Post by Bozur on Mar 8, 2013 23:24:34 GMT -5
Bodinov olovni pečat zlatnog sjaja |
09. mart 2013. |
Pečat je pronađen u Arheološkome muzeju u Istanbulu. Djelimično oštećeni kružni natpis na aversu i reversu pečata na grčkome jeziku: „Konstantin, protosevast i eksusijast Duklje i Srbije“ jasno je uputio na dukljanskoga kralja Bodina. Detaljnom analizom pečata, na osnovu njegovih sigilografskih karakteristika, Šene je njegov nastanak smjestio u sam početak Bodinove vladavine, kad su odnosi između njega i novoga vizantijskog cara Aleksija I Komnina (1081–1118) bili dobri. To dragocjeno Šeneovo otkriće prati i vrijedna analiza nekoliko problema vezanih za sam pečat – od datacije i ikonografije do pitanja titula koje se javljaju na pečatu. Nakon Šenea, problemu titula eksusijastis i dostojanstva protosevast u posebnome prilogu pažnju je posvetio Predrag Komatina.
Naznačiću najbitnije karakteristike pečata, donoseći u dodatku njegovu rekonstrukciju, koju je uradio Milutin Marković. Na aversu pečata nalazi se poprsje Svetoga Teodora koji u desnoj ruci drži koplje, a u lijevoj štit, u čijem je središtu prikazan biser od kojega se prema rubovima štita šire zraci. S jedne i druge strane lika smješten je natpis: ʘ|Θε|Ο – Δ|ω|ΡΟ ‘Ο, odnosno u Šeneovoj rekonstrukciji (ἅγιος) Θεόδωρο(ς). U prostoru koji okružuje poprsje sveca, oivičen prstenovima, nalazi se djelimično oštećen natpis: + ......εΙΚωΝC....ΙΝω.CεΒΑCTω, po Šeneu: [Κ(ύρι) ε βοήθ]ει Kωνσ[ταντ]ίνφ [(πρωτο)]σεβαστφ. Na reversu je poprsje Svetoga Đorđa, koji drži koplje i izduženi štit. S jedne i druge strane lika nalazi se natpis: ʘ|Γε – ω|Ρ|Γ̷ ‘O,odnosno: (ἅγιος) Γεωργ(ιος). Oko središnje kružnice u kojoj je lik sveca smješten je natpis: ΚΑΙεZɄCΙΑCΤ̷ ΔΙΟΚΛIΑCSCεΡR, ili u Šeneovoj rekonstrukciji: καὶ ἐζουσιαστ(η) Διοκλίας (καὶ) Σερβ(ίας).
Dostojanstvo protosevasta, kao jedno od najviših u hijerarhiji dvorskih dostojanstava, uveo je upravo Bodinov savremenik, carAleksije Komnin, odmah nakon stupanja na prijesto. Poznato je da je Bodinnaslijedio kraljevsku titulu od svoga oca Mihaila, što potvrđuju i latinski izvori toga doba, no činjenica da se na novopronađenome pečatu potpisuje vizantijskom titulom, kako s pravom pretpostavlja Komatina, svjedoči da je on, najvjerovatnije na početku svoje vladavine u vrijeme održavanja dobrih odnosa s novim caremAleksijem Komninom, titulu ἐζουσιαστῄς „smatrao odgovarajućom zamijenom za svoju kraljevsku titulu prilikom obraćanja carskom dvoru, ne narušavajući carske obrasce.“ Pismo caru: Šene pretpostavlja da se pečat nalazio na nekom pismu kojim seBodin obraćao caru, te da je u korespondenciji s imperijalnom kancelarijom morao koristititi titulu koju mu je priznao car.
Uostalom, i površan uvid u registar kultova rasprostranjenih u Duklji X–XII vijeka ukazaće na dominaciju upravo istočnjačkih kultova. Prikaz Sv. Teodora naBodinovu pečatu odgovara njegovom ikonografskom prikazu na fresci iz XI vijeka u Zemenskome manastiru u zapadnoj Bugarskoj. Zanimljivo je da se lik Svetog Đorđa javlja i na olovnome pečatu Bodinova sina, kralja Đorđa, pronađenom kod Borisovgrada u južnoj Bugarskoj i naučnoj javnosti predstavljenom 1938. godine. Nesumnjivo da opisom novootkrivenog olovnog pečata dukljanskoga kraljaBodina, koji je pronađen u Istanbulu, nije data završna riječ, već je, prije svega, prikazan jedan dragocjen, javnosti nepoznat, i još uvijek nedovoljno proučen dokumentarni izvor s kraja XI stoljeća. Aleksandar RADOMAN |