zaprega), te Sikirica, mesto o kome predanje kaze da je upravo tu neki momak iz druzine Laze Harambase „sikiricom” ubio slugu jednog Karlovcanina.
Cesma cetiri lava jedan je od najprepoznatljivijih simbola Sremskih Karlovaca.
Lepo, naravno, zvuci ime brda Vezirac. Toliko lepo da postoji i Veliki i Mali Vezirac. Medjutim, samo je (ovde) jedno i jedino - Popisano brdo. A Tri babina guza ili, skraceno, Guzove, mozes, upravo pod tim imenom, da nadjes samo u Sremskim Karlovcima. Isto kao i Magarcev breg gde su se, veli prica, u tursko vreme napasali i odmarali magarci, u skrtoj senci vinograda. Kao da mi nismo imali svoje magarce nego su nam i za njih bili potrebni Turci?! Lepse, svakako, zvuci Kraljev breg i pricica o Dragutinu koji je, ocigledno, umeo da miraz iskoristi na pravi nacin.
Zec na kafi s Kurjakom
Posebna prica su karlovacke cesme, pre svega ona u centru varosi - podignuta jos 1799. godine - koja se odgovarajuce i zove - Cesma cetiri lava. Ko tu sve nije utolio zedj i ko od mestana nije, bar jedared, zakazao vidjenje? Mada je, nekad, svaka karlovacka (pristojnija) kuca imala svoj bunar, javne cesme odvajkada su bile i deo zivota grada. Zarko Dimic ih je nabrojao, i opisao, tacno - 42. Od ulicnih do onih dvorisnih, samo za potrebe odredjene porodice.
Uz toliko cesmi, do Dunava na „pljuvokaz”, mnostvo potoka, cak i tri jezera (Kuvalovo, Mala Rasa i Majdansko jezero), Karlovcani su mogli (mnogi mogu i danas) da preko glave navuku „slauf”, cuveni kotur za vodu, i iz njega, ili s njim, mirno projezde svojom prosloscu zazivajuci u pomoc toponime svog kraja, nesvakidasnje svedocanstvo o vremenu i ljudima s onu stranu duge. I gostoljubivo, kakvi vec jesu, i na ovaj nacin goste upoznaju s ne bas svakidasnjom pricom o Sremskim Karlovcima. Onom koje, uglavnom, nema u prigodnim vodicima.
Jer, kao u svakoj maloj velikoj varosi, ljudi ovde nisu tek broj ili pin. Prepoznaju se, najcesce, po nadimcima. Tako, recimo, ovdasnji Jovanovici (i ovde najbrojnije prezime) imaju sledece nadimke po kojima se (pre)poznaju: Brcini, Generalovi, Grkovi, Zanfirovi, Joldini, Lapcanovi, Pecula i Rajkini. Mnogi se, bez obzira na prezime ispisano u licnoj karti, odazivaju i po ociglednim karakternim osobinama predaka, kao sto su: Zec, Kukavica, Kurjak, Pacov, Puculjkov, Petlovi, Risovi...
Ovo je, dakle, tek skroman pokusaj da se povest jednog grada osvetli i uz pomoc imena koja su ga obelezila a koja je, tako zarko i pazljivo, uspeo da sakupi (a ko bi pa drugi?!) jedan „zadrti” Karlovcanin.
Petar Milatovic
Snimio Martin Candir
link