Post by terroreign on Sept 11, 2009 2:58:25 GMT -5
Izgubljeni trojanski jezik srpska kategorija
Pošto pisani izvori, navodi publicista Novak Andesilić u reagovanju na feljton o Tarabića proročanstvu, pouzdano kazuju da je etrursko, odnosno latinsko pismo preuzeto iz Troje, postavlja se pitanje da li je uništena Troja i izgubljeni trojanski jezik srpska kategorija? Ako je izvjesno da samo slovenski jezici imaju brojčani prefiks „tro", a Homer kazuje da je Trojan imao tri sina, onda se treba zapitati čiji su izrazi: Trojan, Trojaniti, Troje, Trougao, Troglav, i slično. Grčki i latinski sigurno ne mogu biti. Ako Homer kazuje da bogovi na Olimpu (srp Alimpiju) stoluju na stolicama od tri noge, onda se treba zapitati čija je imenica „tron", odnosno tronos. Pošto ni Grci ni Latini nemaju brojčani prefiks „tro", niti pak imenice noga i nosač, jasno je kao svjetlost, da je imenica tronos nastala od srpskih pojmova „tro-nog", odnosno „tronosač".
Ime glavnog junaka Troje je Jektor (gr. Hektor). Ovo ime je pandam slovenskom ženskom imenu Jekatorina. Imena su doslovno nastala od srpskih poređenja: „Je ka tor" – Jektor; „Je ka torina" – Jekatorina.
Ovo su pastirska (vlaška, od blaga – blažena – blaška) imena, kao što su to danas u ruskoj onomastici prezimena: Kokošin, Guskov, Kozirjev i slično, ili naša: Konjević, Govedarica, Kokotović, Toroman, Muzikravić i slično. Od starog pojma „blago" (marva) izvode se i srpska imena: Blagoje, Blago, Blažo i Vlaho (Vlaška crkva bi mogla da nosi ime i Blaška, Blažena crkva), a sasvim je poznata činjenica da su Vlasi živjeli na ovim prostorima tokom cijele Rimske dominacije, ali bez pisma i pisanih tragova.
Ime Trojanskog princa, Aleksandar, zbog kojeg je izbio i rat za Troju je izvorno srpsko, četvorosložno, metričko ime. Ovo četvorosložno ime se izvodi iz osmerca: „A lijek sam dao na dar" – Aleksandar. Odakle se izvode lična imena: Lekso, Lijekso, Leka, Leso, Aleksa, ali i riječ leksika za koju se danas misli da je grčka. Aleksandar je bio pokrovitelj hrama pismenosti u Troji - Perjanice - Perjana (gr. Pergama), pa je po Aleksandru – Leksu nastala trojanska (srpska) imenica „leksika", koju su Grci prisvojili kao svoju.
Inače, imena makedonske dinastije: Aleksandar, Filip i Alimpija, koju su grci permutovali u Olimpija, nijesu grčka. Plutarh u storiji „Aleksandar" kazuje da je Aleksandar govorio makedonskim jezikom, koji je Grcima bio nerazuman. Inače, Grci su makedonski jezik nazivali „varvarski", a treba znati da je Aleksandrova majka Alimpija bila iz Ilirije. Imena Alimpija i Alimpije, kao i prezimena Alimpić i Alimpijević su isključivo srpska onomastika i nikada nijesu bila tako prisutna u grčkoj onomastici. Grčki filozof Aristotel u „Poetici" ukazuje da je ime Olimp izvedeno iz Frigijske (makedonske, tj. slovenske) onomastike.
Homer neosporno kazuje da su božanstva: Napolion, Ljeto i Artemida isključivo Trojanski kultovi.
Napolion je bio bog sunčeve orijentacije. Pomoću ovoga božanstva izvršena je geografska orijentacija istoka, zapada, sjevera i juga, gdje je svakako najizraženiji orijentir, podne, odnosno, podnevak. (Na-poli-je). Ime boga sunca Napolije, odnosno Napolijon su sačuvali Etrurci. Ime je doslovno nastalo iz trojanske (slovenske) rečenice:
„Na poli je on" – „podne je".
Kod Homera Napolion je simbol kartografskog podnevka i bog poludnevnice. Njegova majka Ljeto ima 365 Napoliona – podnevaka. Inače, ime Napolijon je širi pojam od imena Apolon, pa je izvjesno da je etrurski Napolion izvor grčkom Apolonu. Ovdje posebno treba imati na umu činjenicu da Jovan Bogoslav u „OtkrovenjuĆ koristi ime Apolijon. („Otkrovenje" 9, 11).
Indikativna je činjenica da u Pravoslavnom (Vizantijskom) kalendaru postoji svetac Apolos. Ovaj svetac ispisan običnim crnim slovom pada tačno u vrijeme najkraćeg dana u godini, tj. 21. decembra.
Ovaj datum i ova simbolika ukazuju na godišnje cikluse, tj. da su u nekim starijim vremenima godine počinjale poslije najkraćega dana u sunčevom ciklusu. Nove religije su uništile nešto što je najlogičnije. Zaista, najlogičnije je da godina počinje od početka ciklusa, kada i priroda počinje ponovo da se budi.
Nije isključivo da je praznik Sveti Nikola (19. decembar), koji pada dva dana prije novog godišnjeg ciklusa (21. decembra), bio vjesnik novog ljeta (Božić Bata – Bogić Bata). Prema tome bog Napolion i njegova majka Ljeto su simboli vremenskih jedinica: dana i ljeta. Indikativna je činjenica da se samo kod Slovena godina sreta pod imenom ljeto, kao i Napolionova majka Ljeto, kod Homera. Kod Grka se godina naziva etos, a kod Francuza „ete". Svi stari zapisi Pravoslavne crkve datirani su „ljetom gospodnjim".
Napolionova sestra, Trojanska boginja Artemida, pandam je starom srpskom imenu Artemije. Ova srpska imena su nastala od izraza:
„Ar te mi dade" – Artemida: „Ar te mi je" – Artemije.
U „Polki Igorovoj" ova simbolika se sreta pod imenom JAroslavka. Pojmovi „Jarost, Jar i „Ar" su duhovne kategorije – kategorije povrijeđene duše, stoga Njegoš prepjev „Ilijade" počinje stihom:
„Jarost, pjevaj boginjo Ahila".
(Nastaviće se)
Priredio: Svetislav Tijanić
Pošto pisani izvori, navodi publicista Novak Andesilić u reagovanju na feljton o Tarabića proročanstvu, pouzdano kazuju da je etrursko, odnosno latinsko pismo preuzeto iz Troje, postavlja se pitanje da li je uništena Troja i izgubljeni trojanski jezik srpska kategorija? Ako je izvjesno da samo slovenski jezici imaju brojčani prefiks „tro", a Homer kazuje da je Trojan imao tri sina, onda se treba zapitati čiji su izrazi: Trojan, Trojaniti, Troje, Trougao, Troglav, i slično. Grčki i latinski sigurno ne mogu biti. Ako Homer kazuje da bogovi na Olimpu (srp Alimpiju) stoluju na stolicama od tri noge, onda se treba zapitati čija je imenica „tron", odnosno tronos. Pošto ni Grci ni Latini nemaju brojčani prefiks „tro", niti pak imenice noga i nosač, jasno je kao svjetlost, da je imenica tronos nastala od srpskih pojmova „tro-nog", odnosno „tronosač".
Ime glavnog junaka Troje je Jektor (gr. Hektor). Ovo ime je pandam slovenskom ženskom imenu Jekatorina. Imena su doslovno nastala od srpskih poređenja: „Je ka tor" – Jektor; „Je ka torina" – Jekatorina.
Ovo su pastirska (vlaška, od blaga – blažena – blaška) imena, kao što su to danas u ruskoj onomastici prezimena: Kokošin, Guskov, Kozirjev i slično, ili naša: Konjević, Govedarica, Kokotović, Toroman, Muzikravić i slično. Od starog pojma „blago" (marva) izvode se i srpska imena: Blagoje, Blago, Blažo i Vlaho (Vlaška crkva bi mogla da nosi ime i Blaška, Blažena crkva), a sasvim je poznata činjenica da su Vlasi živjeli na ovim prostorima tokom cijele Rimske dominacije, ali bez pisma i pisanih tragova.
Ime Trojanskog princa, Aleksandar, zbog kojeg je izbio i rat za Troju je izvorno srpsko, četvorosložno, metričko ime. Ovo četvorosložno ime se izvodi iz osmerca: „A lijek sam dao na dar" – Aleksandar. Odakle se izvode lična imena: Lekso, Lijekso, Leka, Leso, Aleksa, ali i riječ leksika za koju se danas misli da je grčka. Aleksandar je bio pokrovitelj hrama pismenosti u Troji - Perjanice - Perjana (gr. Pergama), pa je po Aleksandru – Leksu nastala trojanska (srpska) imenica „leksika", koju su Grci prisvojili kao svoju.
Inače, imena makedonske dinastije: Aleksandar, Filip i Alimpija, koju su grci permutovali u Olimpija, nijesu grčka. Plutarh u storiji „Aleksandar" kazuje da je Aleksandar govorio makedonskim jezikom, koji je Grcima bio nerazuman. Inače, Grci su makedonski jezik nazivali „varvarski", a treba znati da je Aleksandrova majka Alimpija bila iz Ilirije. Imena Alimpija i Alimpije, kao i prezimena Alimpić i Alimpijević su isključivo srpska onomastika i nikada nijesu bila tako prisutna u grčkoj onomastici. Grčki filozof Aristotel u „Poetici" ukazuje da je ime Olimp izvedeno iz Frigijske (makedonske, tj. slovenske) onomastike.
Homer neosporno kazuje da su božanstva: Napolion, Ljeto i Artemida isključivo Trojanski kultovi.
Napolion je bio bog sunčeve orijentacije. Pomoću ovoga božanstva izvršena je geografska orijentacija istoka, zapada, sjevera i juga, gdje je svakako najizraženiji orijentir, podne, odnosno, podnevak. (Na-poli-je). Ime boga sunca Napolije, odnosno Napolijon su sačuvali Etrurci. Ime je doslovno nastalo iz trojanske (slovenske) rečenice:
„Na poli je on" – „podne je".
Kod Homera Napolion je simbol kartografskog podnevka i bog poludnevnice. Njegova majka Ljeto ima 365 Napoliona – podnevaka. Inače, ime Napolijon je širi pojam od imena Apolon, pa je izvjesno da je etrurski Napolion izvor grčkom Apolonu. Ovdje posebno treba imati na umu činjenicu da Jovan Bogoslav u „OtkrovenjuĆ koristi ime Apolijon. („Otkrovenje" 9, 11).
Indikativna je činjenica da u Pravoslavnom (Vizantijskom) kalendaru postoji svetac Apolos. Ovaj svetac ispisan običnim crnim slovom pada tačno u vrijeme najkraćeg dana u godini, tj. 21. decembra.
Ovaj datum i ova simbolika ukazuju na godišnje cikluse, tj. da su u nekim starijim vremenima godine počinjale poslije najkraćega dana u sunčevom ciklusu. Nove religije su uništile nešto što je najlogičnije. Zaista, najlogičnije je da godina počinje od početka ciklusa, kada i priroda počinje ponovo da se budi.
Nije isključivo da je praznik Sveti Nikola (19. decembar), koji pada dva dana prije novog godišnjeg ciklusa (21. decembra), bio vjesnik novog ljeta (Božić Bata – Bogić Bata). Prema tome bog Napolion i njegova majka Ljeto su simboli vremenskih jedinica: dana i ljeta. Indikativna je činjenica da se samo kod Slovena godina sreta pod imenom ljeto, kao i Napolionova majka Ljeto, kod Homera. Kod Grka se godina naziva etos, a kod Francuza „ete". Svi stari zapisi Pravoslavne crkve datirani su „ljetom gospodnjim".
Napolionova sestra, Trojanska boginja Artemida, pandam je starom srpskom imenu Artemije. Ova srpska imena su nastala od izraza:
„Ar te mi dade" – Artemida: „Ar te mi je" – Artemije.
U „Polki Igorovoj" ova simbolika se sreta pod imenom JAroslavka. Pojmovi „Jarost, Jar i „Ar" su duhovne kategorije – kategorije povrijeđene duše, stoga Njegoš prepjev „Ilijade" počinje stihom:
„Jarost, pjevaj boginjo Ahila".
(Nastaviće se)
Priredio: Svetislav Tijanić
www.dan.cg.yu/?nivo=3&rubrika...&clanak=127254
;D Classic Serb