Post by Bozur on Dec 22, 2009 19:06:17 GMT -5
21. 08. 2008
Srpska majka
Jelena Anžujska, žena kralja Uroša Prvog i majka srpskih kraljeva Dragutina i Milutina, svojim dobročinstvima i brigom o siromašnoj deci zadužila Srbiju ...
-----
Jelena Anžujska, francuska plemkinja i žena srpskog kralja Uroša Prvog, bila je veliki dobrotvor naroda među kojim je živela i koji je smatrala svojim. Majka srpskih kraljeva Dragutina i Milutina i prva žena ktitor u Srbiji svojim dobročinstvima i brigom o siromašnoj deci zadužila je Srbiju.
O ovoj veličanstvenoj ženi srpske istorije, nažalost, vrlo malo se zna. Vekovima istoričari pokušavaju da dobiju odgovor na pitanje ko je Jelena Anžujska, ali celu istinu nikako da otkriju. O Jeleninom životu najviše se može saznati iz žitija koje je napisao njen blizak prijatelj Danilo Pećki. On, u skladu sa vremenom u kome je živeo, kraljicu opisuje kao pobožnu ženu prepunu vrlina, koja je francuskog porekla i carske krvi. Naš veliki istoričar Čeda Mijatović uspeo je da pronađe dokaze da je Jelena rođena na francuskom dvoru, kao potomak Monfora i Kurtnea, čuvenih porodica plave krvi.
Jelena Anžujska došla je u Srbiju 1254. godine, kao supruga srpskog kralja Uroša Prvog. Usled nedostatka pisanih izvora, nije moguće utvrditi da li je Jelena prešla u pravoslavnu veru, ali zato njena dobročinstva svedoče o ljubavi kraljice prema svom novom domu.
Zadužbina manastir Gradac
Manastir Gradac, zadužbina Jelene Anžujske, podignut je na zaravni iznad reke Brvenice, u dolini Ibra. Zidan je od kamena, u srpskovizantijskom stilu. Prema nekim istorijskim izvorima, Jelena je pored domaćih majstora angažovala i strane graditelje. Ukrasi na stubovima oko vrata i prozora rađeni su u zapadnom gotskom stilu. Manastir je posvećen Bogorodici, a građen je po uzoru na Studenicu.
Majka i vladarka
Kao i većina žena srednjeg veka, Jelena se brinula o porodici i domu, ali se za razliku od drugih savremenica trudila da ostavi svoj trag u vremenu i kulturi Srbije. Njen skroman način života i želja za razvojem kulture u Srbiji izazivali su veliko divljenje savremenika.
Kraljica je, na primer, tražila i dobila od muža dozvolu da se pobrine za sirotu žensku decu. Tako je Jelena osnovala neku vrstu škole pletenja, a decu iz cele zemlje uzimala je pod svoje okrilje i smeštala ih u dvor u Brnjacima, na Kosovu. Devojke su tamo učile da kuvaju, pletu i obavljaju druge "ženske poslove". Smatra se da je upravo zahvaljujući Jeleninom dobročinstvu stanovništvo tog dela Kosova stvorilo nadaleko čuvenu bogatu tradiciju ručnih radova.
Ovde nije kraj Jeleninoj dobroti i veličini. Supruga Uroša Prvog i majka srpskih kraljeva Dragutina i Milutina bila je prva žena ktitor manastira na ovim prostorima. Prema njenom nalogu, 1270. godine izgrađen je manastir Gradac. Manastir je odražavao spoj Jeleninih korena i novog života, zajedništvo Zapada i Istoka, gotske i raške kulture.
Dvorski život i uloga kraljice prijali su Jeleni. Uvek je bila uz muža, podržavala je svaku njegovu odluku i želju. Osim jedne. Odnos prema Zapadu bio je seme razdora između kralja i kraljice. Jelena je smatrala da Srbija mora da očuva dobre odnose sa Dubrovnikom i da se možda čak i više veže za "latine", a Uroš je želeo čvršći savez sa Vizantijom.
Kada je Uroš 1275. krenuo u rat protiv Dubrovnika, Jelena ga nije podržala. I to joj je bilo zamereno, toliko da joj je pripisivana čak i izdaja. Položaj kraljice podrazumevao je bezuslovnu podršku kralju, a Jelena je to prekršila. Pokazala je zavidnu snagu i odlučnost, smatrala je da je Srbiji potrebniji Dubrovnik i čvrsto je stala iza tog svog stava. To joj nije oprošteno.
Iskupila se
Samo godinu dana kasnije, kada je stariji sin Dragutin svrgao oca sa vlasti, Jelena se, međutim, "iskupila". Uroš je bio proteran, a Jelena je, kao prava kraljica i supruga, odlučila da zajedno sa njim ode u izgnanstvo. Posle Uroševe smrti, kraljica je naredila da se njegove mošti sahrane u njegovoj zadužbini, manastiru Sopoćani.
Protiv braka Milutina i Simonide
Jelenina vladavina ne završava se smrću njenog muža. Naprotiv, njen uticaj i prisustvo osećali su se na političkoj sceni Srbije i kada je na vlast došao Milutin, njen mlađi sin. Kao rođena katolikinja, Jelena je bila u dobrim odnosima i sa papom i sa drugim vladarima katoličkih zemalja. Svi oni polagali su velike nade u uticaj koji je kraljica imala na mlađeg sina. Svi su se nadali da će Srbija postati katolička zemlja. Međutim, ma koliko da je Milutin voleo i poštovao majku, nije dozvolio da prevlada njen uticaj. Okrenuo se Vizantiji i sklopio sada već čuveni brak sa devetogodišnjom princezom Simonidom. Jelena nije odobravala taj brak, ali ništa nije mogla da uradi. Njeni planovi o povezivanju Srbije i Zapada zauvek su propali.
Novo doba za Jelenu Anžujsku počelo je upravo smrću njenog muža. Dragutinu je oprostila počinjeni greh, a u znak zahvalnosti dobila je na upravu teritoriju između Dubrovnika i Skadra, kao i predeo oko Plava u Zeti i zamak Brnjaci u gornjem toku Ibra. Imala je svoj pečat i pravo da izdaje povelje u svoje ime. Titula kraljice dobila je potpuno novo značenje. Jelena je uspešno upravljala teritorijom, brinula se o blagostanju svojih podanika i sve to radila podjednako dobro kao i neki muški vladar. Dugo posle njene smrti, iz velikog poštovanja i ljubavi narod je te predele nazivao "zemljom kraljice majke".
Poslednje godine života, Jelena Anžujska provela je u miru i tišini svog zamka u Brnjacima. Početkom februara 1314. godine Jelena se teško razbolela i pala u postelju. Osetila je da joj se bliži kraj, pa je kao prava pobožna žena pozvala sveštenstvo i vlastelu da ih blagosilja.
Umrla je 8. februara, sa molitvom na usnama.
J. DRAGIĆEVIĆ
www.pressonline.rs/sr/vesti/magazin/story/45050/Srpska+majka.html