Post by radovic on Sept 28, 2009 12:11:44 GMT -5
Stopama Srbina koji je crtao granice Rusije i Kine
Zahvaljujuæi jednom Srbinu, danas ulazim u ruski Sibir, a ne u kineski. Moj zadatak u Sibiru jeste da za SANU, tj. Geografski institut „Jovan Cvijiæ", istražim granicu Rusije i Kine koju je u 18. veku zacrtao Srbin Sava Vladislaviæ, takoðe organizator prve ruske obaveštajne službe i idejni tvorac prve ruske inflacije
1
Pre nešto više od 280 godina dva ogromna carstva, Rusija i Kina, našla su se prsa u prsa bez utvrðene granice. Petar Veliki je, na savet poznatog filozofa Lajbnica da taj problem što pre reši, poslao Srbina od najveæeg poverenja Savu Vladislaviæa da lièno ode na granicu i u Pekingu sa kineskim carem dogovori liniju razgranièenja. Taj naš zemljak, iz porodice srpskih grofova poreklom iz Hercegovine, odakle su njegovu porodicu proterali muslimani u Dubrovnik, gde se školovao i odakle je dalje otišao u Rusiju, uspeo je da u neèuveno teškoj misiji svojom domišljatošæu i hrabrošæu ostvari najveæe pretenzije Rusije. Kako Sava sam kaže: „Za vreme mog boravka u Sibiru ostavio sam Kinezima u ime Rusije naše najveæe pretenzije za koje sam se i u Pekingu držao uporno. Uvek sam im ja na jednu reè odgovorio dvema i pretio ratom, iako ne javno."
3
Zahvaljujuæi našem Savi, ja sada ulazim u ruski, a ne u kineski Sibir, iako je i danas na mnogim kineskim mapama više od polovine Sibira oznaèeno kao deo Kine. Tvrdokornost ovog našeg diplomate došla je do izražaja i na samom ulazu u Peking. Naime, reèeno mu je da u grad samo kineski car može da uðe danju, a od njega se tražilo da uðe tokom noæi. Sava je to odluèno odbio, tvrdeæi da je on predstavnik lièno ruske imperatorske liènosti. Posle burnih razgovora, ipak je u Peking ušao danju, uz zvuke truba i poèasnih plotuna, koji prate iskljuèivo ulaz cara lièno u grad.
Na trideset teških sednica Sava je pregovarao sa kineskim poslanicima. Njegovo poznavanje mentaliteta i karaktera ljudi, pronicljivost i diplomatska sposobnost, ali i izvesna gordost, samouverenost, kao i izuzetno držanje i obrazovanje, ostavili su na Kineze izuzetan utisak. Kineski istorièari pišu da je u periodu od više vekova to bio Evropljanin na koga se u Kini gledalo sa najviše poštovanja.
4
Na kraju, videvši da Sava neæe odstupiti, Kinezi su tražili da on da predlog razgranièenja. Sava je na to veæ bio spreman. Gotovo dve godine je iz Irkutska radio na istraživanju skoro 6.000 kilometara granice (sadašnja Mongolija je tad bila deo Kine), naravno uz pomoæ nekoliko struènjaka iz oblasti geodezije i geografije. Kineski ministri su bili toliko nezadovoljni njegovim predlogom da su ga falsifikovali i lažnu varijantu dostavili samom kineskom caru!
Savina oštra reakcija koštala je glave jednog od najbližih carevih poslanika, ujedno carevog strica. Veliki mito Sava je odbijao sa „hladnom gordošæu", a neki od onih koji ga nudili na kraju su sami od Save primili „darove" i njemu dostavljali informacije o namerama i zamkama koje spremaju drugi carski ministri. Npr. jednom važnom savetniku kineskog cara Sava je poslao „garnituru u vrednosti od hiljadu rubalja", što je tada bila ogromna suma (recimo, za sve ljude u Savinoj pratnji, njihovu platu i potrepštine za nekoliko meseci bilo je odreðeno 3.000 rubalja). Na pretnje da æe biti proteran u pustinju i tamo ostavljen da umre u najgorim mukama, Sava je hladno odgovarao da u njemu straha nema, jer ruski car æe sigurno naæi naèin da osveti gubitak svog vernog poslanika. Ni kada se veæina njegove pratnje razbolela zbog posoljene vode koju su Kinezi podmetnuli, on nije ustuknuo. Na reci Buri, gde je bilo Savino stanište tokom veæeg dela pregovora, potpisan je tzv. Burski ugovor (tj. Ugovor iz Kjahta, kako ga zovu Kinezi, po obližnjem seocetu) o konaènom razgranièenju Rusije i Kine 5. aprila 1728. godine. Kineski imperator se složio sa svim Savinim zahtevima, a sam Sava je, godinu dana pre potpisivanja samog ugovora, uveren u svoj uspeh, na granici postavio drveni krst sa natpisom: „Krst božji, znak granice izmeðu ruskog i kineskog carstva, postavljen 1727. godine, juna 26. dana".
5
Upravo zbog našeg Save, ja sam krenuo putem Sibira i izabrao da se u Rusiji zadržim toliko dugo. Odnedavno sam postao struèni saradnik SANU, tj. Geografskog instituta „Jovan Cvijiæ". Odluèeno je da za Akademiju radim na prikupljanju podataka na putovanju, izmeðu ostalog i o rusko-kineskoj granici, tj. o radu našeg Save Vladislaviæa. Ta granica je pretrpela veoma malo promena od tada i dva velika carstva je držala u potpunom miru više od 150 godina. Vanredno su zanimljivi kriterijumi korišæeni za njeno utvrðivanje, o kojima znamo veoma malo. Obilaskom predela blizu granice sa kineske i ruske strane, zakljuèio sam da je, pored osnovnog naèela da svako zadrži ono što veæ faktièki kontroliše, Sava vrlo verovatno koristio i druge geografske pogodnosti da zaštiti Rusiju. Na primer, sa ruske strane granice nalazi se niz planinskih venaca koji svaki pohod iz Kine na veæim delom ravan Sibir èini znatno otežanim.
6
Upravo u predelima koji su tada bili pod znakom pitanja nalazi se najplodnija sibirska zemlja sa najpovoljnijom klimom. Da stvar bude još interesantnija, Sava je od cara dobio dozvolu da osniva gradove i utvrðenja u Sibiru. To pravo je iskoristio tri puta, osnivaè je tvrðava Selinginske, Èikonske i Troickosavske. Poslednju je osnovao na Svetu trojicu i posvetio svom narodu; u centru grada sagradio je crkvu svetog Save Nemanjiæa. Moj zadatak je, izmeðu ostalog, da obiðem i njegova utvrðenja, da vidim šta je od njih ostalo, da fotografišem crkvu ukoliko se jos drži, prikupim ruska narodna predanja o Savinom delu, ukoliko ih ima, da posetim mesta odakle je granica prouèavana, da popišem sve njene promene i da, koliko je to moguæe, dam sistem verovatnih kriterijuma koji su korišæeni za utvrðivanje jedne od najdužih linija razgranièenja na svetu.
Zahvaljujuæi jednom Srbinu, danas ulazim u ruski Sibir, a ne u kineski. Moj zadatak u Sibiru jeste da za SANU, tj. Geografski institut „Jovan Cvijiæ", istražim granicu Rusije i Kine koju je u 18. veku zacrtao Srbin Sava Vladislaviæ, takoðe organizator prve ruske obaveštajne službe i idejni tvorac prve ruske inflacije
1
Pre nešto više od 280 godina dva ogromna carstva, Rusija i Kina, našla su se prsa u prsa bez utvrðene granice. Petar Veliki je, na savet poznatog filozofa Lajbnica da taj problem što pre reši, poslao Srbina od najveæeg poverenja Savu Vladislaviæa da lièno ode na granicu i u Pekingu sa kineskim carem dogovori liniju razgranièenja. Taj naš zemljak, iz porodice srpskih grofova poreklom iz Hercegovine, odakle su njegovu porodicu proterali muslimani u Dubrovnik, gde se školovao i odakle je dalje otišao u Rusiju, uspeo je da u neèuveno teškoj misiji svojom domišljatošæu i hrabrošæu ostvari najveæe pretenzije Rusije. Kako Sava sam kaže: „Za vreme mog boravka u Sibiru ostavio sam Kinezima u ime Rusije naše najveæe pretenzije za koje sam se i u Pekingu držao uporno. Uvek sam im ja na jednu reè odgovorio dvema i pretio ratom, iako ne javno."
3
Zahvaljujuæi našem Savi, ja sada ulazim u ruski, a ne u kineski Sibir, iako je i danas na mnogim kineskim mapama više od polovine Sibira oznaèeno kao deo Kine. Tvrdokornost ovog našeg diplomate došla je do izražaja i na samom ulazu u Peking. Naime, reèeno mu je da u grad samo kineski car može da uðe danju, a od njega se tražilo da uðe tokom noæi. Sava je to odluèno odbio, tvrdeæi da je on predstavnik lièno ruske imperatorske liènosti. Posle burnih razgovora, ipak je u Peking ušao danju, uz zvuke truba i poèasnih plotuna, koji prate iskljuèivo ulaz cara lièno u grad.
Na trideset teških sednica Sava je pregovarao sa kineskim poslanicima. Njegovo poznavanje mentaliteta i karaktera ljudi, pronicljivost i diplomatska sposobnost, ali i izvesna gordost, samouverenost, kao i izuzetno držanje i obrazovanje, ostavili su na Kineze izuzetan utisak. Kineski istorièari pišu da je u periodu od više vekova to bio Evropljanin na koga se u Kini gledalo sa najviše poštovanja.
4
Na kraju, videvši da Sava neæe odstupiti, Kinezi su tražili da on da predlog razgranièenja. Sava je na to veæ bio spreman. Gotovo dve godine je iz Irkutska radio na istraživanju skoro 6.000 kilometara granice (sadašnja Mongolija je tad bila deo Kine), naravno uz pomoæ nekoliko struènjaka iz oblasti geodezije i geografije. Kineski ministri su bili toliko nezadovoljni njegovim predlogom da su ga falsifikovali i lažnu varijantu dostavili samom kineskom caru!
Savina oštra reakcija koštala je glave jednog od najbližih carevih poslanika, ujedno carevog strica. Veliki mito Sava je odbijao sa „hladnom gordošæu", a neki od onih koji ga nudili na kraju su sami od Save primili „darove" i njemu dostavljali informacije o namerama i zamkama koje spremaju drugi carski ministri. Npr. jednom važnom savetniku kineskog cara Sava je poslao „garnituru u vrednosti od hiljadu rubalja", što je tada bila ogromna suma (recimo, za sve ljude u Savinoj pratnji, njihovu platu i potrepštine za nekoliko meseci bilo je odreðeno 3.000 rubalja). Na pretnje da æe biti proteran u pustinju i tamo ostavljen da umre u najgorim mukama, Sava je hladno odgovarao da u njemu straha nema, jer ruski car æe sigurno naæi naèin da osveti gubitak svog vernog poslanika. Ni kada se veæina njegove pratnje razbolela zbog posoljene vode koju su Kinezi podmetnuli, on nije ustuknuo. Na reci Buri, gde je bilo Savino stanište tokom veæeg dela pregovora, potpisan je tzv. Burski ugovor (tj. Ugovor iz Kjahta, kako ga zovu Kinezi, po obližnjem seocetu) o konaènom razgranièenju Rusije i Kine 5. aprila 1728. godine. Kineski imperator se složio sa svim Savinim zahtevima, a sam Sava je, godinu dana pre potpisivanja samog ugovora, uveren u svoj uspeh, na granici postavio drveni krst sa natpisom: „Krst božji, znak granice izmeðu ruskog i kineskog carstva, postavljen 1727. godine, juna 26. dana".
5
Upravo zbog našeg Save, ja sam krenuo putem Sibira i izabrao da se u Rusiji zadržim toliko dugo. Odnedavno sam postao struèni saradnik SANU, tj. Geografskog instituta „Jovan Cvijiæ". Odluèeno je da za Akademiju radim na prikupljanju podataka na putovanju, izmeðu ostalog i o rusko-kineskoj granici, tj. o radu našeg Save Vladislaviæa. Ta granica je pretrpela veoma malo promena od tada i dva velika carstva je držala u potpunom miru više od 150 godina. Vanredno su zanimljivi kriterijumi korišæeni za njeno utvrðivanje, o kojima znamo veoma malo. Obilaskom predela blizu granice sa kineske i ruske strane, zakljuèio sam da je, pored osnovnog naèela da svako zadrži ono što veæ faktièki kontroliše, Sava vrlo verovatno koristio i druge geografske pogodnosti da zaštiti Rusiju. Na primer, sa ruske strane granice nalazi se niz planinskih venaca koji svaki pohod iz Kine na veæim delom ravan Sibir èini znatno otežanim.
6
Upravo u predelima koji su tada bili pod znakom pitanja nalazi se najplodnija sibirska zemlja sa najpovoljnijom klimom. Da stvar bude još interesantnija, Sava je od cara dobio dozvolu da osniva gradove i utvrðenja u Sibiru. To pravo je iskoristio tri puta, osnivaè je tvrðava Selinginske, Èikonske i Troickosavske. Poslednju je osnovao na Svetu trojicu i posvetio svom narodu; u centru grada sagradio je crkvu svetog Save Nemanjiæa. Moj zadatak je, izmeðu ostalog, da obiðem i njegova utvrðenja, da vidim šta je od njih ostalo, da fotografišem crkvu ukoliko se jos drži, prikupim ruska narodna predanja o Savinom delu, ukoliko ih ima, da posetim mesta odakle je granica prouèavana, da popišem sve njene promene i da, koliko je to moguæe, dam sistem verovatnih kriterijuma koji su korišæeni za utvrðivanje jedne od najdužih linija razgranièenja na svetu.