Post by Emperor AAdmin on Dec 21, 2007 18:08:12 GMT -5
Govor bilja
Put lavande
Drevne Egipcanke, Grkinje i Rimljanke mirisale su na lavandu, Jevreji su lavandom prskali jela, a benediktinci je preporucivali kao lek. Za nekoga afrodizijak, za druge sredstvo protiv nesanice. o ovoj mediteranskoj biljci ispredane su legende
Bila jednom jedna devojka koja je bila toliko lepa da je svima zastajao dah kada bi je videli. Mnogi mladici uzdisali su za njom. Nazalost, medju njima bila su i dva razbojnika. Buduci da nije prihvatila njihovo udvaranje, oni su odlucili da je prisile na ljubav... Jednoga dana posli su za njom. Nesrecnica je bezala sve trceci prema brdima. medjutim, razbojnici su uspeli da je stignu i obore na zemlju. U trenutku kada su joj strgli odecu sa tela, devojka se od silnog stida okrenula prema zemlji i gorko zaplakala. Odjednom, iz tla, tamo gde su kapale njene suze, pocelo je da nice bilje prekrasnih plavicasto-ljubicastih cvetova. Stabljike biljke gotovo su prekrile i obavile devojcino telo skrivajuci sramotu. Videvsi sta se dogodilo, razbojnici su se uplasili i pobegli.
Ova mediteranska legenda koja pripoveda o tome kako je navodno prvi put nikla lavanda, nosi sa sobom i jedno verovanje, zivo i danas: u polju lavande nijednoj devojci se nikada nista neprijatno ne moze dogoditi. Odnosno, devojka koja uz sebe ima cvece ili osuseni buketic lavande (ili je, da budemo savremeniji - namirisana lavandom) moze da bude spokojna.
Kada se govori o lavandi, cesto pomisljamo na plavicasta polja Provanse ili na mirisljave vrecice koje stavljamo u ormane. Od davnina poznata su i lekovita svojstva lavande: lavandom su u stara vremena lecili ljude koji su patili od nesanice, od bolesti zivaca, imali lose varenje, pa cak i srcane bolesnike. Neki su je stavljali u tople kupke, mirisali se njenim etericnim uljem, pili cajeve od njenog cveta, stavljali u jela kao dodatak hrani...
„Sanel” drevnih vremena
Od Avinjona do Nice, put lavande vodi kroz opojna polja na kojima vetar njise plavicaste stabljike na kojima zuje pcele. Provansa je oblast gde se vec vekovima lavanda najuspesnije gaji buduci da su klimatski uslovi tu najpovoljniji. Ali, lavanda nije samo povlastica Francuza. Jos su stari Egipcani cenili miris lavande. U Tutankamonovoj grobnici 1922. godine nadjen je mali cup u kom se nalazilo etericno ulje lavande. U zavojima od platna kojima su obavijene mumije, nadjeni su ostaci istog ulja. Poznato je da su se Egipcanke redovno mirisale: jedan od glavnih sastojaka njihovih parfema bila je i lavanda. Najpoznatiji parfem starog Egipta bio je „kyphi” koji su arheolozi kasnije prozvali „sanel 5” drevnih vremena. Taj miris sadrzao je sed*mnaest razlicitih sastojaka, etericnih ulja mirisnih biljaka izmedju kojih i lavandu.
Uz miris lavande, prolazila su stoleca... Grcki mislilac Plutarh pisao je upravo o slavnom egipatskom parfemu tvrdeci da „'kyphi' opusta i doprinosi osecanju zadovoljstva i blagostanja”. Sirijski kralj koji je vladao u drugom veku pre nase ere naredjivao je da ulicama redovno idu povorke devojaka koje su prskale sve oko sebe mirisima safrana, cimeta i lavande. U vreme Julija Cezara i Rimljani su u svojim kupatilima koristili cvet lavande kako bi se opustili i posle kupanja namirisali. Otuda i naziv biljke: od reci lavare, sto znaci - prati.
Zanimljivo je da su stari Jevreji prskali svoja jela lavandinom vodicom ili etericnim uljem jer su im bila poznata blagotvorna dejstva lavande na organe za varenje. Travari su lavandu prepoznali kao jednu od izuzetno vaznih biljaka. Pedanios Dioskurides, cuveni grcki lekar, u prvom veku u svom farmakoloskom delu potanko opisuje upotrebu cvetova i stabljike lavande u razlicite medicinske svrhe. Nazalost, mnogi recepti starih travara su izgubljeni, a lecenje biljem ustupilo je mesto industriji lekova. „Paganski” nacin lecenja bio je zapostavljen, da bi ponovo, u savremeno doba, bio otkriven.
Cuvari starih recepata lecenja biljem bili su poglavito monasi, a cuveni kao izvanredni travari bili su benediktinci. Upravo su oni lavandu sa juga Evrope preneli u severnoevropske zemlje. Benediktinci su protiv opste slabosti propisivali rakiju u kojoj je stajalo cvece lavande. Tvrdili su da lavanda osvezava zivce i bistri um. Ljudima sa obolelom jetrom preporucivali su da u casicu crnog vina stave i cvetove lavande.
U Italiji i danas postoji verovanje da ukoliko neka osoba u noci uoci svetog Jovana bere lavandu, to ce je tokom citave godine cuvati od svakog uroka. U srednjem veku lavandu su travari propisivali zenama koje nisu prizeljkivale ljubav, ali i onima koje nisu mogle da imaju decu. „Cvetove lavande dobro prokuvaj u sircetu, pa tu tecnost kada se ohladi stavi na oboleli zub”, glasi jedan srednjovekovni recept protiv zubobolje.
Jastuk od lavande
U vreme velikih zaraza Evropom su kruzile legende o tome kako osoba koja namaze celo telo lavandinim uljem nikada nece moci da bude zarazena kugom...
Sarl VI (1380-1422), kralj Francuske, patio je od nesanice. Travari su mu pripremili jastuk od lavandinog cveca na kom je potom bezbrizno spavao. Kralj jednostavno nije ni pomisljao da krene nekud na put ukoliko prethodno ne bi pripremio svoj jastuk od lavande. Inace, Francuzi su bili prvi koji su namenski sejali i gajili lavandu.
Vec u 13. veku u Engleskoj je lavanda bila dobro poznata tamosnjim vidarima. I Paracelzus je takodje savetovao da ljudi skloni losem raspolozenju obavezno koriste lavandu. Medju pijancima lavanda je bila nadaleko cuvena. Posle pijanstva, ujutru je mamurni covek trebalo da istrlja telo lavandinom vodicom i osecao bi se dobro, kao da nije pio.
Sladoled od lavande s medom
Osnovni sastojci su: dve solje mleka, cetvrtina solje osusene lavande, trecina solje meda, pet zumanaca, cetvrtina solje secera i solja slatke pavlake za mucenje. Mleko, med i lavandu ostaviti da prokljucaju, a kada se tecnost ohladi treba je procediti, odnosno izvaditi cvetove lavande. Zatim dobro umutiti zumanca sa secerom i pomesati sa mlekom, pa potom kuvati na tihoj vatri sve vreme mesajuci drvenom kasikom. Kada se masa prohladi, staviti slatku pavlaku, mutiti nekoliko minuta i naposletku staviti u zamrzivac.
Mladi kelnski trgovac Vilhelm Milens na dan svog vencanja, 8. oktobra 1792. godine, dobio je od monaha vidara na poklon bocicu mirisa, a uz nju i parce hartije sa potankim uputstvom kako se pravi ovaj lek protiv glavobolje i lupanja srca. Bio je to zapravo dan kada je „rodjena” kolonjska voda. Mladi trgovac shvatio je da je rec o bozanstvenom mirisu i poceo je da ga proizvodi i prodaje.
U Svedskoj su u 18. veku lavandin secer koristili kao neku vrstu afrodizijaka, a u Rusiji - protiv bolova u stomaku.
u 18. veku porodica Jardli u Londonu podigla je radionicu za proizvodnju sapuna i mirisa. Njihov parfem od lavande postigao je ubrzo ogroman uspeh. Bio je to kasnije omiljeni parfem kraljice Viktorije. Cuvena kraljica uvek je mirisala na cvet lavande... Lavandu su u to vreme gajili na poljima nedaleko od Londona, gde je danas predgradje, brali su je rucno i potom gurali kolica sa njenim cvetovima kroz centar grada nudeci je kupcima. I danas u Londonu mnoge ulice podsecaju na zlatno doba lavande: Lavender Street, Lavender Hill, Lavender Avenue...
U Becu je u 19. veku zabranjen uvoz lavande iz Engleske i Italije kako bi proslavili sopstvenu proizvodnju. Jer, becke dame takodje su obozavale miris lavande. Smatralo se i da je caj od lavande sa medom odlican lek protiv bronhitisa. Nedaleko od austrijske prestonice prostirala su se citava polja zasejana lavandom. mirisanje lavandom, osvezavanje kuca i odece bilo je stvar prestiza. Sluzavke su, pre nego sto bi pocele da peglaju, prskale ves buketicima lavande umocenim u vodu, a stabljike lavande stajale su u posudama na velikim kaljevim pecima. Kolacici posuti lavandinim secerom bili su posebna poslastica.
Krem od lavande
Potrebno je pola litra slatke pavlake za mucenje, sest zumanaca, cetiri kasicice suvih lavandinih cvetova i pola solje secera. Najpre se na pari umuti pavlaka sa secerom. Zatim se dobro umute zumanca sa secerom, sve se pomesa i kuva na pari dvadesetak minuta. Poslastica se sluzi hladna ili zaledjena.
Secer od svezih cvetova
Ali, kako se pravi lavandin secer? Sasvim lako. Pod uslovom da raspolazemo svezim cvetovima ove biljke. Cvetovi se izgnjece u avanu, a zatim se doda prah ili kristal secer. Sve se to pomesa i lavandin secer je gotov. Ako se stavlja u kolace, onda izgnjecene cvetice ne treba vaditi iz secera, a ukoliko se stavlja u caj ili se lavandinim secerom posipaju poslastice, onda se cvetovi prethodno izvade.
Lavanda se danas prodaje i u prodavnicama zacina za jelo. Evo jedne letnje poslastice sa ukusom lavande.
Mirjana Ognjanovic
link
Put lavande
Drevne Egipcanke, Grkinje i Rimljanke mirisale su na lavandu, Jevreji su lavandom prskali jela, a benediktinci je preporucivali kao lek. Za nekoga afrodizijak, za druge sredstvo protiv nesanice. o ovoj mediteranskoj biljci ispredane su legende
Bila jednom jedna devojka koja je bila toliko lepa da je svima zastajao dah kada bi je videli. Mnogi mladici uzdisali su za njom. Nazalost, medju njima bila su i dva razbojnika. Buduci da nije prihvatila njihovo udvaranje, oni su odlucili da je prisile na ljubav... Jednoga dana posli su za njom. Nesrecnica je bezala sve trceci prema brdima. medjutim, razbojnici su uspeli da je stignu i obore na zemlju. U trenutku kada su joj strgli odecu sa tela, devojka se od silnog stida okrenula prema zemlji i gorko zaplakala. Odjednom, iz tla, tamo gde su kapale njene suze, pocelo je da nice bilje prekrasnih plavicasto-ljubicastih cvetova. Stabljike biljke gotovo su prekrile i obavile devojcino telo skrivajuci sramotu. Videvsi sta se dogodilo, razbojnici su se uplasili i pobegli.
Ova mediteranska legenda koja pripoveda o tome kako je navodno prvi put nikla lavanda, nosi sa sobom i jedno verovanje, zivo i danas: u polju lavande nijednoj devojci se nikada nista neprijatno ne moze dogoditi. Odnosno, devojka koja uz sebe ima cvece ili osuseni buketic lavande (ili je, da budemo savremeniji - namirisana lavandom) moze da bude spokojna.
Kada se govori o lavandi, cesto pomisljamo na plavicasta polja Provanse ili na mirisljave vrecice koje stavljamo u ormane. Od davnina poznata su i lekovita svojstva lavande: lavandom su u stara vremena lecili ljude koji su patili od nesanice, od bolesti zivaca, imali lose varenje, pa cak i srcane bolesnike. Neki su je stavljali u tople kupke, mirisali se njenim etericnim uljem, pili cajeve od njenog cveta, stavljali u jela kao dodatak hrani...
„Sanel” drevnih vremena
Od Avinjona do Nice, put lavande vodi kroz opojna polja na kojima vetar njise plavicaste stabljike na kojima zuje pcele. Provansa je oblast gde se vec vekovima lavanda najuspesnije gaji buduci da su klimatski uslovi tu najpovoljniji. Ali, lavanda nije samo povlastica Francuza. Jos su stari Egipcani cenili miris lavande. U Tutankamonovoj grobnici 1922. godine nadjen je mali cup u kom se nalazilo etericno ulje lavande. U zavojima od platna kojima su obavijene mumije, nadjeni su ostaci istog ulja. Poznato je da su se Egipcanke redovno mirisale: jedan od glavnih sastojaka njihovih parfema bila je i lavanda. Najpoznatiji parfem starog Egipta bio je „kyphi” koji su arheolozi kasnije prozvali „sanel 5” drevnih vremena. Taj miris sadrzao je sed*mnaest razlicitih sastojaka, etericnih ulja mirisnih biljaka izmedju kojih i lavandu.
Uz miris lavande, prolazila su stoleca... Grcki mislilac Plutarh pisao je upravo o slavnom egipatskom parfemu tvrdeci da „'kyphi' opusta i doprinosi osecanju zadovoljstva i blagostanja”. Sirijski kralj koji je vladao u drugom veku pre nase ere naredjivao je da ulicama redovno idu povorke devojaka koje su prskale sve oko sebe mirisima safrana, cimeta i lavande. U vreme Julija Cezara i Rimljani su u svojim kupatilima koristili cvet lavande kako bi se opustili i posle kupanja namirisali. Otuda i naziv biljke: od reci lavare, sto znaci - prati.
Zanimljivo je da su stari Jevreji prskali svoja jela lavandinom vodicom ili etericnim uljem jer su im bila poznata blagotvorna dejstva lavande na organe za varenje. Travari su lavandu prepoznali kao jednu od izuzetno vaznih biljaka. Pedanios Dioskurides, cuveni grcki lekar, u prvom veku u svom farmakoloskom delu potanko opisuje upotrebu cvetova i stabljike lavande u razlicite medicinske svrhe. Nazalost, mnogi recepti starih travara su izgubljeni, a lecenje biljem ustupilo je mesto industriji lekova. „Paganski” nacin lecenja bio je zapostavljen, da bi ponovo, u savremeno doba, bio otkriven.
Cuvari starih recepata lecenja biljem bili su poglavito monasi, a cuveni kao izvanredni travari bili su benediktinci. Upravo su oni lavandu sa juga Evrope preneli u severnoevropske zemlje. Benediktinci su protiv opste slabosti propisivali rakiju u kojoj je stajalo cvece lavande. Tvrdili su da lavanda osvezava zivce i bistri um. Ljudima sa obolelom jetrom preporucivali su da u casicu crnog vina stave i cvetove lavande.
U Italiji i danas postoji verovanje da ukoliko neka osoba u noci uoci svetog Jovana bere lavandu, to ce je tokom citave godine cuvati od svakog uroka. U srednjem veku lavandu su travari propisivali zenama koje nisu prizeljkivale ljubav, ali i onima koje nisu mogle da imaju decu. „Cvetove lavande dobro prokuvaj u sircetu, pa tu tecnost kada se ohladi stavi na oboleli zub”, glasi jedan srednjovekovni recept protiv zubobolje.
Jastuk od lavande
U vreme velikih zaraza Evropom su kruzile legende o tome kako osoba koja namaze celo telo lavandinim uljem nikada nece moci da bude zarazena kugom...
Sarl VI (1380-1422), kralj Francuske, patio je od nesanice. Travari su mu pripremili jastuk od lavandinog cveca na kom je potom bezbrizno spavao. Kralj jednostavno nije ni pomisljao da krene nekud na put ukoliko prethodno ne bi pripremio svoj jastuk od lavande. Inace, Francuzi su bili prvi koji su namenski sejali i gajili lavandu.
Vec u 13. veku u Engleskoj je lavanda bila dobro poznata tamosnjim vidarima. I Paracelzus je takodje savetovao da ljudi skloni losem raspolozenju obavezno koriste lavandu. Medju pijancima lavanda je bila nadaleko cuvena. Posle pijanstva, ujutru je mamurni covek trebalo da istrlja telo lavandinom vodicom i osecao bi se dobro, kao da nije pio.
Sladoled od lavande s medom
Osnovni sastojci su: dve solje mleka, cetvrtina solje osusene lavande, trecina solje meda, pet zumanaca, cetvrtina solje secera i solja slatke pavlake za mucenje. Mleko, med i lavandu ostaviti da prokljucaju, a kada se tecnost ohladi treba je procediti, odnosno izvaditi cvetove lavande. Zatim dobro umutiti zumanca sa secerom i pomesati sa mlekom, pa potom kuvati na tihoj vatri sve vreme mesajuci drvenom kasikom. Kada se masa prohladi, staviti slatku pavlaku, mutiti nekoliko minuta i naposletku staviti u zamrzivac.
Mladi kelnski trgovac Vilhelm Milens na dan svog vencanja, 8. oktobra 1792. godine, dobio je od monaha vidara na poklon bocicu mirisa, a uz nju i parce hartije sa potankim uputstvom kako se pravi ovaj lek protiv glavobolje i lupanja srca. Bio je to zapravo dan kada je „rodjena” kolonjska voda. Mladi trgovac shvatio je da je rec o bozanstvenom mirisu i poceo je da ga proizvodi i prodaje.
U Svedskoj su u 18. veku lavandin secer koristili kao neku vrstu afrodizijaka, a u Rusiji - protiv bolova u stomaku.
u 18. veku porodica Jardli u Londonu podigla je radionicu za proizvodnju sapuna i mirisa. Njihov parfem od lavande postigao je ubrzo ogroman uspeh. Bio je to kasnije omiljeni parfem kraljice Viktorije. Cuvena kraljica uvek je mirisala na cvet lavande... Lavandu su u to vreme gajili na poljima nedaleko od Londona, gde je danas predgradje, brali su je rucno i potom gurali kolica sa njenim cvetovima kroz centar grada nudeci je kupcima. I danas u Londonu mnoge ulice podsecaju na zlatno doba lavande: Lavender Street, Lavender Hill, Lavender Avenue...
U Becu je u 19. veku zabranjen uvoz lavande iz Engleske i Italije kako bi proslavili sopstvenu proizvodnju. Jer, becke dame takodje su obozavale miris lavande. Smatralo se i da je caj od lavande sa medom odlican lek protiv bronhitisa. Nedaleko od austrijske prestonice prostirala su se citava polja zasejana lavandom. mirisanje lavandom, osvezavanje kuca i odece bilo je stvar prestiza. Sluzavke su, pre nego sto bi pocele da peglaju, prskale ves buketicima lavande umocenim u vodu, a stabljike lavande stajale su u posudama na velikim kaljevim pecima. Kolacici posuti lavandinim secerom bili su posebna poslastica.
Krem od lavande
Potrebno je pola litra slatke pavlake za mucenje, sest zumanaca, cetiri kasicice suvih lavandinih cvetova i pola solje secera. Najpre se na pari umuti pavlaka sa secerom. Zatim se dobro umute zumanca sa secerom, sve se pomesa i kuva na pari dvadesetak minuta. Poslastica se sluzi hladna ili zaledjena.
Secer od svezih cvetova
Ali, kako se pravi lavandin secer? Sasvim lako. Pod uslovom da raspolazemo svezim cvetovima ove biljke. Cvetovi se izgnjece u avanu, a zatim se doda prah ili kristal secer. Sve se to pomesa i lavandin secer je gotov. Ako se stavlja u kolace, onda izgnjecene cvetice ne treba vaditi iz secera, a ukoliko se stavlja u caj ili se lavandinim secerom posipaju poslastice, onda se cvetovi prethodno izvade.
Lavanda se danas prodaje i u prodavnicama zacina za jelo. Evo jedne letnje poslastice sa ukusom lavande.
Mirjana Ognjanovic
link